Jump to content

Recommended Posts

Posted (edited)
1 hour ago, realno *w said:

Moji klinci, ostala nam samo 388... Lorenco Braun kao druga petorka lige prošle godine.

 

Imam je, javi kako da vam dobaČim.

Edited by DameTime
Posted (edited)
1 hour ago, DameTime said:

Ok, spremna sam za udaju!

 

TtLteC.gif

 

Some boys kiss me, some boys hug me
I think they're okay
If they don't give me proper credit
I just walk away
...

Edited by Stiletto
Posted

Strange take, meni su poslednja 2 albuma Mumford and Sons-a bolji nego prvi, koji su ih proslavili.
Iako su izbacili svoj banjo, koji im je bio TM i mnogima spine muzike.

Bas sam skoro pricao sa nekim poznanikom/drugarom, koji je sad i DJ, slusa tvrd i industrijano tehno i elektroniku. I Mumfordi su mu jedna od omiljenih muzickih stvari. Bas sam bio iznenadjen kad mi je rekao.
Jednostavno daju ti nadu u humanity. You feel good about human beings. Glupo je reci da  su "good guys, decent people"... ne mozemo da znamo. Mada je Marcus carina koji zivi negde na nekom selu, na nekoj farmi, i boli ga kurac za zivot popularnog muzicara.
Ali generisu taj pozitivan vibe. Ja kad slusam neke njihove pesme, dobijam zelju da ih izgrlim ko bracu i da im kazem "Hvala"

Meni se pre malo vise od godinu pojavio osecao verovanja u Boga, jako mi se promenio nacin na koji gledam sve to. Ne kazem da sam Hriscanin tipican, i dalje mi mozak prejako gravitira ka kritickom stavu vezanom za sve te narative oko samog Isusa i Hriscanstvo. Sam Novi Zavet....

U nekim njihovim pesmama, koje su povezana za verovanje u samog Boga, osetim tu iskrenu, ogoljenu emociju i refleksiju za nesto sto nije... refleksija sopstvenih memorjia/trauma/odnosa. Sto je sve ok, ali to su sve jako licni razlozi, licne agende.
Prelepo je cuti i osetiti taj sentiment ka necemu sto nije usmerenu ultimativno ka sopstvenim razlozima.

 


 

 

  • Like 5
Posted
6 minutes ago, Stiletto said:

I just walk away...

 

I may seem unapproachable
But that's only to the boys who don't have the right approach or ride
That makes a girl like me wanna hop in and roll

Posted

Chaos je na Voxu bas pre nekih par dana pisao u nekom postu kad je poslednji put plakao. I bas sam razmisljao da se nadovezem i reko nista epohalno necu napisati. Kad...

 

Saznajem juce da je proslog vikenda preminuo prijatelj iz Holandije, Jan, covek kome mnogo dugujem u svakom smislu, mozda i najbolje ljudsko bice koje sam upoznao u zivotu. Nista neocekivano za coveka koji doceka tako duboku starost, nisam se ni iznenadio ni sokirao. Proslo je sigurno bar dva sata od tad, stavio sam slusalice da pocnem sa treningom. I tog momenta mi krecu suze. I ne zaustavljaju se ni nakon sto sam zavrsio, popakovao sve. Onda su mi druge aktivnosti odvukle paznju do odlaska na spavanje. Kako sam legao i pogledao u plafon, tako krece jedna slika, druga, peta, deseta i nastavljam gde sam stao ranije. Tako sam u nekom trenutku zaspao. Jutros razmisljam zasto bas takva reakcija, pa nisam plakao kada mi je umro otac. Onda se setim da to jeste tacno, ali da sam otplakao svoje mesecima pre toga, ona dva puta kada sam se vratio iz bolnice i kada mi je postalo jasno da cu biti samo publika, nemi posmatrac njegovog odlaska, sa kartom za prvi red, najbolja sedista. Bio sam medjutim tu, a ovde sam tek sturo saznao neke sitnice, a kontakta nije bilo poslednjih godinu i po, dve. Ni to nije novo, stariji su ljudi, imali su uvek svoj raspored i uvek sam davao prostora... Dok kuckam ovo, opet mi se pune oci... Zbog takvih ljudi mi je nemoguce da pojmim da je smrt kraj, da se zavrsava sve. Ne mogu takvi ljudi, takve duse da se izgube, nestanu. Da, zivece kroz svoje potomke, sve one koji ga se secaju, kojima je pomogao, kroz sve materijlano i nematerijalno sto je ostavio iza sebe, ali da njega nema... Izvinjavam se, nema veze sa kafanom, odlutao sam, ali imadjah potrebu da bacim refleksiju...

  • Love 7
Posted

Novi rad Sare Renar, dosta dobra stvar imho:

 

Quote

cijela regija je geto u krizi identiteta

kojoj se kraj ne nazire

kažem još sam tu i pišem pjesme

uporno nastavljam

 

jer trebaju nam nježne riječi za grube godine

trebaju nam nježne riječi za grube godine

na kojem jeziku da sanjam o ljubavi

na kojem jeziku da sanjam, o ljubavi moja

 

 

Posted

Iako ju je Collins prvobitno napisao još 1981.godine, za svoj debitantski album Face Value i sa drugim imenom, Against All Odds je svetlost dana ugledala kao soundtrack pesma za istoimeni film iz 1984.
Phil je prepravio tekst da bi se uklopio u priču filma, pesma je dobila novi aranžman i zbog toga se zapravo smatra originalom iz baš te godine.

Sam film nije ostao upamćen, ali pesma itekako jeste. Against All Odds je britanskom muzičaru donela prvi put broj 1 na američkoj Bilboard listi..prvi br.1 od ukupno 7 na SAD Bilboard, koliko će ih Collins imati kao solo izvođač.

Pesma baš ovih dana proslavlja 41.rođendan.
 

 

  • Like 3
Posted (edited)

Vidim da se mnogi bune zbog ovoga, ali iskreno mogu da razumem, ljudi dođu i zasednu par sati da rade iz kafića, opterete internet i još bi sve to za samo 300-400 rsd (jedna kafa)... 

 

Ako sedim duže od sat i po-dva, tj. ako radim iz neke kafeterije, uvek naručim bar dva puta.

 

 

Nemam najbolje mišljenje o Coffee Dream-u kao franšizi, ali ovo kapiram.

Edited by DameTime
  • Like 2
Posted (edited)

Kao i skoro sve u Srbalja, pozeraj klasican u 9/10 slucajeva. Meni se dize kosa na glavi od tih prebizi likova sa laptopovima. Obicno to prate i one lonice na pola lista i haripoterke na nosu. Naravno tu je i punjac pa se guze blizu zida i uticnice, nose se citaci kartica, eksterni hardovi, samo cekam da pocnu i stampace i cash countere da nose sa sobom.

Edited by SteveFrancis#3
  • Like 2
  • Ha-ha 5
Posted (edited)

Sto reko moj drugar za jednog lika kod nas u kvartu, sto sa laptopom overava sve lokale: Jednom ce u taj cosak doneti i peglu da ukljuci

Edited by Marko
  • Ha-ha 2
Posted (edited)

Ja volim da odem nekad da radim iz nekog lokala/kafeterije jednom u 3,4 nedelje, na 3,4 sata. Ali negde gde ima klopa. Uspem da narucim bar 2 pica + klopa.
Bas mi prija da osetim tu dnevnu dinamiku, da sam medju ljude. Pogotovo preko dana. Ja veceri ne volim da provodim van kuce. Moze neko da dodje kod mene, mogu ja da odem kod nekog, mogu da se prosetam negde outdoor. Ali zurkanja ali kafenisanje uvece, bas mi to nikad nije bio drajv.

Elem, taman kad krene da se prazni laptop, tad ga nekako i batalim, bas mi je smaranja da tamo razvlacim kablove.
Workspace mi je skup. Nije da nemam da ga platim, ali se ne osecam lepo iskreno. Nemam nista protiv ljudi koji drze to, stavise u Nisu znam likove iz Centrale, i super je to ekipa, nemam nikakav problem. Za neke stvari se osecam i kao idiot i lose kad placam tipa 1500din bez da klopa itd. Izadjem iz tog prostora, i onda do prvog ugla naidjes na osobe koje po nedelju dana prave zivotne gimnastike da ustede 1500din. Bukvalno sam u fazonu, daj da dam nekom ortaku, ili nekom clanu porodice 1500kinte, necu da crknem bez da odem tamo. Imam kuci dedicated radnu sobu, mogao bi manje da sam razmazotka...
Sa druge strane kafic mi je druga stvar, dodju stari, dodju mladi, smene generacije, od stola do stola. To mi je nekako socijoloski potrebno.
U workspace odem i pored mene jos par dizajnera, neki devovi, marketari bla bla... kao popijemo kafice, kukamo medjusobno na sprinteve, "jao brate, znas kakav retard nam je PO" bla bla...

Edited by BattleBender
Posted

Nema šanse da bih mogao da radim iz kafića, šta više mislim da je to klasična kapitalistička zamka kao možeš da radiš na obali mora itd ako stvarno radiš, a ne blejiš samo reda radi čekajući ako iskrsne urgentan task. Kad sam na obali mora hoću da skočim u more i da cirkam, a ne da sedim za laptopom. Isto tako kad sam u kafiću hoću da sam relaksiran i da razmišljam o svemu osim poslu, od crnih rupa i zašto smo ovde, do dlakavih ruku Braneta Lazića. Dakle ili radim od kuće ili iz kanca, super je što imam svoju ličnu kancelariju pa imam intimu, open space shit je katastrofa (been there, done that). Sve ostalo je sviranje kurcu ili neki rad sa pola mozga gde kao blejiš ali u stvari si zakovan za ekran.

  • Like 5
Posted

Povremeno mi je okej da radim iz kafića, kada želim da malo promenim dnevnu rutinu. Ali ne više od 2-3h i nikako kada imam baš bitne taskove koji iziskuju jaku koncentraciju, tipa izveštaji i sl. Freelance mi je ok da radim iz kafića, jer to nisu opterećujući taskovi. Slažem se i da se ne može biti podjednako produktivan kao iz kanca, zbog toga ne volim ni rad od kuće. Ima nešto u tome da ujutru uđeš u kancelariju i na kraju radnog vremena izađeš, na taj način znam da su mi privatni i poslovni život odvojeni, ne da se utapaju jedan u drugi. 

  • Like 4

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...