Nisam mogao da se setim koliko je sezona Blindersa prikazivao RTS, pa sam onda pronašao neke analize kako je do došlo do promene pravila igre, jer je serija prvobitno bila u punom vlasništvu Bi-Bi-Sija, da bi se onda u to ugurao Netfliks sa lovom, koji je zatim uticao na distribuciju sezona standardnim televizijama.
A taj proces zapravo već deceniju iz korena menja globalnu medijsku sliku i stvara neku vrstu digitalnog feudalizma, jer dok su nekada nacionalne televizije poput RTS-a, HRT-a ili RAI-ja bile kapije kroz koje je svetska produkcija ulazila u domove, danas striming servisi grade visoke zidove sa bodljikavom žicom oko svog sadržaja. Mlađi to ne znaju i kad pričam svojoj ćerki ona misli da je sprdam, ali nekada je cela zemlja u isto vreme gledala seriju na TV-u i sutradan o njoj pričala na poslu, fakultetu ili u školi.
A danas striming servisi fragmentišu publiku pa svako gleda u svom balonu, kad god želi, što slabi kulturnu koheziju koju su nacionalne televizije decenijama održavale.
Naravno, tradicionalne televizije gube trku jer ne mogu da pariraju budžetima, pa pošto im nije omogućeno da kupe najpopularnije serije jer ih Netfliks ili Dizni čuvaju za sebe, TV kanali postaju skladišta jeftinijeg sadržaja, bolježivotovskih repriza i vesti, što im obara rejting i prihode od reklama. Takođe, došli smo do tačke gde nam treba 5-6 različitih pretplata da bismo na striming servisima ispratili sve što vredi, a to, logično, vraća pirateriju na velika vrata, pa mi u kući pržimo sve u 16 u narodnoj kuhinji, jer nam ne pada na pamet da plaćamo svim platformama.
Čak su počeli da uzimaju prava i za sportske sadržaje, pa sam tako i Letnje i Zimske OI gledao na HBO...
Tržište se, međutim, lagano koriguje jer su troškovi produkcije postali kamen o vratu čak i gigantima poput Diznija i HBO, pa sada počinju ponovo da licenciraju svoje serije drugim televizijama kako bi izvukli svež keš.
Ali Netfliks je tu i dalje najtvrđi.