Jump to content
Vox92.net Forum

ironside

Redovni članovi foruma
  • Content Count

    514
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

888 Excellent

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

  1. Zdravo Marijo, milosti puna... Izašao sam danas na ulicu i prolazi postariji (postariji od mene) čovjek s ribičkim štapom; kamo će dida kad nema jezera ni rijeke, a u tekućicama je zabranjeno pecati.
  2. BSO Entertainment Video: Maskless Fans Mob Magic Johnson After He Departs His $150 Million Yacht in Croatia Fans surrounded the great NBA legend Earvin “Magic” Johnson after he departed from a yacht valued at $150 million off the Croatian harbor Sunday night. This night wasn’t just like any night, but a night Johnson will definitely remember. People who witnessed Johnson during his glory days capture five NBA champions for the Los Angeles Lakers in the 1980s’ were in attendance screaming and surrounding the NBA Hall of Famer. Young basketball fans who also might have been taught their basketball history decided to crowd Johnson and pose for selfies in the midst. Johnson was accompanied by his wife Cookie Johnson. No security was alongside Johnson given the proper protocol on wearing masks was heavily ignored. When Johnson comes to town with a smile, who can honestly think about safety? This is an established businessman who can light up any room he walks in given his presence. Hopefully, the greatest NBA point guard and passer of all-time teach these fans a lesson on not potentially passing around the coronavirus when in large groups. If the 60-year-old came fresh in some Gucci attire, you can only imagine if it was the 1980s’ all over again when it came to his choice of outfits off the court. Considering Magic beat HIV, I can understand why he might feel invincible. ............................................................................................................................ Prvo, splitski 'navijači' (najstarija firma na planetu) su oduvijek bili poznati po nepoštivanju socijalnih pravila, uključujući masovno bacanje auta a ZG tablicama u more i gori su čak i od BBB. Drugo, Korona virus ne postoji, pa navijači ne trebaju nositi maske. Treće, Magic je (unatoč nabačenoj kilaži) i danas invincible, negdje izmedju Petra Čelika i Jana Železnog.
  3. Rotterdamac 'iz zemlje tulipana") se samobanovao na starom FB92, ne ulazim u razloge. HB je otišao zbog toga što je uvrijedio Veleštovanu Moderaciju. S legendom Kinikom nemam kontakt još od listopada/oktobra prošle godine, jer sam od 10 mjeseca pa do iza Nove godine konstantno provodio vrijeme u bolnici. Volio bih da je živ i u zdravlju, vrag po pisanju na forumu. Schrodinger ima svoje razloge koje poštujem, stručne, filozofske i moralne.
  4. Yusra Khogali: “Whiteness is not humxness,” reads the statement. “in fact, white skin is sub-humxn.” “White ppl are recessive genetic defects. this is factual,” the post later says. “white ppl need white supremacy as a mechanism to protect their survival as a people because all they can do is produce themselves. black ppl simply through their dominant genes can literally wipe out the white race if we had the power to.” Khogali says that white people have a “higher concentration of enzyme inhibitors” which suppresses melanin production adding that melanin is important for a number of things such as strong bones, intelligence, vision and hearing. She adds, “melanin directly communicates with cosmic energy.” In another post, Khogali tweeted, "Plz Allah give me the strength to not cuss/kill these men and white folks out here today." After being criticized for the tweet Khogali responded by saying, "I am not a public official. I am not a police officer. The state does not entrust me with violent weaponry. I have never contributed to the mass targeting of a community. All I have done is used a turn of phrase, a rhetorical flourish, to voice my frustration and dared to be a person calling for justice." -------------------------------------------------------------------------- Melanin, Allah i kozmička energija. Ova ludača je zrela za trajnu hospitalizaciju u ustanovi zatvorenog tipa, ali to je Canada. BTW, javlja mi susjeda da se kćer i zet vraćaju u HR, nakon 30 godina provedenih u Canadi i da se nemaju namjeru više ikad vraćati tamo. Europe rules.
  5. Blago vama u Canadi sa Yusrom. U EU bi bila (zbog govora mržnje i pozivanja na nasilje) strpana u prežun na neko vrijeme (govorim o civiliziranim članicama, ne o Norveškoj, koja je izvan EU i drži Breivika još par godina u zatvoru, iako je pobio osamdesetak djece). BLM bi jednostavno trebalo proglasiti terorističkom organizacijom, staviti izvan zakona u svim zemljama gdje je aktivan i krivično progoniti deklarirane članove i supportere. Doduše, gledajući fotografije dotične, sve više sam uvjeren da se radi o teško psihički hendikepiranoj osobi, ali to je kanadski problem i Justinov problem, iako sumnjam da ga torontončanski Sikh percipira kao problem. Samo da se ta zaraza ne proširi na Europu.
  6. Norman Foster: Jelo iza samostanskih zidina Riba – petak – plodnost Riba je izvrstan primjer uske povezanosti određene hrane s bogovima, petkom, vjerom, spolnošću i plodnošću. Dvije ribe u astrologijskom zviježđu riba predstavljaju grčka božanstva Afroditu (plodnost) i Erosa (ljubav). Upravo su se pretvorili u ribe i skočili u neku rijeku. Tako su umakli zlom čudovištu Tifonu. Kršćanska korizma – što su je, uostalom, kršćani ispočetka nazivali "riblje vrijeme" – uvijek je u razdoblju riba (19.2. – 20.3). Riba je bila i znak raspoznavanja prvih kršćana – simbol njihove pripadnosti novoj Kristovoj zajednici. Tadašnja lozinka glasila je "Ichtys" – grčka riječ za ribu. A sudbina je odredila da je riječ "Ichtys" sastavljena od početnih slova grčkog "Isus Krist, sin božji, spasitelj". Uživanje ribe poprimilo je veće religiozno značenje kad su rani kršćani odlučili da izraze poštovanje za Kristovu muku i smrt tako da se jedanput na tjedan – petkom – odreknu mesa. Toga dana, dana tuge, jeli su samo ribu. Stari Rimljani bili su također veliki poštovaoci ribe. I oni su petkom slavili ribljom gozbom dan božice Venere. Petak – dies Veneris. Bili su ljubitelji svih vrsta ribe, jeli su je u velikim količinama i s izvrsnim tekom. U njihovim kuharskim knjigama i receptima, što su ih fratri kasnije s radošću prepisivali i prema njima kuhali, nailazimo na brojne neobične načine priređivanja ribe. Mudri su Rimljani bili potpuno uvjereni da ona budi i najtromija osjetila, a osim toga ženama omogućuje nove dimenzije plodnosti. Prastarom spolnom simbolu ribe narasla je glava boga Jana. S jedne strane, pogani Rimljani petkom su jeli seksualni simbol ribu, u čast božice ljubavi Venere, kako bi im porasla muškost, a s druge strane su pobožni kršćanski Rimljani jeli isti taj seksualni simbol, ribu, kako bi svoju muškost umanjili misleći na smrt Krista, sina Božjega, koji je, kako znamo, propovijedao ljubav. Crkveni su oci bili uvjereni u nepobitnu vezu između uživanja mesa i ljudske duše, zapravo samo jednog aspekta ljudske duše što ga je crkva prezirala i smatrala požudnim, čulnim, pohotnim i pohlepnim. Oni su, naime, bili uvjereni da te strasti potiče uživanje mesa. Riba je, naprotiv, po prirodi hladna i izaziva apatiju, tupost, ravnodušnost i odbojnost – upravo ono što je trebalo pobožnoj braći. Zato je otupljivanje putenih strasti u redovnika bila jedna od najvažnijih zadaća i to načelo je osnova komplicirane strukture samostanskih prehrambenih pravila. Ali vrijeme je da se nastavi o temi 'riba', koja je u međuvremenu postala nešto klizava. Ni u koje vrijeme nije riba u samostanskoj prehrani došla u pitanje. Ali su se i neke vrlo upitne vrste 'pokrstile' kako bi bile prikladne za serviranje u petak: osim nekih divljih gusaka i ptica močvarica, u prilog kojih se već osobito izjasnio i sveti Toma Akvinski, pojavili su se i gnjurci i gotovo sve vrste ptica koje žive makar u blizini bilo kakve vode ili šaša. Osobit korizmeni specijalitet bila je u mnogim samostanima kornjača. Ukusne juhe i razna jušna jela od kornjače pojavljivale su se tih dana u golemim količinama na stolovima samostana koji su imali sreću da su u blizini mora. Engleski majstori kuhari šesnaestog stoljeća pirjali su peraje kornjače u slatkom vinu, šeriju ili maderi, pekli na maslacu s lukom, češnjakom i svježim gljivama i napokon prepekli u pećnici prije serviranja. Ista kuhinja u Winchesteru upotrebljavala je za juhu od kornjače slijedeće mirodije: bosiljak, mažuran, kadulju, ružmarin, majčinu dušicu, korijandar, papar i sol. Potrebno im je bilo 50 litara vode, mnogo velikih mesnatih goveđih kosti i telećih goljenica, što se sve kuhalo s kornjačinim mesom, zajedno s mrkvom, lukom, češnjakom, vlascem, porilukom i peršinom, dok se nije svelo na 35 litara. Pri serviranju se za svaku litru juhe dodala po čaša crnog vina ili šerija. (To zvuči vraški dobro!) Drugi korizmeni ljubimac bila je vidra, iako mi je potpuno nerazumljivo kojom je čarolijom moguće masno i žilavo meso tog sisavca prirediti u ukusno jelo. To se tiče i oduvijek omiljene korizmene ribe: dabrova repa, koji je mogao dostići težinu od dva kilograma. Taj klizavi privjesak morao je najprije biti pržen ili pečen, a potom još i dugo kuhan, kako bi se izgubio njegov neugodan zadah. Začuđuje nas kako velika raznolikost ribljih jela uopće nije zabrinjavala brata kuhara. Ali ipak, kako se ukus izmijenio! Danas ubrajamo puževe i riječne rakove u kategoriju kulinarskih delikatesa, a nekad su bili ograničeni na korizmene stolove služinčadi. Iz jelovnika samostana Admont u Austriji vidimo da je služinčad 1776. godine, za korizme pojela 71 924 puža. A možda ih je bilo 71 928? Nitko nije savršen, a osobito ne onaj jadni kuhinjski sluga koji je morao voditi računa o svakom pužu koji je prošao kroz kuhinju. Iznemoglo nepce onog fratra kojem su dojadile tune, sabljarke, morski psi, lamprete, jegulje, dupini i kitovi, a imao je sreću da mu je samostan blizu mora, mogao je uljepšati svoje bezmesne dane jastozima, lignjama, rakovima raznih vrsta, oštrigama i prstacima – lijepim i ružnima. Samostani koji nisu imali sreću da su blizu mora, imali su obične ribnjake u kojima su se naveliko uzgajale raznovrsne slatkovodne ribe. A osim toga, većina samostana bila je smještena blizu neke rijeke ili jezera. Među 24 vrste riba što se navode u računskim knjigama iz 13. stoljeća samostana Kloster-Neuburg nalazimo: razne vrste somova, jesetru, glavoča, pastrvu, lososa, linjaka itd. Ali kako kanonicima iz Kloster-Neuberga njihove 24 vrste riba nisu bile dovoljne, izmislili su već u šesnaestom stoljeću ekspresni transportni sistem između Italije i Austrije, koji im je omogućavao da uživaju u svježim ribama i školjkama iz Jadrana. Zato nam se čine čudnim gorke pritužbe fratara na račun njihova oskudnog ribljeg jelovnika za posnih dana. A znali su prirediti ribu na najukusnije načine, pa se priča da je u Engleskoj u jedanaestom stoljeću novi francuski opat iz Clunyja, Simeon, tako dobro priređivao ribu da im je meso dosadilo. Samostani su upotrebljavali i razvili brojne tehnike za priređivanje ribe. Vjerni svom stavu prema hrani, uložili su mnogo više muke i mašte nego mi dan danas to možemo zamisliti. Samostanske kreacije za posne i korizmene dane zacijelo pripadaju najvećim dostignućima Haute Cuisine. Bez obzira na to, je li riječ o jelima od riba, slatkom pecivu, tortama, nabujcima, kremama, umacima ili kolačima. Na primjer, slijedeće jelo od riba: šećer, đumbir, senf i bademi fino se u avanu razmrve i pospu po ribi, što je prethodno bila poširana u bijelom vinu. Kad se voda u kojoj je riba bila kuhana ohladi, izvadi se riba, oguli koža, očisti od kosti i stavi na tanjur. Koža se vrati u vodu i doda malo voćnog octa. Voda se procijedi i prelije preko ribe, odstoji neko vrijeme da se slegne i, za oko, lijepo ukrasi orasima i voćem. Ili se masni šaran, s umakom od mljevenih oraha, peršina, timijana, limuna, matičnjaka, ružmarina, nekoliko kapi kiselkastog mošta – verjuice – i šafrana, peče u delikatnom prhkom tijestu. Oba recepta potječu iz engleske benediktinske kuhinje petnaestog stoljeća. Kao i pite à la Benedictine, punjene mesom ribe sklata*, pomiješane s uljem, zdrobljenim češnjakom i gustim slatkim vrhnjem, a obložene gomoljačom** izrezanom u listiće. Iz velikog benediktinskog samostana na otoku Mont St. Michel, na sjeverozapadnoj Francuskoj dolaze crêpes de saumon à la Mont St. Michel, što također zauzimaju dostojno mjesto uz mnoga druga izvanredna jela s pridjevkom à la Benedictine. U srednjem vijeku najmanje se cijenio bakalar i slana riba. Obje su se vrste sušile na suncu i vjetru, ali bakalar se nije prethodno solio. Bakalar se u redovima sušio na posebnim stalcima. Bio je hrana za bogate i siromašne u korizmeno vrijeme. Bakalar se morao prije priređivanja močiti 24 sata u vodi i zatim se udarao čekićem – u jednom se receptu preporuča udaranje posebnim, u ono vrijeme posebno konstruiranim čekićem, puna 2 sata. Za to vrijeme moglo se razmišljati što dalje s njim započeti. Meni se čini: kad bi se samo istukao, ispekao, ispržio ili iskuhao, to bi doista bilo jelo za siromašne – više za siromašne duhom, nego za materijalno siromašne; opaka, podmukla bolest od koje stradava kuharska vještina. Dobra kuhinja može biti skupa. To nije ništa novo. S druge strane, najegzotičniji, najukusniji začin je kuharova mašta. Priređivanje skromnog bakalara je primjer za tu maksimu. Već se više od tri stotine godina najglasovitiji francuski restorani, oni s trećom zvjezdicom, natječu koji će od njih prirediti još rafiniraniju brandade de morue - to jest, otkad je to jelo otkriveno u sedamnaestom stoljeću na jugu Francuske, u Languedocu. To je jelo poznato i kao brandade à la Benedictine – bakalar na benediktinski način, što govori i o njegovom porijeklu: močen, tučen i kuhan bakalar fratri su već u trinaestom stoljeću naprosto promiješali ili prognječili s maslinovim uljem, mlijekom, češnjakom, soli, paprom, muškatom, malo voćnog octa i peršinom – riječ brandade dolazi od brandir – drmati, tresti. Smjesa se tada stavljala u glineni lonac, prelila maslacem i polako pekla na slaboj vatri. Prije nego napustimo riblja jela i pozabavimo se mesnima, nekoliko riječi o kraljici svih juha – ribljoj čorbi što se u njenoj domovini Francuskoj nudi pod imenom bouillabaisse. ... Bakalar na kiselo-slatki način (Samostan Grottaferrata) U grčkoj opatiji Grottaferrata koju je 1004. godine utemeljio sv. Nilo, kuhinju vode Vasilijanke, za uspomenu na 'čudo u Colliveu'. Sastojci 700 g suhog bakalara brašno 6 žlica ulja 500 g crvenog luka, izrezanog na ploške nešto šećera nešto vinskog octa Priređivanje Ostaviti bakalar preko noći da se odmoči, skuhati ga i izrezati u trokute koji se uvaljaju u brašno i peku u tavici sa lukom, dok ne zarumene. Dodati po okusu šećera i octa, malo prokuhati da ispari tekućina, te gratinirati u ugrijanoj pećnici. --------------------------------------------------------------------------------- *Sklat - vrsta morskog psa ** Gomoljača - tartuf
  7. Khm, khm... ne baš s par miliona, već s nekoliko milijardi dolara, čak i da nije riječ o konvencionalnoj, kamoli modernoj ratnoj luci. Ohotsko more je najvećim dijelom godine, od marta do septembra pod ledom i nije pogodno kao ratna ni trgovačka luka.
  8. Mislim da sam jednom napisao kako sam vjerojatno jedini čovjek na planetu kojem je to najomiljenijo povrće/jelo na svijetu. Kratko poprženo, podliveno s malo bijelog vina uz dodatak bijelog luka i motara, divno... U filmu The Hunger Games Effie vabi Haymitcha upravo njegovim najomiljenijim jelom - prokulicama, istim kakve si postala na slici.
  9. Sudeći po disleksiji te manično - depresivnoj formi i veličanju gurmanskog prostakluka, mogao bi to opet biti Jonnhy (sic) Clash ili čak Scubius sa starih prostora, proslavljen vrčinskom epopejom. Ako se sam ne makne, poderat ću ga i bez pomoći odbjeglih forumaša.
  10. OK, zaboravite. Vraćam se Gastronomiji, Arhitekturi, Interregu i prirodnim lepotama; dakle nekonfliktnim temama, jer ja i jesam nekonfliktan čovjek. Žalibože što sam se uopće dao uvući u ovaj jalovi diskurs. Carry on.
  11. Ono što faraonska Moderacija ne shvaća ili ne želi shvatiti jest da pravila ponašanja i svega ostalog postavljaju forumaši, a ne Nadzorno tijelo aka Moderacija. Moderacija se s forumaškim prijedlozima može složiti, ako ne, onda nek se lijepo izvoli pokupiti s foruma. Ovo su, naravno osnovni demokratski principi, koje ja ovdje iznosim hipotetski, jer sumnjam da bilo tko, više od 1% forumske populacije razumije o čemu govorim. Uostalom, ja ionako pišem na Gastronomiji, Arhitekturi, eventualno na regionalnim temama, jako rijetko na Politici, a, sačuvaj bože da bih se Sportu primakao na 1 parsek. Moderaciji ne bi kruna s glave pala kad bi rekla Molim te, izvini, dogovorit ćemo se... ali ne.
  12. Hvala, dali ste mi do znanja da ima da se gonim. Samo tako napred.
  13. @marejosip & @MetalHead: Bojim se da Vi ne shvaćate osnovne principe demokracije, pa i forumske. Vaša dužnost je da sprečavate udarce ispod pojasa medju forumašima, rasističke i sl ispade ili govor mržnje, a ne atake na Vas. Vi ste kao neka forumska vlada, pa se onda i ponašajte tako. Svaku vladu na svijetu se može napadati i blatiti, argumentirano ili ne, bez ikakvih posljedica, osim u diktaturama. Može ih se izrugivati, ismijavati, pljuvati po njima, opet - bez ikakvih posljedica. Osobno, nisam dolazio ni u kakve sukobe s forumašima, a niti s Moderacijom, pa svejedno branim pravo i najmalignijih forumaša da se na Vas nabacuju drvljem i kamenjem, a da im Vi nemate pravo odgovoriti sankcijama. Amen! Dodatak: Na najviše državne dužnosnike (Berlusconi, Boris Johnson, Chirac) su bacane torte, jaja i sl, što biste Vi okarakterizirali kao tvorni napad (v. Bill Gates), no to su javne ličnosti, institucije i dok god nema ugroze po život, nema niti osnova za gonjenje, čak niti prekršajno.
×
×
  • Create New...