Ja evo danima i nedeljama sumiram utiske, tačno ono imam neki bag u mozgu, ne znam šta tačno ne valja ali nešto ne valja. Meni bi film bio nešto u stilu "odlična fotografija, odlični glumci", ipak su to Bredić Pitić i Leo, ali baš onoliko oduševljenja i hajpa ne mogu nikako da obradim a da razumem, majke mi. Ne znam da li sam ja skrenula kod Albukerkija što neko reče, možda i jesam, daleko sam od vrhunskih poznavalaca filma, prilično sam mediokritetni konzument, ali moj je utisak da se na osnovu nekih jako dobro obrađenih stvari u filmu neselektivno hajpuje sve. Jeste film spor, u nekim momentima baš prespor, neke stvari ako ne znaš, ne kapiraš (a sigurna sam da dobar procenat gledalaca, ovih naših konkretno, ne zna priču o Mensonu). Onda ide film o Šeron Tejt, koji dakle, ako ne znaš šta treba da joj se desi, ne znam kako percipiraš. Ja sam išla sa sestrom koja nije znala za priču, sve vreme joj pričala da pohvata, onda se ona ljutila što joj spojlujem, ja reko ne spojlujem, videćeš, Tarantino će da izmeni kraj, kao što i jeste uradio. Kod nas u bioskopu niko nije izašao, ali sam po smehu i odredjenim deonicama shvatila da su mnogi u wtf osećaju. Ja sam sredinom filma, ono, krijući se, pogledavala na sat, jer pobogu sad je još i sramota što ne uživam baš svim čulima u svakoj sekundi.
Uglavnom, mislim da bih imala mnogo bolji pristup filmu da nije toliko hajpovan, a svako ko nije uočio sve odličnosti filma proglašavan za nedotupavnog, glupog....Svakako ću ga ponovo gledati. Jer, kao i svaka prosečna midlife crisis žena, volim da gledam skinutog Breda Pita.