Posle poduze pauze, potaknut nekim komentarima prethodnih dana, vracam se svom Revisit serijalu. U ovoj epizodi, na red je dosao The Northman (2022). Solidan broj poznatih imena, casting na papiru nije los uopste i generalno je vecina glumaca odradila korektan posao sa onim sto je dobila. Sa cim imam problem i to veliki - Hawke je zvucao i delovao kao Lambert u ulozi Raidena. Dakle katastrofa, a dobar deo tog pristupa (nadrkano pricanje iz grla i kroz zube sa dramaticnim naglasavanjem svakog drugog sloga) je usvojio i kroz film nosio i Skarsgard. Iz toga citam da im je to ipak bilo sugerisano od reditelja i ekipe. Kako god, bespotrebno i ozbiljan atak na uverljivost i sveukupan dozivljaj. Ostale, epizodiste i glavne nosioce ne bih posebno komentarisao jer nema mesta ni nekoj posebnoj pohvali ni pokudi.
Scenario je bas lackluster. Ok, prica o osveti gde je ideja da se fini detalji i niti raspletu u tom poslednjem cinu. Medjutim, uradjen je toliko los posao sa set-upom, da su ta otkrica na kraju bila uzasno mlaka i gotovo bez ikakve tezine. Opet taj problem da ne mozes prosto da protrcis kroz osnovne premise, centralne likove i izgradnju odnosa kako medju njima, tako i izmedju njih i publike i da ocekujes da nesto kao poentiras na kraju. U radnji se bas nenormalno skace sa jedne stvari na drugu - docekujemo oca, pa trenutak kasnije sa njim izvodimo ritual, da bismo (ponovo bez ikakvog uvoda, konteksta, ma bilo cega) svedocili toj kobnoj sceni (koja je takodje, bajdvej uradjena stravicno naivno, pa i glupavo ako hocete), pa eto sad smo na brodu, vec sledeci momenat smo u ritualu oko vatre, sledeci sekund napadamo utvrdu, pa smo natrcali na vraca koji nam baca prorocanstva, odjednom uskacemo na brod, upoznajemo ribu koja ce nam biti partnerka... Konstantno skakanje, nista se ne razvija niti raste organski, nego su sve samo nekakve sekvence dogadjaja, zapravo dogadjaji koji su sasvim zasebni i prakticno lepljeni jedan na drugi. Ne postoji flow. Dijalozi su precesto dramaticni i kad nema realnog razloga, nekako previse poeticni za vreme i priliku, kao da se scenarista bas trudio da to zvuci nekako 'vikinski' i u tome sasvim preterao i uglavnom promasio. Centralna tema je bila osveta, a mi zapravo nismo dobili nista opipljivo, nismo dobili stvarno neku refleksiju o njoj kao takvoj, opravdanosti, potrebi, posledicama, cak nisu do kraja razradjene ni motivacije likova. Dobili smo jedan hot mess od lika Fjolnira. Toliko nekonzistentnosti, odsustva unutrasnje logike, totalni mindfuck.
Kostimi su zaista sjajni, odlicni. Vizuelno je to stvarno na visokom nivou, estetska i kreativna resenja apsolutno na nivou ovakvog ostvarenja. Gde je problem? Pa, same koreografije borbi i akcione scene su meh, nista upecatljivo, nekako otaljavanje posla i za jedan film modernog doba, sa toliko tehnickih i drugih mogucnosti na raspolaganju, bez ikakve dileme razocaravajuce. O muzici nemam sta da kazem. Kao tu je nesto, donekle pomaze atmosferi, ali nista upecatljivo niti vredno posebnog pomena.
I eto, sad se opet vracamo na kriticare - metascore kaze 82/100. Ja stvarno ne znam sta da kazem, abominacija prosto. Evo na ovom posteru iznad stoji "this generation's Gladiator". Ne znam na kojim drogama treba biti pa pomisliti, kamoli napisati tako nesto. Jedina slicnost jeste motiv osvete koji je centralni i tu se svaka slucajna ili namerna slicnost zavrsava. Ovaj film ne zasluzuje da se u sali pomene u istoj recenici ne samo sa Gladiatorom, nego i sa bilo kojim od prethodnih o kojima sam ranije pisao u okviru ovog serijala osvrta. Jos jednom, tzv. kriticarima mogu samo da kazem da treba da ih bude sramota, posto je ovo ili placenicki posao ili su prosto imbecili kada relativno sa drugim projektima ovog tipa mogu dati toliko visoke ocene.