To je sve talenat. Muzicku instrumentalnu potkovanost moze da ima maltene svako. Kao sto je u odeljenju bilo tih par likova koji ne bi mogli da urade dvokorak, niti da centriraju na prvo kako treba, pa sve i da to treniraju godinama, tako je slicno i za muziku. Naravno, kao i sa sportom, postoje oni super-talentovani koji mogu da postanu Kyrie Irving, odnosno Jeff Beck. Ali vecina ljudi u sebi imaju to da uz dugogodisnji rad postanu dovoljno sposobni da izvedu kompoziciju ili neki smisljeni koncept. (I da se podsetimo Kyrie Irving je daleko od najbolje igraca iako je kao the most skillful, talentovan, ima sut, brz i sve te picke materine. )
Kompozicija i koncept.... i taj talenat i dar za to... to je nesto redje i ne postoji ustaljeni, sigurni put kako se to stvara. Nema proverene metodologije i procedure. Nema tu niza/visa muzicka skola, iz koje si posle n godina izasao kao lik koji svakako moze da svira dosta. Sposobnost stvaranja nove, nekad unikatne, nekad i ne mora da bude unikatne muzicke vrednosti, nesto sto inspirise ili pipka ljudiam zicku... je stvar koja se desava ka posledica mnogo kompleksne komunikacije osobe i samim sobom i sa svetom. I filozofija i psihologija, i osecanje kulturoslkog konteksta i culno osecanje. I zivot koji si imao, i kako te oblikovao, sa sve ljudima iz okoline, sto znaci da tu postoje zivotne stvari na koje covek nema uticaja...
Za tako nesto uglavnom ljudi mora da prodju vise "skola", ne mora da ih zavrse, niti te skole mora da budu zvanicne skole, ali taj domen istrazivanja sveta mora da bude takav da se istrazuju razne dimenzije sveta u kojem zive, i onga ispod svoje koze.
Taj algoritam stvaranja necega sto stvara umetnost, tu sentimentalnu vrednost, delo... to retko ko zna.
I najgore od svega, mnogi kojima podju za rukom da ga nekad i potkace, ne znaju da ga ponove, i ne znaju da objasne to samom sebi.
Ja licno u tome i vidim najveci razlog sto genijalci (iz svih sfera) polude, i odu u kurac i u picku materinu. I tamo provedu najveci deo zivota. Pogotovo umetnici.
U nekom momentu (uglavnom na pocektu karijere) opipaju svoju unutrasnost bica, poklopi im se nekako energija i tajming i flow sa tim algoritmom stvaralastva i onda stvore nesto.
Onda godinama provedu pokusavajuci to ponovo, a zapravo i ne znaju kako im se to desilo. Ne umeju da mapiraju kako im je taj algroitam funkcionisao, sta se to desilo prvi put kad su to uradili... i kako im se poklopila ta interna, sopstvena metodologija poimanja sveta, sebe, a zatim i spakovanje toga u nesto, u neko delo. Tu ima i do toga da uglavnom isprazne svoj potencijal na pocetku, bace ulti ogoljenosti svoje osobenosti. I posle nema vise. Nema covek 27 zivota da ima 27 osobenosti, i da prikupi 27 razlicitih kombinacija iskustava koje su ga oblikovale.
Imati sposobnost da "osetis" sta moze da bude specificno i da stvara senzaciju, bez obzira sto nije po nekim pravilima, i mozda nije po nekom difoltu, jeste taj talenat.
--------
Iako drugacije, iz moje perspektive dizajnera, mogu da kazem kako to nekad izgleda.
Ja imam zaista odlicno tehnicko znanje i za samu estetiku i za dizajn pravila, od grafickog, preko UI do UX.
Citao sam i ucio od tipografiji, znam da prepoznam svaku gresku sa tipografijom, ikonografijom, spacingom, layout-om. Generalno stvari vezane za dizajn... Znam sva pravila kontrasta, uskladjenosti boja. Das mi random boju, sa malom greksom cu da pogodim tacan HSL te boje. Kad vidim neki layout, ili treba da radim layout za neki kontent, unapred mi se stvara mapa i hijerarhija spacinga (nesto sto se jako lako uci, i zaista se sve vrti na principe 8-16-24 brojki).
I onda dodje neko sa mnogo manje iskustva od mene, mnogo manje znanja... i pojede me. Pogotovo za UI. UX je logika, matematika, arhitektura, noviarstvo, istrazivanje, metodologija.
Ali UI ili jednostavno bilo kakav graficki dizajn... Imas ljude koji jednostavno imaju to nesto u sebi.
Dobro su im poslozeni slideri tih vise disciplina. Nekad treba da budes i blago naivan i presamouveren, i gord. A neakd i treba da znas bas kada treba da budes presamouveren a kad ne. Neki ljudi to imaju. I to nema nikakve veze sa time da l su kao klinci lepo crtali/bojili itd. Uglavnom ni sami sebi ne mogu to da objasne.