Lusi Kuk, Neocekivana istina o zivotinjama.
Mozda vam je promakla cinjenica da postoji posebna vrsta knjizevnosti, bestijarijum, to su knjige o zivotinjama a pisu se jos od antickih vremena. Prvo su ih pisali istrazivaci i avanturisti, filozofi a sad ih pisu biolozi. I ako ste pomislili da je to jedan fin, miroljubiv svet, malcice ste u zabludi, umeli su oni i da zarate na pitanju kako curanoliki lesinar pronalazi svoj rucak, nosom ili ocima. Da ne pominjem Aristotela i njegovu teoriju o mrescenju jegulja, da, ta rasprava traje i danas jer niko nema konkretan dokaz, jegulje se mreste, kazu, u Sargaskom moru a to je malo komplikovano za istrazivanje. Lusi Kuk je napisala divnu knjigu u kojoj razbija visevekovne predrasude o nekim zivotinjskim vrstama i cini to na duhovit nacin ne zanemarujuci istoriografiju i nauku. Uzgred, ova dama je i osnivac udruzenja ljubitelja lenjivaca o kojima, sigurna sam, imate predrasudu kao i ja a koje Lusi Kuk razbija dokazujuci svu mudrost ove vrste. I nisu lenjivci jedini, kad procitate pikanterije o ljubavnom zivotu nosoroga, pandi i pingvina, odahnucete srecni sto postoje zaludjenici poput Lusi Kuk i njenih kolega koji, usred ludila naseg doba, postojano brane cast nauke.
Vladimir Sorokin, Telurija
Distopijski roman, Evropa nakon XIII krstaskog rata u ne tako dalekoj buducnosti. Nisam bas sigurna da je buducnost u pitanju, ako zanemarimo detalje, to smo mi, danas.
Sve sto mogu da kazem o umecu autora je: Bravo, majstore! Cista klasika izuzetnog dometa, dragocen primerak lepe knjizevnosti jer je sve tu, ideja i pametna, kreativna realizacija. Bravo i za prevodioca Mirjanu Grbic, u nekim poglavljima je njen doprinos izuzetan.
Vesto, duhovito, zastrasujuce.