Jump to content

Dobra klopa kod nas i u svetu


Recommended Posts

On 5/2/2019 at 8:34 PM, alberto.ascari said:

Ko se zadesi na severozapadu Nemačke toplo preporučujem riblji fastfood chain Gosch. Slično kao Nordsee (koji je sasvim solidan) ali mnoooogo bolji.

 

 

https://www.gosch.de/

 

Moram probati taj Gosch, iako ne znam na kojem to dijelu sjeverozapadne Njemačke treba tražiti. Moj sjeverozapad Njemačke su uvijek bili  Köln i Aachen, na putu za Liege / Luik, pa dalje za BXL.

 

Svojevremeno, kao student sam odlazio u shopping u Graz po šelershamer,  rapidografe, tuš i letrasete, pa bih se poslije na glavnom gradačkom trgu u Nordsee počastio ribljim pašteticama, nekom jeftinijom ikrom, mariniranim sleđem ili sličnim zaludicama.

 

Kad sam se pred 19 godina preselio u glavni grad Kraljevine Belgije, glavni grad savezne zemlje Flandrije, Bruxelles Capitale / Brussel /Stadt Brüssel, glavni grad Europske unije, otkrio sam na Place St Catherine zgodan Mer du Nord / Noordzee, kamo prijestolonasljednica i ja odemo s vremena na vrijeme na kamenice i dimljene haringe (kad im dodje vrijeme - maatjes, a upravo im sad kreće sezona).

 

Prije nego sam nakon prve godine dana boravka u prijestolnici EU kupio auto, komutirao sam vlakom (sad isključivo самолет) s presjedanjem u Vrankfurtu (volim DB i danas), pa bih u pauzi običavao ručati u lokalnom Nordsee na Hauptbahnhoff-u. Ručak me u Nordsee koštao manje od kave na kolodvoru.

 

http://noordzeemerdunord.be/

 

Edited by ironside
Link to post
Share on other sites
7 minutes ago, ironside said:

 

Moram probati taj Gosch, iako ne znam na kojem to dijelu sjeverozapadne Njemačke treba tražiti. Moj sjeverozapad Njemačke su uvijek bili  Köln i Aachen, na putu za Liege / Luik, pa dalje za BXL.

 

Svojevremeno, kao student sam odlazio u shopping u Graz po šelershamer,  rapidografe, tuš i letrasete, pa bih se poslije na glavnom gradačkom trgu u Nordsee počastio ribljim pašteticama, nekom jeftinijom ikrom, mariniranim sleđem ili sličnim zaludicama.

 

Kad sam se pred 19 godina preselio u glavni grad Kraljevine Belgije, glavni grad savezne zemlje Flandrije, Bruxelles Capitale / Brussel /Stadt Brüssel, glavni grad Europske unije, otkrio sam na Place St Catherine zgodan Mer du Nord / Noordzee, kamo prijestolonasljednica i ja odemo s vremena na vrijeme na kamenice i dimljene haringe (kad im dodje vrijeme - maatjes, a upravo im sad kreće sezona).

 

Prije nego sam nakon prve godine dana boravka u prijestolnici EU kupio auto, komutirao sam vlakom (sad isključivo самолет) s presjedanjem u Vrankfurtu (volim DB i danas), pa bih u pauzi običavao ručati u lokalnom Nordsee na Hauptbahnhoff-u. Ručak me

 

http://noordzeemerdunord.be/

 

 

Ima ih dosta. Mi smo bili u Flensburgu (Hafen) i na Syltu (List). Sylt je svakako a must see, tako da klopa još samo intenzivira ugodjaj.

  • Like 2
Link to post
Share on other sites

Taste of China, seafood restaurant, 338 Spadina Avenue, Chinatown, Toronto.

Obavezna stanica za reanimaciju posle provoda, rupa radi do 5 ujitro, uvek puno ko u doopetu, relativno jeftino, plasticne providne museme na stolovima koje posle gostiju nadrkani konobari/ce pokupe sa sve tanjirima i nose u kuhinju kao dzak. Klopa nezrdrava, samim tim velicanstvena, bar 200 jela na meniju. Uz 2 litra vode i caja. Garlic shrimps moj favorit. Cak i glupo povrce naprave nenormalno ukusno, eggplant i broccoli obavezno i neke zaprzene klice, hrskave. Ko je u prilici nece se pokajati.
 
Edit: nisam nikada tamo otisao kad sam normalan, pa preporucujem da se dovedete u isto ili slicno stanje radi autenticnosti dozivljaja.
Edited by Denis Jasharevic
  • Like 1
Link to post
Share on other sites
19 hours ago, Denis Jasharevic said:

Taste of China, seafood restaurant, 338 Spadina Avenue, Chinatown, Toronto.

Obavezna stanica za reanimaciju posle provoda, rupa radi do 5 ujitro, uvek puno ko u doopetu, relativno jeftino, plasticne providne museme na stolovima koje posle gostiju nadrkani konobari/ce pokupe sa sve tanjirima i nose u kuhinju kao dzak. Klopa nezrdrava, samim tim velicanstvena, bar 200 jela na meniju. Uz 2 litra vode i caja. Garlic shrimps moj favorit. Cak i glupo povrce naprave nenormalno ukusno, eggplant i broccoli obavezno i neke zaprzene klice, hrskave. Ko je u prilici nece se pokajati.
 
Edit: nisam nikada tamo otisao kad sam normalan, pa preporucujem da se dovedete u isto ili slicno stanje radi autenticnosti dozivljaja.

Dobro me podseti...

Bibac.jpg.87ad96446bd6a41ea6ad00fe11d4d66b.jpg

Leskovac, pocetak starog puta za Nis. Bez konkurencije, najbolje pljeskavice na svetu. Mrtav sam ozbiljan.

  • Like 1
Link to post
Share on other sites

Otprilike taj rad, tamo moras da znas leskovacki jezik kao i ovde kineski posto radnici ne govore druge jezike, iz principa :classic_biggrin:. stagod ih pitas "odgovaraju" sa yes, yes (iako si pitao gde je klonja) i onim osmehom "ma ko te yebe" sto najverovatnije lepo pise i na racunu kakav vise nigde u gradu ne mozes dobiti - ko zna da procita ……

 

 

 

tastechina.thumb.jpg.9e0e4d7dcc1d159d52175a5360f4b2f4.jpg

Edited by Denis Jasharevic
  • Like 2
  • Ha-ha 2
Link to post
Share on other sites
20 hours ago, dali_man said:

Dobro me podseti...

Bibac.jpg.87ad96446bd6a41ea6ad00fe11d4d66b.jpg

Leskovac, pocetak starog puta za Nis. Bez konkurencije, najbolje pljeskavice na svetu. Mrtav sam ozbiljan.

 

Nikad nisam podnosio roštilj, meso na ražnju ili ribu na gradele. To smatram najprimitivnijom metodom pripreme mesa ili ribe. A nije da nisam upoznat sa roštiljem, budući da sam pred 36 godina služio vojsku u Nišu, a svako malo išao u Leskovac i Prokuplje.

Jednostavno, roštilj (i to svaki - mongolski, njemačke kobasice, argentinski, američki ili australski Barbecue) mi je odbojan.

Ali odbojan mi je i cijeli Mediteran npr i to sve: i Jadran i Grčka i Italija i Francuska i Španjolska i Turska.

Kulinarski uvijek preferiram kontinentalnu Evropu i to jela koja se jedu sa žlicom (variva, gulaši, paprikaši, carbonades, stews), salate i ribu za koju je potreban sofisticiraniji način pripreme umjesto da se baci na vreli žar. Sole Meuniere šije bilo koju mediteransku ribu.

 

19 hours ago, Denis Jasharevic said:

Otprilike taj rad, tamo moras da znas leskovacki jezik kao i ovde kineski posto radnici ne govore druge jezike, iz principa :classic_biggrin:. stagod ih pitas "odgovaraju" sa yes, yes (iako si pitao gde je klonja) i onim osmehom "ma ko te yebe" sto najverovatnije lepo pise i na racunu kakav vise nigde u gradu ne mozes dobiti - ko zna da procita ……

 

 

 

tastechina.thumb.jpg.9e0e4d7dcc1d159d52175a5360f4b2f4.jpg

 

Zato imaš menu sa sličkama i brojevima.

Inače, prvi put čujem za kombinaciju patliđani + brokoli.

Savjetujem klasični Chow Mein. Ne možeš pogriješiti.

Edited by ironside
Link to post
Share on other sites
15 minutes ago, ironside said:

 

Nikad nisam podnosio roštilj, meso na ražnju ili ribu na gradele. To smatram najprimitivnijom metodom pripreme mesa ili ribe. A nije da nisam upoznat sa roštiljem, budući da sam pred 36 godina služio vojsku u Nišu, a svako malo išao u Leskovac i Prokuplje.

Jednostavno, roštilj (i to svaki - mongolski, njemačke kobasice, argentinski, američki ili australski Barbecue) mi je odbojan.

Ali odbojan mi je i cijeli Mediteran npr i to sve: i Jadran i Grčka i Italija i Francuska i Španjolska i Turska.

Kulinarski uvijek preferiram kontinentalnu Evropu i to jela koja se jedu sa žlicom (variva, gulaši, paprikaši, carbonades, stews), salate i ribu za koju je potreban sofisticiraniji način pripreme umjesto da se baci na vreli žar. Sole Meuniere šije bilo koju mediteransku ribu.

 

Dok ne probam lava, za mene je ovca kralj zivotinja.

Imao sam tu srecu da proputujem malo svetom, probam svasta nesto, mnogo toga veoma ukusnog, ali meni je dobar rostilj i hladno pivo cist hedonizam, kakogod. Jos ako prethodno zeludac oblozis kojom salatom i zestinom...

  • Like 1
Link to post
Share on other sites

Auh, kakav snobbery @ironside . Velicanstveno. :classic_biggrin:

 

Moze rostilj i te kako biti sofisticiran, potrebno je prilicno znanje i umijece proizvesti pristojno jelo sa otvorenog plamena. Ugljenisane ili nedovolojno pecene komade mesa od kojih sutradan svi konzumenti zavrse u bolnici ili u boljem slucaju, presjede dan-dva na wc solji, nije iskustvo koje mene veze za jela sa rostilja. Treba znati prepoznati kada nesto valja i posjeduje kvalitet. Jeo sam gorih buckurisa fancy francuskih naziva u navikanim restoranima od jednostavnog burgera sa rostilja iz kamp prikolice pored ceste. 

 

Dobra klopa je - dobra klopa. :classic_smile:

Edited by Honey Badger
  • Like 5
Link to post
Share on other sites
1 hour ago, ironside said:

 

Zato imaš menu sa sličkama i brojevima.

Inače, prvi put čujem za kombinaciju patliđani + brokoli.

Savjetujem klasični Chow Mein. Ne možeš pogriješiti.

 

Za nekoga kao ja, ko obozava azijsku kuhinju, chow mein je gubljenje vremena i novca jer ima 2 miliona interesantnijih jela. Naravno da se desi i danas da pogresim narucujuci nesto novo, ali svaka skola se placa 😁.

 

Brokoli i patlidzan u sosu od belog luka je vrlo cesta azijska kombinacija, a prilicno sam siguran da i Italijani hoce to da miksuju u salatama i pastama. Ne vidim zasto bi bilo nekompatibilno. Ima tu i karamelizovanog luka, malih kukuruza, gljiva ...... svasta nesto.

 

Sto se brojeva tice u pravu si, bas tako se i narucuje, napises brojeve i predas, inace bi drugacije bilo nemoguce, osoblje od engleskog uglavnom zna samo 2 reci ..... Hi & Bye.

Edited by Denis Jasharevic
Link to post
Share on other sites
27 minutes ago, Honey Badger said:

Auh, kakav snobbery @ironside . Velicanstveno. :classic_biggrin:

 

Moze rostilj i te kako biti sofisticiran, potrebno je prilicno znanje i umijece proizvesti pristojno jelo sa otvorenog plamena. Ugljenisane ili nedovolojno pecene komade mesa od kojih sutradan svi konzumenti zavrse u bolnici ili u boljem slucaju, presjede dan-dva na wc solji, nije iskustvo koje mene veze za jela sa rostilja. Treba znati prepoznati kada nesto valja i posjeduje kvalitet. Jeo sam gorih buckurisa fancy francuskih naziva u navikanim restoranima od jednostavnog burgera sa rostilja iz kamp prikolice pored ceste. 

 

Dobra klopa je - dobra klopa. :classic_smile:

 

Ma slažem se da roštilj može biti sofisticiran (možda je to ipak malo prejaka riječ) i da je potrebno umijeće za pripremu kvalitetnog roštilja, ali ja jednostavno ne volim meso sa žara. Doduše volim grilano povrće. Naravno da ima i gorih bućkuriša s fancy nazivima, i dobra klopa je - dobra klopa, ali ja preferiram sasvim drukčiju klopu. Recimo nisam prijatelj ni sve indijske klope a ni sve kineske, a pogotovo ne vietnamske (osim Pho Bo).

Jednostavno, roštilj kao ideja nije my cup of tea.

Link to post
Share on other sites
  • 2 weeks later...

Po mome, dopustite mi subjektivni pristup, najbolja hrana je ona koja se može naći u Europi, a pod pravom Europom smatram prije svega zemlje bivšeg Svetog Rimskog Carstva. To je srce i duša prave Europe, jezgra onog što će se 1200 godina kasnije zvati Europskom unijom. Sve druge europske regije: Iberija, Britansko otočje, Skandinavija, najveći dio istočne Europe, Balkan i mediteranske zemlje su samo privjesci - da, europski, ali kulturalno, fizički i, naročito kulinarski, odvojeni od Europe Karla Velikog.

 

Ovaj kratki serijal sam zamislio kao kulinarsko putovanje kroz Austriju, Njemačku, Elsass-Lothringen i Belgiju. Za sad izostavljam Istru, Kranjsku, Češku ( omluvte mě, vážený pane Ascari) i Moravsku te Šleziju i Švicarsku (također zemlje Heiliges Römisches Reich-a), ali obećajem uskoro pravu gastronomsku avanturu kroz te krajeve.

 

Na put krećem iz Štajerske, iz Graza, grada s interesantnom modernom arhitekturom, najboljom Jazz akademijom, gradom Arnolda Schwarzeneggera. Graz ima jako živu restoransku scenu, od tradicionalne do suvremene, ali u njemu se zaustavljam radi onog po čemu je Graz i Štajerska planetarno poznat: bučino (bundevino) ulje, jednako obožavano u Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj. Vrhunsko hladno cijeđeno bučino ulje je jedno od najskupljih ulja i cijenom nadilazi najbolja maslinova ili sezamovo. Štajersko bučino ulje je 1996. EK proglasila proizvodom sa zaštićenim geografskim porijeklom.

 

Dalje prema Niederösterreich i Beču. Kartoffelgulasch iliti krumpir-gulaš. Švejk prolazeći kroz Zagreb (kako su to oni putovali iz Českih Budějovica do Galicije preko Slavonije, misterija je samo onima koji nisu sudjelovali u vojnim ekspedicijama) na periferiji vide cijela brda krumpir-gulaša, na koja bacaju ostatke iz svojih porcija ili čak mokre po istima, čega će se bolno sjetiti kasnije u blatnjavim rovovima. Dakle, pravi Kartoffelgulasch se dobija pirjanjem dosta luka na svinjskoj masti i dodavanjem na ploške izrezanog bijelog krumpira. U originalni krumpir-gulaš nikad ne ide meso (kobasice, debrecinke i sl), već eventualno na kockice narezana bijela slanina. Začini: lovorov list, biber u zrnu, slatka mljevena crvena paprika i kim (kumin). Podlijeva se vodom ili povrtnim temeljcem.

U Beču je neizostavan mitski Tafelspitz. To jelo je puno više karakteristično za Austriju i Beč od razvikanih Wienerschnitzel-a (uz koje se kao prilog obavezno servira restani krumpir, a ne nekakve pržotine). Tafelspitz je kuhana govedina, poslužena uz povrće s kojim se kuhala - luk, poriluk/praziluk, mrkvu, celer i pastrnak. Začini: samo lovorov list i nekoliko zrna crnog papra. Uz Tafelspitz je vezan čuveni urbani mit: Za ručkova koje je priređivao Kaiser Franz Josef strogo se poštivala hijerarhija, pa je uz ćelavog ćesara sjedila njegova obitelj, pa ministri i biskupi, pa generali, dok je sitna riba sjedila na dnu (vrhu) stola. Kako je protokol nalagao da je s jelom gotovo kad monarh pojede svoje, svima su se odnosili tanjuri, a stari je jeo brzo kao galeb.

Budući da su bili najbliži vratima, odmah bi pohitali van u obližnje Keller, gdje bi ih birtaši dočekivali sa: "Ach! dolazi nam Tafelspitz", pa im servirali lešo govedinu s obaveznim umakom od hrena i jabuka. Istina je puno prozaičnija: Tafelspitz je u bečkom mesarskom dijalektu jednostavno naziv za dio između goveđeg bubrežnjaka i repa.

 

                                               --------------------------------------------------------- Slijedeći put: tri velika njemačka jela ---------------------------------------------------------

Edited by ironside
  • Like 6
  • Thanks 2
Link to post
Share on other sites
  • 3 weeks later...

Nastavimo, dakle, Tri velika njemačka jela: erster Teil - Schweinshaxe

 

Izlazimo iz Austrije i od Beča skrećemo na zapad prema Linzu i Passau-u. Granica Austrije i Bavarske, pitoreskno, ali pomalo kitschy, sa svim onim lukovičastim zvonicima, ali kako idemo prema Regensburgu, veselim se što sam u domovini jedne od najvećih i najukusnijih svjetskih kuhinja (a moram priznati da Njemačkoj dajem primat pred većinom evropskih kuhinja i zlatnu medalju za Die Bäckerei - pekarstvo im je daleko superiorno talijanskim, francuskim i sličnim napuhancima).

Dakle, Regensburg (a ne München) je srce Bavarske i najbolje mjesto da se uživa u Schweinshaxe, svinjskoj koljenici polako pečenoj u pećnici, pa podlijevanom pivom, pa serviranom s kiselim zeljem i dinstanim crvenim kupusom. Mljatz.

 

schweinshaxe.jpg

 

Prilog je uvijek bio tema žučnih rasprava: običan kuhani krumpir, pire od krumpira, u rococo varijanti od mješavine krumpira i povrća, obično s prokulicama, ili s okruglicama (Knödel), od krumpira, kruha ili sira.

Optiram za vladara svih knedla/okruglica na planeti, a to su tirinške okruglice. Preko puta je, ukliještena između Bavarske i Saske, Slobodna država Tiringija / Thüringen, zemlja Lutherovog Erfurta, Weimara Schillera i Goethea, ali i Waltera Gropiusa, koji je tamo osnovao Bauhaus.

Tirinške okruglice - Thüringer Klöße - su jedno od najsofisticiranijih prostih jela i nije ih jednostavno napraviti.

 

Poput svih sličnih jela, i ovo ima more inačica, predmet je regionalnih kulinarskih ratova, a naročito svađa u publicistici, među kritičarima, a (ni Nijemci nisu od toga imuni) i unutar kuharske zajednice, koja samo vreba svaku priliku da se pokolje, doduše kuharskim noževima, ili da saspu mljeveno staklo u kavu konkurenciji.

Moja idealna varijanta je Schweinshaxe premazana solju, pečena 3-4 sata na nižim temperaturama, podlijevana Paulanerom (nije za bolje), a servirana uz dinstani crveni kupus, chutney od reskih jabuka i tirinške okruglice.

Začini: uobičajeno za takva jela - sol, crni papar, brinove bobe, estragon.

 

Ovo ionako nije mjesto za recepte, ali će se o njima pisati puno više, kad se odmaknemo malo na sjever - sjeverozapad i dođemo do Sauerbraten - drugo od carskih jela velike njemačke kuhinje.

Edited by ironside
  • Like 8
  • Thanks 1
Link to post
Share on other sites
5 minutes ago, ironside said:

jedne od najvećih i najukusnijih svjetskih kuhinja

 

Hm, moraces ovo potkrijepiti faktima ako mislis da se odrzi. Svinjska koljenica u pivu, sa kiselim kupusima i knedlama je u sustini sve sto njemacka kuhinja i ima da ponudi. Zamijeni svinjsku koljenicu bilo kojim drugim mesom, ostalo ostaje isto. Dodaj tu jos crni, razev hljeb i nesto torti i kolaca i to bi bilo to. Prilicno jaka hrana, tezacka, seljacka, bazirana na svinjetini, kupusu i krompiru. Zao mi je ali ne mogu se sloziti, pogotovo ako se uporedi sa francuskom i italijanskom kuhinjom, koje su daleko superiorniji i ako su i "napuhanci", sa razlogom su. 

 

Nemoj me pogresno shvatiti, nije meni njemacka kuhinja mrska, samo ne vidim bas neku sofisticiranost u knedlama, kupusu i kobasicama. 

 

Sa uzitkom citam ove tvoje crtice i apsolutno ti vjerujem da zaista to mislis, a da sam ostao mesojed kao sto sam bio do kraja prosle godine, najvjerovatnije bih sve ovo stavio na test pa bumo vidjeli. Nego, deder ti nama u iducoj epizodi, pokusaj naci nesto prijedloga sa manje mesa i masnoca, a da je jednako jednostavno i sofisticirano i da se lako moze doci do sastojaka.

 

Pa da testiramo kako treba. :classic_smile:

 

 

 

 

 

  • Like 2
Link to post
Share on other sites
35 minutes ago, Honey Badger said:

 

Hm, moraces ovo potkrijepiti faktima ako mislis da se odrzi. Svinjska koljenica u pivu, sa kiselim kupusima i knedlama je u sustini sve sto njemacka kuhinja i ima da ponudi. Zamijeni svinjsku koljenicu bilo kojim drugim mesom, ostalo ostaje isto. Dodaj tu jos crni, razev hljeb i nesto torti i kolaca i to bi bilo to. Prilicno jaka hrana, tezacka, seljacka, bazirana na svinjetini, kupusu i krompiru. Zao mi je ali ne mogu se sloziti, pogotovo ako se uporedi sa francuskom i italijanskom kuhinjom, koje su daleko superiorniji i ako su i "napuhanci", sa razlogom su. 

 

Nemoj me pogresno shvatiti, nije meni njemacka kuhinja mrska, samo ne vidim bas neku sofisticiranost u knedlama, kupusu i kobasicama. 

 

Sa uzitkom citam ove tvoje crtice i apsolutno ti vjerujem da zaista to mislis, a da sam ostao mesojed kao sto sam bio do kraja prosle godine, najvjerovatnije bih sve ovo stavio na test pa bumo vidjeli. Nego, deder ti nama u iducoj epizodi, pokusaj naci nesto prijedloga sa manje mesa i masnoca, a da je jednako jednostavno i sofisticirano i da se lako moze doci do sastojaka.

 

Pa da testiramo kako treba. :classic_smile:

 

 

Hard facts or just some facts? No, šalim se. Ne fascinira me Bratwurst, (moju kćer nisu oduševili ni Currywurst u Berlinu), ali mi se kod Jerries sviđa dosljednost, strast prema istraživanju nasljeđa, upotreba (koliko je moguće) originalnih sastojaka i, ono u čemu im nema premca, primjena starih Kunsthandwerke u kulinarstvu (tu ih jedino Švicarci šiju, ali to je u biti isti nježnik - drugo pakovanje).

 

Njemačka kuhinja je daleko raznovrsnija i sofisticiranija od svinjetine u pivu sa kiselim kupusom i knedlama, far more, my friend. Držim se tradicionalnih recepata, jednako kad ću ući kod kolege AA u Böhmen und Mähren, neću pisati o novočeškim sušijima ili jihlavskom Pad Thai, nego o tradicijskim jelima, duhovito spravljenim.

 

Osim toga, još na putu nisam stigao do zapada Bavarske i Melanchthonovog Pforzheima, gdje se pojavljuje teutonska varijanta dalmatinske pašticade (sa sedam začina) i Spätzle pa tek onda prema sjeverozapadu, do ultimativne njemačke Fest, raskošnog i neponovljivog:

 

 

  • Like 3
Link to post
Share on other sites
On 6/15/2019 at 6:20 AM, ironside said:

 

Dakle, Regensburg (a ne München) je srce Bavarske i najbolje mjesto da se uživa u Schweinshaxe, svinjskoj koljenici polako pečenoj u pećnici, pa podlijevanom pivom, pa serviranom s kiselim zeljem i dinstanim crvenim kupusom. Mljatz.

 

Ja kupus uvek preskocim, valjda mi se sklincio u JNA , gde smo ga zdrali svaki dan u nekom obliku. Ali bato knedle....

Svaki put kada odem do Minhena ubijam se od krompir ili hleb knedla, plus speatzle.Te svinjske kolenice sam prvi put otkrio u jednoj mesari u predgradju Minhena. Za mene je tada bilo otkrice da mesara prodaje peceno meso i jos gomilu drugih stvari. Tu sam otkrio  cuveni weisswurst i jos bolju verziju istog pod imenom debele...

A onda odes u Nirnberg i padnes na dupe kada udjes u neku mesaru. Nisam siguran koliko je podatak tacan ali oni tvrde da imaju preko 1600 vrsta kobasica. Sva sreca je sto sam vise u SAD nego u Kanadi, a tamo mozes da nadjes i takvu egzotiku kao sto je gelbwurst ili leberkase.

  • Like 2
Link to post
Share on other sites

...

 

Da ne duzim mnogo - dimljene jegulje! 

Od toga me u nemackoj nisu mogli odvojiti!

Jegulje, crni hleb, puter, korn schnapps, pivo, dinstano povrce / krumpir!

 

Nista mi tamo nije bilo mrsko - od morske ribe / plodova mora / recne ribe / divljaci, svih vrsta mesa i perutnine - preradjevina, kobasica / raznih švargli / specka, pa povrca (krompira!), zitarica, piva & wina, korna, pa i do kolaca - (ja volim samo sa sumskim bobicama)! 

 

Dovoljno je pogledati srednjovekovnu 'samostansku kuhinju'!

Ne treba ni da spominjem koliki je uticaj 'schwabica / cehinja iz 'preka'' bio na poboljsanju prehrambenih navika, pa i gospodarstva / kucanstva nekadasnjeg zivlja na ex_yu prostorima! 

 

Normalno, sa vremenom / globalizacijom se mnogo sto sta primilo novo - mislim , i veci deo 'engleske kuhinje' je nasledje trgovine, prekomorskih kolonija i novih uticaja.

 

1-eating-smoked-eel-NT.jpg

Edited by Kinik
  • Like 2
Link to post
Share on other sites

Ne diraj mi haringe!

 

Ja to redovno solim kod kuce!

Izbegavam one kisele, posto ni limun ne podnosim - ali soljene! 

To je vrhunac!

Njam!

 

>> ... Holandski ribar - genije

Kada sednete da jedete haringu, setite se imena siromašnog holandskog ribara Vilema Jakoba Bejkelsona iz sela Bierflit (Villem Beukelszoon van Biervliet). Uostalom, da nije bilo njegovog doprinosa istoriji haringe, mozda nikada ne bismo znali njen pravi ukus.

 

Riba za siromašne i gubavce.

Gotovo do kraja XIV. veka haringa se smatrala neprikladnom za ishranu zbog njenog gorkog ukusa i jakog mirisa užeglog ribljeg ulja, koje bi počelo da se oseca nekoliko sati nakon ulova. Zato je haringa bila hrana najsiromašnijih i, kako kažu, lutajućih monaha, koji su smatrali da je njena upotreba način za kaznjavanje gresnog tela. Holandskim ribarima, čiji je jedini hranitelj bilo more, bilo je teško.

Haringa pliva u velikim jatima i nije bilo lako izbjeći hvatanje u mreže, a početkom leta, kada riba ide na obalu na mrijest u velikom broju, u moru je bilo nemoguce uloviti bilo sta drugo.

 

U isto vreme, neukusna riba je nevoljno kupovana za mizernu cenu. Ponekad su, medjutim, spasavale "javne nabavke". Tako je francuski kralj Luj IX - koji nije bez razloga dobio nadimak 'Sveti', kupovao haringu jeftino i slao je iz milosti kolonijama gubavaca.

 

Soljena haringa je sasvim druga priča.

Kako se ova genijalna ideja rodila u glavi jednostavnog ribara, istorija haringe krije, no, jedno je poznato: negde 1380. godine Villem Jacob Beikelzon je prvi put izveo dve prilično jednostavne radnje. Odmah po ulovu isekao bi škrge svake ribe: ispostavilo se da sadrže gorku supstancu - uzrok neugodnog ukusa mesa. Onda bi, in situ, na palubi broda, Bakellzon redjao haringe u uredne redove u bačve i posipao svaki sloj solju, sprecavjuci tako brzu oksidaciju ribljeg ulja, kojim je haringa tako bogata.

 

Dok su se bavili ribolovom, riba je imala vremena da se soli, i, nakon što bi se vratio na obalu, genijalni ribar je pozvao svoje seljane da probaju haringu. Mnogi su se uz sumnju odlucili da probaju i u prvi mah nisu verovali ukusu, pa ni ocima! Da li je zaista to nežno, masno i ukusno meso koje se topilo u ustima pripadlo "junk" ribi?

 

Tako je počelo trijumfalni hod haringe širom sveta, njen izvoz se povećavao svake godine. I do sada, haringa je nacionalni proizvod Holandije, a najbolja sorta se naziva "beiklingom" u čast najpametnijeg sunarodnjaka. Na ulicama gradova ove zemlje na svakom koraku ćete sresti šatore sa brzom hranom - tamo se prodaju samo haringe. Meštani vole da jedu sve: odbacuju glave i salju ociscenu ribu u usta, držeći je za rep. Turistima će, naravno, staviti na tanjir ili na komad hleba, posuti lukom ...

 

Sastav i prednosti haringe

Dugo vremena o drugim vrlinama haringe, osim ukusa, nije se znalo. Ali sa razvojem nauke, ispostavilo se da je haringa jedan od najvrednijih proizvoda u smislu korisnih sastojaka / svojstava. Sadrži mnogo proteina koji se lako iskoriscavaju, - na primer, 200 g haringe je dovoljno da osoba zadovolji dnevne potrebe za proteinima. Bogata je esencijalnim elementima u tragovima - fosforom, kalcijumom, jodom, kalijumom, selenom, gvožđem, magnezijumom, natrijumom, cinkom, fluorom, vitaminima A, E, D, PP, B12, B1, B6.

 

I, naravno, glavna prednost haringe je njeno ulje, koga ne samo ima mnogo, već je i  u dostupnom obliku!

Omega-3 polinezasićene masne kiseline, koje pozitivno utiču na rad doslovno svih najvažnijih organa. Ne bez razloga, svi visoko kvalitetni preparati Omega-3, koje propisuju lekari, napravljeni su od ulja haringe.

 

Jedini nedostatak haringe je višak soli, pa biste trebali trositi samo slabo slane sorte, a i da ne solite hranu sa kojom ćete koristiti haringu, na primer, krompir / salate.  

Sveza haringa se takodje preporucuje cetvoronoscima (mackama i vrstama pasa koje su navikle na ribu).

 

sledi deo kako ja to solim

 

 

 

...

Haring_03.jpg

330px-Broodje_Haring.jpeg

  • Like 4
Link to post
Share on other sites
7 hours ago, DJORDJE said:

Ako si mogao da jedes i one ukiseljene haringe, onda svaka cast. Ja nista odvratnije od toga nisam u zivotu probao.:puke:

Na dalekom drugom mestu, ukiseljene svinjske nogice na americkom jugu.

 

Ja npr obožavam soljenu, sušenu, mariniranu i ukiseljenu ribu. Mislim da se na taj način riba oplemenjuje, prelazi u novi prostorno-vremenski kontinuum. To je i daleko plemenitiji način pripreme ribe od primitivnog bacanja na vatru, jer zahtijeva multidisciplinarni pristup.

 

..............................................................................................................................................

 

@Kinik

Ako se slažeš, okačio bih ovdje jedan stari post sa našeg starog threada 'Soljena riba', kojemu bi se i ovdje moglo naći zasebno mjesto.

 

 

Ovdje navodim nekoliko recepata, kako ih je zapisala Dika Marjanović-Radica u svojoj mitskoj "Dalmatinskoj kuhinji".

To su sasvim isti recepti po kojima su srdele, škombre i skuše marinirali i pripravljali za zimu članovi moje splitske obiteljske grane.

Gotovo identično se s tom ribom postupa u Veneciji i Trstu, dan danas. Istrijanske aberacije od originala su neznatne. Moj labinjonski šogor ih priprema na isti način.

Marinada (savura) za raznu ribu

3 kg ribe

1/2 l litre ulja

3/4 l kvasine (octa)

3/4 l vode

4 kocke šećera

1 glavica češnjaka

4 lista lovora

10 zrna bijelog papra

1 limunova korica

1 grančica ruzmarina

sol

Za 3 kg ribe uzme se 3/4 l finog octa, 3/4 l vode, 4 kocke šećera, isjeckana glavica češnjaka, 4 lista lovora, 10 zrna bijelog papra i ostalo kako je navedeno. Ugrije se 1/2 l ulja i sve skupa doda i zajedno provri 15 minuta. Zatim se povuče s vatre i ohlađeno polije po ribi, koju smo ranije pržili na ulju ili ispekli na gradele, te složili u zdjelu.

Ovako pripremljena riba u marinadi može da traje više dana.

....................................................................................................

Sardela, skuša i plavica marinirana (u savuri)

Velike, lijepe sardele, skuše ili plavice (lokarde), očiste se, operu i posuše, malo osole i zabrašne, pa tako puste da neko vrijeme stoje, zatim se prže u vrućem ulju. Popržene, naslažu se u na tanjur i poliju savurom.

Na 1 kg ribe uzme se obilato 1/4 l ulja, na polovicu toga kvasine i isto toliko vode, par listova peršina, nekoliko listića ružmarina i 56-6 zrna papra.

Sve ovo kuha se istiha, otprilike 10 minuta i vruće polije po ribi. Stavi se na hladno mjesto i traje više dana. Posluži se s kriškama limuna.

 

srdele-marinada.jpg

...........................................................................................................

Srdele marinirane (u savuri)

Očisti se pomno 1 kg svježih srdela, izvadi im se utroba, odrežu glave i obrišu čistom krpom, jer se ne peru. Provaljaju se u ulju, soli i papru, te se peku na užarenim gradelama. Pečene, poredaju se na tanjur ili u zdjelu, i to tako da stoji glava uz rep, pa se poliju slijedećim:

Uzavre se 1/4 l ulja, 1/8 l octa, 3 česna isjeckanog češnjaka i peršina, korica 1/4 limuna, kocka šećera i par listića ružmarina.

Tako marinirane srdele dobre su za jelo tek poslije 2-3 dana.

....................................................................................................................

U slast, uživajte u čitanju.

Sardełe in saor

 

 

Edited by ironside
  • Like 1
Link to post
Share on other sites

Slucajno naleteh na ovaj topik a veceras sam se setila (vegetarijanci stanite ovde)

 

Pre nekih 13-15 godina vecera u Londonu - negde kod Hide Parka, restoran koji jos pokusavam da nadjem ponovo- srnetina sa cokoladom, negde na Marylebone..

 

Onda Edinburgh pre oko 13 godina - restoran u kome pripremas svoju hranu, gde je i zebra bila na meniju, volela bi da se vratim ponovo, bilo je zabavno.

 

I veceras lounge na 10om spratu, rooftop, u starom gradu, kakva hrana, pogled na independance hall. Slavili smo godisnjicu odredjenog dogadjaja, napravila jednu losu sliku pogleda s prozora, jednostavno u toj situaciji nema slikanja.. Vecera pocela sa sampanjcem, nakon toga neko jelo sa avokadom, paradajsom i shrimp, Tuna Tarrtare ... jedi dok ne puknes.

  • Like 2
Link to post
Share on other sites

Sto se tice gastronomije sebe smatram klasicnim balkancem. Cevapi, sarme, dobre pljeskavice, rostilj, pite, baklave, rebarca na kajmaku i slicno. U obzir dolazi i mediteranska kuhinja, (italijanska, spanska, grcka). Engleski, nemacki i sl. specijaliteti ne prijaju mom zelucu. Iz mora samo riba i to je to. 

Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Restore formatting

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...