Još sam bio sasvim mlad
Neke barske ptice sam lovio tad,
Kad je došla da se kupa
Lepa protina kći.
Nije znala gde sam ja
Da je gledam krišom kroz trsku i šaš,
A preko reke noć je pala
Kao plašt...
Ovo je tako slikovito, kao da si tamo.
Jos ako si gledao Pop Cira i pop Spira, imas pravi dojam.
Ja volim takve tekstove poput onog od Bonka Zvogdana bunjevacko prelo, dobijes celu sliku dogadjaja iz nekog davnog perioda.
Ili Miladin Sobic:
Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad ne znam kako kraj nje legoh
bjese ljeto i na njoj malo robe
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi
A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih, bas kroz moju sobu
Strgoh suknju, docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu, dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza
Na prozor mi bijese smokva sjela
netaknuta od veranja i kradje
cudila se sto je dozivjela
da vidi nesto i od sebe sladje
Pricala mi kako zivi sama
muz joj radi za njemacku marku
novca ima, al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
Mozda i nije htjela
mozda i nije htjela da se da
tijelo joj vrelo, pogibija prava
a vani kisa pojacava
Kod komsije igrali su karte
cule su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
Zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju zdrebicu
Ta noc prodje, za njom mnoga ljeta
u onoj sobi ko zna ko sad zivi
lijepu Ajsu ja vise ne sretah
osta pjesma, jedan papir sivi
Kad ostane zivot bez kaputa
i u dusu zima se zavuce
kada starost vidi kraj od puta
sjecat' cu se k'o da bijese juce