Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

26 minutes ago, urosg3 said:

NAMA je RK Beograd

To prvi put cujem, 70tih ili 80tih definitivno nisu bili jedna firma. Sada preturam po memoriji i ne mogu da se setim jedne trgovinske kuce iz Srbije da sam je video u Sloveniji ili Hrvatskoj.

Edited by DJORDJE
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, DJORDJE said:

To prvi put cujem, 70tih ili 80tih definitivno nisu bili jedna firma. Sada preturam po memoriji i ne mogu da se setim jedne trgovinske kuce iz Srbije da sam je video u Sloveniji ili Hrvatskoj.

Jeste, NAMA je OOUR tadašnjeg SOUR Robne kuće Beograd. Ili što bi se danas reklo brand name 🙂
 

Link to comment
Share on other sites

Ne sjecam se da je u Sarajevu bila robna kuca Beograd. Bila je prvo Nama, pa onda Zema i mozda jos ponesto sitno, dok se nije izgradila robna kuca Sarajka 1975, koja je pripadala Unima sarajevskom preduzecu.

Bio sam kao dijete na otvaranju i to je bila guzva nezapamcena. Za to vrijeme izgledala je kao svemirski brod.

Postojale su mnoge druge beogradske prodavnice, kao knjizare BIGZ, pa Sport, Beko, Kluz, neke prehrambene itd, kao i prodavnice iz Hrvatske i Slovenije.

 

Na vrhu robne kuce je bila kafana, gdje ja nisam nikada bio. Tu su se svirali narodnjaci i nije me to interesovalo.

 

Inace robna kuca je srusena poslije rata i izgradjen je novi trzni centar. Steta, tu je bilo dosta prostora, a sada svakako trznih centara ima i viska, nista drugo ni ne znaju da naprave.

 

rksarajka-696x409.jpg

 

sarajka2-600x492.png

 

sarajka33-600x501.jpg

Edited by Amigo
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Robne kuce Beograd su ulepsale moje i verovatno mnoga detinjstva, jer su imale ogromna odeljenja sa igrackama da se svako dete zanesvesti. Kad smo odlazili u Zemun, na putu je bila robna kuca Merkator na Novom Beogradu - decija radost na kvadrat. Hocu reci, kao dete tog minulog doba, robne kuce su bile raznovrsne a imale su i posebnu atmosferu, bile su kao neke oaze usred gradske vreve, neki paralelni svet po kome si mogao da svrljas i paris oci i iz kog si se uvek vracao i punih ruku i punog decijeg srca. Deda je nosio beretku, i onda kad dodje vreme povede mene, dedinu Golubicu, ”u varosh” da u robnoj kupi novu, a i ja se uvek ogrebem za nesto. Deda je uvek govorio ”basamak” pa smo se u robnoj kuci vozili ”elektricnim basamcima”. Poslednju beretku za poslednje putovanje mu je kupila mama u Beogradjanci u jedno kisno Beograde-dobro-jutro jutro. Oktobar 1976. Kad sam svojevremeno usla u Beogradjanku i videla u sta se sve to pretvorilo – sve mi se vratilo – bum! Lakse bi mi bilo da je namesto starog doslo nesto novo bolje, jer to ne bi bio Gubitak.

 

Edited by Cyber
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, urosg3 said:

Jeste, NAMA je OOUR tadašnjeg SOUR Robne kuće Beograd. Ili što bi se danas reklo brand name 🙂
 

 

Meni negde u memoriji ostalo da je Narodni Magazin (skraćeno NAMA) pre Drugog svetskog rata bio lanac prodavnica nekih jevrejskih privatnika (ime firme bilo prezime vlasnika) koji je 1945. nacionalizovan i promenjeno joj ime. 

Kad sam osamdesetih išao kod sestre u Rijeku, na Korzou je bila predivna zgrada NAMA, negde iz 18-19 veka. 

Link to comment
Share on other sites

30 minutes ago, Cyber said:

Robne kuce Beograd su ulepsale moje i verovatno mnoga detinjstva, jer su imale ogromna odeljenja sa igrackama da se svako dete zanesvesti. Kad smo odlazili u Zemun, na putu je bila robna kuca Merkator na Novom Beogradu - decija radost na kvadrat. Hocu reci, kao dete tog minulog doba, robne kuce su bile raznovrsne a imale su i posebnu atmosferu, bile su kao neke oaze usred gradske vreve, neki paralelni svet po kome si mogao da svrljas i paris oci i iz kog si se uvek vracao i punih ruku i punog decijeg srca. Deda je nosio beretku, i onda kad dodje vreme povede mene, dedinu Golubicu, ”u varosh” da u robnoj kupi novu, a i ja se uvek ogrebem za nesto. Deda je uvek govorio ”basamak” pa smo se u robnoj kuci vozili ”elektricnim basamcima”. Poslednju beretku za poslednje putovanje mu je kupila mama u Beogradjanci u jedno kisno Beograde-dobro-jutro jutro. Oktobar 1976. Kad sam svojevremeno usla u Beogradjanku i videla u sta se sve to pretvorilo – sve mi se vratilo – bum! Lakse bi mi bilo da je namesto starog doslo nesto novo bolje, jer to ne bi bio Gubitak.

 

 

Samo mala ispravka - Merkator je bio lanac sa sedištem u Sloveniji, a Robne kuće Beograd su ovdašnje. Kao klinac sam živeo blizu oba, a uvek je bilo lepo otići i u Robnu kuću Beograd i u Merkator. Najbliža RKB tom Merkatoru je bila kod Fontane, a za razliku od Merkatora, nije imala pokretne stepenice niti onu foto-ćeliju na ulaznim vratima. Pošto mi je RKB bila blizu škole, ponekad smo tokom odmora odlazili tamo da kupimo nešto za užinu jer je u suterenu bila samoposluga, sa druge strane ulice PKB-ov kiosk sa onim čuvenim viršlama i kobasicama, a veoma blizu škole je neki lik otvorio kiosk sa hot dogom u bagetu, koji se tada teže mogao nabaviti. RKB je imala sasvim dobro odeljenje sa igračkama, a sećam se da su tada bili popularni neki automobilčići sa žičnim daljinskim upravljačem i oni vozići na baterije koje je proizvodila Mehanotehnika iz Izole, gde je i kupljeno nekoliko takvih stvarčica u kojima sam uživao. Sećam se da mi je Elektropionir kupljen u Merkatoru, a moram priznati da su sve one zezalice koje su mogle da se naprave zainteresovale i mog oca, koji je uživao da mi asistira pri pravljenju elektromotora i još nekih spravica.

 

I RKB i Merkator su imali restorane. Ovaj kod RKB je imao lepe krempite, a kod Merkatora je bio slovenački restoran Pri Majol'ki, koji je kasnije promenio ime u Vojvodina. Merkator je bio specifičan i po tome što je osim klasične robne kuće imao i druge radnje, nešto kao preteča današnjih tržnih centara. odmah naspram ulaza u merkator bio je i kiosk sa hamburgerima Boban, a ukus tih hamburgera i danas pamtim. Kao jedan od omiljenih dodataka mi je bio rendani kačkavalj, koji više nisam viđao, premda odavno nisam kupio hamburger na ulici. Doduše, ponekad i sam pravim hamburger, obavezno stavim rendani sir. Sticajem okolnosti, supruga je takođe odrasla u blizini Merkatora, a kad sam ga prvi put napravio tako odmah se setila tog famoznog kioska.

 

Početkom rata u SFRJ Merkator je promenio ime u Jugocentar, ali to više nije bilo to. RKB kod Fontane je sada zatarabljena, a prostor propada. Šteta je što se kod nas nije očuvao koncept robnih kuća, ali nadam se da će se jednog dana ponovo pojaviti.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, DJ_Vasa said:

Samo mala ispravka - Merkator je bio lanac sa sedištem u Sloveniji, a Robne kuće Beograd su ovdašnje.

 

Znam, zato su adresirane i Robne kuce Beograd i Merkator. Te robne kuce smo imali u to doba. 

Merkator je nama bio na drugoj strani reke, pa se tamo svracalo kad se islo u Zemun jer je bilo usput. 

Edited by Cyber
Link to comment
Share on other sites

...moram pisati,iako nerado,NAMA nikada nije bila dio RKB.NAMA je ušla u prostore predratnog  trgovinskog lanca Koestner und Oler iz Austrije.Nemojte zamjeriti zbog mojeg dubokog pamčenja.Ali,krajem šezdesetih,bio je moj prvi izlazak u Evropu.Imali smo prijateljske sportske susrete sa gimnazijom u Grazu.Šetajući Grazom,moji domačini su mi o tome govorili.I da,ta šetnja je bila za mene šok,pokušao sam usporediti situaciju kod nas i ono što sam vidio u Grazu,u najmanjem,veliko,veliko razoćarenje.

Inače,NAMA je na elitnoj lokaciji u VZZ krenula sa gradnjom RK.No,kod iskopa su se javili ogromni problemi.Sječam se jezera u centru grada,čak i čamci.Prodali su svoja prava domicilnoj tvrtci,VAMA,i vratili se u ZG.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, mladenvzz said:

NAMA je ušla u prostore predratnog  trgovinskog lanca Koestner und Oler iz Austrije. Nemojte zamjeriti zbog mojeg dubokog pamčenja.

 

Tako sam i ja to razumela iz prica starijih. 

Kaze se da secanje zivi sve dok zivi i poslednji koji se seca. 

Link to comment
Share on other sites

39 minutes ago, Cyber said:

 

Znam, zato su adresirane i Robne kuce Beograd i Merkator. Te robne kuce smo imali u to doba. 

Merkator je nama bio na drugoj strani reke, pa se tamo svracalo kad se islo u Zemun jer je bilo usput. 

 

Izvini, nisam dobro shvatio šta si napisala. Moram priznati da su mi se posle tvog posta vratila sećanja na jedno lepo vreme bezbrižnosti i da su mi se vratile u sećanje sve one stavari koje su se mogle kupiti na jednom mestu, koje su se plaćale na onim svetlobraon kasama NCR kada nije bilo bar-kodova i skenera, pa su kasirke morale da čitaju cene sa proizvoda. Sećam se i onih uniformi u RKB, teta u borosanama koje su tamo prodavale, pokretnih stepenica u Merkatoru koje i danas postoje (da, one matore pokretne stepenice), mirisa igračaka i odeće, tehnike, sportske opreme i ukusa tadašnje klope.

 

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, mladenvzz said:

...jedno  pitanje za sve,znate li gdje i kada je počela prva trgovina sa samoposlugom u ex-YU

Verovatno negde u Beogradu...

 

Evo, uz pomoć....

Quote

 

Sistem američkih samoposluga do početka šezdesetih godina XIX veka uveden je u 46 zemalja, među kojima je bila i SFRJ. Samoposluge su već od 1958. godine postojale u Jugoslaviji, a prva koja je otvorena u Beogradu nalazila se na Cvetnom trgu. Pre nje otvoren je nadomak Zagreba Ivanečki magazin, prva samoposluga u Jugoistočnoj Evropi.

http://olbrih.blogspot.com/2016/07/prvi-supermarket-u-beogradu-1958.html

 

 

Edited by Constantin
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, mladenvzz said:

...jedno  pitanje za sve,znate li gdje i kada je počela prva trgovina sa samoposlugom u ex-YU

 

Prvi supermarket u Beogradu je bio na Cvetnom trgu. Pominjali smo ga ovde pre XY strana. 

 

A inace ...

 Štaviše, prva samoposluga u Jugoistočnoj Evropi nalazila se u Ivanecu nadomak Varaždina. Ivanečki magazin otvoren je 1954. godine, čime prihvatanje ustrojstva (zapadnjačkog) potrošačkog društva napokon stiže i do nas. Aktuelne trendove u stopu je pratio i Beograd, i upravo je jedna od poseta Zagrebu kumovala otvaranju prvog prestoničkog supermarketa.

>>> Klick!

Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, DJ_Vasa said:

Moram priznati da su mi se posle tvog posta vratila sećanja na jedno lepo vreme bezbrižnosti i da su mi se vratile u sećanje sve one stavari koje su se mogle kupiti na jednom mestu, koje su se plaćale na onim svetlobraon kasama NCR kada nije bilo bar-kodova i skenera, pa su kasirke morale da čitaju cene sa proizvoda. Sećam se i onih uniformi u RKB, teta u borosanama koje su tamo prodavale, pokretnih stepenica u Merkatoru koje i danas postoje (da, one matore pokretne stepenice), mirisa igračaka i odeće, tehnike, sportske opreme i ukusa tadašnje klope.

 

 

Those were the days ... secam se i mirisa kafe koja se mlela u velikim mlinovima u samoposlugama, kad prodjes kasu. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Secam se da sam u robnim kucama Beograd, kupovao LP ploce to me je interesovalo, osamdesetih,...a jos kao dete u Pancevu kad sam odlazio kod rodbine, kad bih usao u robnu kucu do vrata su bili oni pokretni konjici i razne drangulije za decu, slatkisi i mali automobili.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Just now, Cyber said:

 

Those were the days ... secam se i mirisa kafe koja se mlela u velikim mlinovima u samoposlugama, kad prodjes kasu. 

 

Jooj, sve više me vraćaš u prošlost!

 

Sećam se i da su te mašine imale neku cev kroz koju ispada sveže mlevena kafa, a na cevi je bila neka ručica sa federom kojom je trebalo kucnuti po cevi kako bi ispala sva kafa. Ona C kafa i danas ima skoro istu ambalažu kao nekad:

c-kafe-sajt-600x600.png

 

Ne znam za ukus, ali miris mi se opet vraća. Ima i još nekih proizvoda kojima se nije promenila ambalaža za sve ovo vreme, ali ukus definitivno jeste, kao npr. kada je u pitanju Eurokrem.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Janne240 said:

Secam se da sam u robnim kucama Beograd, kupovao LP ploce to me je interesovalo, osamdesetih,...a jos kao dete u Pancevu kad sam odlazio kod rodbine, kad bih usao u robnu kucu do vrata su bili oni pokretni konjici i razne drangulije za decu, slatkisi i mali automobili.

 

Da! To sam skroz potisnula, sad kad kazes setih se da se ubacivalo 5 dinara za konjica.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Kod nas u Subotici u RK Beograd, bile prodavnice Harley-Davidson, Levis....To je bilo 80ih

5 minutes ago, DJ_Vasa said:

 

Jooj, sve više me vraćaš u prošlost!

 

Sećam se i da su te mašine imale neku cev kroz koju ispada sveže mlevena kafa, a na cevi je bila neka ručica sa federom kojom je trebalo kucnuti po cevi kako bi ispala sva kafa. Ona C kafa i danas ima skoro istu ambalažu kao nekad:

c-kafe-sajt-600x600.png

 

Ne znam za ukus, ali miris mi se opet vraća. Ima i još nekih proizvoda kojima se nije promenila ambalaža za sve ovo vreme, ali ukus definitivno jeste, kao npr. kada je u pitanju Eurokrem.

Obicna kafa C nije kao nekada, ali sada ima kafa C gold, ta je dobra.

Da li znate sta predstavlja znak C? :)

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

E, a sad´ da vas vidim! Da li se neko seca lozova koji su se prodavali u super-minijaturnim kioscima, unutra taman samo mesto za stolicu na kojoj sedi prodavac. Ti lozovi su bili pravougaoni, duguljasti, uzani. Izgledali su kao duguljaste markice.

Edited by Cyber
Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, Janne240 said:

Stilizacija kasike nad tanjirom.

nad soljicom kafe

2 minutes ago, Cyber said:

E, a sad´ da vas vidim! Da li se neko seca lozova koji su se prodavali u super-minijaturnim kioscima, unutra taman samo mesto za stolicu na kojoj sedi prodavac. Ti lozovi su bili pravougaoni, tanki. 

Lozovi, greb greb?

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...