Jump to content

bohumilo

Član foruma
  • Posts

    1,089
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by bohumilo

  1. Stigla Antifa u Ukrajinu, bori se protiv fašista, nacionalista i dismantluje sistemsku opresiju: -------------------------------------------- Nedavno je u jednom tekstu o agresiji na Ukrajinu Tomislav Marković pomenuo sjajnu pesmu Adama Zagajevskog pod nazivom Rusija ulazi u Poljsku, o napadu ONDAŠNJE antife iz 1939. godine na Poljsku (zajedno sa saveznicima iz berlinske antife, koju su uspeli trostruko da nadmaše u broju ubijenih Poljaka, iako je istočna okupaciona zona sadržala tek trećinu stanovništva tadašnje Poljske). I Tomislav Marković je verovatno u pravu kada je kao motiv za pisanje pesme identifikovao taj događaj, ali je meni bilo zanimljivo da je značajan deo pesme posvećen opisivanju vojske koja očigledno nije sovjetska, čak se i eksplicitno pominje Suvorov ("šantuca Suvorov" kako je lepo preveo Petar Vujičić), ruski general koji je krajem 18. veka predvodio rusku vojsku koja je priredila strašan masakr u Varšavi (poljski otpor predvodio ovaj naš Tadeuš Košćuško). Zagajevski je verovatno time želeo da sovjetsku agresiju stavi u najširi mogući istorijski kontekst, što je omogućilo i Tomi, a evo sada i meni, da opet upotrebimo odlomak iz ove pesmu, u 21. veku: ... Rusija ulazi u Poljsku kidajući paučinu, lišće, trake babljega leta, stegna, granice, raskidajući ugovore, rušeći mostove, prijateljstva, kidajući veze i niti, konopce na kojima se suši rublje, rušeći kapije, kidajući veznike, zavoje, arterije, budućnost i nade; Rusija ulazi u sela duž Pilice kao i duboke šume Mazovša, kida plakate i sejmove, gazi puteve, brvna, ugovore, staze, potočiće. Rusija ulazi u osamnaesti vek, u oktobar i u septembar, u smeh, u plač i u savest, u napregnutu pažnju studenta i u blagu rasejanost razgrejanih zidova, u livade pune trava i u šumske, nečitke proseke, gazi maćuhice, rezedu, ostavlja u vlažnoj mahovini tragove kopita, gusenica i guma, ruši dimnjake, drveće, palate, gasi svetla, pali velike vatre a anđeoskim vrtovima, muti čista vrela, ruši biblioteke, crkve, gradske većnice, razvešava po nebu skerletne zastave, ... -------------------------------------------- I zaista, Putinov zločin nad građanima Ukrajine prosto forsira čoveka da se upita odakle dolazi toliko zlo, kako je moguće da neko sebi da za pravo da ubija i raseljava druge ljudi, da ruši ono što su drugi napravili, da im pali kuće i gradove, da im "ruši dimnjake" i "raskida ugovore", i da to otvoreno inauguriše kao politiku za koju ON ima nekakvo dublje opravdanje. Tu meni uvek u prvi plan izađe Lenjin i njegov krvoločni koncept "diktature proleterijata", u cilju postizanja totalitarne distopije, koju zavodi osvešćena "avangarda radničke klase", odakle je i Putalj izgmizao...ali sam se onda setio jednog još starijeg primera (Lenjin je bio tek bajati ponavljač), iz ultimativne knjige o zločinu - naravno Zločina i Kazne. Ima tamo jedna scena kada se diskutuje o Raskoljnikovljevom članku o filozofiji zločina, evo odlomka: Prvo inspektori pričaju između sebe i navlače Raskoljnikova: Što ovaj jasno vidi, ali ipak grize: citat preuzet iz knige dostune na ovom sajtu: http://gimnazija-sb.com/portal/wp-content/uploads/2015/02/dostojevski_zlocinikazna.pdf
  2. Ako se unapred isplaniran i potpuno neisprvociran napad ovolikom vojskom na celu zemlju sa svih strana, oranje tenkovima tuđe zemlje, sinhronizovano bombardovanje i opsedanje nekih od najvećih gradova u Evropi dok se civili bacaju pod tenkove i spremaju molotovljeve koktele da se brane, ubijanje ljudi nekakvim vakumskim bombama i raketama visoke razorne moći, pretnja atomskim bombama svima koji se protive ratu, blatantno kršenja međunarodnih pravila na kojima je uspostavljen mir nakon WWII itd ne može okarakterisati kao brutalnost ja onda ne znam za šta se drugo može iskoristiti ta reč? Mislim da Evropa nije videla ništa brutanlije, beskrupuloznije i šokantnije od rata u Bosni, ako ti znaš za takvu pojavu ispravi me. Ako je za razumevanje nečijeg razloga da započne rat potreban PhD iz istorije onda mogu odmah da kažem, bez ulaženja u meritum stvari, da je taj razlog lažan i da taj što ga je ponudio obmanjuje sopstvene građane. Ili je, da citiram onaj legendarni film, taj neki "još veći zlikovac" koji stvarno veruje u svoje istoricističke argumente za rat, jer je tek vera u neki takav "viši cilj" pravi preduslov za dobar, veliki, sistematičan zločin. (ne znam ni u čije ime bi se takav rat mogao povesti, koga predstavlja Putin,ruske istorijske departmane?) btw, neko može pomisli da ni sam Putin nema PhD. Ali to nije tačno - on je počasni doktor besramne institucije zvane Beogradski univerzitet, gde tu laskavu titulu deli sa drugim istaknutim akademicima poput Tita, Mugabea, Kaunde, Sukarna itd. Doduše na kraju je ostalo nejasno da li mu je diploma uručena, jer ovi sa BU-a svaki put kad je on u Beogradu jurcaju za njim da mu je utrape, ali on ne stiže jer mora da ide da gleda Zvezdu, mora da se druži s bajkerima i slično. A i što će mu kakva druga diploma, sve što je potrebno znati o svetu se nalazi u crvenoj knjižici malog formata koju je dobio kad se upisao u pionire...
  3. Ovo je u SAD, glupan mlati i signalizira na CNN-u. Inače, Glupan je poznat o tome što je povremeno spavao sa kineskom špijunkom pod imenom Feng Feng (!), koja mu je pomagala oko finansiranja kampanje i postavila doušnika u njegov kabinet. Toliko. Ali zaista nisam pronašao da u Evropi bilo ko makar pominje izbacivanje ruskih studenata...
  4. Ne mogu da pronađem ništa o ovome, imaš neki link? To bi stvarno bilo odvratno, da prosto ne mogu da poverujem.
  5. Sovjetski. Iz istočne Nemačke, koji je vlastima u toj zločinačkoj tvorevini pomagao da ugnjetavaju sopstvene građane, koji je podržavao komunističko-terorističku grupu Bader-Majnhof i koji je na kraju jedva uspeo da se izvuče iz Drezdena i da spasi živu glavu jer su ga "drugovi" ostavili da pali dosijea, pa mu eksplodirala peć. Juče je eksplicitno kao razlog nuklearne pretnje naveo "ton lidera vodećih NATO zemalja" i "sankcije". Čitaj pažljivije šta sam napisao: Dakle, ono što je ljude šokiralo nije sam rat - svako je znao čemu služi tolika vojska na granici, nego brutalan i varvarski način na koji je on izveden, gde se ne radi o nekakvom lokalnom puškaranju nego je vojska upala sa svih strana, napala celu zemlju i krenula da svim silama opseda i ruši gradave, uključujući i Kijev, što mislim da je ljude u Evropi u 21. veku zaista šokiralo (govorim o običnim građanima, možda neki političari i obaveštajne organizacije nisu zatečene)...a onda i rastužilo i naljutilo toliko da ljudi prosto žele da se takvo ponašanje kazni na neki način, pa je stoga moguće da vidimo ovoliko istorijskih presedana, gde EU i Nemačka i Švedska šalju oružje Ukrajini itd.
  6. Nije. Rat je počeo kada je Špijun napao Ukrajinu, na temeljno pripremljen i brutalan način čije varvarstvo je ceo svet zateklo u šoku. Mnoge zemlje su ne samo zakoračile nego i primljene u NATO, sama Ukrajina je zakoračila ka NATO početkom 90ih, sredinom 2000ih je aplicirala za otpočinjanje plana za pristupanje - pa ništa od toga nije izazvalo rat. Pazite vi ovo, mi smo u situaciji da Špijun preti nuklearnim ratom zato što su mu uveli sankcije!!! Hoćemo li kada baci atomsku bombu na nekoga jer neće da mu skine sankcije da optuzimo toga drugog da je "započeo nuklerani rat"? Hoćemo li svaki put kada siledžija nekoga napadne jer taj neće da uradi nešto što siledžija od njega traži da toga drugog optužimo da je izazvao nasilje? To je zaista bizarna koncepcija prava i pravde. Izvinjavam se, nije mi stvarno bila namera da uvredim. Ali ti si na moj post odgovorio sa "Kakve su to gluposti? " - i meni je sasvim ok i normalno da se to napiše u otvorenoj forumskoj diskusiji, nije mi ni na kraj pameti bilo da prijavljujem, ali sam iz tog zaključio da nisi neki uvredljiv čovek, zato me ovakva reakcija sada mao čudi. Mada ne bi trebalo, obzirom da očigledno imaš nestandardnu koncepciju prava...
  7. Jedino ako je neko spreman da, svaki put kada sovjetski špijun nekom potpuno mirnom u sred noći čizmom razvali vrata i povede ga u podrum da mu izbija zube, toga drugog optuži da ugrožava svetski mir. Ja nisam spreman da idem toliko daleko u semantičkoj gimnastici, mislim da zaista treba biti ili slep ili dvostruki član JUL-a i SPS-a pa ne videti ko je odgovoran za "ugrožavanje svetskog mira", u ovom uobičajenom i široko zastupljenom značenju tog termina...
  8. Može, samo je pitanje koja će biti kvota, tj. koliko kartona ulažem ja a koliko ti? Jer, ne kažem da su šanse da će se to desiti preko 50%, nego da to zavisi od toga koliko će, iz budžeta varijabilnih troškova, Špijuna koštati agresija na Ukrajinu - jer je sve fiksne troškove već patio pa će ujedati dalje dok god može a da mu ne stave brnjicu. Evo sada već izgleda da će biti još skuplje nego što je to delovalo čak i jutros: neutralna Švedska šalje oružje, EU šalje avione, Putin preti nuklearkama (!!!) jer mu, čini se, ne ide kako je zamislio (a šteta onolika plastika koju je upumpao u sebe da plane u nuklearnom ratu), danas je bila vest da su mu u borbama već 2/3 vojnika koje je pripremio i da pritišće Lukašenka da i ovaj pošalje svoju vojsku da pripomogne itd, isl, tako da bih ja možda prihvatio opkladu sa kvotama 1:12 npr, a ne 1:1... Ali generalno podržavam klađenje na ovakve događeje, postoje razna mesta na internetu na kojima se možete kladiti na njih (morali bismo, naravno, mnogo preciznije da definišemo opkladu, da kažemo šta tačno znači "napad na baltičke zemlje", do kojeg datuma moramo da čekamo itd) i različiti turniri na kojima se može učestvovati, jer je to dobar način da se izbegne bezobalno kusturičavo snatrenje koje diskusije o geopolitici često izaziva, i u kojima, kako studije (npr. u okviru Good Judgment projekta) pokazuju, "geopolitički" eksperti po vladama i televizijama nisu ništa uspešniji nego pijani gosti na slavi koji bistre "geopolitiku". ---------------------------------------------------------------------------------------------------- Strip govori o situaciji gde ti 100 hiljada naoružanih vojnika stoji na granici. To je, valja primetiti, nešto sasvim drugačije od "stajanja na granici" u smislu toga da susedna država prosto uđe u NATO savez. I ko je to druga strana? Sovjetski žbir koji nikad nije pobedio na legitimnim izborima, koji truje novinare i opozicionare (danas je godišnjica ubistva Borisa Nemcova) i baca na robiju svakoga ko nešto javno kaže protiv njega? Koga on predstavlja? NATO nije pretnja i neprijatelj Rusa - to je Špijun i njegovi saučesnici koji ih, evo, i danas hapse po ulicama ako slučajno izađu da javno izraze neslaganje sa Špijunovim ratom. To je pitanje za stanovnike tih zemalja. Pristup u NATO je dobrovoljan, a ja ne mislim da bilo čija politička i ekonomska buućnost treba da bude talac plastičnog komunističkog špijuna koji je se krunisao za cara susedne zemlje. Ovo je nerealan i gotovo zaverološki pogled na svetsku politiku, koji je inače čest u analitičarskim krugovima i koji leži u korenu činjenice koju sam pomenuo iznad - da "eksperti" iz tih pseudo-naučnih doktrina ("geopolitike", političkih "nauka" itd) imaju prediktivnu sposobnost (tj. kvalitetan model sveta) astrologa. Nedavno sam čitao odlomke iz jedne friške knjige koja dosta ubedljivo (kroz gomilu istorijskih primera) pokazuje da je takav model "velike strategije" - ili kako on tamo još zove "unitary actor model", gde se država poistovećuje sa jednim agentom koji ima nekakvu koherentnu veliku strategiju ili doktrinu spoljne politike (pa da sada Amerika hoće ovo, Rusija hoće ono itd) - potpuno pogrešan i neodgovarajući model za objašnjenje istorije američke (ili bilo čije druge) spoljne politike: Public Choice Theory and the Illusion of Grand Strategy: How Generals, Weapons Manufacturers, and Foreign Governments Shape American Foreign Policy Inače, autor ima sjajan blog... -------------------------------------------------------------------------------------------------------- Pa on nije uopšte borac nego zabavljač i plesač*, ali svako je očekivao da će kada zagusti zapaliti pred "strašnom ruskom armadom" u inostranstvo i organizovati "vladu u progonstvu" - i niko mu ne bi reč rekao, znajući da mu je lično život ugrožen. Zato je, barem sam ja takvog utiska, svima otpala vilica kada su čuli njegov spartanski odgovor Bajdenu "meni ne treba prevoz, meni treba municije" i da je to bio trenutak kada je mnogim ljudima prvi put došla u glavu pomisao: "čekaj bre, ovi će možda stvarno da se brane, daj da probamo da im pomognemo malo!" (do tada im niko nije ništa davao i nije ih uzimao za ozbiljno iako je već nedeljama jasno da će ih pomahnitali špijun napasti) - što je za Ukrajinu i Evropu mnogo bolje nego da je golim rukama ubio 100 ruskih vojnika. * i to prilično dobar:
  9. Mislim da je odluka Zelenskog da ostane u Kijevu - spreman da plati ultimativnu cenu iako su ga saveznici uporno savetovali i nudili svu pomoć da napusti zemlju - visoko odgovoran, hrabar i moralan gest, čak u kontekstu današnje politike iznenađujuće (gotovo antički) hrabar i moralan, i može se ispostaviti kao presudan u odbrani Evrope. Ja na to gledam ovako. Špijun je već platio sve fiksne troškove ovog rata, od naoružanja, snabdevanja i pokretanja vojske, preko spoljnjih sankcija do unutrašnjih političkih problema koje to moze izazvati. Osim toga on ima i izvestan budzet iz kojeg će plaćati varijabilne troškove rata - u oružju, logistici, poginulim vojnicima (i političkim problemima koje to izaziva), siromašenju svojih gradjana i slično, ali i u lojalnosti najbližih saradnika i saučesnika - što je u totalitarnim rezimima često najveći trošak. Vođa je okruzen uglavnom preplašenim poslušnicima niskih etičkih standarda, koji će mu zabiti nož u leđa čim strah od nečega DRUGOG postane veći od straha od vođe. U tom smislu, ukoliko Ukrajina bude zauzeta brzo i glatko, dakle uz niske varijabilne troškove, ja zaista očekujem brzo rusku vojsku na granicama baltičkih zemalja, da ponove isto ovo*. Međutim, ako troskovi agresije na Ukrajinu budu značajniji, ako je Špijun još uvek imalo pribran podviće rep i završiti nekim kompromisnim mirovnim sporazumom. A ako je potpuno pomahnitao to će njegovi saučesnici videti i izdati ga da spasu svoju kožu - kao što se već vidi da njegovi najodaniji spoljnopolitički saradnici poput Kine, Turske, Mađarske, Srbije ili Republike Srpske (veroatno na Špijunovo iznenađenje) - kako Ukrajina ne pada za dan, dva, tri... - drže distancu i čekaju da vide šta će biti. A za isto vreme - kako, dakle opet, Ukrajina ne pada za dan, dva, tri... - saveznici Ukrajine kao da postaju sve odlučniji u merama protiv Rusije i u podršci Ukrajini, evo čak im i Nemci šalju oružje što je bukvalno do juče bilo nezamislivo. A Ukrajinci se herojski brane i bore zato što je to da će se boriti projektovano kao "common knowledge", i nacionalno i internacionalno. A to je najefektnije uradio pre svega Zelinski odlukom da ostane u Kijevu iako Rusi hoće da ga ubiju ako ga uhvate, to je uradio Kličko ostavši u Kijevu, to je uradio Porošenko itd, i to zaista jeste sjajan primer liderstva (ostanak pred ruskom vojskom koja hoće da te ubije zaista nema ništa sa grotesknim vađenjem dece iz snega) i na tome bi svi u Evropi trebalo da im zahvale. * U maniru ovog sjajnog stripa koji sam video kod Garija Kasparova Na Čehoslovačkoj granici 1938. - Zašto je ovolika vojska ovde? - Za slučaj provokacije. - A šta ako provokacije ne bude? - Kako je neće biti uz ovoliku vojsku ovde!
  10. Ako je neko kačio ovaj snimak neka prašta, ali na njemu se tako sjajno vidi priroda Putinovog sistema na mnogo nivoa, da je šteta ne ostaviti ga: Sankcije protiv Rusije neće biti efikasne. One će se, naravno, snažno odraziti na kvalitet života ruskih građana ali oni u toj totalitarnoj despotiji neće biti u mogućnosti da to pretoče u bilo kakvu političku reverberaciju koja bi naštetila komunističkom špijunu i njegovoj kamarili. Umesto sankcija, mnogo bolje bi bilo da Amerika da zelene karte svakom ruskom građaninu koji želi da emigrira - to bi zaista bio jedan prelepi i moćni džiudžicu zahvat koji bi naneo istinsku i dugoročnu štetu Putinovom režimu (da ne pričamo o koristi koju bi SAD od imale od influksa značajnog broja obrazovanih ljudi alergičnih na tiraniju). Drugo rešenje koje vredi razmotriti je razmena stanovništva Ukrajine i Srbije, u maniru samoupravljačkog oca nacije koji je kreator ideje o "humanom preseljenju", pošto Ukrajinci hoće u Evropu a samoupravljači neće i pošto je nivo obožavanja Putina sada već na levelu 11 u Srbiji (pre neki dan je bila tv anketa gde su svi ispitanica odreda podržala vraćanje matici vekovnih ognjišta i bunjišta i nejači iz StaVe Kijevske Vusije, do linije KVamatoVsk-ČeVnomoVsk-KheVson-ZapaVožje - dok nisu sreli britanku koja je na engleskom rekla da podržava Ukrajinu), ko hoće da ide tamo da se pritopi sa Putinom, a ko hoće otuda da dođe u Srbiju i da ide u Evropsku Uniju. Verovatno ne bi morao da uradi ništa zato što se ovo za Trampovog mandata ne bi desilo. On je jedini predsednik za čijeg mandata Putin nije nikoga napao.
  11. I zaista nije teško zamisliti šta bi se desilo sa Ukrajinom i sa svetom da je Tramp predsednik (kao što i jeste poslednji legitimno izabran američki predsednik) - i dalje bi nastavio da bude miran kutak univerzuma, pogodan za život i rad ljudi i procvat ljudskih vrednosti, kao što je i bio u Trampovom mandatu. Putin je napao Gruziju za Bušovog mandata, napao je Krim za Obame, napao je celu Ukrajinu za Bajdena - za Trampovog mandata nije dirao nikoga! Evo šta mu je Tramp rekao oko Ukrajine: “If you move against Ukraine while I’m president,” Trump is said to have told the Russian leader, “I will hit Moscow.” Subkomandant Lešina je, međutim, na ivici nuklernog rata, a nema otvorenu liniju za razgovor sa Putinom! Na pitanje novinara da li planira da razgovara sa Putinom rekao je "ne"! U lažnim medima ne može da se pojavi niko ko kao razumnu opciju pominje pregovore sa Putinom. Oko obustavljanja pristupa NATO paktu zemlje koju NATO i onako ne želi da primi . Zastanite za trenutak i razmislite o ovome malo. Ili još bolje, zamislite kako nekome sa druge planete ili nekome iz deleke budućnosti objašnjavate ovu situaciju. Barak Obama je gotovo u svemu grešio ali je jednom rekao tačnu stvar - "Don’t underestimate Joe’s ability to fuck things up". I Lešina ih, bome, razjebava temeljno, u svakom smislu koji nekome padne na pamet. Ima međutim jedna dobra stvar. Ja sam jednom pisao da smatram da su 3 centralna pitanja savremenog sveta: i) pitanje rata i mira, ii) pitanje ljudskih i građanskih prava, iii) pitanje centralnog bankarstva, i sada mi se čini da su upravo ona, zahvaljujući zlu i fijasku Lešinine administracije i ideologije, došla u cenar političke debate ,da je diskusija strukturisana u koordinantnom sistemu čije su 3 ose upravo ova pitanja jer se negde u njemu može identifikovati svaka tačka Lešininog napada na američku civilizaciju, i to: i) pitanje rata i mira, naravno, kroz opšti fijasko u Avganistanu i istočnoj Evropi ii) pitanje ljudskih i građanskih prava kroz kovid totalitarizam, kroz rasni marksizam, kroz crnokošuljaške falange koje mrze i ruše Ameriku, kroz slanje FBI-a na roditelje koji neće rasističku indoktrinaciju dece u školama, kroz zabranu novinarima da izvestavaju sa južne granice, kroz špijuniranje opozicionih politicara i upadanje novinarima u kuće, kroz izborno nasilje itd, isl iii) pitanje centralnog bankarstva kroz najveću inflaciju u poslednjih 40 godina, i sa druge strane dosta aktivnu industriju decentralizovanih finansija, pre svega zahvaljujuci kriptovalutama, ali, još važnije, intenzivno i široko razmišljanje o istoriji, prirodi i društvenoj ulozi novca koje je uzelo maha na krilima novih finansijskih tehnologija Zato, iako mrkli mrak, nešto - a šta tačno pisaću kasnije, da ne dužim sada mnogo - ozbiljno miriše da će Lešina i njegova ideologija brzo nazad u sanduk pa u podrum iz kojeg su ga izvukli.
  12. Na prethodnim stranama je u više navrata postavljano pitanje ruskih motiva i računice za napad ili maltretiranje Ukrajine, šta Rusi imaju od toga itd. Odgovor je u principu sličan odgovoru na pitanje šta Rusi imaju od ubijanja njihovih novinara ili opozicionara - oni imaju samo štetu, ali kriminalci koji se bez demokratskog legitimiteta predstavljaju kao politički zastupnici Rusije imaju po nešto. Treba razumeti da je Putin bivši sovjetski špijun kojeg je kraj hladnog rata zatekao u nekoj komunističkoj mučionici u Drezdenu, kada je sa svojim zlikovačkim kolegama morao navrat-nanos da uništava arhivu i bezglavo beži u Rusiju (odakle im se, kako piše En Eplebaum, niko nije javljao na telefon u tom veličanstvenom trenutku), u strahu za goli život. Nakon toga je posmatrao i učestvovao u spašavanju kože i kese diktatorima širom sveta koji su bežali pred demokratskim promenama i sudskim gonjenjem zbog kriminala u svojim zemljama, od prve porodice srpskog socijalizma do Viktora Janukoviča. Putinu je sasvim jasna priroda političkog sistema u Rusiji i njegove vlast, te da je promena režima tamo nemoguća bez njega pred sudom i bez televizijskih kamera i ljudi koji bazaju njegovim brojnim dvorcima u stilu Luja 14, i čude se zlatnim wc šoljama, hokejaškim terenima i šipkama za igru po hamamima i "akvadiskotekama", npr ovom: U cilju očuvanja sopstvenog režima i pokradenog bogatstva za Putina je neophodno da demokratija propadne u Ukrajini i da ta zemlja ne krene, kao što bi bilo prirodno, putem ostatka istočne Evrope - putem Poljske i baltičih zemalja gde je odmah nakon oslobođenja od komunizma izronilo građansko društvo i gde su brzo stvorena neka od najprosperitetnijih i najboljih mesta za život u Evropi - jer bi to mogao biti vrlo snažan signal i za Rusiju (ali i Belorusiju i ostale totalitarne satelite).
  13. Pretpostavljam da je ovo replika na ceo prvi pasus, a ne samo na citirani deo. Ali ja sam u nastavku posta, u narednom pasusu, upravo pokušao da obrazložim zašto stvari generalno (i maske partikularno) ne kupuju ljudi koji "imaju pare" (to zahvaljujući finansijskim tržištima nije neophodno) ili koji imaju više para - da je tako najbogatiji čovek na svetu bi sve kupio jer on ima više para od svakoga - nego ljudi kojima ta stvar najviše treba, koji imaju najveću korist od te stvari, ljudi kojima, recimo, u njihovom poslu imanje vs nemanje maske pravi najveću razliku, rečju oni koji imaju najveći "return on investment" od maske, koji mogu najviše da profitiraju od te maske. Naravno da treba da se takmiče, svako treba da plati punu socijalnu cenu resursa koje koristi. Pa ako je nekome "return on investment"* od konkretne maske veći nego bolnici on i treba da je dobije. Bolnice imaji vrlo visok (mozda i najveći) RI od masaka, mi nismo bili u situaciji da su njima maske preskupe pa da ne mogu da ih kupe (maksimalna cena maski je dostizala mozda cenu šoljice espresa) već su ostajali bez maski jer ih nije bilo da se kupe. Da je cena maske bila 2 ili 3 ili 4 espresa u prvim danima epidemije medicinari bi ih imali i koristili znatno više (drugi ljudi kojima maske manje koriste bi ih i koristili manje)... *da podvučem još jednom, to koliki je nekome RI od maske nije zakon prirode nego zavisi od toga koliko je njegov posao važan u uslovima pandemije i koliko je važno da on nosi masku (tj. kako svi mi kao mušterije i korisnici procenjujemo te stvari)...
  14. Pa ima značaja, to je empirijsko testiranje naših hipoteza o razumevanju rizika, epidemije, posledica naših politika itd. Nemamo mi nikakav transcedentalni uvid u te stvari, o njima možemo da imamo različite hipoteze i argumente ali na kraju moramo, kada se događaj završi, da upalimo lampu, skuvamo kafu i da dobro pogledamu u podatke i u realnost, i da apdejtujemo naše hipoteze i pripremimo ih za sledeći put. Naravno, ja se slažem da čak i kada post mortem analiza pokaže da je u konkretnom slučaju neka odluka imala neto negativne efekte ne znači i definitivno da je ona bila pogrešna ili iracionalna, jer mi zapravo tražimo dobru strategiju a ona ne mora dati pozitivan ishod u svakoj konkretnoj instanci. Ali ovde ne pričamo o tome (mada ja mislim da je ona i apriori bila debelo pogrešna i iracionalna i nije ni najmanje odavala bilo kakve obrise prisustva šireg kost-benefit razmišljanja) nego baš o post mortem analizi, podsećam odakle je počela diskusija: Pa ne baš, retko da iko misli da je baš njemu ona najpotrebnija, barem gotovo niko svojim postupcima to ne pokazuje a to je ono što je bitno. Svako misli da mu treba - svako bi je uzeo za 0 dinara - ali što je cena veća sve manje i manje i manje ljudi to misli, dok cena ne poraste toliko da svako ko (po toj ceni) hoće da kupi i svako ko hoće da je proda može to da uradi (da nađe kupca/prodavca). A to na kraju ostanu ljudi kojima zaista trebaju maske. A zašto bi nekome "zaista trebala maska"? Pa recimo zato što radi posao koji je za društvo nužan da bude nastavljen da se radi i da i dalje uključuje veliki broj kontakata sa ljudim i rizika od zaražavanje, recimo zdravstveni radnici, dostavljači hrane, vaspitačice itd. A to su, drugim rečima, ljudi koji i sami mogu da podignu cenu svojih usluga i TAKO naplate to što im je poskupela proizvodnja usluga koje pružaju (zato što, recimo, sada moraju da kupe skupe maske koje će nositi na poslu) - i to je jedan dobar i miroljubiv način da mi kao društvo slijemo resurse ka ljudima kojima su najpotrebniji u tom trenutku (sa aspekta svih nas, dakle ljudima za koje mi držimo da je važno da nastave da rade svoj posao i uz povećan rizik). I naravno i ključno, skupe maske znače rapidnu proizvodnju novih maski. Dakle neki krug bi bio: skuplje maske -> skuplja zabavišta -> skok proizvodnje masaka -> jeftinije maske i svako ih ima -> jeftinija zabavišta Uz laganje o koristi od maski njih su prosto kupili (i to u neopravdano velikim količinama u tom trenutku) uglavnom ljudi koji su znali da maske ipak pomažu, ali tu nismo imali toliko veliki podsticaj za brzu proizvodnju novih maski Ali i laganje je bolja opcija - jer ipak se skup ljudi koji je znao da maske pomažu i skup ljudi kojima maske trebaju makar malo poklapaju - od govorenja istine uz zabranu rasta cena (bilo maski, bilo proizvoda ljudi kojima trebaju maske), jer onda prosto maske nagomilaju ljudi koji su poranili ispred apoteke ili koji znaju apotekara, što je skup koji je u daleko manjoj korelaciji sa ljudima kojima maske trebaju.
  15. Ali ovo nema nikakve veze sa ovim o čemu je reč u članku, tamo se gleda u nazad, preduzima se "post-mortem" analiza vremenskog perioda KOJI JE ZAVRŠEN, kockice su se zaustavile, karte su pokazane, svakome je odvno jasno o čemu se radilo i sa kakvim se rizikom suočavao itd. U ovom članku se u principu tvrdi da "očekivana vrednost" najjednostavnijeg modela događaja često nije presudna prilikom odlučivanja - jer, npr, ako čovek izgubi sve pare (ili život) on ne može da igra dalje i da dočeka da zakon velikih brojeva prevagne u njegovu korist (čak i ako prosta računica pokazuje da je u statističkoj prednosti) - ali ljudi to vrlo dobro razumeju (upravo Taleb uvek ističe da "svaki taksista to razume", za razliku od nekih profesora sa Harvarda). Pokušajte da nađete nekoga da se kladi u celu svoju imovinu na to da li će novčić pasti na glavu ili na pismo i dajte mu kvotu 3 (dakle, debelo u njegovu korist) - nećete uspeti naći takvog! (ovo NE ZNAČI da u ovoj situaciji ne može da se primeni statistika niti da ne postoji neka druga igra sa mnogo manjom šansom gubitka svega koju se isplati igrati sa "SVE" ulogom (svakodnevni izlazak iz kuće ili prelezak ulice je jedna takva igra koju ljudi obično prihvataju)) nego samo da prosta "očekivana vrednost" nije odgovarajući parametar). Tako da, čak i da pitaš ljude da predvide unapred, oni sve to već uračunaju prilikom odgovora, naravno da im je jasno da postoji opasnost od smrti (i za njih i za celu civilizaciju) - ali ona postoji i usled lokdaun, zbog gladi, siromaštva, nasilja u porodici, depresije itd... I btw, ovde (mislim na kockanje sa celokupnom imovinom ili životom) imamo samo situaciju u kojoj JEDNOZNAČNO možemo da izračunamo očekivanu vrednost, ali nam taj podatak nije od prevelike korist - tu nema neergodičnosti (Taleb koristi tu reč prilično slobodno, postoje već vicevi o tome). Neergodičnost je kada statistički parametar može da se izračuna na više načina, u zavisnosti od toga po kojoj ga dimenziji računamo. Klasičan primer je igra u kojoj ja bacam novčić a ti dobiješ 50% uloženog ako pogodiš a 40% ako promašiš, i svaki put uložiš kompletnu sumu novca. Ako računaš očekivanu vrednost po broju igrača, tako što broj igrača ide u beskanočno očekivana vrednost je, pozitivna, 105 (pola igrača dobije pola izgubi u svakoj rundi, (150+60)/2), ali ako gledaš bilo kojeg igrača i pustiš da vreme ide u beskonačno očekivana vrednost je negativna (100*1.5*0.6=90). Opet kažem, na planeti Zemlji ne postoji nikakva druga jedinica percepcije ili kognicije - koja bi procenila bilo šta, pa i sistemski rizik - do pojedinca. Ta procena može biti bolja ili gora, više ili slabije informisana, više ili manje podržana logičkim zaključivanjem, ali ona je stvar pojedinačne procene (one se kasnije mogu agregirati, usrednjavati procene više ljudi itd, ali u korenu je pojedinačni čovek i pojedinačni mozak). To je teško zamisliti imajući u vidu sve što znamo o koroni i o tome kako funkcionišu moderna ljudska društva, dok druga situacija ne mora uopšte da se zamišlja jer se usled lokdauna (čija je efikasnost patetična) sve to VEĆ DESILO. Pandemiju su vodili većinom ljudi koji ne razumeju neke najelementarnijih stvari, npr. oni su otvoreno lagali o neefikasnosti maski da bi ih tobože sačuvali za one kojima su najpotrebnije ne razumejući da bi govorenje istine, osim što bi sačuvalo mnogo ljudi,imalo isti takav efekat, jer bi na tržištu cene toliko skočile da bi ih zaista kupovali samo oni kojima je to najpotrebije (ostalil judi bi improzivovali jer bi znali da maske pomažu) dok bi se ko god može preorijentisao i podigao proizvodnju maski pa bi se cene brzo spustile a maske bile opet široko dostupne.
  16. Ovo je fer poenta, ali je i 10 meseci daleko konzervativnija procena nego što pokazuje prosek iz poll-a (on je debelo ispod 10 meseci). Ali kažem, čak i da je prosek 11 meseci to nas opet ostavlja sa količnikom od 70. Čak i da je prosek 364 dana to daje količnik 2.5. Tek ako bi se prosek popeo na 364 dana i 17 sati (što je naravno komično i pomislliti), tek tada bi se korist od lokdauna mogla meriti sa proizvedenom štetom (u godinama života). I btw, to je samo jedna od analiza koja se pominje u članku. Kažem opet, može se lolovati do sutra, ali niti postoje bilo kakvi drugi ("sistemski", "stvarni") troškovi osim troškova (i benefita, naravno) koji imaju pojedinačni ljudi, niti postoji bilo šta ili bilo ko ko je u boljoj poziciji da ih zna do samih ljudi, svakoga za sebe. Svaka dobra kost-benefit analiza nužno počiva na ove dve stvari. Kako, šta podovim podrazumevaš, nije mi uopšte jasno? Naravno da je svaki čovek za sebe u svom odgovoru na to koliko bi meseci žrtvovao za život godinu dana bez lokdauna VEĆ uračunao i barijeru apsorpicije, npr. moguću smrt ili tešku bolest, to je već sadržano u njegovom odgovoru. I kakva neergodičnost? To se javlja kada, recimo, u nekom procesu uzimanje limesa po više dimenzija zavisi od toga kojim se redosledom limesi uzimaju, kada je recimo različito da li prvo uzimaš limes za jedan element po vremenu (pustiš prvo vreme da ide u beskonačnost) ili prvo uzimaš limes po broju članova (pustiš da broj članova skupa ide u beskonačnost), i tada može da se desi da npr. statističke osobine skupa ne mogu da se vide na jednom ma koliko kvalitetno odabranom i velikom uzorku. Ali mi NEMAMO ovde ništa od toga, mi imamo potpuno čistu situaciju, vremenski period konačan i već završen, broj članova definitivno konačan i dobro poznat, ovo je najčistija moguća situacija, poput izvlačenja kuglica iz ćupa čiji broj znamo i čije boje znamo samo treba da dizajniramo izvlačenje da im utvdimo koliko kojih ima... Tako da zaista ne razumem na šta ciljaš ovde, ali pojasni malo pa ćemo videti...
  17. To važi za gotovo sve lekove, tim pre što je bolest teža, jer su tada ljudi spremni da mnogo niže spuste lične kriterijume sigurnosti. Bila je pre nekoliko godina sjajna statistička analiza rada američkog FED-a i grešaka o kojima pričam (uz pregršt podatak i daljih linkova), o trejdofu između, kako oni to zovu, grešaka Tipa 1 - dopuštanju štetnog leka da izađe na tržište - i grešaka Tipa 2 - kašnjenju/zaustavljanju dobrog leka da izađe na tržište: Is the FDA too conservative or too aggressive?: A Bayesian decision analysis of clinical trial design✩ Imenovaću i nekoliko konkretnih lekova - interleukin-2, beta blokeri, rekombinantni insulin, brojni lekovi za sidu...ili, pošto smo već na covid temi: vakcine, kovid testovi, Paxlovid, molnupiravir, sprečavanje "challenge trials" (inače, mnoge od ovih stvari su u pandemiji i ubrzane (generalno im za testiranje treba 7-10 godina) ali daleko manje nego što bi bilo optimalno) itd, isl... Ne postoji nikakav drugi ("stvarni") trošak osim troška ZA LJUDE (za svakog individualno i onda zbirno), i niko nije u boljoj poziciji (niti postoji drugi način) da ga utvrdi i izmeri za pojedinca do njega samog. Postojali su raziličiti ljudi, pokreti i ideologije koji su bili bazirani na postojanju kolektivne volje, želje, troškova itd, ili su tvrdili da oni imaju nekekav transcedentalni uvid u to šta ljudima STVARNO treba, ali su po pravilu završavali opštom humanističkom katastrofom. Treba još primetiti elementarnu činjenicu da se ovde ne radi o nekakvom "prosečnom coveku", to je samo statistička apstrakcija koja služi da se generalizuje zaključak sa užeg na širi skup ljudi, ili sa posebnog na opštije zakljucke. Ne postoji nikakav "prosečni čovek" ili "Averidž Džo" niti je neko išao njega da traži (kako bi ga nasao?) da vidi koliko je on izgubio u lokdaunu, niti to koga zanima. Prosek se dobija, npr, tako što se napravi istraživanje na odgranicenom broju ljudi, koji svi imaju različite odgovore ali se od njih (dakle svi ulaze unutra) napravi prosek jer je to JEDAN broj koji lako može da se pomnoži sa ukupnim brojem ljudi i TAKO dobije neki agregatni podatak, npr. ukupna količina izgubljenih godina života - u koju su, ponavljam, uračunati svi ljudi, i nadprosečni i ispodrposečni.
  18. Ne treba verovati baš svemu o šta čovek može da se spotakne bazajući društvenim mrežama, naročito kada je kompletan članak dostupan za čitanje. Najbolja (i standardna) mera toga koliko nekome nešto vredi je to šta je on spreman da trampi da bi to dobio, tj. koliko je spreman da ga plati. A (konzervativna) procena je da su ljudi u Kanadi u proseku spremni da trampe 12 meseci života pod lokdaunom za 10 meseci života bez lokdauna (dakle NIKO nije pretpostavio da ljudi nisu živeli 2 meseca). Evo dela gde je to objašnjeno, a koji, gle čuda, neposredno prethodi odlomku koji je "jedan čovek na Tviteru" podvukao: >> Professor Caplan (2020) has suggested a thought experiment that provides a solution for the cost measurement issue. Rather than attempt to measure a long list of costs and add them up, Caplan proposes a method that exploits our willingness to pay to avoid the harms of lockdown. If lockdown imposed net costs of $1000 on a person, then that person would be willing to pay up to $1000 to avoid lockdown. Caplan, however, poses the matter in terms of time rather than dollars. His (paraphrased) thought experiment is the following: Suppose you could either live a year of life in the COVID era with lockdowns (e.g. like what happened in the U.K.), or 12-X months with the virus but no lockdowns (e.g. like what happened in Sweden or Florida). What value of X would make the AVERAGE person indifferent? Professor Caplan’s thought experiment addresses the total costs of all covid prevention as perceived by each person living under it, and therefore is an appropriate utility based cost measure to hold up against the value of lives saved through lockdown: X is the number of months a person is willing to pay to avoid lockdowns, other things equal. To make this more explicit, let y0 be the set of behaviors one would engage in during the Covid-19 pandemic year without lockdown (Swedish case), and y1 be the set of behaviors engaged in with actual lockdown (UK case). Let U (y0, 12 − Xmonths) be the utility of the former, and U (y1, 12 months) be the utility of the latter. Professor Caplan is asking: what value of X makes the two utilities equal? For any random individual, X could take on a wide range of values. For some this past year has been horrific, and perhaps they would have preferred it never happened. Perhaps they suffered violence or abuse that was fueled by frustration and alcohol while locked down during a long stay-at-home order. Or perhaps they lost a business, a major career opportunity, or struggled over a long period of unemployment and induced depression. For these people, X equals 12 — they would have paid 12 months of their life to have avoided this past year. Others might have been willing to pay even more. For the vast majority of populations, Covid-19 was not a serious health risk. Lockdowns provided no benefits and only costs. Thus, for the vast majority, X likely takes on a value in the order of a few months. On the other hand, consider the case of an elderly person in relatively poor health. Such a person, as we know from the research done on voluntary responses, will very likely isolate and lockdown voluntarily. Mandated lockdowns impose no marginal costs on them, and as a result, this person would set X = 0. That is, they would pay nothing to have avoided mandated lockdowns. There are others for whom lockdown was also just a minor inconvenience. Those who are professional and have no children at home; who have access to Amazon, Zoom, and the internet; who live in a large house with a garden, dislike travel (and travelers), and have poorer health are also likely to pay very little to avoid lockdown. These folks might be willing to sacrifice only a week or two (e.g. X = .25) to avoid lockdown. The question is: how many months would be sacrificed on average? Professor Caplan argues that X = 2 months is a conservative estimate. That is, on average, two months would be sacrificed to have avoided lockdown. For the sake of demonstration, I will use this value of two months, in the context of Canada, to calculate the costs of lockdown. >> Čad i kada bi Kanadjani u proseki hteli da trampe godinu dana života pod lokdaunom za 11 meseci života bez lokdauna (uz koronu) i tada bi količnik bio ogromnih 70.71. Čak i kada bi ljudi hteli da žrtvuju samo jedan dan, kada bi 365 dana lokdauna trampili za tek 364 dana bez lokdauna, čaki tada bi količnik bio veći od 1...tek negde na 7.2 sata, ako sam dobro izračunao, ovaj količnik postaje 1...što "mere protiv korone" zaista svrstava u red najvećih mirnodopskih politički izazvanih tragedija u ljudskoj istoriji. A, opet kažem, ovde pričamo o Kanadi, u siromašnijim zemljama gde je život sa vs bez lokdauna često pitanje života sa vs bez hrane, prosečna cena za koju bi ljudi trampili godinu dana života pod lokdaunom je daleko ispod 10 meseci...
  19. Stvar je u tome da to šta je "dokazano efikasan i bezbedan tretman" nije upisano u kamenu, to je stvar statistike - uvek se sve može testirati i tražiti i više i manje provere i sigurnosti - i to je stvar lične optimizacije, različita za različite ljude. Državne agencije imaju motive da na toj skali idu samo u jednom smeru, u pravcu sto veće sigurnosti pre odobrenja leka, koja prevazilazi optimum sigurnosti za značajan broj korisnika i proizvodi žrtve, ljude koji nisu mogli da prime terapiju jer nije odobrena kada im je trebalo (iako bi je rado primili, uz veći stepen rizika). Osim toga to podiže cene lekova, barijere za ulazak u industriju itd, što takodje u konačnici ljudi plaćaju životima. Naravno. Evo odličnog pregleda literature o kost-benefit analizi anti-pandemijskih mera, gde je, izmedju ostalog procenjeno da je u Kanadi kost/benefit količnik u terminima izgubljenih/spasenih godina života 141! Recju borba proitv korone je odnela 141 PUTA vise godina zivota nego što ih je sačuvala: Covid-19 Lockdown Cost/Benefits: A Critical Assessment of the Literature U Kanadi. E sada zamislite kakva je situacija u siromašnim zemljama gde milioni ljudi danas moraju da zarade da bi sutra jeli (u Indiji je oko hiljadu najamnih radnika stradalo u nesrećama na putu iz gradova ka svojim selima kada je sve zatvoreno, u pretrpanom prevozu ili najčešće iduću peške). Tamo se pojavila glad*. Prestalo je lečenje tuberkuloze, usporena borba protiv malarije,zaustavljena je vakcinacija dece od bolesti koje su za njih zaista smrtonosne, kao i ostali važni programi koji se pretežno oslanjaju na podršku sa zapada itd, isl. Treba naglasiti još jednu stvar (mada se o tome može pročitati i u članku koji sam ostavio) koja se često pogrešnopredstavlja. Nije pitanje "spašavanje ekonomije ili spašavanje života", već uništavanje ekonomije proizvodi uništavanje života, smanjenje bogatstva direktno vodi manjoj "očekivanoj" (u smislu statističkog očekivanja) dužini života, manji ukupni ekonomski autput dovodi do smrti nekih ljudi (samo je problem što ih se ne može identifikovati kao pojedince i na njih uperiti kamera), negde će neko preskočiti skrining dojke i otkriti rak u kasnom stadijumu, neko će stradati na gradilištu jer je manje uloženo u sigurnost radnika, neko će dobiti malariju jer je proizvedeno manje mrežica itd, isl (nek ostane zabeleženo ako nekoga zanima, donacija mrežica protiv komaraca je jedan od najefikasnijih načina na koji se može dati novac u humanitarne svrhe). btw, mi evo na forumu diskutujemo o šteti i koristi od lokdauna, što je nešto što niko od ovih ljudi koji su donosili mere nije radio, iako je NA NJIMA bila težina dokaza da pokažu da dara neće prevršiti meru, i to ne jednom, nego je trebalo da pokažu da će najmanje 5 puta biti veća korist nego cena lokdauna - a oni su ga prosto oktroisali kao da su Iskander Zulkarnian Dvorogi, srdeći se ako se neko makar usudi da priupita "čekaj druže, stani malo..." * ‘Hunger was something we read about’: lockdown leaves Vietnam’s poor without food - Increased Risk of Death Triggered by Domestic Violence, Hunger, Suicide, Exhausted Health System during COVID-19 Pandemic: Why, How and Solutions COVID-related hunger could kill more people than the virus ‘We would rather die from Covid-19 than from hunger’ - Exploring lockdown stringencies in five African countries
  20. Koji je to broj ljudi koji su umrli zbog antivaksera, imamo li neke konkretne (makar približne) podatke o tome? I kako se on poredi sa brojem ljudi koji je umro zahvaljujuci nasilnim merama protiv kovida, i recimo očaja, gladi i siromaštva koje su one proizvele? Ili, npr, sa brojem žrtava organizacija za kontrolu lekova, čiji svaki dan zaustavljanja benevolentnog leka na tržište ljudi plaćaju životima? Itd, isl... Pokušavam da istaknem da ovde imamo dva suprotna ekstremna principa koja su oba pogrešna, radikalni skepticizam i radikalni dogmatizam, gde se meni čini da je ovaj drugi, daleko popularniji i pride podržan državnim monopolom na nasilje daleko opasniji i preči za adresiranje. Razložnost je samo drugi naziv za ponašanje koje je konzistentno sa uobičajenom funkcijom korisnosti. Ali ja se slažem s tobom da većina ljudi koji su protivnici vakcine imaju uobičajenu ljudsku funkciju korisnosti ali se ne ponašaju konzistentno u skladu s njom, tj. nisu razložni i racionalni. Nisam siguran na koje kalkulacije misliš. Ja sam ovde ponudio apstraktni argument o tome zašto korišćenje metrike "broj nevakcinisanih od broja kovidaša koji leže u bolnici" - koja uporno figuriše u medijima i diskusijama o vakcinaciji - nije relevantna za odluku o tome da li je pametno primiti vakcinu (ona je relevantna, npr, u situaciji da se probudite sa izgubljenim pamćenjem na kovid odeljenju, a neko vam ponudi opkladu oko toga da li ste vakcinisani - tada je pametno kladiti se na "nisam bio"), koristeći kalkulacije i podatke koji su već ponuđeni. Ako me pitaš da li ja ili ljudi generalno prilikom donošenja odluka uzimaju u obzir posledice koje te odluke imaju i na druge ljude, odgovor je potvrdan. A, ključna stvar, upravo sagledavanje kako neka politička odluka utiče na sve ljude (a ne samo na malu grupu) i kako utiče dugoročno (a ne samo sutra) je nešto sto bi trebalo da bude početak i kraj svake diskusije o javnim politikama, a to je baš ono što je od prvog dana nedostajalo ljudima koji su sa najvažnijih pozicija odlučivali o strategiji borbe protiv korone, pa je moguće da je, na kraju, borba protiv korone pobila više ljudi nego sto ih je spasila. Pa to je upravo bila poenta mog posta, samo što sam naglasio da je "udeo hospitalizaovanih medju (ne)vakcinisanima" nešto sasvim drugačije od "udela (ne)vakcinisanih medju hospitalizovanima" (što je podatak - tipa "90% pacijenata na kovid odeljenju su nevakcinisani" - čiju sam relevantnost kritikovao). Ta dva podatka jesu povezana, kako uči velečasni Tomas Bajez, prvi se može dobiti iz drugog ako se ovaj pomnoži sa apriornom verovatnocom hospitalizacije (recimo ukupnim brojem hospitalizovanih na 100k stanovnika, onim podatkom koji je nanesen na levoj strani grafikona i koji je ovde prilično dominantan).
  21. bohumilo

    B92

    Što se tiče tog portala, mogu da ponudim opkladu bilo kome ko misli da tamo može da pronađe makar jedan tekst koji u sebi ne sadrži logičku ili gramatičku grešku.
  22. Jedna je stvar da bi bilo dobro da neki stavovi budu redukovani, a druga je stvar podržavati totalitarizam i nasilje nad nevinim ljudima (pa makar oni imali stavove za koje neko drži da bi trebalo da budu redukovani - a ja mogu da nabrojim jedno 50ak stavova ispred ovoga za koje mislim da bi bilo dobro da budu redukovani, ali mi ni na kraj pameti ne bi palo da nekoga ko ih poseduje zatvaram u kuće,rezervate ili logore (naprotiv, uvek se zalažem da svaki nevini čovek može da ima stavove kakve god hoće i da mu nikakva prava ne smeju biti uskraćena zbog toga)), kao što to podržavaju ljudi iz ove ankete: https://www.rasmussenreports.com/public_content/politics/partner_surveys/jan_2022/covid_19_democratic_voters_support_harsh_measures_against_unvaccinated Pa evo ima, u ovom slučaju baš statistika koju sam naveo, polaženje od "base rate"-ova kako nalaže elementarna bajesijanska statistika, ali još više toliko histerična reakcija protiv ljudi koji odbijaju da unaprede šanse da ne budu hospitalizovani za astronomskih 0.063% (a sasvim je zamislivo da neko proceni da mu sam proces vakcinacije novom vrstom vakcine povećava šansu da bude hospitalizovan za više od 0,063%, tako da on smatra da bi vakcinacijom neto POVEĆAO šansu da završi u bolnici - ja recimo ni u ludilu ne bih primio novu vakcinu kada bih sa sigurnošću znao da će smanjenje rizika biti samo 0.063%, oko pola promila). Tolika nesrazmera je zaista simptom jednog totalitarnog ključa u kojem je vođen dobar deo anti-kovid napora širom sveta (što ne treba da čudi, budući da je na čelo WHO-a postavljen bivši pripadnik etiopijskog Derg-a) - čije pojedinačne manifestacije, od nepotrebnog kršenja ljudskih prava, preko "cancelovanja" (a u ekstremnim slučajevima punih totalitarnih režima i pravog orvelovskog isparavanja, kao u Kini) neistomišljenika, organizovanog medijskog ispiranja mozga, otvorenog laganja "za više dobro", do pravih kultova ličnosti, mogu razmotriti u nekom od sledećih postova ako ima bilo ko da mu to nije jasno - a koji je primarno odgovoran za njegove katastrofane rezultate. Još samo 2 napomene, da bude potpuno jasno o čemu govorimo: a) kada je reč o "racionalnom ponašanju", to je čisto logički pojam koji označava da li je nešto konzistentno sa ciljem ili vrednostima (tj. sa onim što npr. ekonomisti ili ljudi koji se bave veštačkom inteligencijom zovu "utility function") koje neka osoba ima, ma kakvi ti vrednosti i ciljevi bili. Ukoliko neko više vrednuje zadovoljstvo od ispaljene cigarete ispred koristi od zdravih pluća, za njega je potpuno racionalno da puši duvan. Ukoliko neko više vrednuje da ga ne bodu iglama ili da u telo ne unosi lekove ili šta već, u odnosu na to da bude zaštićen od neke bolesti, za njega je potpuno racionalno da se ne vakciniše. Mi kada kritikujemo ljude da su iracionalni obično implicitno pretpostavljamo neku uobičajenu "funkciju korisnosti" (što je obično tačna pretpostavka), ali da se onda ne ponašaju konzistentno sa njom... b) Ne mislim da su vakcine protiv kovida deo totalitarnog ključa koji sam pomenuo. Naprotiv, one su (svojom brzinom konstrukcije, masovne proizvodnje, te kvalitetom) veličanstveni trifumf ljudske civilizacije, nauke, privatnog biznisa i otvorenog društva (uzgred, treba primetiti da su osnivači nekoliko ovih najprominentijih proizvođača vakcina imigranti u Americi i Nemačkoj, neki sa zaista fascinantom ličnom, intelektualnom i poslovnom biografijom).
  23. Sa stanovišta odlučivanja ovaj grafikon je potpuno neinstruktivan. Ljude ne interesuje koliki je procenat, među VEĆ hospitalizovanim ljudi, oniih koji se nisu vakcinisali, nego kakvi su njihovi apriorni izgledi da budu hospitalizovani, tj. kako odluka da se vakcinišu ili ne vakcinišu menja te izglede - a to se takođe može pročitati na ovom grafikonu, samo ako se uzme u obzir i njegova leva osa. A razlika, na primer, između šanse od "70 u 100k" (0,07%) i šanse "7 u 100k" (0,007%) - dakle otprilike neka najveća razlika na grafikonu - je u tom kontekstu prilično zanemarljiva: iako je jedna 10 puta veća, ona predstavja razliku od 0.063%! Evo ispod istog grafikona, samo malo preuređenog tako da se jasnije istaknu podaci sa njega koji su ljudima zaista bitni; na x-osi je prikazano vreme, a na y-osi šansa da pojedinac bude hospitalizovan,i to: -plavom bojom je ucrtana šansa da vakcinisani pojedinac bude hospitalizovan, -crvenom bojom je ucrtana šansa da NEvakcinisani pojedinac bude hospitalizovan, (slika preuzeta sa sajta jedne prestižne naučno-istraživačke institucije) Odave je jasno svako dalje insistiranje na državnom maltretiranju i proganjanju (te društvenom ostracizmu) ljudi koji su odbili da svoj rizik od hospitalizacije promene za ogromnih 0.063% (i to u idealnom slučaju, da je sama vakcinacija potpuno bezrizična, tj. da nosi tačno 0.00% šansu hospitalizacije) zaista deluje kao svojevrsan sadistički i totalitarni instinkt (mnoge široko popularne ideje rešavanja "antivakserskog pitanja" zaista imaju zadah nekih od najmračnijih ideja ljudske vrste koje su se manifestovala u totalitarnim režimima). Interni "statističi radari" prosečnog čoveka su neosetljivi i na DALEKO veće razlike u verovatnoći, većini ljudi (koji recimo nisu profesionalni pokeraši) je potpuno svejedno da li nešto ima šansu 40% ili 45%, 65% ili 75%* itd (npr. ako imaju izbor operacije kod 2 lekara od kojih jedan ima stopu uspešnosti 35% a drugi 40% ljudima je potpuno svejedno kod kojeg će otići), itd... * jedan od najekstremnijih primera ovog fenomena - koji očigledno seže i do mesta na kojima se donose najvažnije odluke na svetu - je se dogodio u "situation room"-u u Beloj kući kada se većalo da li da specijane jedinice napadnu kuću u Pakistanu za koju se veruje da se u njoj nalazi Bin Laden. Kako to novinar M. Bowden opisuje u svojoj knjizi, razni analitičari iz CIA-a su ponudili svoje procene sigurnosti da se bin Laden zaista tamo nalazi, koje su agregatno bile oko 70%, na šta je Obama kazao, citiram: "This is fifty-fifty,’ he said. That silenced everyone. ‘Look guys, this is a flip of the coin. I can’t base this decision on the notion that we have any greater certainty than that.’"
  24. Naravno da ovo nije tačno, inače bi neko bio stanju da navede MAKAR JEDNO pravo koje crnci nemaju a neko drugi ima u SAD.
  25. To niko nije ni tvrdio. Citiram sta sam napisao: Poente je, dakle, bila u tome: i) da je ta zemlja daleko vrednija kao rudnik nego kao "poljoprivredno dobro", "ekološka oaza", "kosti predaka", "Drvengrad v2" itd (i o tome ne odlučuje nikakav komitet nego kupci proizvoda i dobara sa te zemlje, ma o kojoj vrsti dobara se radilo) ii) da su njeni vlasnici uvećali neto vrednost svoje zemlje skoro 10 puta, i da im je niko ne krade nego da sami trče da je prodaju (originalno sam replicirao na post od kolege koji je govorio o otimanju zemlje)
×
×
  • Create New...