Dvoumio sam se da li je bas za ovaj topik. Realno po prirodi stvari najlogicnije i jeste da bude ovde, mada i da se okaci bilo gde drugo na politici, drustvu, kafani... ne bi bilo neispravno.
Uglavnom ljudi kritikuju sve podkastere da previse pricaju, ne daju gostu da progovori, na sta se oni brane da to nije intervju i da mogu da gledaju TV ili dokumentarce ako im smeta bla truc. Galeb ima svoju porciju dodatnih momenata, sa onom vec isticanom potrebom da pokaze da se razume i da je svestrano obrazovan i elokventan. Odavno sam to prihvatio prosto kao paket, smetalo mi vise ili manje, medjutim ovde stvarno mislim da je malko obesmislio. Ne samo time sto je ogroman procenat vremena on drzao slovo, vec i sto nekako samu diskusiju i tematiku nije usmerio tako da iskoristi kapacitet gosta. Ovako niti smo dobili u fulu njegovu licnu pricu, niti se uopste i zagrebalo po temama zbog kojih je uopste tu.
Neverdles, bilo je nekih zaista thought provoking momenata, dosta slikovitih, tacnih i tuznih anegdota i opservacija. Poput one sa studentkinjom iz Vukovara u koju staje neka esencija trulezi ovog prostora. I ne samo ovog, taj diktat sredine i robovanje naucenim obrascima, bez ikakvog sustinskog preispitivanja, a u krajnjoj liniji i hrabrosti da se taj obruc koji konstantno stiska i probije... Mozes ti to uciniti, ali se ta membrana vraca na svoje mesto, a jedino sto je drugacije jeste fakat da si TI ostao napolju, da si van 'zajednice', outcast. Svakako nesto o cemu se moze jos jako mnogo pisati i diskutovati.
Kao i ono o jazu generacija, kad se uporedi i sa sadasnjom pricom, perspektive, kako roditelj '68 posmatra studentsku bunu, 'sto se ovi bune, pa imaju sve'. Iz njihove vizure to jeste suva istina i nista osim istine. Osvestiti neke nove koncepte, izazov je i sad, kamoli pre 50, 100, 2000 godina...