Jump to content

POEZIJA


Recommended Posts

Malo više sunca, ponekad, to mi treba

I vedrih ljudi i dobra.

Treba mi osmijeh, ponekad, onaj iskreni

Što pogodi me u srž, u dušu i popravi dan.

I koliko košta, recite mi, onaj osmijeh iskreni

Vedrina u očima i dobra duša?
Platit ću - osmijehom i vedrinom u očima.

I ljubavlju. Platit ću.

 

Autorka: Alma Taletović

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

 

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

 

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

 

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

 

(Opomena)

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

posto je osecanje prvo

onaj ko obraca paznju

na sintaksu stvari

nikada te istinski nece poljubiti

 

biti prava budala

dok je prolece oko nas

moja krv odobrava

i poljupci su bolja sudbina

od mudrosti

 

devojko kunem ti se svim cvecem

ne placi

najbolji gest moga uma ne vredi

koliko treptaj tvoga oka

koji kaze

 

mi smo jedno za drugo i

nasmej se, nasloni na moje ruke

jer zivot nije paragraf

i smrt ja mislim nisu zagrade

 

E. E. Cummings

 

(nadjoh medju mojim starim stvarima, ne znam ciji je prevod)

 

since feeling is first
who pays any attention
to the syntax of things
will never wholly kiss you;

wholly to be a fool
while Spring is in the world

my blood approves,
and kisses are a better fate
than wisdom
lady i swear by all flowers. Don’t cry
– the best gesture of my brain is less than
your eyelids’ flutter which says

we are for each other; then
laugh, leaning back in my arms
for life’s not a paragraph

And death i think is no parenthesis

 

Top 100 famous and best poems of all time about life, love and friendship.

Read the 100 most popular and greatest poems and limericks ever written in english poetry by famous poets all over the world.

 

Edited by Dragan
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Novi prirucnik poezije

 

1. ako covek shvati pesmu,

    imace nevolja.

 

2. ako covek zivi sa pesmom,

    umrece osamljen.

 

3. ako covek zivi sa dve pesme,

    jednoj ce biti neveran

 

4. ako covek zacne pesmu,

    imace jedno dete manje.

 

5. ako covek zacne dve pesme,

    imace dvoje dece manje.

 

6. ako covek nosi krunu dok pise,

    bice razotkriven.

 

7. ako covek ne nosi krunu dok pise,

    lagace samo sebe.

 

8. ako se covek naljuti na pesmu,

    prezrece ga muskarci.

 

9. ako covek nastavi da se ljuti na pesmu,

    zene ce ga prezreti.

 

10. ako se covek javno odrekne poezije,

      imace cipele pune mokrace.

 

11. ako covek poeziju ostavi zbog moci,

     imace mnogo moci.

 

12. ako se covek svojim pesmama hvali,

      volece ga budale.

 

13. ako se covek svojim pesmama hvali i voli budale,

      prestace da pise.

 

14. ako covek cezne za paznjom zbog svoje poezije,

      bice kao magarac na mesecini.

 

15. ako covek napise pesmu i hvali pesmu drugara,

      imace prelepu metresu.

 

16. ako covek napise pesmu i previse hvali pesmu drugara,

      izgubice svoju metresu.

 

17. ako covek prisvoji pesmu drugoga,

     udvojice svoje srce.

 

18. ako covek pusti da mu pesme nage hode,

      plasice se smrti.

 

19. ako se covek plasi smrti,

      spasice ga njegove pesme.

 

20. ako se covek ne plasi smrti,

      mozda ce ga spasiti njegove pesme.

 

21. ako covek dovrsi pesmu,

      u pustom bdenju svoje strasti ce se okupati

      i beli ce ga papir celivati.

     

 

Mark Strand

 

1 If a man understands a poem,
he shall have troubles.

2 If a man lives with a poem,
he shall die lonely.

3 If a man lives with two poems,
he shall be unfaithful to one.

4 If a man conceives of a poem,
he shall have one less child.

5 If a man conceives of two poems,
he shall have two children less.

6 If a man wears a crown on his head as he writes,
he shall be found out.

7 If a man wears no crown on his head as he writes,
he shall deceive no one but himself.

8 If a man gets angry at a poem,
he shall be scorned by men.

9 If a man continues to be angry at a poem,
he shall be scorned by women.

10 If a man publicly denounces poetry,
his shoes will fill with urine.

11 If a man gives up poetry for power,
he shall have lots of power.

12 If a man brags about his poems,
he shall be loved by fools.

13 If a man brags about his poems and loves fools,
he shall write no more.

14 If a man craves attention because of his poems,
he shall be like a jackass in moonlight.

15 If a man writes a poem and praises the poem of a fellow,
he shall have a beautiful mistress.

16 If a man writes a poem and praises the poem of a fellow overly,
he shall drive his mistress away.

17 If a man claims the poem of another,
his heart shall double in size.

18 If a man lets his poems go naked,
he shall fear death.

19 If a man fears death,
he shall be saved by his poems.

20 If a man does not fear death,
he may or may not be saved by his poems.

21 If a man finishes a poem,
he shall bathe in the blank wake of his passion
and be kissed by white paper.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Tajna (2018)

 

danas je poseban dan.
kad ti par godina života
stane u jedan dan
pa možeš da ih premotavaš
kao na filmskoj traci
brzinom 1.25.
tad ti izgleda
kao da svi negde žure
i odlaze da se ne vrate.
misliš da je to skroz na skroz ćaknuto
pa utapaš taj dan u alkoholu
nemilosrdno ga zatrpavaš čokoladom
pokušavaš da ga zaboraviš 
gledajući neki drugi.
neki neubrzani.
tamo niko ne žuri
niko ne odlazi da se više ne vrati
i svaki kraj je srećan.
misliš da si preboleo.
gotovo je
sutra je novi dan
rekla je skarlet o'hara
i prohujala sa vihorom.
ali svake godine
iznova ćeš proživljavati te godine
u jednom danu
gledajući filmsku traku
u brzini 1.25.
jer ništa nije gotovo
dok se ne oprostiš.
nikada zapravo i nisi rekao zbogom.
kažu da život spaja ljude
dok ja mislim da nas razdvaja.
i evo mislim o tome baš
danas.

 

Spoiler

Autorka: Me 🙂 

 

  • Like 4
  • Love 3
  • WOW 1
Link to comment
Share on other sites

sto bih bio
kad vec jesam
neko drugi
koga ne znam
sto bih snio
kada vec ne znam
cak ni ono 
sto sam krio
sta bih rek'o
kad su reci
samo zbrka
slova brzih
kad ni treptaj
oka praznog
ne dohvata
spokoj gluvih
biti covek 
dosadno je
pa zbog toga ja odlucih
biti kostur koji kleci
prodajuci Luciferu
mesto duse koju nema
drangulije iz dzepova

 

Sunzero
 

Edited by SunZero
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Charles Simic

 

In the poem “Cameo Appearance,” he wrote:

I had a small, nonspeaking part

In a bloody epic. I was one of the

Bombed and fleeing humanity.

In the distance our great leader

Crowed like a rooster from a balcony,

Or was it a great actor

Impersonating our great leader?

That’s me there, I said to the kiddies.

I’m squeezed between the man

With two bandaged hands raised

And the old woman with her mouth open

As if she were showing us a tooth.
 

Autumn Sky

Autumn Sky

BY CHARLES SIMIC

In my great grandmother's time,  

All one needed was a broom  

To get to see places  

And give the geese a chase in the sky.  

 

               • 

 

The stars know everything,  

So we try to read their minds.  

As distant as they are,  

We choose to whisper in their presence.  

 

               • 

 

Oh Cynthia,  

Take a clock that has lost its hands  

For a ride.  

Get me a room at Hotel Eternity  

Where Time likes to stop now and then.  

 

               • 

 

Come, lovers of dark corners,  

The sky says,  

And sit in one of my dark corners.  

There are tasty little zeroes  

In the peanut dish tonight.

 

 

 

  • Like 2
  • Love 2
  • Tuzno 2
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine...
Procvaće zimske ružice... Po prvi put te godine...
Naić'e studen atarom... Kao regiment oklopni...
I biću samo mirna vlat, kad okopni...

Ja nemam nigdi nikoga... Al moja priča prosta je:
Štogod ih manje zavoleš, menje ti njih nedostaje...
I nisam kadar švindlati... za sobom skele paliti...
Da silom steknem nekog kom ću faliti...

Obećo sam da te neću pominjati...
Bogarati i sudbinu proklinjati...
U varoš se preseliti... Orcati i veseliti...
Obećo sam srca teška... Obećo sam... Al jebešga...

Kad zadnji čokot zagrnem pod skute Svetog Damjana...
U bokal bistre plemenke zapašće trunka tamjana...
Strahovi mladi umiru... Priču sam kraju priveo...
Još onda kada sam i njih nadživeo...

Obećo sam da ću makar za beštiju...
Da ću naći lepšu, bolju i veštiju...
Nemeškinju... Gospodičnu... Ni po čemu tebi sličnu...
Obećo sam srca teška... Obećo sam... Al jebešga...

I utom pašće i zadnji sneg... Preko svih prvih snegova...
A perce anđela je teg spram svih zemaljskih tegova...
Spreman je Onaj varati... Olovni kantar skovati...
Al danas više ne bih trebo psovati...

 

 

 

Praštajte - al ne mogu da joj se otmem danas.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
Quote

lights out

i can see you in the dark

looking at me

we are so deep

in our dreams

i see the pictures

dancing behind your eyes

 

lights on

and you are darker

than before

 

lights out

where did you go?

reality overcomes me

i see you smiling

talking

drinking

walking

it is crazy how much 

you amaze me

 

lights on

and you are more distant

than before

 

lights 

you turn them out 

when you leave me

standing on the street

waiting

for those shitty lights

to turn on

 

lights on 

and i see you in colors different

than before

 

lights out

you were mine

i wanted to be yours

and bring light to your dark

but there is no light enough

to lit up those clouds

 

do you know 

we are all black

when the lights go out?

 

lights out (2022)

Malo sam se poigravala engleskim 🙃

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Ne zaljubljuj se u ženu koja čita,

ženu koja oseća preko mere,

u ženu koja piše.

Ne zaljubljuj se u obrazovanu ženu, čarobnicu, onu koja je u iluzijama, luckastu.

Ne zaljubljuj se u ženu koja ume da misli svojom glavom,

onu koja zna ko je i dokle može,

ženu koja veruje u sebe.

Ne zaljubljuj se u onu koja voli poeziju (te su najopasnije),

ili onu koja je u stanju da pola sata gleda neku sliku,

ili u onu koja ne moze živeti bez muzike.

Ne zaljubljuj se u ženu koja je intenzivna, sjajna, buntovna, nedolična.

Ne zaljubljuj se u takvu ženu,

jer ako se zaljubiš,

bila ona s tobom ili ne,

volela te ili ne,

nikad nećeš moći natrag.

Nikad.

 

pripisano Čarlsu Bukovskom

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Poslovi su zavrseni

 

Nemam sta vise da radim ovde.

Ispratila sam mesec

do poslednjeg zavijutka

i gledala za njim dugo

kao za voljenim gostom.

Zvezde sam kao stada

kao pastir koji je zadnji u polju osto

odvela sa nebeskih livada.

Cutke sam kao u hramu

odstojala cukova opela,

i pred zoru sa grana

stresla jezu i tamu,

oslobodila od magle reke i stenje.

Sacekala da se u ponore sklone

meteori begunci.

Sacekala da pticije zvonare

zazvone za jutrenje,

da planu jutarnji trenuci

kao suvarci

i prevela ih suhe preko vode.

I sad,

nemam sta vise da radim ovde.

 

Desanka Maksimovic

  • Like 1
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

 

Nemam više vremena za duge rečenice,
Nemam kad da pregovaram,
Otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
Sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
Naglo se smanjuje putanja do ušća,
Nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice
Sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
Mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
Nemam vremena sad za analize,
Za mene je voda sada samo voda
Kao kad sam je pila sa kladenca;
Nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
Vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuđe,
Ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
Mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
Ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.

 

 

Desanka Maksimović

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Na današnji dan 1932. godine rođen je Miroslav Mika Antić, jedan od naših najvećih pesnika. U to ime ❤️

 

Quote

Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željan tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.

 

- Opomena

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Tesko je izabrati neku pjesmu Crnjanskog jer su sve dobre, ova je malo duza i meni se posebno svidja.

On je napisao jako mlad i osjeti se ta iskrenost i zanesenost mladog covjeka i pitanje Gde si sad ti? sto je vjerovatno svako od nas postavio nekada.

 

Mizera

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg parka bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O, ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.
O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
kao učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli,
po kiši?
Sećaš li se, noćne su nam 'tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

 

Beč. U revoluciji. 1918.

Za studentesu, Idu Lotringer.

  • Like 2
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, DameTime said:

Na današnji dan 1932. godine rođen je Miroslav Mika Antić, jedan od naših najvećih pesnika. U to ime ❤️

 

 

 

Meni omiljena Mikina:

 

Dosadna pesma

 

Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću.
Kad izlazim iz škole
nakrivim kapu na levo oko
i pobijem se sa trojicom
bar da me vide devojčice.
Devojčice su smešna stvorenja
dugonoge,
okrugle,
pegave ili kratkovide,
mnogo lažu i ogovaraju
i pišu ljubavna pisma
koja mi stave pod klupu.
Meni je sve to dosadno.
Ipak pročitam pisma,
najlepše reči prepišem
- ako mi nekad zatreba,
a od onog što ostane
napravim papirne lađe,
napravim ptice,
slanike,
žabe,
i bajagi se igram
a tako mi je dosadno.
Dosadno mi je da porastem,
da nosim tesne cipele
i da se oženim.
Oni koji porastu prvo se danima mrze
onda se danima svađaju.
Jedino mi je žao mog tate.
Da je ostao dečak - kao ja,
baš bismo divno mogli da se družimo
i da zajedno budemo zaljubljeni
u nastavnicu istorije.
Sve ostalo mi je dosadno.
Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću,
nego nakrivim kapu na levo oko
i pobijem se jos sa trojicom.
Čak i kad nema devojčica.

 

 

A nickname Amigo me je podsetio na ovu lepu Arsenovu pesmu o prijateljstvu:

 

Noćne šetnje zimskim gradom
Nepomično vrijeme
Ostaju nedovršene naše vječne teme

Mutno svjetlo na raskršću
Pornografski kino
Sa strahom smo okusili i vodu i vino

Amigo, aha
Amigo
Amigo, aha
Amigo

Svi bi htjeli da si s njima
Daleko od mene
Među nama od početka, politika, žene

Ja sam na to navikao
Biti protiv sviju
Ja neću s ovog mjesta dok nas glasi biju

Amigo, aha
Amigo
Amigo, aha
Amigo

Nekad smo se rastajali
Putovali dugo
Voljeli smo mnoge, ali to je nešto drugo

Trošili smo život skupa
I skromno i sjajno
Ti si skoro sve što imam, jedino trajno

Amigo, aha
Amigo
Amigo, aha
Amigo

Amigo, aha
Amigo
Amigo, aha
Amigo

Amigo

Amigo

 

 

Edited by João Palhinha
  • Like 1
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Srećan vam Svetski dan poezije uz jednu moju (staru) stvar

 

Quote

Poezija je
kada želiš da nešto podeliš
a da zadržiš za sebe
Poezija je
kada hodaš po oblacima
i imaš snove koji ti se kroz pesme
ostvaruju
kada imaš strahove koji te kroz stihove
sustignu 
Poezija je
kada želiš nekog
i budeš željen
ili ne budeš
Poezija je
kada živiš u svojim stihovima
i pustiš druge da žive
između tvojih redova
Poezija je
i svaki tvoj dah
svaka pomisao upućena
unutrašnjem svetu 
opasanom bodljikavom žicom
i dubokim rovovima
Poezija je 
kada krvariš
a ne možeš umreti

 

O poeziji (2018)

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Poslanica u Sibir

 

U rudnicima, u Sibiru

strpljenje vaše nek’ ne klone,

jer vaša dela ne umiru,

ni uzvišene težnje one.

 

Nada, ta verna sestra zala

u podzemlje će mračno sići

da bi vam bodrost održala

i željeno će vreme stići.

 

Drugarstvo, ljubav će vam doći

kroz brave što nad vama stoje

k’o što do vas kroz memlu noći

slobodne reči stižu moje.

 

I pašće teške negve vaše,

sloboda će vas dočekati,

sve tamnice će da se spraše

i mač će vama braća dati.

 

Aleksandar Sergejevič Puškin

Edited by drgnk
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Nokturno

 

Previše se plašim umrlog lišća,

plašim se livada kad ih rosa kiti.

Ja idem da zaspim; ako me ne preneš,

hladno ću ti srce uz bok ostaviti.

 

Što je to što zvoni u daljini?

Ljubav!

Vetar u prozorskim oknima, ljubavi moja!

 

Stavih ti đerdane s biserjem od zore.

Zašto me ostavljaš na putu da patim?

Kad pođeš daleko, moja ptica plače

i vinograd zelen neće vina dati.

 

Što je to što zvoni u daljini?

Ljubav!

Vetar u prozorskim oknima, ljubavi moja!

 

Ti nikada nećeš znati, sfingo snežna,

da sam te mnogo voleo u duši,

u zore oblačne i kada kiša lije,

a s uvele grane gnezdo se ruši.

 

Što je to što zvoni u daljini?

Ljubav!

Vetar u prozorskim oknima,

 

Federiko Garsija Lorka

Edited by drgnk
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Dva brata

 

Na brijegu, na visini,

Dvore krije noćni mrak;

A pod njima u dolini

Zveči mača udar jak.

 

To su braća što u jadu

Ljuto dijele megdan ljut.

Kaži ko to braću mladu

na krvavi nagna put?

 

Laurino oko jasno

među braćom zače boj;

Oba brata ljube strasno,

Oba daju srce njoj.

 

Al s kog ginu njene grudi?

S kog je zgara plamen lud?

Ne, to niko ne presudi -

Maču ti izreci sud!

 

I boj poče, sve zvek življi,

Mač udara o mač jak;

Čuvajte se borci divlji,

Zlu kob hrani noćni mrak.

 

O, krvava braco, jao!

 

Hajnrih Hajne

Link to comment
Share on other sites

Vi što ćete izroniti iz potopa

u kome smo mi potonuli,

spomenite se,

kad budete govorili o našim

slabostima,

i mračnog ovog vremena

kome ste umakli.

Jer mi smo išli, menjajući zemlje češće

no cipele,

kroz ratove klasa, očajni

kad je samo nepravde, ali ne i bune

bilo.

A znamo i sami:

mržnja, čak i prema podlosti,

unakažava crte lica.

Gnev, čak i onaj zbog nepravde,

čini glas promuklim. Ah, mi

što htedosmo da pripremimo tle za ljubaznost,

sami nismo mogli biti ljubazni.

Ali vi, kad najzad dođe vreme

da čovek čoveku bude drug,

spomenite nas se

s trpeljivošću.

 

Bertold Breht, Rođenima posle nas

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...