Jump to content

Vase politicko opredeljenje


Dragan

Recommended Posts

7 hours ago, Veshtodel said:

 

Toga definitivno ima i to bi mogao biti jedan aspekt psihologije levice, ali rekao bih da to nije kompletna slika i da tu fale jos dva - jedan je strah koji je ovo sto Dragan pise, strah da tamo neki kapitalista ne stekne toliku moc da pocne da terorise ljude, pa ajde ipak mi to da regulisemo za svaki slucaj da do toga ne dodje i da svi budemo jednake ekonomske moci, sto je zahtev slican onom po pitanju politicke moci, hajde da mi rasparcamo vlast na tri grane, da uvedemo parlamentarizam i sto vise decentralizujemo tako da ne dodje sutra do pojave tirana i diktatora. Tu nema govora o ovom prvom, da takve ljude motivise nesto poput zavisti i cudjenju kako neko moze da "prkosi" sudbini, vec se plase da prepuste stvari slobodnom trzistu jer "Boze pa niko nema kontrolu nad tim, kako da pustimo da se nesto desava bez kontrole i nadgledanja".  Drugi psiholoski aspekt nije toliko vezan za strah vec je u pitanju ili empatija ili simpatija. Neki ljudi su osetljivi kada vide prosjaka na ulici sa malim detetom i onda iz empaticnih razloga pocinju da se pitaju sta moze da se uradi kako bi se to izbeglo i resilo, i gotovo da nece moci da izbegnu susret sa levicom i pretvaranje u SJW, pogotovo ako nisu dovoljno intelektualno sposobni da izadju iz takvog okvira. Ili umesto empatije razviju simpatiju i sazaljenje, pa onda trazim da se svi izjednacimo kako se ja ne bih osecao lose kada vidim prosjake na ulici i kada neko ne moze da plati skupo lecenje jer eto nema novca, ali tatin sin i kcera mogu jer su imali te srece da se rode u bogatstvu.

 

Postoji i treci aspekt. Da se dozvoli da oni manje srecni ili manje sposobni zavrse na ulici ili blizu nje u situaciji da nemaju sta da izgube, jer tako raste kriminal i onda smo svi u problemu i niko slobodan. Ukratko. 

Link to comment
Share on other sites

Promijenio je svijet, ako ne i na bolje

Silvio Berlusconi je u svim svojim političkim godinama brinuo prije svega o jednome: o samom sebi, utro je put mnogim populistima, demagozima i zaludjivacima. O smrti čovjeka koji je zaveo milijune.

 

Silvio Berlusconi je svojedobno rekao da je svatko tko ne glasa za njega "coglione". Kreten. Tako se zapravo i ne govori, pogotovo ne kad si na vlasti. Ali volio je tako govoriti. Jednom drugom prilikom, Berlusconi je savjetovao zaposlenicima sicilijanskog Fiata koji su bili stavljeni na skraćeno radno vrijeme i bili su zbog toga očajni, da bi trebali uzeti drugi posao u neformalnoj ekonomiji: "in nero", zaobilazeći poreznu upravu. Onda je to u redu.

Dakle, premijer je poticao varanje države, nepoštivanje zakona i pravila, te tjeranje malih ljudi na lukavstvo – i smijanje u kamere.

 

Zaveo je milijune

Ostaje taj smijeh, kao slika koja ga preživljava. A Talijani se pitaju je li se smijao suučesnički s njima ili se na kraju smijao njima. U svakom slučaju, mnogi milijuni dali su mu se zavesti, nekoliko puta. Količina botoksa koju mu je Berlusconi ubrizgao u lice konačno je iskrivila njegov smijeh u smrznutu grimasu. Smijao se i kad je smijeh bio neumjesan.

Berlusconi je preminuo u Milanu u 86. godini. U svjetsku povijest ušao je kao svojevrsni nacrt, kao iskošeni politički avangardist, kao preteča mnogih populista i demagoga, prevrtljivaca i nadriliječnika koji govore kako je on govorio, koji lažu kao što je on lagao. Njegovu je priču kao predložak koristio i Donald Trump. Berlusconiju se nikad nije sviđala usporedba, uvijek se smatrao boljim, kompleksnijim i pametnijim od debila koji je dospio u Bijelu kuću. Ali uspon građevinskih divova i TV ljudi Berlusconija i Trumpa bio je nevjerojatno sličan. A također i njihove metode.

Berlusconi je rođen u Milanu 29. rujna 1936. kao najstariji sin bankovnog službenika i domaćice. Otac mu je bio opunomoćenik u Banci Rasini koja je kasnije financirala njegove prve poduzetničke korake. Silvio Berlusconi je išao u srednju školu kod salezijanaca, potom je studirao pravo, a njegov diplomski rad bavio se ugovornim pitanjima u oglašavanju. Da bi zaradio na studiju, nastupao je na kruzerima po Mediteranu, kao pjevač i voditelj. Sjedio je za klavirom i uglavnom pjevao francuske šansone – ljetni posao kao škola za talente.

 

Smrdjelo je na mafiju

A onda je Berlusconi postao građevinski poduzetnik, izgradio je cijele stambene i poslovne četvrti na periferiji Milana: Milano 2 za 10.000 stanovnika, Milano 3 za 15.000, Il Girasole. Bili su to samostalni stambeni kompleksi, poput onih koji su postojali u Americi. Nikad nije bilo sasvim jasno odakle mu sav novac za svoje gigantske projekte. Smrdjelo je na mafiju, na pranje novca, godinama istraživano pravosuđe. Jedan od Berlusconijevih najbližih ljudi od povjerenja osuđen je mnogo kasnije na dugogodišnju robiju zbog pripadnosti Cosa Nostri, sicilijanskoj mafiji.

Velika naselja iz epruvete na periferiji bila su Berlusconijev svijet, planiran i kontroliran do posljednjeg detalja. Puštao ga je i sa svojom vlastitom televizijskom stanicom: Telemilano se putem kabela mogao primati samo u Milano 2 i Milano 3. Kad se u Italiji pojavila i privatna televizija, Berlusconi je već bio spreman. Telemilano je postao Canale 5. Početkom 1980-ih kupio je Italia 1 i Rete 4. Sada je bio kralj privatne televizije, monopolist, postojao je samo on.

U politici je Berlusconi mogao računati na pomoć svog prijatelja i kuma Bettina Craxija. Bio je Milanac poput sebe, šef ekonomski liberalne Partito Socialista Italiano i premijer zemlje u odlučujućim godinama. Neke velike tužbe protiv Berlusconija prvenstveno su se odnosile na to razdoblje: navodno je podmitio Craxija i njegovu stranku kako bi mu odgovarajućim zakonima pomogli u njegovoj nadmoći u svijetu medija. Suci koji su morali odlučivati u sporu oko preuzimanja velike izdavačke kuće navodno su podmitili od Berlusconija.

Godine 1993. politička struktura koja mu je bila naklonjena s treskom se raspala. Prva Republika, eksplodirala je pod korupcijskim skandalima u Tangentopoliju. Moćna Democrazia Cristiana, koja je gotovo neprekidno vladala Italijom od Drugog svjetskog rata, potonula je u nemilost. Craxi je pobjegao u tunisko ljetovalište Hammamet i više se nije vratio.

Na političkoj sceni komunisti su ostali na ljevici, a fašisti na desnici. Sredina je ležala ugar, siroče preko noći. Vakuum vlasti ponudio je jedinstvenu priliku za politički start-up.

Berlusconi je iskoristio ovu priliku, ali iz čiste nužde. Njegov zaštitnik u Rimu, Bettino Craxi, je otišao. Posao mu je patio od užasnih dugova. I pravosuđe je istraživalo nekoliko slučajeva porezne prijevare, računovodstvene prijevare, mita i nezakonitog financiranja stranaka. Fedele Confalonieri, prijatelj iz djetinjstva i menadžer u njegovom holdingu, jednom je rekao: "Da Berlusconi tada nije otišao u politiku, završio bi ispod mosta ili u zatvoru - zbog mafije." Očajnički mu je trebala nova zaštita, a izbor u parlament nudio mu je mogućnost imuniteta.

Tako je Silvio Berlusconi osnovao stranku koju je nazvao po uzviku nogometnog okupljanja: Forza Italia, Naprijed Italija. Bio je to dobar spoj, bio je vlasnik AC Milana od 1986. Pod njegovim vodstvom klub je bio uspješan kao i uvijek, a sada osvaja i europske naslove. Svaki Talijan znao je Berlusconija, uvijek nasmijanog "Presidentea" Milana, multimilijardera koji je helikopterom sletio na stadion kako bi predstavio momčad. Bio je to šou kakav nikad prije.

Govorilo se tada i da Berlusconi privatno ima toliko novca da ne treba krasti kao svi ostali. Povjerenje u politiku i državu, koje u Italiji nikad nije bilo jako izraženo, bilo je na novom dnu. A mafija je ubijala suce, policajce, novinare, postavljala bombe i izazivala državu. Bilo je to teško vrijeme.

I tako se pojavio milanski poduzetnik koji je obećao da će od Italije napraviti ono što je već učinio kao poduzetnik. Italija bi postala javno poduzeće, učinkovito i moderno, a on bi bio njegov direktor. Izvršitelj, nakon mnogih govornika. Netko tko govori jednostavnim jezikom nakon svih bahatosti stare, drvene politike.

Inače, Donald Trump je jednom rekao da je pomno proučavao Berlusconijev uspon.

Forza Italia je pobijedila na nacionalnim izborima 1994., samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja stranke. S više od osam milijuna glasova, 21 posto, niotkuda je postala najveća stranka u zemlji. I Berlusconi je prvi put postao premijer.

Naravno, već tada se znalo da postoji velika opasnost da Berlusconi svoje privatne medije iskoristi za sebe te da može preuzeti i vođenje državnog RAI-ja. Pa da pomiješa svoje privatne interese s javnim i da bi zbog toga mogla stradati demokracija. Znalo se i da se Berlusconijevo carstvo sastojalo od mnogih tvrtki sa sjedištem u dalekim zemljama egzotičnih imena. Neupravljiva struktura. Nekako je sve to bilo jako dvojbeno i puno preveliko. Ali Italija je patila od egzistencijalne praznine, ometena dekadencijom politike.

Berlusconi je brzo prekinuo izolaciju fašista, udružio se s Legom i najavio "liberalnu revoluciju" - svih stvari. Prva vlada nije dugo trajala, a krajem godine je već bila gotova. Pritisak pravosuđa je rastao, ali Berlusconi je ostao u politici, uključujući i šefa oporbe. Nije imao drugog izbora, trebao mu je imunitet. I pronašao je zadovoljstvo u moći. Svojim je televizijskim postajama "kolonizirao umove Talijana", napisao je jednom Corriere della Sera.

Novim talk-showovima, s potpunom personifikacijom politike, potpuno je preorao političku kulturu zemlje. Društveni mediji u to vrijeme nisu postojali. Ono što Trump radi s Twitterom, Berlusconi je s mnogo više truda napravio s vlastitim postajama. I nitko u ovom cirkusu nije bio nesramežljiviji kao ličnost od zabavljača Berlusconija. Osim televizijskih kanala i nogometnog kluba, posjedovao je i novine, časopise, izdavača knjiga, banku i osiguravajuće društvo. I milijarde. U najboljim godinama njegovo privatno bogatstvo iznosilo je više od 16 milijardi eura.

 

Na izborima je pobijedio tri puta

Sažeti slogani Forza Italia osmišljeni su u Berlusconijevoj reklamnoj agenciji Publitalia. “Meno tasse per tutti”, manje poreza za sve – to je bila najučinkovitija izreka svih godina. Stalno ponavljajuće obećanje na velikim plakatima na svim cestama u zemlji, šest sa tri metra, koje osobno plaća gazda. Upalilo je gotovo svaki put, tri puta je dobio izbore - 1994., 2001., 2008.

Kao šef vlade, Silvio Berlusconi uvijek je razočarao . Bio je dobar samo kao kampanjac, kao maser za mase. Ne postoji velika reforma koje bi Talijani pamtili, pa ni zgrada koja bi mogla biti simbol njegove vladavine. Kaže se da je dobro reagirao nakon potresa u L'Aquili 2009. i brzo osigurao privremeni dom za beskućnike. Dakle, to je to, njegova ostavština? A inače? Državni dug brzo je rastao čak i pod njegovim navodno liberalnim režimom. No birokracija je ostala ista, a država nije postala ni malo modernija pod izvršnim direktorom Berlusconijem.

Silviju Berlusconiju nije nedostajalo vremena. Bio je premijer zemlje dulje nego itko prije ili poslije njega od Drugog svjetskog rata. Ispunio je samo crne prognoze, jer se najviše brinuo o sebi. Amnestije za porezne i građevinske grešnike, kojima je mamio, nisu donijele nikome više od njega samog. Pogotovo u drugom mandatu, od 2001. do 2006., pokušao je upotrijebio svu svoju moć i pod zlouporabom svoje uvijek pokorne parlamentarne većine kako bi savio pravni sustav na takav način da mu tužitelji ne mogu nauditi.

Najpoznatiji primjer: Lex Berlusconi, kako su mediji nazvali zakon, četiri najviša dužnosnika republike trebala bi biti nedodirljiva tijekom svog mandata, potpuno imuna, pa i on kao premijer. Ustavni sud odbacio je zakon navodeći da je groteskno skrojen za jednu osobu, a to je on sam.

 

Trikovi odvjetnika

Njegovi osobni odvjetnici također su bili u parlamentu i posvetili su mnogo energije izmjeni tehničkih procedura na način da njihovom klijentu daju prednost u njegovim suđenjima. Kad god je pritisak pravosuđa jačao i suđenja bila hitna, Berlusconi je uvijek dočaravao opasnost od "građanskog rata" i tako mobilizirao svoje pristaše. On i narod. Povezan izravno preko svoja tri TV kanala, 24 sata dnevno, to je bio njegov trik. Polarizirala je zemlju da ju je gotovo rasparčala. Opet, paralele s Trumpom su zastrašujuće.

Zahvaljujući trikovima njegovih odvjetnika mnogi su postupci otišli u zastaru. A Berlusconi je ponovno došao na vlast 2008. Tri godine, bile su to prve godine financijske i gospodarske krize, kada se proizvođač mogao dokazati. “Ghe pensi mi”, Berlusconi je uvijek volio govoriti na lombardijskom dijalektu, ja ću se za to pobrinuti. Sve za gazdu, sve za mene.

Ali opet je neslavno podbacio. Italija je bila na rubu bankrota. A o čemu su pričali u Italiji? O «Ruby rubacuori», Ruby, kradljivici srca. Tako se zvala mlada marokanska prostitutka za koju se pričalo da je sudjelovala u seks zabavama u Berlusconijevoj vili San Martino u Arcoreu. To je također bilo relevantno prema kaznenom zakonu, Ruby je bila maloljetna. Državno odvjetništvo sada istražuje i za pomaganje i poticanje na prostituciju. I sam Berlusconi govorio je o "elegantnim večerama".


 

Spoiler

Socijalna radnica u staračkom domu

Iz ove afere ostao je termin "Bunga Bunga" bilo puno mladih, vrlo mladih žena , uvijek je na tim zabavama . Sada je bilo lakše razumjeti što je Veronica Lario, druga Berlusconijeva supruga, mislila kada je nekoliko godina ranije u otvorenom pismu svog budućeg bivšeg opisala kao "zmaja" koji proždire "djevice".

Sve se skupilo kao jeftini B-film. Svjetski moćnici, koji su ga dotad morali shvaćati ozbiljno jer je Italija u konačnici država G-7, a ne drugorazredna banana republika, Berlusconiju su se samo posramljeno nasmiješili. Način na koji su se Nicolas Sarkozy i Angela Merkel samo nasmiješili jedno drugome na tiskovnoj konferenciji u listopadu 2011. kada se razgovor okrenuo Berlusconiju ostaje nezaboravljen. Nešto kasnije dao je ostavku. Godine 2013. Silvio Berlusconi konačno je osuđen za poreznu prijevaru: četiri godine zatvora. Troje se odrekao, ostale je uspio odraditi kao socijalni radnik u domu za umirovljenike.

Također je napravio show od toga, ali zasluge ovog idiosinkratičnog života već su bile u toku. Berlusconi je izgubio mjesto u parlamentu, a neko vrijeme čak i titulu «Cavaliere», koja mu je bila sinonim. Prijetio je epilog u vječnoj nečasti, da, u sramoti. Ali u katoličkoj Italiji svatko ima dvije, tri, četiri šanse. Posljednjih godina života Berlusconi je u očima mnogih Talijana postao svojevrsni "padre nobile" talijanske desnice, kao časni otac i jamac konzervativnog tabora.

Pod novim vođama Matteom Salvinijem i Giorgiom Meloni, ovaj je tabor radije okrenuo leđa Europi. Berlusconi je, s druge strane, morali su priznati i njegovi najžešći protivnici, uvijek zastupao staru dobru desnicu: srednju klasu, liberale i proeuropske. Uvijek je bio puno bliži lijevom centru nego ekstremnoj desnici.

Ovo kasno preobraženje je naravno čudno i daleko od stvarnosti. Ali tako je ostario ne brinući se za nasljednika. To je također bilo tipično: koga bi Silvio Berlusconi trebao smatrati dovoljno dobrim da naslijedi Silvija Berlusconija? Na dvoru je uvijek držao samo klakere. Bio je stranka, više nije bilo kongresa.

 

Mlađi partner Giorgie Meloni

Na kraju je Forza Italia spala na broj tri na desnici, čak su i postfašisti prestigli nekad najveću stranku u zemlji, i to velikom razlikom. Nedavno je Berlusconi malo vladao s Giorgiom Meloni , novom vođom krajnje desnice, kao mlađom partnericom. Prije joj se uvijek smješkao.

Berlusconi je značajno pridonio tome da u Italiji danas postoje dva glavna politička pola koja se izmjenjuju u vlasti. Nekada je bilo drugačije, bilo je toliko stranaka i struja da se zemljom kronično nije upravljalo. Ali prava su ostala brend, slogan, lako se uzima. A ono što je od njega postalo nije ništa ljepše od onoga što je zmaj stvorio.

Kad je Berlusconi prije nekoliko dana odveden u bolnicu San Raffaele u Milanu na, kako se isprva govorilo, rutinski pregled, novinari svih televizijskih kuća ponovno su se smjestili ispred moderne zgrade. Kao i uvijek zadnjih godina, sa svakom objavom. Nije bilo tako sigurno hoće li ipak otići na tulum za vikend, ionako je bilo planirano. Možda u video poruci. Ali onda se to dogodilo vrlo brzo. U ponedjeljak rano ujutro Corriere della Sera izvijestio je da njegova obitelj žuri do pacijentove smrtne postelje na gornjem katu paviljona D. D označava "dijamante". Gore je Berlusconi imao 300 četvornih metara za sebe, devet soba, tri kupaonice. Za njega uvijek slobodno, za svaki slučaj.

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 6/9/2023 at 11:28 AM, Veshtodel said:

 

Toga definitivno ima i to bi mogao biti jedan aspekt psihologije levice, ali rekao bih da to nije kompletna slika i da tu fale jos dva - jedan je strah koji je ovo sto Dragan pise, strah da tamo neki kapitalista ne stekne toliku moc da pocne da terorise ljude, pa ajde ipak mi to da regulisemo za svaki slucaj da do toga ne dodje i da svi budemo jednake ekonomske moci, sto je zahtev slican onom po pitanju politicke moci, hajde da mi rasparcamo vlast na tri grane, da uvedemo parlamentarizam i sto vise decentralizujemo tako da ne dodje sutra do pojave tirana i diktatora. Tu nema govora o ovom prvom, da takve ljude motivise nesto poput zavisti i cudjenju kako neko moze da "prkosi" sudbini, vec se plase da prepuste stvari slobodnom trzistu jer "Boze pa niko nema kontrolu nad tim, kako da pustimo da se nesto desava bez kontrole i nadgledanja".  Drugi psiholoski aspekt nije toliko vezan za strah vec je u pitanju ili empatija ili simpatija. Neki ljudi su osetljivi kada vide prosjaka na ulici sa malim detetom i onda iz empaticnih razloga pocinju da se pitaju sta moze da se uradi kako bi se to izbeglo i resilo, i gotovo da nece moci da izbegnu susret sa levicom i pretvaranje u SJW, pogotovo ako nisu dovoljno intelektualno sposobni da izadju iz takvog okvira. Ili umesto empatije razviju simpatiju i sazaljenje, pa onda trazim da se svi izjednacimo kako se ja ne bih osecao lose kada vidim prosjake na ulici i kada neko ne moze da plati skupo lecenje jer eto nema novca, ali tatin sin i kcera mogu jer su imali te srece da se rode u bogatstvu.

Ne slažem se baš sa ovim, jer ko je za rasparčavanje moći on se ne zalaže da se sva moć slije u ruke političara i države. Kome je žao siromašnih ljudi on se ne bori na svakom koraku PROTIV onoga što je jedini recept za izlazak iz siromaštva, i distribucuju ekonomske moći, glasa i značaja ka siromašnim ljudima. Ne zalaže da se deca u Bangladešu otpuste sa posla i vrate u apsolutno siromaštvo i prostituciju jer će time naštetiti i Volmartu, itd. Opet kažem, dubina je tu lažna, ono što je na površini, što se manifestuje kroz delovanje je ključno.

 

Naravno, ljudi ima raznih, ali ono što sam ja predložio je teorija za klasifikaciju ljudi na levičare i desničare. Ona neće biti stoprocentno korektna, ali mi se čini korektnija od drugih, i u smislu zaista pozitivnih slučajeva među svim pozitivno identifikovanim slučajeva (među svima koje model identifikuje kao levičare/desničare, koji procenat njih zaista to i jeste - ono što se u statistici zove "preciznost" modela) i u smislu procenta pozitivno identifikovanih među svima koji zaista jesu pozitivni (od svih levičara/desničara, koji procenat će model identifikovati kao takve - ono što se u statistici zove recall  ili senzitivnost modela).

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 6/9/2023 at 7:04 PM, 𝓑𝓪𝓫𝔂 said:

 

Postoji i treci aspekt. Da se dozvoli da oni manje srecni ili manje sposobni zavrse na ulici ili blizu nje u situaciji da nemaju sta da izgube, jer tako raste kriminal i onda smo svi u problemu i niko slobodan. Ukratko. 

 

Znaci kao kriminalcu mi je daleko bolje da sedim kuci i gledam Netflix dok drugi profesionalniji kriminalac (drzava) uzima od ljudi koje bih inace pokrao i daje meni, a ne moram nista da radim i rizikujem susret sa pokradenim ljudima? 😃


Mozda i vaznije pitanje od tog, da li se time uopste dovodi do toga da taj neko manje sposoban i manje srecan kroz redistribuciju postaje vise sposoban i sa vise srece? Ili se sposobnost i sreca generisu kada udje u situaciju rada i saradnje sa ljudima?
 

Uostalom, sta dovodi do toga da ljudi budu manje sposobni i manje srecni? Sto se tice sposobnosti, ima tu vise faktora, kljucni su definitivno genetika i prenatalni razvoj, a nakon 1000 mesta stepen obrazovanja, "dobra skola" i sredina u kojoj zivi, ali vaznije od toga je stanje na trzistu - da li je trziste raznovorsno, jer trziste koje ima 1000 poslovnih entiteta nudi daleko vece sanse da neko postane sposoban od trzista koje ima 10 takvih entiteta. Sto nas onda dovodi do srece, jer sreca nije nista drugo do broj prilika koje neko ima u zivotu, pa ako imas 50 ljudi koji konkurisu na 1 radno mesto naravno da ce njih 49 imati manje srece od situcije u kojoj 50 ljudi konkurise na 25 radna mesta. A kako takvi ljudi imaju vise srece, onda sticu i vise sposobnosti kroz rad, saradnju, napredak u karijeri, treninge i sve drugo. Radna mesta sa druge strane stvara trziste, sto razvnorsnije, pluralnije, vece, brojnije, kompleksnije, bogatije kapitalom, investitorima, inovatorima, a sto je slobodnije toga ima vise. Sta onda dovodi do toga da su ljudi manje sposobni i manje srecni? Pa regulacija trzista i redistribucija, jer one dovode do toga da umesto 1000 poslovnih entiteta sada ima 10, sto smanjuje broj prilika za nekoga da postane sposoban, i samim tim smanjuje srecu. Npr. drzava moze da kaze da kompanije moraju da prijave svakog novog radnika, pa cak i onog na internship poziciji i da za njega plati porez. To onda navodi kompaniju da uopste ne otvara pozicije za praksu, cime se sprecava da neko mlad neiskusan stekne bilo kakvu sposobnost i iskustvo i samim tim takve osobe imaju manje srece. Ili drzava moze da propise minimalnu platu koju svi radnici moraju imati cak i oni na internship poziciji, sto onda navodi kompanije da uopste ne zaposljavaju takve osobe nego recimo da zaposljavaju ljude iz drugih zemalja ili da sele proizvodnju tamo. Ili drzava moze da monopolizuje obrazovanje nudeci jedan spektar obrazovnih proizvoda koji uopste nisu ono sto trzistu treba (npr. moze da uci decu u skoli programski jezik Pascal, a kompanije traze nekog ko zna JavaScript) i samim tim ubija sposobnost i srecu kod ljudi. Sve to kad se sabere utice na to da li ce neko biti sposoban i koliko srece ce imati.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

22 hours ago, bohumilo said:

Ne slažem se baš sa ovim, jer ko je za rasparčavanje moći on se ne zalaže da se sva moć slije u ruke političara i države.

 

Pa neko ko je levicar bi na ovo vrlo lako mogao da odgovori na sledeci nacin - da mi smo i za rasparcavanje moci i za centralizovanu drzavu, ali drzavu koja je  transparentna demokratija odgovorna i dostupna gradjanima (ne ono tehnokratska EU i dilovi iza zatvorenih vrata zbog kojih se dizu protesti u Evropi, nego sve vidimo i sve znamo i mi vas kontrolisemo, we have power, equal power), u kojoj su svi gradjani jednaki (nema tu bogati kapitalista i politicari da muljaju nesto ispod zita, posto uopste nema bogatih kapitalista, a politicari su mazge i konji kojima upravljaju gradjani) i gde se gradjani sve pitaju i sve odlucuju (i svi su super sposobni za to jer su svi super obrazovani zavrsili su dobre skole koju smo kao drustvo svima kroz redistribuciju jednako obezbedili), a drzava je tu samo instrument sprovodjenja rasparcavanja i redistribucije, administrativni i tehnicki kanal kroz koji se sprovodi opsta volja / volja drustva / volja naroda, a ako neko tu ne ucini ono sto je po volji gradjana, skida se sa vlasti i stavlja se neko ko ce da to ispunjava ili mozda cak i ne trebaju predstavnici mozemo direktno svi da vladamo i budemo vlast - sve izmedju ove dve crtice je parafraziranje tog odgovora, nije nesto sto je moj licni stav i sasvim je drugo pitanje da li to uopste moze tako da radi, ovde samo pricamo sta su stavovi.  

 

22 hours ago, bohumilo said:

Kome je žao siromašnih ljudi on se ne bori na svakom koraku PROTIV onoga što je jedini recept za izlazak iz siromaštva, i distribucuju ekonomske moći, glasa i značaja ka siromašnim ljudima. Ne zalaže da se deca u Bangladešu otpuste sa posla i vrate u apsolutno siromaštvo i prostituciju jer će time naštetiti i Volmartu, itd. Opet kažem, dubina je tu lažna, ono što je na površini, što se manifestuje kroz delovanje je ključno.

 

Naravno, ljudi ima raznih, ali ono što sam ja predložio je teorija za klasifikaciju ljudi na levičare i desničare. Ona neće biti stoprocentno korektna, ali mi se čini korektnija od drugih, i u smislu zaista pozitivnih slučajeva među svim pozitivno identifikovanim slučajeva (među svima koje model identifikuje kao levičare/desničare, koji procenat njih zaista to i jeste - ono što se u statistici zove "preciznost" modela) i u smislu procenta pozitivno identifikovanih među svima koji zaista jesu pozitivni (od svih levičara/desničara, koji procenat će model identifikovati kao takve - ono što se u statistici zove recall  ili senzitivnost modela).

 

Opet, to bi bio jedan segment levice, taj protiv Volmarta sam jer eto prosto sam protiv kapitalisticke korporacije pa makar stradala deca, ali to je samo jedan segment od opste populacije levice, recimo neki drugi segment bi za taj slucaj rekao da je "sokantno da deca UOPSTE rade bio to Volmart, lokalne prodavnice, IT firma ili prostitucija, deca ne treba da rade, nego da uce, idu u skolu, igraju fudbal, budu srecna, a njihovi roditelji treba da rade i izdrzavaju ih, ili jos bolje, Volmart treba da finansira te roditelje i njihovu decu, da se redistribuira sa racuna Volmarta na racune roditelja."

 

Imas segmente levice koji su prilicno obrazovani, uspesni i sposobni ljudi, gotovo cela Silicijumska dolina je uzduz i popreko levicarska po stavovima, a opet tu imamo najvece tehnicke i poslovne genije koji su sa druge strane politicki i filozofski totalna intelektualna pustinja, mislim koliko samo CEO-ova i osnivaca startupa ima koji su levicari i zalazu se za jednakost, redistribuciju i regulaciju, a opet nisu taj skup ljudi koji spominjes sto su protiv bogatstva kog je neko trudom i radom stekao, vec su bas primer ljudi koji su takvo bogatstvo stekli licnim mocima i sposobnostima, a opet imaju levicarske ideje, podrzavaju woke, BLM, LGBT i slicno (jednim delom iz straha ili jer je to u trendu, ali ima onih koji su zaista srcem u tome na neki naivni idealisticki nacin, sto je razumljivo jer veliki broj tih startup osnivaca motivise ona ideja "make the world a better place" zbog kojih i pokrecu svoje startupe). Da li mislis da su takvi ljudi zaista nalik onim  demotivisanim letargicnim mizantropima?

Sto je sve razlog zasto mislim da je citava ta sadasnja teorija levica-desnica neadekvatna, ako se to uopste moze tako nazvati, jer nema tu bas nekih kriterijuma koje poseduju naucne teorije iz prirodnih nauka, previse je komplikovana, fluidna, nedovoljno obuhvatna, neutemljena na realnosti, nejasna, nema eleganciju, kao Ptolomejev sistem, sad da uzmemo bilo koje pitanje, bilo koju vrednost i ima da se rasparcamo i levo i desno, po pitanju tradicije desno ima da stanu i ekonomski desnicari i etnonacionalisti, po pitanju gej parada i brakova levo ce da stanu i socijalisti i ekonomski desnicari, po pitanju uloge drzave levo ce biti i socijalisti i etnonacionalisti, pa sta onda tacno postizemo time i gde je tu jasna podela? Pritom ovo sto smo do sad diskutovali se uglavnom tice ekonomske dimenzije gde je podela jasna, ali na drugim dimenzijama imamo sasvim drugaciju pricu. A pritom kada su u pitanju politicki fenomeni, ekonomska dimenzija nije fundamentalna, vec je samo manifestacija neceg fundamentalnijeg, a to je kao sto sam naveo moc (sposobnost, capability, agency i slicni pojmovi su povezani sa tim, mislim cak i kod ekonomije bi to mogao biti fundament, jer sta je to drugo nego da neko ima capability da prokopa i razori brdo i od toga isklese kamen kog ce da proda nekom ko zeli od tog kamena da sazida hotelski smestaj i gde ce imati capability da drugim ljudima proda takav smestaj i omoguci prijatan boravak), pa se onda tu moze napraviti malo srecnija podela po pitanju stavova (ne po posledicama) o stanju moci i njenom rasparcavanju, sad mozda mogu biti tu zapravo tri odgovora: za vestacko rasparcavanje moci (levica), za prirodno rasparcavanje moci (centar koji je zapravo spoj oba), nisam za rasparcavanje moci (desnica). Takva podela bi bila daleko jasnija.

Edited by Veshtodel
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Veshtodel said:

 

Znaci kao kriminalcu mi je daleko bolje da sedim kuci i gledam Netflix dok drugi profesionalniji kriminalac (drzava) uzima od ljudi koje bih inace pokrao i daje meni, a ne moram nista da radim i rizikujem susret sa pokradenim ljudima? 😃

 

 

Oni od tebe uzimaju pa uzimaju, pitanje je raspodele toga. 

Link to comment
Share on other sites

Lako je kritikovati (izmisljenu) ekstremnu levicu (na osnovu propalih levih diktatura) i onda izvuci zakljucak kako je desnica,

makar bila i ekstremna (Pinoce na pr.) - jedini ispravan pristup.

Tako je smesno videti jadikovke kako Biden, ili neki drugi, vode USA u komunizam.

Smesno i zalosno kako ljudi nasedaju na tu demagogiju i lepljenje etiketa.

Svako pominjanje socijalne drzave (poput one u Zapadnoj Evropi) se izjednacava sa komunistickom diktaturom.

I posle kao treba nesto da razgovaramo ?

 

Sve ce to slobodno trziste pozlatiti.

 

Edited by Dragan
  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

22 hours ago, Veshtodel said:

a opet tu imamo najvece tehnicke i poslovne genije koji su sa druge strane politicki i filozofski totalna intelektualna pustinja,

 

Da li može objašnjenje za ovo, to je nit koju sam izgubio u izlaganju? Hvala

Link to comment
Share on other sites

On 6/17/2023 at 12:52 PM, Veshtodel said:

 

Pa neko ko je levicar bi na ovo vrlo lako mogao da odgovori na sledeci nacin - da mi smo i za rasparcavanje moci i za centralizovanu drzavu, ali drzavu koja je  transparentna demokratija odgovorna i dostupna gradjanima (ne ono tehnokratska EU i dilovi iza zatvorenih vrata zbog kojih se dizu protesti u Evropi, nego sve vidimo i sve znamo i mi vas kontrolisemo, we have power, equal power), u kojoj su svi gradjani jednaki (nema tu bogati kapitalista i politicari da muljaju nesto ispod zita, posto uopste nema bogatih kapitalista, a politicari su mazge i konji kojima upravljaju gradjani) i gde se gradjani sve pitaju i sve odlucuju (i svi su super sposobni za to jer su svi super obrazovani zavrsili su dobre skole koju smo kao drustvo svima kroz redistribuciju jednako obezbedili), a drzava je tu samo instrument sprovodjenja rasparcavanja i redistribucije, administrativni i tehnicki kanal kroz koji se sprovodi opsta volja / volja drustva / volja naroda, a ako neko tu ne ucini ono sto je po volji gradjana, skida se sa vlasti i stavlja se neko ko ce da to ispunjava ili mozda cak i ne trebaju predstavnici mozemo direktno svi da vladamo i budemo vlast - sve izmedju ove dve crtice je parafraziranje tog odgovora, nije nesto sto je moj licni stav i sasvim je drugo pitanje da li to uopste moze tako da radi, ovde samo pricamo sta su stavovi.  

To je sve takođe lažna, neozbiljna, plastična, potemkinovska dimenzija, dodata na tvrdu istinu da se neko zalaže da se Volmartu zabrani rad u Bangladešu i tamošnja deca vrate u glad i prostituciju - a neko ne! Ili na tvrdu istinu da se neko, kada se govori o tome gde odluke treba da se donose na skali pojedinac-porodica-kvart-mesna zajednica-opština-grad-region-država, uvek zalaže da one budu donete na što višem nivou, dakle da politička moć bude što više koncentrisana. Ili na tvrdu istinu postojanja fundamentalnih problema, kao što su pitanja ekonomske kalkulacije, kako, šta, koliko i na koji način proizvoditi da bi se maksimizovala društvena dobrobit, pitanja koordinacije i upotrebe znanja (ne samo o tome kako se šta radi, već i šta kome treba više a šta manje u kom trenutku itd) u ekonomiji (o čemu piše Hajek i istoimenom legenradnom eseju) - koje je u informacionom smislu beskonačno, distribuirano do nivoa pojedinca (maksimalno moguće), često intuitivno/heurističko/nepretvorivo u reči i promenljivo iz sekunda u sekund te ga je nemoguće koncentrisati ni u naluđoj fantazmagoriji. Tržišno rešenje - i jedino ikada funkcionalno rešenje ovih pitanja - je sistem cena koji nastaje kroz trgovinu među ljudima i koji je ekstremno osetljiv i responzivan na sve ove stvari. "Ekstremno", makar u odnosu na sve drugo što je ikada probano, a što uvek vodi haosu, misalokaciji resursa, nestašicama, stagnaciji, siromaštvu, nasilju, korupciji itd...

 

Sličan razgovor ponekad vodim kada pokušavam ljudima da objasnim postulate "Efektivnog altruizma", američkog pokreta koji promoviše primenu racionalizma i kost/benefit analize u domenu humanitarnog rada - da, prosto, treba racionalno analizairati gde će dinar koji si opredelio za donaciju imati najviše efekta (najviše spašenih života, najviše smanjenje siromaštva, najviše sprečavanje bolesti itd). Kada neko kaže "ovde ne treba cepidlačita i razmišljati na taj način, ja to dajem od srca, daću gde dajem svake godine pa koliko god da pomogne dobro je", odmah znam da taj čovek nije zainteresovan da nekome pomogne, već to radi zbog sebe (zbog svojih možda socialnih ili religijskih ili bilo kakvih drugih ciljeva, dobrog sna itd...).

 

Ali, opet kažem jer mi deluje da je tu glavni nesporazum, predloženi model klasifikacije je POTPUNO ortogonalan na bilo kakva objašnjenja, opravdanja i dodatno dimenzionisanje. On prosto kaže "ako se neko buni protiv slobodnog tržišta on je levičar, ako se buni protiv levičara, on je desničar", i to je sve, tako da je ova diskusija u tom kontekstu čist višak.

 

Podsećam te, iskra za diskusiju je bilo moje stanovište da je jedna osa dovoljna (levica i desnica) - dok si ti bliži multidimenzionalnosti. Jedna osa prosto  postoji, ona je perzistenta, uporna, ljudi se o njoj i po njoj svrstavaju, to je realnost već 200 godina. Ja pokušavam, prosto, da ponudim objašnjenje postojeće realnosti, tj. barem onoga što ogroman broj ljudi percipira kao realnost. Naravno, legitimno je i reći da ljudi pogrešno percipiraju realnost (tu se, jasno, odmah nameće pitanje "zašto je to tako?"), ali ja sam u takvim situacijama uvek bliži stavu da "to nije bez vraga", da ima nešto, samo treba da vidimo šta.

 

Evo, recimo, novog rezultata iz oblasti AI-a: algoritam koji na osnovu karakteristika lica predviđa da li je neko levičar ili desničar:

 

https://www.psypost.org/2023/05/scientists-use-deep-learning-algorithms-to-predict-political-ideology-based-on-facial-characteristics-163780

https://www.nature.com/articles/s41598-023-31796-1

A new study in Denmark used machine learning techniques on photographs of faces of Danish politicians to predict whether their political ideology is left- or right-wing. The accuracy of predictions was 61%. Faces of right-wing politicians were more likely to have happy and less likely to have neutral facial expressions. Women with attractive faces were more likely to be right-wing, while women whose faces showed contempt were more likely to be left-wing.

 

Evo mentalnog zdravlja kao prediktora:

https://americanaffairsjournal.org/2023/03/how-to-understand-the-well-being-gap-between-liberals-and-conservatives/

 

 

On 6/17/2023 at 12:52 PM, Veshtodel said:

Imas segmente levice koji su prilicno obrazovani, uspesni i sposobni ljudi, gotovo cela Silicijumska dolina je uzduz i popreko levicarska po stavovima, a opet tu imamo najvece tehnicke i poslovne genije koji su sa druge strane politicki i filozofski totalna intelektualna pustinja, mislim koliko samo CEO-ova i osnivaca startupa ima koji su levicari i zalazu se za jednakost, redistribuciju i regulaciju, a opet nisu taj skup ljudi koji spominjes sto su protiv bogatstva kog je neko trudom i radom stekao, vec su bas primer ljudi koji su takvo bogatstvo stekli licnim mocima i sposobnostima, a opet imaju levicarske ideje, podrzavaju woke, BLM, LGBT i slicno (jednim delom iz straha ili jer je to u trendu, ali ima onih koji su zaista srcem u tome na neki naivni idealisticki nacin, sto je razumljivo jer veliki broj tih startup osnivaca motivise ona ideja "make the world a better place" zbog kojih i pokrecu svoje startupe). Da li mislis da su takvi ljudi zaista nalik onim  demotivisanim letargicnim mizantropima?

Ja i ne mislim da su oni levičari, niti se tako deklarišu. Naravno često moraju da pokleknu pred maoističkom ruljom, jal' pred ovim batinašima što biju, pale i ruše gradove, jal' pred budnom porotom koja dodeljuje milionske otštete ako jedan radnik kaže ružnu reč drugom, a ti u firmi nemaš orvelijansko odeljenje za "ikluziju i diverzitet". Neki su to, naravno postali u nekom smislu nakon što ih je dvor pripustio u svoje hodnike, neki kada su toliko porasli da je postalo oportuno zaštititi se zakonima od slobodnog tržišta i novih, disruptivnuh startapova, itd. Koga imaš na umu, daj neko ime?

 

Kada pogledam najemblematičnije lidere odozgo - ljude poput Maska, Pitera Tila, Larija Pejdža, Džeka Dorsija, Marka Andrisena, Dejvida Saksa, Patrika Kolisona, Džefa Bezosa ili Bila Gejtsa (da i njih dodamo, iako su gore u Vašingtonu) - niko od njih nije levičar, ni po sopstvenom svrstavanju ni po mom modelu. (Bil Gejts se, recimo, često smatra svetski uticajnim levičarem, ali naćićete gomilu njegovih tekstova i intervjua gde bez ikakve zadrške hvali uspehe slobodnog tržišta širom sveta. "Moj" model kaže, zapravo, da su ljudi koji njega kritikuju zato što je levičar - desničari)

 

No, da ne bude sve anegdotalno, gomilu preglednih statistika o političkim stavovima SV osnivača možete videti u knjizi čija poglavlja se mogu slobodno čitati ovde:

https://medium.com/the-ferenstein-wire/silicon-valley-s-political-endgame-summarized-1f395785f3c1

Edited by bohumilo
Link to comment
Share on other sites

On 6/18/2023 at 11:14 AM, VladimirB said:

Da li može objašnjenje za ovo, to je nit koju sam izgubio u izlaganju? Hvala

 

Naravno. Veliki broj SV osnivaca, direktora pa i zaposlenih koji su uspesni u svojoj delatnosti podrzavaju leve i liberalne politike i Demokratsku stranku. Prema recimo Slavisi Tasicu 99% SV je levicarsko (clanak gde to tvrdi se placa, pa zbog toga ne mogu da citiram direktno ovde, ali kome nije zao $5 da se pretplati moze da procita, inace ne reklamiram ga cisto da se ogradim od toga), mada on tvrdi to na osnovu samo jednog faktora - donacija prema strankama gde kod velikog broja kompanija preko 90% tih donacija odlazi Demokratama. Licno mislim da Tasic tu preteruje za taj procenat, ali i na drugim mestima SV se predstavlja kao mesto koje podrzava levicu, liberalizam, socijal demokratiju, Demokrate, recimo https://techcrunch.com/2017/05/30/andreessen-silicon-valley-is-extremely-liberal/   https://www.wired.com/story/plaintext-silicon-valley-conservatives/

 

image.png.b82bd745182a63defb1d678aec8cb52e.png

 

Izvor slike citirani clanak od Tasica. Prikaz donacija od strane velikih SV kompanija prema Demokratama (plavo) i Republikancima (crveno)

 

Znamo za SV da je vrlo inovativna, da je kolevka svih danasnjih IT kapitalistickih inovativnih proizvoda, da tamo hrle i cvetaju investitori, pa bi neko ocekivao da su tamo svi sve sami libertarijanci i konzervativci. Ispada da to nije slucaj, za ironiju (kao i kod vecine stvari u zivotu i realnosti, ironija ume da dominira), i od brojnih drugi objasnjenja za to (pored straha i pritiska i jer je to moderno i svi su u tome, pa glupo da nisam ja) jedno moje objasnjenje za to je sto se vecina njih vode idejom "make the world a better place" to je mantra svih startupa i preduzetnika u SV, cak to deluje vaznija motivacija od zgrtanja i gomilanja novca, i da bas zbog te ideje vecina njih podrzava leve i liberalne politike koje uostalom imaju istu tu ideju samo u politickoj sferi - hajde da make the world a better place gde smo svi jednaki, zadovoljni, srecni, sposobni, uspesni, gde nema nejednakosti, rasizma, mrznje, pohlepe i slicnog (desnica uglavnom nije vodjena tom idejom jer desnica ne zeli da popravlja svet nego je svet kakav je sasvim relativno ok ili je stav da je svet bio bolji u nekadasnja vremena kad su se postovale tradicionalne institucije, sad su se mladi i ljudi izopacili, ne postuje se tradicija, obicaji, ustaljena struktura vekovima odrzavana, cuvana i testirana vremenom, pa samo to treba da se spreci, da takva stabilna drustvena struktura ne propadne, inace sve je super).

 

Ipak, politicka sfera je sasvim druga od ekonomske, jer preduzetnik vodjen svojom vizijom da napravi svet boljim mestom biva testiran od trzista i potreba tog sveta - ako taj svet kaze da njegova vizija, proizvod i usluge ne cine svet boljim mestom, onda taj preduzetnik propada i tu niko ne trpi stetu od njegove vizije osim njega samog. U politici toga nema jer u politici samo jedan entitet sprovodi ideju o pravljenju sveta boljim mestom, drzava dakle jer je jedna jedina, na trzistu poslovnih entiteta je na milion. A kada drzava sprovedeci viziju o boljem svetu pogresi kao taj preduzetnik sto pogresi (vrlo verovatno da hoce, jer greska je neminovna u svakom inzenjeringu), onda nema mehanizam testiranja, error corrections i feedback loop-ova nego sa njom propadamo svi, privreda strada, ljudi stradaju, sto je jel te opet ona ironija od gore, hocu da napravim svet boljim mestom pa ga napravim jos gorim.

 

Ovo medjutim niko od SV osnivaca, dikretora i zasposlenih ne razume bas najbolje iz prostog razloga - oni se ne bave time jer im to nije primarna sfera interesa (osim ako nisu neke polimate, ali vrlo mali broj ljudi u populaciji su polimate i generalisti, vecina su specijalisti i teze da budu eksperti u nekoj oblasti), njima je primarna sfera njihov proizvod, kompanija, biznis koji se bavi nekom oblasti i oni nemaju tu puno vremena, volje i interesovanja da izucavaju politicku filozofiju, vecina njih nikada nije procitala ni Adama Smita, ni Karla Marksa, ni Dzon Rolsa (trenutno vodeceg politickog filozofa levog liberalizma), ni Hajeka, ni Popera, mozda cak nisu ni culi za njih, znaci nista od toga, mozda u nekoj skracenoj formi Blinkista ili na nekom tvitu, ali tu ne mogu dobiti nikakvo znanje samo parcijalne informacije. Zato sam naveo da su zbog toga intelektualna pustinja, kao da sam rekao da su doktori medicine totalna intelektualna pustinja po pitanju istorije slikarstva ili da su slikari totalna intelektualna pustinja po pitanju kvantne mehanike, posto im to nije sfera interesovanja.

Link to comment
Share on other sites

 

20 hours ago, bohumilo said:

Podsećam te, iskra za diskusiju je bilo moje stanovište da je jedna osa dovoljna (levica i desnica) - dok si ti bliži multidimenzionalnosti.

 

Ne, opet imamo nesporazum 😄 iskra za diskusiju je zapoceta sa mojim stanovistem da je sadasnja podela levica-desnica neadekvatna i prekomplikovana jer je multidimenzionalna, a treba da bude jednodimenzionalna, jer bas zato sto je multidimenzionalna izaziva konfuzije - kada je u pitanju trziste neko je desnicar, ali kada je u pitanju gej parada isti taj neko je levicar.

 

Stoga je moj predlog da ona mora biti jednodimenzionalna, a da bi bila onda treba da idemo fundamentalnije i trazimo nesto sto je osnov svih tih politickih pitanja i opredeljenja i za trziste, i za gej paradu, i za abortus, i za legalizaciju marihuane, i za tradiciju, i za jednakost, i za slobodu itd. itd. a to je moc i da kada uzmemo moc tada mozemo da kreiramo lepu i jasnu jednodimenzionalnu osu koju sam opisao.

 

Kod tebe je jednodimenzionalna osa, ali u njoj je trziste osnov, a ne moc, i to je sasvim jasno i ok i tu se skroz slazem sa tobom ako gledamo ekonomsku dimenziju, ali sa tom osom zanemarujemo brojna druga pitanja koja se namecu u politici koja nisu vezana za trziste npr. stav oko gej brakova, abortusa, legalizacije marihuane, legalizacije oruzja gde se onda ljudi izmesaju i izbrljaju i ispadnu istovremeno i levicari i desnicari, pa se onda prave kao neke agregacije i onda je neko 60% desnicar, a 40% levicar i sta ti znam, sto po meni nije bas najsrecnije resenje.  Ekonomska dimenzija je sekundari sloj u toj torti zajedno sa gej paradama i brakovima, pa bi onda uloga drzave mogla biti tercijarni sloj (neko je recimo za slobodno trziste, ali ne u svim sferama npr. ne kada su u pitanju oruzje, zdravlje i obrazovanje i tu ne treba trziste da odlucuje nego drzava, neko ima takve stavove recimo), ali primarni i temeljni sloj te torte jeste moc i stavovi po pitanju moci, da li da bude decentralizovana i kako, vestacki ili prirodno ili da ne bude uopste decentralizovana jer je to prirodno stanje stvari, hijerarhije i nejednakosti moci postoje milion godina, imaju je i zivotinje i testirana je eonima evolucije pa nema tu sta sad da se izmislja i desava nesto novo i radikalno drugacije sto zasigurno nece da radi (kako bi neki desnicar barem rekao).

 

On 6/16/2023 at 2:15 PM, bohumilo said:

Ne slažem se baš sa ovim, jer ko je za rasparčavanje moći on se ne zalaže da se sva moć slije u ruke političara i države.


Cisto za ovo da dodam nesto sto sam se u medjuvremenu setio.

 

Prema ovoj podeli na vestacku i prirodnu decentralizaciju, onaj ko tezi vestackoj decentralizaciji upravo moze da izazove da se sva moc slije u ruke politicara i drzave, bilo nameravano ili nenameravano (sigurno cesci slucaj). To je efekat karakteristican za sve vestacke procese i inzenjerstvo (znamo da su Sovjeti voleli da drustvo tako posmatraju, kao masinu koja se moze prepravljati i optimizovati), kao kad mikrobiolog tezeci da neutralise virus izazove jos gori, dakle desavaju se greske i nepredvidjene posledice, sto je skroz normalna pojava u svakom inzenjerstvu, hocu da popravim jedan bug u kodu pa ih napravim jos deset. Isti slucaj se ovde desava.

 

21 hours ago, bohumilo said:

Ja i ne mislim da su oni levičari, niti se tako deklarišu. Naravno često moraju da pokleknu pred maoističkom ruljom, jal' pred ovim batinašima što biju, pale i ruše gradove, jal' pred budnom porotom koja dodeljuje milionske otštete ako jedan radnik kaže ružnu reč drugom, a ti u firmi nemaš orvelijansko odeljenje za "ikluziju i diverzitet". Neki su to, naravno postali u nekom smislu nakon što ih je dvor pripustio u svoje hodnike, neki kada su toliko porasli da je postalo oportuno zaštititi se zakonima od slobodnog tržišta i novih, disruptivnuh startapova, itd. Koga imaš na umu, daj neko ime?

 

Kada pogledam najemblematičnije lidere odozgo - ljude poput Maska, Pitera Tila, Larija Pejdža, Džeka Dorsija, Marka Andrisena, Dejvida Saksa, Patrika Kolisona, Džefa Bezosa ili Bila Gejtsa (da i njih dodamo, iako su gore u Vašingtonu) - niko od njih nije levičar, ni po sopstvenom svrstavanju ni po mom modelu. (Bil Gejts se, recimo, često smatra svetski uticajnim levičarem, ali naćićete gomilu njegovih tekstova i intervjua gde bez ikakve zadrške hvali uspehe slobodnog tržišta širom sveta. "Moj" model kaže, zapravo, da su ljudi koji njega kritikuju zato što je levičar - desničari)

 

A sa druge strane neki od njih zajedno sa Zuckerbergom, Tim Cookom, Pichaiem, Evan Williamsom, Reid Hoffmanom i kompanijama kao sto su Netflix, Slack, Twitter (pre Muska), Airbnb, Github uplacuje preko 95% svojih donacija demokratama i levim liberalima, menja svoj logo u dugu cim dodje jun, kaci BLM, istice he/her she/they, pita te koliko imas polova kad apliciras na posao, izrazava koliko imaju zena medju zaposlenima i kako su sve one vodeci lideri u firmi (doduse sve ove stvari su i licna stvar izbora i slobode i individualnih ljudi i kompanija, sto se mene tice neka rade tu sta hoce), da ne pricam o onima koji cenzurisu, canculuju, brisu, spijuniraju svoje usere, izbacuju im woke sadrzaj i crne Kleopatre, sve samo levicarsko ponasanje. Napisao sam jos neke stvari i Vladimiru iznad da se ne ponavljam.

 

U prinicpu nije ni bitno za ovu temu da ne ulazimo sad ko ima kakve stavove, moje poenta je bila da levicari nisu iskljucivo ljudozderi dergovci jakobinskih shvatanja koji bi da gaze preko mrtve dece samo da bi ostvarili svoje utopijske ciljeve, kao ni letargicni mizantropi koji mrze sopstveni zivot, lenji su, nesposobni, nemaju volje ni za cim, zavidni su i ljubomorni na svakog ko postigne nesto u svom zivotu, nego da tu ima brdo profesionalnih uspesnih vrednih ljudi dobrih i humanih namera, ali vrlo loseg razmisljanja i razumevanja nekih stvari.

 

Link to comment
Share on other sites

14 minutes ago, Dragan said:

Nadam se da te ideje i zahtevi "slobodnog" trzista, bez upliva drzave, nikada nece prvladati u ovom svetu.

 

Pa vec su prevladale i vladaju 300 i kusur godina u vecoj meri nego sto to izgleda. Cak u Srbiji su prevladale kada su u pitanju IT, zubari i delom privatne zdravstvene klinike, tu recimo ima manje upliva drzave nego u EU i US gde je regulacija u ta tri sektora tamo mnogo veca, pa se cini da u Srbiji sve izgleda na tim poljima dobro, nema IT i zubarskih monopolista koji bicuju ljude, vladaju Srbijom, nema bogatih maminih i tatinih sinova zubara i programera koji placaju Vucica da sprovode njihovu volju, nego postoji takoreci relativno jednaka raspodela bogatstva i moci.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Mali dodatak vezan za SV sa kojim mozda povucem deo onoga sto sam napisao.

Zasto bi SV podrzao leve liberale? Ima tu vise razloga i tu je opet neka multidimenzionalnost u pitanju, ali na umu imam tri.


1) SV kompanije finansiraju leve liberale kako oni ne bi primenili svoje politike koje bi nastetile kompanijama, a zauzvrat menjaju logoe u dugine boje, stavljali BLM i pricaju na sav glas o inkluzivnosti, diverzitetu, jednakosti iako to u praksi ne znaci mnogo. Kao nekom ko bi podrzavao ekonomsku desnicu daleko bolje mi je da se neke leve politike ne primene nego da se desne primene, jer sto vise regulativa, pravila, complienca, birokratskih zavrzlama to gore po mene. Ekonomska desnica tezi da ovoga bude manje, pa mi je strateski bolje da gadjam one koji bas nastoje da toga bude vise i da uticem da to ne primene.

 

2) Slicno tome je da finansiram tvoje kampanje kako bi me sutra zaobisao i napravio izuzetak kada krenes da svoje politike primenjujes, cega doduse ima ne samo u SV nego svuda, isto kao i da finansiram levi liberalizam da bih time blokirao razvoj konkurencije i malih startapa koji me mogu oterati sa trzista, pa ako im levi liberali nametnu recimo da moraju da imaju 50% zena zaposlenih i da 50% budu crnci, i da svi imaju odredjenu minimalnu platu koju mali startapi iz finansijskih razloga ne mogu da obezbede, onda sam na konju.

 

3) Ovo je mozda najrealniji slucaj, a to je da SV kompanije finansiraju leve liberale iz cistih marketinskih razloga. Zapravo i sebe predstavljaju tako zbog marketinga, menjaju boje logoa, podrzavaju BLM, i isticu na stranicama sajtova o tome koliko imaju zena, crnaca, LGBT i ostale populacije medju zaposlenima. Kao sa drustvenom odgovornoscu. Ako su mi korisnici i ciljna grupa oni koji podrzavaju leve politike, sto cesto sa SV startapima i jeste slucaj kada su to mlade TikTok osobe koje upravo i podrzavaju levicare, onda mi nema smisla da placam Trampa, republikance i konzervativizam jer to ne podrzava moja ciljna grupa, a konkurencija me moze predstaviti kao rednecka i religijskog fanatika, cime mi se ne pise dobro na trzistu. Sve to ne govori nista o mojim pravim stavovima jer mozda me takva politicka pitanja i ne zanimaju (ono gore sto sam naveo za politicku intelektualnu pustinju) ili prave stavove krijem i ne govorim o njima sto jeste najcesci slucaj kod CEO-va i osnivaca tehnoloskih startupa, recimo Sundar Pichai nije izjasnio nikakve stavove po tom pitanju.

Link to comment
Share on other sites

Zaposleni u IT sektoru mahom podrzavaju politike koje stite ranjive manjine - jer su gotovo svi prosli kroz periode u kojima su bili ranjiva manjina. Nerds i geeks kada to nije bilo popularno biti i kada srednjim skolama u sjevernoj Americi vlada kultura misica i mishica - malo se stvari mijenjaju u zadnjih 15-tak godina, ali bas malo...

Link to comment
Share on other sites

56 minutes ago, 40Wins said:

 

Dragane, pa ti zivis u Svajcarskoj, ne u Venecueli, jebem mu lebac... 

Jeste, ali i ovde polako komunisti preuzmaju vlast - vidim vec kako Svajcarska propada.

(moracu da razmislim da se preselim u USA, poslednji bastion slobode - onda bih mogao opasac i pistolj, pa da se opet igram kauboja i indijanaca).

 

Цирихска левица слави „историјску” одлуку – али постоји проблем

Минимална зарада је прихваћена у Цириху са изненађујуће великом већином. Али је упитно да ли ће моћи да ступи на снагу у јануару 2024. како је планирано.

Spoiler

Градски већник Рафаел Голта задовољан. Копредседник СП Оливер Хајмгартер задовољан. И многи становници Цириха су задовољни.

„То је велики успех“, каже Голта, знојећи се у високој сали градске куће у недељу увече. „Онај где град не мора да убризгава новац.

Градови Цирих и Винтертур су великом већином увели општинску минималну плату. Људи који раде у Цириху убудуће ће зарађивати најмање 23,90 франака на сат. У недељу се сложило 69,4 одсто становника града, излазност је била 46,8 одсто.

У Винтертуру се примењује нова минимална зарада од 23 ЦХФ по сату. Становници Винтертура одлучили су са 65,5 одсто гласова за.

Градски већник Голта висок степен одобравања објашњава централним аргументом противника: „Увек се говорило да минималне зараде имају смисла само локално јер су трошкови живота свуда различити. Овде имамо наше локално решење.»

 

СП је у слављеничком расположењу

Иако пет кантона већ има минималну плату, одлуке у Цириху и Винтертуру су нове. До сада су постојале само кантоналне минималне плате.

То што два града сада уводе минималну зараду је и заслуга Оливера Хајмгартнера. Копредседник Стадтзурцхер СП-а је "супер задовољан" резултатом. „Супер је супер што су нас људи из Цириха пратили“, каже еуфорично Хајмгартнер. „Посебно сам срећан због приближно 20.000 погођених људи који ће добити повећање плата 2024. године.

Наиме, минимална зарада би требало да ступи на снагу већ од јануара следеће године. Или боље речено: требало би. Јер постоји проблем. Трговинско удружење града Цириха поднело је у априлу жалбу на општинску минималну зараду округу Цириха. Ово доводи у питање правну прихватљивост шаблона.

„Може бити да ће жалба одложити увођење минималне зараде“, признаје Хајмгартнер. „Али тужба неће имати шансе. Комисија која је покренула општинске иницијативе претходно је ангажовала два професора права на Универзитету Сент Гален да дају стручно мишљење како би се управо ово питање разјаснило. Поред тога, уставни правник Феликс Улман припремио је стручно мишљење у име градова Цириха и Винтертура. Оба извештаја су дошла до закључка да су минималне зараде на општинском нивоу дозвољене.

„Мислим да је трговинско удружење само заинтересовано да одложи увођење“, каже Хајмгартнер. "А то није добар стил."

 

Трговинско удружење остаје при апелу

У ствари, жалба је још у току. Окружно веће је само хтело да донесе одлуку након гласања.

Упркос високом нивоу одобравања града Цириха, Никол Барандун, председница трговинског удружења и копредседник Дие Митте Цириха, жели да задржи жалбу. „То што људи мисле да је нешто добро не значи да је легално“, каже Барандун.

Жалбом не желите да спречите било какве демократске одлуке, уверава она. „Али овде се ради о принципу. Ако суд каже да је минимална зарада дозвољена, онда је тако“.

Барандуну, чије трговинско удружење пре свега представљају занатлије и мала предузећа, посебно сметају додатне контроле које ће са собом донети минимална зарада. „Ко је одговоран када компанија из Диетикона ради у Цириху?“, пита она.

А Барандун види још један проблем: у овом тренутку би се све плате морале повећати одједном – а не само оне испод 23,90 франака. Барандун очекује каскаду повећања плата. „Ако неко добије више, особа која је зарадила 23,90 ЦХФ природно жели више.

Ипак, она се нада да ће моћи да преговара са градом о јасним смерницама за имплементацију. На пример, да предузећа која подлежу колективном уговору о раду који већ предвиђа већу минималну зараду не морају додатно да контролишу град. „У супротном, бирократија постаје велики проблем.

Важно је напоменути да градови постају све важнији у националној политици. Уочава се својеврсни преокрет тренда: оно што не успијева на националном нивоу уводи се регионалним иницијативама у оним кантонима који су за то друштвено спремни. Док се тренд поново не прелије у националну политику. Ово је недавно примећено у иницијативи за транспарентност.

Са прихватањем минималне зараде у Цириху и Винтертуру, поново је актуелна тема у савезном Берну. Средином децембра прошле године, Национални савјет и Вијеће држава одобрили су приједлог Вијећа држава Обвалдена Ерицха Еттлина (Дие Митте), којим се жели поништити кантоналне минималне плате у корист колективног уговора о раду. Сада је на Бундесрату да представи одговарајући нацрт закона.

Можда ће проћи још неколико година пре него што такав нацрт буде доступан. И онда се поставља питање да ли је то правно ваљано. Ако би укидање минималне плате било задирање у суверенитет кантона. И у овом случају треба поново дати посао судовима.

 

 

Da ne pricamo o obaveznom zdravstvenom osiguranju i kako silne pare trose na isplate za nezaposlene (lezilebovice koji profitiraju na moj racun i racun svih postenih radnih ljudi), socijalnu pomoc, porodiljsko odsustvo (sve duze), ne samo za majke nego i za oceve, kako ludaci hoce da uvode nekakvu zelenu energiju, stalno pricaju o Zemljinom zagrevanju (a ja se smrzavam u kuci bez ruSSkog gasa), porezi ubijaju privredu i vredene bogatase, inflacija skocila na 2.3%, nezaposlenost na 2% ...

U pravom staljinistickom maniru nisu dozvolili (bio referendum) da se voda privatizuje, isto tako posta, zeleznica i ko zna sta jos sve.

Drzava se mesa u sve i svasta, nemos zivet vise.

Strava jedna.

Link to comment
Share on other sites

22 hours ago, Veshtodel said:

Mali dodatak vezan za SV sa kojim mozda povucem deo onoga sto sam napisao.

Zasto bi SV podrzao leve liberale? Ima tu vise razloga i tu je opet neka multidimenzionalnost u pitanju, ali na umu imam tri.

Glavni razlog ovoga je takođe očigledniji i površinskiji - u uslovima agresije postmodernog maoizma jedno ponašanje je, na individualnom nivou, mnogo jeftinije od drugog! Ako jedno akcija košta 100$, a druga 100$ + otkaz s posla, socijalno i profesionalno isparavanje, a možda i fizičko nasilje, onda odmah mogu da vam kažem šta će većina ljudi da uradi. Ideološko pročišćavanje kroz "borbu i samokritiku", kažnjavanja neodobrenog mišljenja, pretvaranje svakog društvenog prostora u "eho komoru" (kako je atmosferu u Guglu nazvao Džejms Damor - zbog čega je, naravno, isparen) je sav smisao neliberalnih dogmi.

 

 

Ali takođe, čekni i ovaj esej, mislim da će te zanimati:

 

Understanding the Tech Right

The next decade will be shaped by Silicon Valley fully entering our politics

 

Inače kompletna ova Substack stranica/blog je prava intelektualna gozba...

Edited by bohumilo
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

21 hours ago, ters said:

Zaposleni u IT sektoru mahom podrzavaju politike koje stite ranjive manjine - jer su gotovo svi prosli kroz periode u kojima su bili ranjiva manjina. Nerds i geeks kada to nije bilo popularno biti i kada srednjim skolama u sjevernoj Americi vlada kultura misica i mishica - malo se stvari mijenjaju u zadnjih 15-tak godina, ali bas malo...

 

A menjaju se i stereotipi o tome da su gikovi i nerdovi nezasticeni i subino ordedjeni da budu fizicki slabi. Gikovi sad bilduju, boksuju, treniraju BJJ i razne druge hibridne treninge u kome razvijaju telo kao i um. Price i filmovi u kojima su oni slabi i brane se od "bildovanih" samo "trikovima" manje vise postaje relik proslosti.

 

 

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, boxcube said:

 

A menjaju se i stereotipi o tome da su gikovi i nerdovi nezasticeni i subino ordedjeni da budu fizicki slabi. Gikovi sad bilduju, boksuju, treniraju BJJ i razne druge hibridne treninge u kome razvijaju telo kao i um. Price i filmovi u kojima su oni slabi i brane se od "bildovanih" samo "trikovima" manje vise postaje relik proslosti.

 

 

 

Ranjivost je mnogo siri pojam od fizicke slabosti, a kultura koju pominju price i filmovi ipak nije stvar proslosti - tome sam svjedocio svaki dan tokom 15 skolskih godina moje djece u srednjoj skoli. Od toga da svi znaju i kroz prste gledaju skolskim kosarkaskim timovima, a da se skola i ne potrudi da objavi da imaju djaka koji je na Euklid takmicenju dobio 100% ili koji je osvojio drugo mjesto na medjunarodnom takmicenju u debatama, pa do toga da se djacki Investment klub izbacuje iz prostorije koju imaju rezervisanu nekoliko sedmica unaprijed, uz aminovanje ucitelja, jer ultimate (frizbi) tim zeli da se sastane bas u toj istoj prostoriji.

 

Povrsan pogled na skolski year book ti govori da srednje skole barem u Kanadi daju oko 65% tezine popularnim sportskim ekipama i rezultatima (to je ovdje muska kosarka i zenska odbojka, ponegdje ragbi i hokej na travi). Na zavrsnim svecanostima, po pravilu pozornicu ravnopravno dijele ucenica generacije sa prosjekom 100% i pojedinacnim nagradama svih odjeljenja - matematike, nauka, jezika, drustvenih nauka, umjetnosti, i nekoliko nagrada na drzavnim i medjunarodnim STEM takmicenjima) i jedan veoma prosjecan kosarkas bez ikakvog zabiljezenog rezultata sa ekipom, ili cak licnog napretka u igri (a koji je najbolji u skoli samo zato sto je visok 201 sa 17 godina).

 

Stariji sin mi je prestao igrati kosarku u zavrsnoj godini jer mu je smetalo zezanje ostalih iz ekipe jer je bio i u UN model klubu.

Edited by ters
Link to comment
Share on other sites

On 6/20/2023 at 1:18 PM, Dragan said:

Jeste, ali i ovde polako komunisti preuzmaju vlast - vidim vec kako Svajcarska propada.

(moracu da razmislim da se preselim u USA, poslednji bastion slobode - onda bih mogao opasac i pistolj, pa da se opet igram kauboja i indijanaca).

 

Цирихска левица слави „историјску” одлуку – али постоји проблем

Минимална зарада је прихваћена у Цириху са изненађујуће великом већином. Али је упитно да ли ће моћи да ступи на снагу у јануару 2024. како је планирано.

  Reveal hidden contents

Градски већник Рафаел Голта задовољан. Копредседник СП Оливер Хајмгартер задовољан. И многи становници Цириха су задовољни.

„То је велики успех“, каже Голта, знојећи се у високој сали градске куће у недељу увече. „Онај где град не мора да убризгава новац.

Градови Цирих и Винтертур су великом већином увели општинску минималну плату. Људи који раде у Цириху убудуће ће зарађивати најмање 23,90 франака на сат. У недељу се сложило 69,4 одсто становника града, излазност је била 46,8 одсто.

У Винтертуру се примењује нова минимална зарада од 23 ЦХФ по сату. Становници Винтертура одлучили су са 65,5 одсто гласова за.

Градски већник Голта висок степен одобравања објашњава централним аргументом противника: „Увек се говорило да минималне зараде имају смисла само локално јер су трошкови живота свуда различити. Овде имамо наше локално решење.»

 

СП је у слављеничком расположењу

Иако пет кантона већ има минималну плату, одлуке у Цириху и Винтертуру су нове. До сада су постојале само кантоналне минималне плате.

То што два града сада уводе минималну зараду је и заслуга Оливера Хајмгартнера. Копредседник Стадтзурцхер СП-а је "супер задовољан" резултатом. „Супер је супер што су нас људи из Цириха пратили“, каже еуфорично Хајмгартнер. „Посебно сам срећан због приближно 20.000 погођених људи који ће добити повећање плата 2024. године.

Наиме, минимална зарада би требало да ступи на снагу већ од јануара следеће године. Или боље речено: требало би. Јер постоји проблем. Трговинско удружење града Цириха поднело је у априлу жалбу на општинску минималну зараду округу Цириха. Ово доводи у питање правну прихватљивост шаблона.

„Може бити да ће жалба одложити увођење минималне зараде“, признаје Хајмгартнер. „Али тужба неће имати шансе. Комисија која је покренула општинске иницијативе претходно је ангажовала два професора права на Универзитету Сент Гален да дају стручно мишљење како би се управо ово питање разјаснило. Поред тога, уставни правник Феликс Улман припремио је стручно мишљење у име градова Цириха и Винтертура. Оба извештаја су дошла до закључка да су минималне зараде на општинском нивоу дозвољене.

„Мислим да је трговинско удружење само заинтересовано да одложи увођење“, каже Хајмгартнер. "А то није добар стил."

 

Трговинско удружење остаје при апелу

У ствари, жалба је још у току. Окружно веће је само хтело да донесе одлуку након гласања.

Упркос високом нивоу одобравања града Цириха, Никол Барандун, председница трговинског удружења и копредседник Дие Митте Цириха, жели да задржи жалбу. „То што људи мисле да је нешто добро не значи да је легално“, каже Барандун.

Жалбом не желите да спречите било какве демократске одлуке, уверава она. „Али овде се ради о принципу. Ако суд каже да је минимална зарада дозвољена, онда је тако“.

Барандуну, чије трговинско удружење пре свега представљају занатлије и мала предузећа, посебно сметају додатне контроле које ће са собом донети минимална зарада. „Ко је одговоран када компанија из Диетикона ради у Цириху?“, пита она.

А Барандун види још један проблем: у овом тренутку би се све плате морале повећати одједном – а не само оне испод 23,90 франака. Барандун очекује каскаду повећања плата. „Ако неко добије више, особа која је зарадила 23,90 ЦХФ природно жели више.

Ипак, она се нада да ће моћи да преговара са градом о јасним смерницама за имплементацију. На пример, да предузећа која подлежу колективном уговору о раду који већ предвиђа већу минималну зараду не морају додатно да контролишу град. „У супротном, бирократија постаје велики проблем.

Важно је напоменути да градови постају све важнији у националној политици. Уочава се својеврсни преокрет тренда: оно што не успијева на националном нивоу уводи се регионалним иницијативама у оним кантонима који су за то друштвено спремни. Док се тренд поново не прелије у националну политику. Ово је недавно примећено у иницијативи за транспарентност.

Са прихватањем минималне зараде у Цириху и Винтертуру, поново је актуелна тема у савезном Берну. Средином децембра прошле године, Национални савјет и Вијеће држава одобрили су приједлог Вијећа држава Обвалдена Ерицха Еттлина (Дие Митте), којим се жели поништити кантоналне минималне плате у корист колективног уговора о раду. Сада је на Бундесрату да представи одговарајући нацрт закона.

Можда ће проћи још неколико година пре него што такав нацрт буде доступан. И онда се поставља питање да ли је то правно ваљано. Ако би укидање минималне плате било задирање у суверенитет кантона. И у овом случају треба поново дати посао судовима.

 

 

Da ne pricamo o obaveznom zdravstvenom osiguranju i kako silne pare trose na isplate za nezaposlene (lezilebovice koji profitiraju na moj racun i racun svih postenih radnih ljudi), socijalnu pomoc, porodiljsko odsustvo (sve duze), ne samo za majke nego i za oceve, kako ludaci hoce da uvode nekakvu zelenu energiju, stalno pricaju o Zemljinom zagrevanju (a ja se smrzavam u kuci bez ruSSkog gasa), porezi ubijaju privredu i vredene bogatase, inflacija skocila na 2.3%, nezaposlenost na 2% ...

U pravom staljinistickom maniru nisu dozvolili (bio referendum) da se voda privatizuje, isto tako posta, zeleznica i ko zna sta jos sve.

Drzava se mesa u sve i svasta, nemos zivet vise.

Strava jedna.

 

Koliko je porodiljsko odsustvo u Svajcarskoj? U Holandiji je 3-4 meseca, u Srbiji i Hrvatskoj 12 meseci i u Srbiji se prima 18omesecni prosek zarade. Opet, CRO i SER su rupcage za SW. 

 

Elem, sta sam hteo napisati. Blagodeti u kojima uzivaju gradjani Svajcarske  su posledica slobodnog trzista i meritokratije svajcarskog drustva, a ne sto je gospodin/gospodja Drzava napravila stvari bolje nego sto bi bile. 

Mozemo diskutovati da li je postojanje minimalca pozitivna ili negativna stvar za vece blagostanje ljudi, ali ovo nije tema o tome.

Uglavnom, bogastvo/standard ili blagostanje SW drustva proistice iz kompetitivnosti SW ekonomije od koje kasnije drzava moze da ubere/oduzme vise para nego u drugim drzavama, pa onda preraspodeli drugima.

Evo, u nekom misaonom eksperimentu, kada bi SW privatizovala zeleznicu i postu, sta mislis, da li bi kvalitet usluge znacajno opao, a cena ostala ista/porasla?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, 40Wins said:

...

Evo, u nekom misaonom eksperimentu, kada bi SW privatizovala zeleznicu i postu, sta mislis, da li bi kvalitet usluge znacajno opao, a cena ostala ista/porasla?

Zasto praviti misaone eksperimente kada vec imamo primere uzivo ?

 

Činjenica da se u ovom kontekstu spominju pojmovi "potrošači" i "ponuda i potražnja" sve više Britanaca tjera iz rukava.

Otkako je premijerka Margaret Thatcher 1989. godine privatizirala opskrbu vodom u zemlji i predala posao deset regionalnih kompanija, Britanija je jedina zemlja u Europi u kojoj je voda u potpunosti u privatnom vlasništvu i stoga komercijalna roba.

To je posljednjih godina izazvalo bijes. Prema izračunima sveučilišnih stručnjaka, dotična poduzeća, koja su isključivo orijentirana na profit i posluju bez konkurencije u svojim regijama, podijelila su više od 60 milijardi funti (gotovo 69 milijardi franaka) svojim dioničarima od privatizacije, dok na mnogim mjestima nema dovoljno ulaganja napravljen je u opskrbnom sustavu.

Primjerice, dobar dio vode stalno se gubi zbog curenja i puknuća cijevi. Ipak, čini se da je posljednjih godina 95 posto svih profita od vode otišlo dioničarima, a ne bilo kakvim mjerama poboljšanja.

 

 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...