Vjekoslav

test quote spoilera ...

e ovo znam! ne okreće se (probao sam)

Na otvorenju škole sudjelovala su djeca iz dječjeg vrtića ˝Ribica˝ i učenici OŠ ˝Ljudevita Gaja˝ PŠ Sarvaš. http://www.obz-zastita-prirode.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=465:otvorenje-rijene-kole-riverscool-u-sarvau-aljmaki-rit ...

nisam pratio, ispricavam se.

nevjerojatno, izgleda skoro identično kao cvijet sljeza. baš sam jučer ujutro u šetnji malo fotkao po susjedstvu. ove trubice mi se posebno sviđaju. el zna neko šta je ovo? miriše intenzivno kao jasmin, cvjeta još od proljeća. Lonicera caprifolium? bilo bi zgodno na mom balkonu, kao penjačica po onoj drvenoj rešetkastoj ogradi na zidu. svašta ima u mom susjedstvu, pa i podivljalog grožđa. ovo sam skužio tek jučer, a šećem tuda godinama.

Održan prvi Osječko-baranjski Ferivi triatlon 19.08.2019 Triatlon klub Tri-Tim Osijek organizator je prvog Osječko-baranjskog Ferivi triatlona koji se održao u subotu na ulazu u Bilje. Natjecanje se bodovalo za Kup Hrvatske u sprint triatlonu, a nastupilo je osamdesetak triatlonki i triatlonaca iz Hrvatske i inozemstva. Natjecatelji su u Staroj Dravi plivali 500 m, 13,5 km vozi bicikl Biljskom cestom te trčali 3,3 km Vremenski limit sprint triatlona za oba spola i štafete bio je sat i 45 minuta, a štafete su bile sastavljene od tri člana, od kojih je jedan plivao, drugi vozio bicikl, a treći trčao. Kod žena Lana Gavrilović iz Triatlon kluba Sava iz Sremske Mitrovice je bila prva, Ivana Granoša iz kluba organizatora druga, a Miona Bošković iz TK Sava Sremska Mitrovica treća. U muškoj konkurenciji pobijedio je Marin Štefan iz Triatlon kluba Zrinjski, drugi je bio njegov klupski kolega Luka Dumančić, a treći SWIBIRovac Borna Katić. Rezultati su dostupni OVDJE https://3sporta.com/odrzan-prvi-osjecko-baranjski-ferivi-triatlon/ ... SREMSKE NOVINE PRE: 3 GODINE NEMA KOMENTARA KARIJERE I RODITELJSTVO U PORODICI GAVRILOVIĆ Mitrovačka porodica Gavrilović nije prosečna srpska porodica, jer imaju troje dece, a roditeljstvo im nikada nije bilo prepreka za ostvarivanje uspeha, usavršavanje i napredovanje u karijeri. Naprotiv, roditelji i njihova deca su uspešni u svim svojim aktivnostima Piše: S. Đaković Prosečna srpska porodica ima manje od tri člana jer se roditelji teško odlučuju da imaju i dvoje, a kamoli troje ili više dece. Među najčešćim razlozima za takvo stanje jesu materijalna situacija porodice, nerešeno pitanje zaposlenja i stanovanja kao i odgovorne obaveze koje roditeljstvo sa sobom donosi. Za Dušanku i Aleksandra Gavrilovića iz Sremske Mitrovice te dileme ne važe, nisu ni važile kada su se odlučivali da prošire porodicu. Gavrilovići su roditelji troje dece i uspešni su, svako na polju svog rada, a za mamom i tatom ne zaostaju deca, posebno ćerke koje osvajaju medalje u sportu i priznanja u muziciranju. Usklađivanje rada i roditeljstva nije nikakva posebna filozofija, niti nerešivo pitanje već ono što logično sleduje nakon odluke bilo kog roditelja da rodi svoje prvo, drugo ili treće dete… To je, prosto bi se moglo reći, nova organizacija života i rada porodice u novim uslovima i sa novim tempom života. Promene su u takvim slučajevima evidentne, ali kad čovek nešto hoće to i postigne. O tome kako su Gavrilovići uskladili svoj rad i roditeljstvo priča Dušanka Gavrilović, magistar muzičke umetnosti, profesor u Muzičkoj školi “Petar Krančević” u Sremskoj Mitrovici. Dušankin suprug Aleksandar Gavrilović je profesor fizičkog vaspitanja i trener je u Plivačkom klubu Sremska Mitrovica. Oni imaju 13-godišnju Lanu, 10-godišnju Saru i trogodišnjeg Savu. Osim što je profesorka muzike, Dušanka je osnovala i vodi Muzičko zabavište „Pikolo”, trči maraton, bavi se plivanjem sa mužem i decom. Kaže da su joj se sve velike stvari u životu dogodile kada je bila trudna ili kad je rodila decu. A što se posla tiče, dobro se organizuje i sve postigne. - Počela sam da radim sa 21. godinom života, kada sam bila na drugoj godini fakulteta. Zaposlila sam se u Muzičkoj školi gde i sada radim. Za vreme moje tri trudnoće vezane su zanimljive slučajnosti. Diplomirala sam kada sam bila trudna sa ćerkom Lanom, otvorila sam „Pikolo” kada sam bila trudna sa drugom ćerkom Sarom, a kada sam bila trudna sa sinom Savom magistrirala sam – iskreno priča Dušanka. Dušanka i Aleksandar potiču iz porodica sa po dvoje dece, ali je ona još kao dete maštala da ima više dece. O ljudima koji kažu da ne mogu imati više dece, jer ne mogu da usklade karijeru sa roditeljstvom ona kaže da nisu odabrali pravi izgovor za takvo opredeljenje. – Sve se može uskladiti. Mi živimo u muzičko – sportskoj porodici, igrom srećnih okolnosti oboje se bavimo poslovima u koje mogu da se uključe deca. Baveći se sportom ili muzikom, mi možemo da provedem više vremena zajedno sa decom i oni sa nama. Kad suprug i ja trčimo maraton, imamo priliku da provedemo više vremena zajedno – smatra Dušanka. Sportski turizam je divna stvar, koju Gavrilovići koriste kada god mogu, putuju sami ili sa decom, zajedno su i uživaju. Ipak, u svemu ovome im veliku pomoć daju dve bake, pogotovo baka Jelica, Aleksandrova mama. Ona sa sinom i snahom živi u istom dvorištu, tu je kad zatreba da ih dočeka ili isprati, da decu dočeka kada dođu iz škole ili sa treninga. Tako različite školske smene, radno vreme ili termini treninga, ovim roditeljima ne predstavljaju problem. – Ujutro smo svi zajedno, baka nas dočekuje i ispraća, bez nje nje bih mogla da postignem sve što postižem – priznaje otvoreno Dušanka. Još kao đak i student, ona je shvatila da čovek može uraditi sve što poželi samo ako hoće. Najbitnija je podrška unutar porodice da bi se to postiglo. Uvek sebi kaže: „mogu“, i kada vidi da je uradila nešto što je mislila da je teško postići, njen motiv je veći i veći. Tako uči i decu koja pun tempo života svojih roditelja prihvataju normalno. Tokom dana svako ima svoj raspored, ali se zna ko šta radi i gde je. Za TV nemaju vremena, ali informacije imaju preko interneta. Dan prepun aktivnosti im je višegodišnja dinamika kojom žive. Dušanka radi dva posla, radni dan duže traje, ali svoje poslove voli i ne doživljava ih kao obaveze. Tako je i sa Aleksandrom. On i svoju decu usmerava na sportske aktivnosti i ima uspeha. Ćerka Lana trenira plivanje i triatlon, u tom sportu je prvakinja Srbije i ima više od 200 medalja. Mlađa Sara trenira plivanje i kajak, svira klavir i osvaja nagrade u zemlji i inostranstvu, a takvim putem krenuće i najmlađi član porodice, sin Sava. – Deca su nas podmladili, oni su naša radost i spremno prihvataju način života kojim se kod nas živi – poručuje Dušanka Gavrilović. KATEGORIJE REPORTAŽA SREMSKA MITROVICA ... TIJEKOM LJETA U VUKOVARU 17 VOLONTERA Talijanka želi živjeti u gradu na Dunavu 1 / 1 Objavljeno 18. kolovoza, 2019. VUKOVAR - Mirovna grupa mladih Dunav iz Vukovara provodi istodobno čak tri projekta Europskih snaga solidarnosti, u čiju je realizaciju uključeno 17 volontera iz 10 zemalja. Riječ je o projektu Vukovarske ljetne vibre, u okviru kojega 12 volontera provodi edukativne, društvene i sportske aktivnosti za djecu i mlade. Organizirali su IT kamp, učenje engleskog i španjolskog jezika, sviranje bubnjeva i perkusija te niz kreativnih i zabavnih aktivnosti na dječjim igralištima i Vukovarskoj adi. U program Mladi za mlade uključeno je troje volontera na dugoročnoj službi koji organiziraju književne večeri, aktivni su u produženom boravku za djecu te glazbenim i plesnim radionicama i organiziranju festivala. Naziv trećega programa je Mladi za stare, a na njegovoj su provedbi angažirane dvije volonterke iz Austrije, koje pomažu u kući starijim i nemoćnim osobama. Važan dio toga projekta je i socijalizacija krajnjih korisnika. Scilla D‘Innocenzio, djevojka iz talijanskog grada Torina, nakon dva mjeseca boravka u Vukovaru toliko se vezala uz taj grad da želi trajnije ostati u njemu. - Po struci sam glazbenica, bubnjarica, a diplomirala sam kao profesor glazbenog odgoja. U Torinu mi je teško bilo s tim zvanjem doći do stalnog posla, pa mi se volontiranje u Vukovaru pokazalo kao idealna prilika za stjecanje novih znanja. Vidjela sam i mogućnost za novo iskustvo, prijavila se za projekt i ubrzo nakon dolaska sve je sjelo na svoje mjesto - rekla je, dodavši kako je oduševljena načinom na koji su Vukovarci prihvatili volontere iz Europe. Naglasila je kako je zbog odličnih dojmova iznimno motivirana nešto trajnije učiniti za Vukovar, pa bi, ako uspije doći do posla, rado u Vukovaru ostala i nakon završetka projekta. Abel Latorre Serna, volonter iz Španjolske, zahvalio je MGM-u Dunav što mu je pružio priliku da sudjelovanjem u projektu učini nešto za zajednicu u suradnji s djecom Vukovara. - Ulažemo dio svoga bića, ali puno više dobivamo i vjerujem kako je svima nama koji trenutačno volontiramo u Vukovaru ovo specifičan dio životnog iskustva, za neke možda čak i najbolji do sada - poručio je mladi Španjolac. Mirovna grupa mladih Dunav već godinama realizira niz projekata u koje su uključeni ne samo mladi sa šireg vukovarskog područja nego i njihovi vršnjaci iz različitih dijelova Europe. Jedan od volontera koji predstavlja domaće snage je Igor Nedić, koji je istaknuo kako je i prije sudjelovao na projektima kao volonter, a s tom praksom ne namjerava prestati. - Upoznao sam ljude iz različitih zemalja i u komunikaciji s njima mogu koristiti i usavršavati engleski jezik. Imamo aktivnosti s djecom i mladima, što je odlično za nekoga tko se obrazovao za nastavnika, pa mogu iskoristiti znanja u radu s njima, ali i naučiti nešto novo - poručio je Nedić. D. Korpoš Volonteri provode brojne programe s djecom i mladima, ali i pomažu u kući starim i nemoćnim Vukovarcima

nastavljam u biciklističkom tonu, jučerašnji Glas Slavonije:

ne postoje takvi (egzaktni) podaci. Janusov rodni / krsni list iz prve polovine 15. stoljeća nestao je u, hmmm... historijskim bespućima slavonske zbilje. ono što postoji su njegove elegije / pjesme, u kojima je pokojni prof. Dionizije Švagelj, kustos vinkovačkog muzeja, uporno (desetljećima) kopajući po knjižnicama i arhivima od Beča preko Budimpešte i Pečuha do Ferrare i Padove, uspio pronaći Janusove stihove (na latinskom) -> rođen tamo gdje Drava predaje Dunavu ime i vodu. e sad, ako ti je baš jako stalo do latinskog izvornika, kontaktiraj Maticu Hrvatsku u Vinkovcima, u jednom od njihovih godišnjaka ima članak o tome, pa neka ti pošalju. imao sam ja to negdje doma, al vrag će ga znati di je (odnosno kod koga je) sad.

ovo sve pliva na proljeće kad se krenu otapati snijegovi s alpskih visova. vjerovali ili ne, tu sam negdje, kod ovih špornjeva desno, u ranu jesen '87. ili '88. ronio i nakon nekoliko tvrdoglavih sati izronio dvije kašike i dvije viljuške što su nam ispale iz brodića dok smo ručali (bili na pecanju). jedino što je tada sve ovo izgledalo posve drugačije, obala Drave je završavala skroz lijevo, kod vikendica, a ne kao sada, stotinjak metara desno, kod vrhova špornjeva. kako se krajolik promjeni za svega nekoliko desetljeća. ovdje naselje završava i počinje prašuma vrbe, topole, johe, graba, jasena i hrasta / labirint meandara Stare Drave. neka mini oluja je ovuda nedavno protutnjala. nakon jednog kilometra srećem uniformirane momke (i cure) iz HCR-a, odmaraju pored kombija (zagrebačke registracije). e reko', baš divno, el mogu ja negdje mrdnit a da vas ne sretnem? i šta sad, idem dalje prema Sarvašu, il se vraćam u Aljmaš? kažu možete dalje, razminiranje je na drugoj obali. gdje, u trokutu? aha, već drugu godinu. o pa to je super, nisam znao da ste već dovde stigli. možda onda ipak dočekam dan kad ću moći baranjskom stranom skroz do ušća? bit će, bit će, govore mi. vidi se na (aktualnoj) karti da su jedan dio (preko puta kote Prudnjak gdje sam ih i sreo) već očistili. Drava na trećem kilometru od ušća. ko na razglednicama, zar ne? negdje na 6. kilometru odvajam se od glavnog toka Drave i skrećem na jug, prema Sarvašu. odmor. šumski makadam je od kamena, tako da mi je guzica otpala. ne znam kako, ali uspio sam nažuljati i gornji dio stopala. dakle ne donji, već gornji, kao da sam glumio kulen pa visio na nekoj gredici u pušnici, a ne pedalirao. baš me zanima ima li Chilli slične (biciklističke? idiotske?) probleme. zelena trava, šetnja i čaj. nakon nekoliko kilometara stižem u novoizgrađeno izletište / Riječnu školu za djecu na St. Dravi. interreg. jedino što je taj interreg, za razliku od ovog našeg, financiran iz EU. ove relacije nisam uspio skužiti. ako neko skonta, neka javi. ovo je već kod ulaza u sȃmo selo. nova zgrada (pretpostavljam prijemnog centra), sve ganc novo, od ovog proljeća. zanimljivo, u selo Sarvaš, koje je na uzvisini, ulazi se kroz surduk. šteta da nisam fotkao, obično ljudi misle da surduci (vododerine / klanci kroz lesna brda) postoje samo na dunavskim obalama. zanimljivo je i da riječ surduk (mađ. szurdok, tur. jaruga) ne postoji u hrvatskom rječniku, mada se svakodnevno koristi u kraju u kojem ja živim. Sarvaš (mađ. szarvas = jelen) staro je selo (iz 13. stoljeća), i jedno od arheoloških nalazišta Vučedolske kulture (III. tisućljeće pr. Kr.). bit će prilika za fotkanje, neće selo nigdje pobjeć. žurio sam doma na ručak / večeru. ali ne cestom / magistralom, već preko njiva! ovo je bio (po moju guzu) daleko najugodniji dio rute. kao da ploviš, toliko je mekan poljski put između Sarvaša i Tenje. kada krenu jesenje kiše, tuda se ne može biciklom, samo traktorom. konec

ovo bi hladno moglo i na Minijature. bravo Oleg!

biciklom uvijek landram po sjeveru, baranjskim ritovima i šumama, međutim u posljednje vrijeme sam se okrenio na jug, istraživanju slavonskih krajobraza. izazov: stići na neku zanimljivu lokaciju izbjegavajući magistralne prometnice. dakle ili biciklističkim stazama, ili lokalnim seoskim cestama, ili poljskim putevima. s izazovom se slaže i moja supruga, koja se uvijek plaši da me negdje ne zatepe neki šleper. plašim se, btw. i ja (nisam jednom letio). jučer, slobodan dan, cilj je bio doći do Erdutske (Daljske) planine, ušća Drave u Dunav i Stare Drave kod Sarvaša. naravno, i sȃm put mora biti zanimljiv. ... iz pravca Tenje stižem na raskršće Silaš-Ćelije, prva postaja / odmor 15min. možda da kažem, jer to sigurno ne znate, a i nećete pronaći na netu, ili u udžbenicima novije poviesti, ovdje su početkom srpnja '91. stradala 4 ronioca osječkog Društva za podvodne aktivnosti Mursa. dvojica smrtno, dvojica teško ranjena. tadašnji čelnik osječkog HDZ-a koji je dijelio oružje po okolnim (hrvatskim) selima, mislio je da civilne ronioce treba slati na vojne pješadijske zadatke. snajper na silosu u (srpskom) Silašu mislio je drugačije. evo me u Boboti, nekad partizanskom selu stradalom u Endehaziji. nevezano za sranja u prošlom ratu, uvijek je postojalo suparništvo između Ćelija i Bobote. postoji i danas. u Boboti se redovito skidaju putokazi za Ćelije, i obrnuto, u Ćelijama za Bobotu. nekom (navijačko-seljoberska) zabava, nekom (poreznim obveznicima Vukovarsko-srijemske županije) konstantan trošak. na izlazu iz Bobote me potjerao jedan oveći šar-planinac. rupa u tarabi, nije pas kriv. ko kaže da se ne može ubrzati ako ti sjeverac udara u čelo? može, i to znatno. u sljedeće selo Veru stižem relativno brzo (inercija). osim stanovnika samog sela, malo ko dolazi u Veru (izgovara se "u Veeeeru"), jer se ne nalazi na glavnim prometnicama. za razliku od Bobote u ravnici, koju je nekada presijecala Vuka, a danas Bobotski kanal (poznat u pecaroskom svijetu zbog štuke), Vera se smjestila na lesnim padinama Daljske planine. ova "tetovaža" na cesti me asocirala na prahistorijske slike iz Sikstinske kapele paleolitika / špiljskog sustava Lascaux u jugozapadnoj Francuskoj. pomislih (pa stadoh i fotkah) bit će zanimljiva našim lovcima s topica Baštovanstvo. rep je ostao u 3D. spoiler alert, disturbing scenes. ovdje su, btw. pejzaži jako koloritni. u daljini se vidi Vukovar (tj. vidio bi se da sam ponio fotoaparat), a sa druge, sjeverne strane, vinogradi Dalj planine. evo me na grebenu Erdutske planine. da ne bude zabune, radi se o istom brdu, samo ga stanovnici Erduta i Dalja različito nazivaju. provjera kočnica prije spusta tunelom / surdukom prema Dunavu (em ladovina em ne moraš pedalirati, može li bolje?) Aljmaš. rodno selo Janusa Pannoniusa, kojeg je Krleža često spominjao kada je hvalio srednjovjekovni globus intellectualis ovih prostora, odnosno kada je kudio nacionalne elite 19. stoljeća, nedorasle kulturnim, ekonomskim, političkim i historijskim izazovima svoga doba. 2.5 km uzvodno -> ušće Drave u Dunav. za razliku od Aljmaša, smještenog na uzvisini, vikend naselje na ušću je u poplavnom području, pa su sve vikendice u biti sojenice. nekadašnji kameni T-špornjevi (s početka osamdesetih), izgrađeni da preusmjere maticu Drave na kontra stranu, danas su poluotoci. naselje je lijepo uređeno. mada nisam siguran gdje se točno kupaju. a možda se i ne kupaju, vrag će ih (pivski) znati. na fotki ispod se vidi sȃmo ušće i vrh baranjskog trokuta. s one strane je Bačka. ... (ide i nastavak, kad malkic uhvatim vremena)

Znaci, danas navijamo za Olega? Moze!

stoicizam?

Mab: What are you doing? Merlin: You can't fight us or frighten us. You're just not important enough any more. We forget you, Queen Mab.

ja mislim da tvoje misljenje nema blage veze sa stvarnom istorijom. Zagreb bi ostao palanacka periferija Budimpeste, i svakako, Beca. ako ne zelis usporedjivati razlicita vremenska razdoblja (mada si upravo ti krenio s tim), onda uzmi pa usporedjuj industrijski i ekonomski razvoj recimo Zagreba i Osijeka, pa da vidimo kome je vise odgovarala Austrougarska, a kome Jugoslavija.

bez Juge nema ni Hrvatske, nema ni Bandica, nema ni danasnjeg Zagreba. al dobro. aj da vidimo Zagreb prije Bandica, recimo 70-ih. cega li je samo ta zagorska palanka bila metropola u Austrougarskoj, da mi je znati?

si bas 100% siguran? pogledaj Zagreb tada, pogledaj ga danas.

mislim da su stvari malkic slozenije. ipak se medicina, ne bez razloga, studira na fakultetu podosta godina, a zatim i nastavlja studirati / usavrsavati do konca profesionalne karijere. neka me ispravi Eddard, ali ne vjerujem da tvoje (ili bilo cije) individualno iskustvo moze nekome uistinu biti od koristi, barem ne bez detaljne prezentacije tvoje anamneze. pa i tada, ako je anonimno, nitko ozbiljan ga nece koristiti. a ti jos ni kod doktora opce prakse nisi otisao. odi na sistematski pregled, za pocetak. ovo nabacivanje krvnim slikama je gubljenje vremena, za tebe prvenstveno. a i topic je pogresan, ovdje bi ipak (primarno) trebali razgovarati o sportskim aktivnostima, a ne o dijeti i zdravlju. sport moze, ali i ne mora uopce biti dobar za zdravlje. evo npr. trcanje maratonskih dionica nije bas idealno za zdravlje covjeka, jer se radi o ekstremnim naprezanjima organizma koje ostavljaju i kratkorocne i dugorocne posljedice. a isto je i sa raznim (specificnim) dijetama. biti fit (za nesto) ne znaci automatski i biti zdrav. odi ti lipi moj kod doktora, pa ako nesto ne valja, kreni s lijecenjem. a na ovom topicu da nastavimo (ti i ja) razgovarati o plivanju.

... https://vijesti.hrt.hr/535935/na-pleso-sletio-antonov-124-dopremio-motor-iz-nuklearne-elektrane-smolensk ... http://tehnika.lzmk.hr/jugoturbina/ ...

... ... ...