To je inače jedna zabluda, da se bira između zdravlja i ekonomije. Ako ti dozvoliš da ti virus izmakne kontroli, onda će mnoštvo ljudi sami od sebe da se izoliraju da duži period, bez ikakvih vladinih mera jer će se plašiti da pokupe koronu ako je svudge oko njih. To će imati posledite na barove, restorane, šoping centre, itd itd. Takođe, mnoštvo bolesnih i izoliranih će se osetiti u industrijama (nema ko da radi posao itd), da ne govorimo o zdravstevnom sitemu. E sada, i beskonačni lockdown je glup takođe - treba imati neki jasan cilj i plan.
U New South Wales-u (NSW, jednoj od država Australije), to je lepo rešeno i otprilike ovako izgleda:
1. Efektivno i besplatno testiranje, da se potencijalni outbreak brzo identifikuje
2. Ako se pojavi pozitivan slučaj, praćenje i izolacija svakog bliskog kontakta
3. Ako se nadje outbreak i broj pozitivnih je veći od jasno definisanog broja (na primer, 10+ dnevno za dva uzastopna dana), zatvaranje opštine ili opština na neko kratko vreme. Za veći krug, strožije mere ali ne i zatvaranje
4. Ako i dalje raste i stigne do nekog većeg definisanog broja (na primer, 100 dnevno) - sledi zatvaranje. To se još nije desilo u Sidneju, osim zatvaranja u martu prošle godine koji je bukvalno bio world wide.
4. Postepeno popuštanje mera kako se brojke smanjuju (isto jasno definisane), i opuštanje kada community transmission bude 0
Kako je to izgledalo u praksi? Kada bude neki outbreak u Sidneju (a bilo ih je nekoliko), ne zatvara se ceo grad - nego opštine gde su zarišta, i to na kratko vreme. Onda efektivno praćenje kontakta stupa na scenu - bližnji kontakti se izolariju da se virus ne bi oteo kontroli. Posle par nedelja, stanje se vrati na normalu. Ovde je sve otvoreno, restorani, barovi, i klubovi rade, živi se manje više normalan život. Jedino što fali je što je ples unutra i dalje zabranjen, što mi je glupo kada nema community transmission. Na žalost, druge države u Australiji nisu tako efektivne (na primer, Queensland i Viktorija) - i to me nervira. A nervira me zato što, za razliku od New South Wales, nemaju efektivno praćenje kontakata. To je vladina odgovornost. Tako, umesto da su pametno investirali da poboljšaju sistem, uzeli su lockdown opciju, koja je mnogo koštala turističku industriju u tim državama (kada je lockdown, letovi se otkazuju itd itd). Sada retko ko će da ide u Queensland ili Viktoriju, jer je suviše rizično da se granica zatvori zbog par slučajeva. Naravno, vlade tih država ne govore o manjku investiranja - nego se hvale kako su spasili živote. Pa ako nemaš efektivno praćenje kontakta (dobru tehnologiju, dovoljno ljudi i dobro treniranih, dobar plan) - lockdown ti ostaje jedina opcija. Da su investirali kako treba, mnogo manje bi ih koštalo a i životi bi bili spašeni.
E sada, ne kažem da je ovo što radi NSW moguće u Srbiji. Kao prvo, sem kritične radne snage i Australijskih povratnika, nema internacionalnog putovanja u Australiju. A za mnoge postoji i dvonedeljni karantin. Drugo, Srbija ima mnoštvo gastarbajtera koji se vraćaju često. Treće, Srbija nije bogata kao Australija, nema toliko testova itd itd.
Ali majku mu, neki plan bi trebao da postoji.