Jump to content

Proizvodnja u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

Ja stvarno ne vidim ovaj topik kao mesto crno belo gde treba da se na Jugu gleda kao na proslost pod sarkofagom niti kao utopiju ili jugonostalgicno utociste gde se lece neke rane iz sadasnjeg vremena...naprotiv.

 

Ko je delom mladosti proziveo to doba ne mora biti automatski jugonostalgican, godine koje su usledile sazrevanje, prepoznavanje vremena i odnosa ucile su u dobroj meri svakog od nas otreznjenim od nekih zabluda i shvatanja.

 

Skroman zivot i neka normalna sredina nisu zavisile samo od odnosa politike, neslaganja republika i Jugoslovenske pozicije u svetu ili od samo jugoslovenske proizvodnje, ukusi inostranstva secanja na Trst (ja sam dobio par farmerki odatle), ne cine romanticnim to vreme kao ni muku koju si imao u vojsci ne ulepsava samo selektivno secanje.

 

Vrednosti koje preuzmes i izgradis, kroz porodicu, skolovanje, vojsku  (recimo) i druzenje sa ljudima, nose te i vode kroz zivot i cine srecnim ili manje srecnim u svakom vremenu i na svakom mestu, zavisi gde to prepoznas i cinis da se tako desava.

 

U tom smislu, krajnje mi je irelevatno sta se ovde cini i ne cini bitnim za jugoslovensku privredu i kako se gleda na to proslo vreme ako iz toga ne mogu da uocim za sto je to vazno, jer razotrkivanje ili razgolicivanje proslosti kao bedne i mizerne ne cini da sadasnjost hiperprodukcije ulepsava srecu pojedinaca koji u tom drustvu ili drustvima zive. 

 

S druge strane u samoj raspravi bitno mi je da se mozda ipak objektivnije gleda na tu realnost (dakle i na tu proizvodnju), neminovno je da ce svako vreme i drustvo proci svoj maksimum i doci do neke drugacije slike o tome ali i da ce svako negovati svoj sistem vrednosti i uverenja nezavisno od toga u kom vremenu zivi, jer to je nacin da se vodi zivot.

 

Naprotiv, pomanjanje secanja na to vreme opet nece uciniti veci prostor za srecu u glavama novih generacija ako ne znaju sta je zapravo zivot u kome se danas nalaze, koliko je drugaciji ili bitno isti kao i nekada.

 

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Constantin said:

U Nišu je bio Angropromet...bilo je svašta-nešto...

Ne samo u Nisu Angropromet je bio snabdevac i u drugim gradovima a mislim ne i jedini snabdevac...

 

4 hours ago, mladenvzz said:

...i kako je bilo živjeti u exYU od svojeg rada,odnosno od svoje plaće.Pokušati ću vam to

ukratko opisati,kako sam ja i moja obitelj živjela.Ipak sam ja veći dio svog života proživio

u tom razdoblju.

Osnovno nam je bilo pretvoriti višak dinara u devize,koji puta išlli smoi i od 30 do

40 posto iznad službenog kursa.Sve se to isplatilo zbog dvocifrene inflacije.

Najmanje jednom mjesečno išlo se u Austriju,do Bad Radkesburga,po špeceraj.

Kod nas je uvijek vladala neka nestašica,ne samo ulje,kave ili deterđenta.Ovo se

moglo sjesti u auto nakon posla i obaviti jer do Bad Radkesburga ima sat vremena

vožnje.Ako se krenulo u kupovinu krpica ili nečeg drugog onda smo otišli do Graza

na čitav dan.Tek tamo se moglo vidjeti svo siromaštvo naše ponude u trgovinama.

Jednom kad uđeš u takovu kolotečinu onda ti sve to postane normalno i ne osječaš to

kao opterečenje.

Nakon par godina odlučili smo riješiti si kvalitetnije stanbeno pitanje.Imali smo nešto ušteđevine

ženini su dali gradilište,digli smo kredit i krenuli u izgradnju.E to me je koštalo živaca.

Te nema cementa,te nema cigle,crijepa itd.Praktično sam trčao od trgovine do trgovine,

praktično dežurao ispred njih.Htio sam izgraditi kuću u jednoj godini,jer je to u principu

najjeftije.Nakon sve te gnjavaže neka vrst satisfakcije mi je bila da sam nakon par godina

vratio kredit jer je kredit ostao isti a plaća je rasla,kao i inflacija,po dvocifrenoj stopi.

U tom vremenu vrijedila je neka vrsta autocenzura.Pazilo se i što pričaš i pred kim

pričaš.Npr. jedan prijatelj mojeg starog baš nije pazio pred kim je ispričao vic o JBT pa

je otišao na 6 mjeseci na"službeni put"

Rekao bih da smo živjeli u nekoj vrsti potrošačkog boljševizma.

E da,odlazili smo i do Mađarske,tu smo odlazili obično na provod.Znali smo na crno 

kupiti relativno jeftino forinte.

ExJU je bila nekako između Austrije i Mađarske.

Dobro, to je tvoje iskustvo, ja sam proziveo u SFRJ od 1971. do 1989/90. dobar deo svoje mladosti i imao prilike da se skolujem, shvatim to vreme, sve zablude i otvorenosti tog sistema u meri u kojoj sam tad to mogao da razumem. Nisam imao problem sa generacijama, odrastao sam u radnickoj porodici, skolovan i bavio se sportom, bio uzoran i ostao uzoran kao omladinac, nisam bio bas preterano ambiciozan u svemu ali u skoli i sportu jesam. Ziveli smo u dva stana (promenili, jedan jednosoban 34 kvadrata i drugi dvosoban 63m2, a prethodno u radničkoj baraci kad je otac šezdesetih došao iz rodnog sela Lukavac kod Nevesinja, da u rudarskom oknu zaradju svoj hleb i stiče kvalifikacije tokom godina radnog staža u socijalizmu, od ložača do mašinovodje za elektrovuču REIK Kolubara IEK Kostolac), oba stecena ocevim radom, dva auta -FIAT 750 SC,  popularni FICA i Jugo 45. Prvog smo imali desetak godina a drugog je ćale čuvao 30.

 

Nikad nisam odbacivao to vreme ni svoje ucitelje, i izgradio sam neki sistem vrednosti i uverenja, postujuci trud svojih roditelja, svojih ucitelja i svega sto sam tada dobrog mogao da naucim. Ne mogu da imam los odnos prema tome vremenu iako znam itekako da mnogo toga nije valjalo, bilo je podlozno svemu o cemu se pisalo ali nikako ne mogu da budem ubedjen u suprotno da je sve bilo lose i da nije valjalo do te mere da je to trebalo ratom razarati i upropastiti. Bio sam vrlo svestan i vrlo antiprotivan omladinac, kritican i nisam želeo da iz Gimnazije odlazim na Slobine mitinge u Požarevcu. Zavrsio sam kao djak generacije i Gimnaziju i Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu sa prosecnom ocenom 9,2 ali sticajem okonosti pre svega te neke meritokratsko-protezivacke (politicke podobnosti) nisam ostao na fakultetu pored dve godine postidiplomskih i rada u Institutu. Ne zalim sto je tako, znam kako sam i zasto prosao kroz tu pricu tako. No to ostavimo po strani...

 

Ekonomija sigurno nije cvetala i realni pritisci nekonkurentnosti su dovodili ozbiljno u pitanje stabilnost te ekonomije pa su i promene bile neophodne, u okviru takvog sistema pokazalo se vrlo tesko izvodive...da li je zaista moralo da dodje do kraha politickkog sistema i ekonomskog sistema kroz dramaticne odluke politickih rukovodstava i da li je bilo moguce izbeci sve sto vodilo u neminovan sukob, ostaje otvorena istorijska dilema, ali verujem da je sve vise onih koji veruju da mozda ne bi prezivela Titova Jugoslavija, ali bi neki oblik funkncionalnog drzavnog sistema moguce bilo ostvariti da su neke situacije odgovornije i postenije sagledavane, da se nije islo u konflikt i da rat nije bio neizbezan ako je ekonomsko i politicko razdruzivanje moralo da se desi. 

 

Sto se tice ekonomskog sistema, verujem da je to bilo definitivno nemoguce i da je moralo da se menja i adaptira i da je stvarnost zahtevala drugacije oblike svojine, organizacije proizvodnje preduzeca i slicno i da je eksperiment samoupravnog socijalizma doziveo svoj maksimum jer mu okolnosti vise nisu isle na ruku, narocito ne svetske..Uopste nisam pristalica konzervativnog gledanja da je socijalizam kao takav morao da dozivi krah neminovan iz tog razloga...(iako se cini da je to teorijski i prakticno vrlo lako dokazati i da je neminovno da se to desi sa takvim sistemima, ono sto ste pisali o zaduzivanju, kreditima i slicno kao papagaji)pokazalo se da su divergentni sistemi ipak takvi da u sebi razvijaju oblike konkuretnosti i socijalne drzave kojim se adaptiraju i da svaki od njih nailazi na tacke "pucanja" odnosno krah i da je kapitalisticki opet bi se desavali razni spekulantski, hiperprodukcijski, inflatorni i drugi problemi.

 

Mislim obrnutno da smo ovako manje zasticeni usli grlom u jagode (jer smo Mi to tražili kako je bio naziv jedne američke serije iz 90tih), izloženi svim i dobrim i lošim a više lošim stranama takvih sistema i da danas i još dugo ima bre da trpimo što smo šutnuli kao staru kantu svoj matični dom jer smo periferija turbulentnog globalnog multikapitalizma a u kolevku se više ne vraća...niti se može vratiti ribica koju smo pojeli razbivši akvarijum. A SFRJ je zaista bila jedan takav akvarijum koji je vremenom postajao sve živopisniji i sve nemogućiji ali rešenja u tom vremenu niko nije hteo da traži i vidi...kao i u svakoj mladosti išlo se do kraja.

 

No zaista, radi se o promeni koja je ipak rekao bih više bila kataklizmička nego seizimička, da to ipak nije bio potres zemljotresa nego neki ozbiljniji globalni tok na koji definitivno nije moglo da se odgovori ni da je do adaptacije sistema došlo osim da nije bilo rata. Da nije bilo tog političkog zahvata, verujem da bi se socijalistički model koji je bio modernizovan i sklon adaptacijama (uz sve boljke sistema), razvio u konkuretniji oblik (dopuštanjem različitih oblika svojine) da bi se država zaštitila i odredila svoj arbitrarni udeo u toj vrsti konkurencije i da bi naravno narod manje stradao i došao do poželjnog društva izobilja kakvo eto danas postoji. 😄 ali ne kroz komunističku utopiju, već kroz trezvenije izbore puteva koji vode u stabilan i normalan svet i razvoj.

 

Ali bilo je lakše da se larma uzme tojaga, napadaju komunjare ruše spomenici i Titove biste...da se to pretvori u nacionalistike manije i oluje i da se sve zatre...ali na utrini i pored korova, ostane neko seme slobode da cuva svest o patnji naroda i da se na žrtve isto gleda, da se poštuju drugi i da se na svoje više ne da.

 

Naravno proći će i to vreme, pa će neka nova generacija da piše o ex Yu kao o Atlantidi.

Edited by Janne240
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Darth Bane said:

Bila je samo jedna jedina kompanija koja se bavila trgovinom prehrambenih proizvoda: Centroistok! I tu i tamo po neki mali privatnik. Ispravite me ako gresim? 

 

2 hours ago, Darth Bane said:

Pa prodavnica gde se kupuju namirnice! Postojao je samo Centroistok? 

Ako me secanje ne vara ....

 

http://www.veleprometvukovar.hr

Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Darth Bane said:

... dobro ... verujem da je postojao ... u mom gradu nije bio ... verovatno je to bila jedna od boljih firmi u bivskoj SFRJ...

 

Aha.

Posebno u_nis i okolina.

:classic_biggrin:

Doduse i ja sam iz grada koji je, nazalost, od te, jedne od boljih firmi, bio udaljen ... hiljadu kilometara ...

Nisam ni znao koliko sam bio nesretan zbog toga.

 

PS.

Neke godine sa nekom delegacijom u_nis, a u sobi ne moze da se spava koliko simu cesma na umovaoniku i tusu u kupatilu. Cimer otisao da se zali na recepciju - oni skroz ljubazni, evo majstor samo sto nije! Pogledam ja proizvodjaca, pa preko puta hotela u 'RK Beograd', kupim dva kompleta 'dihtunga'. Vidim neke majstorice kod lifta i izmolim za 'papagajke', pa zamenim 'dihtunge'. Dodje cimer - vrisne od srece: zamenili, svaka im cast! Krene po telefon i da zove recepciju, da ih pohvali, i vidi na stolu otvorene komplete 'dihtunga'. Proradi mu kliker - pa to si ti! Cerekali smo se narednih par dana. Normalno da su 'dihtunzi' sutradan nestali. 

Znao je 'radni narod' sta je samoupravna muka! Bio je upoznat i sa 'Pravilnikom o sticanju dohotka', debljine jedno 1,5 cm i 'Pravilnikom o raspodeli dohotka', debljine jedno 4,5 cm.

Znanje je, ipak, znanje!  

 

...

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, DJORDJE said:

 

Pa sad ono kada smo kod pitanja, sam si se namestio. Koliko si ti kazana ispekao u K&K?:classic_smile:

Ja, naravno, nisam ni jedan, ali mi pričao đed o tim vremenima. 

"Pečenje" rakije je nekad bilo obavezno uz društvo, danas to niko ne praktikuje.

 

7 hours ago, DJORDJE said:

 

Sto se raznijh skalamerija tice , ja sam cak ucestvovao u pravljenju bakarnih kazana. Onaj ko zna kako da ga napravi, moze za jedan dan da sklepa ceo kazan od bakarnih limova i cevi. Nego jel' kod vas bilo dozvoljeno pecenje od zitarica? Mozda se varam, ali mislim da u Srbiji nije bilo dozvoljeno.

Rakija od kukuruza se pekla još '60ih pa i kasnije. Da li je ili ne bilo dozvoljeno nemam pojma, ali mislim da se pekla jer je kukuruza bilo u izobilju tih godina - pola Bosne bi išlo brati kukuruz u Banat gdje su dobijali 10% od ubranog zrna. Onda su vozom to liferovali nazad u Bosnu, hranili stoku/pekli rakiju. Nije se koristilo za ljudsku ishranu jer je narod zazirao od hibridnih sorti, obavezno se sijao "domaći" kukuruz bijelog zrna za ličnu upotrebu. I sad ga ima, rijetki vodeničari ga prodaju za skupe pare.

Hibridne pšenice su stigle negdje krajem '60ih početkom '70ih, ja sam toliko mlad da se sjećam stare sorte pšenice "brkulje" od koje je brašno bilo crno i blatnjavo a pogača tvrda. . .

 

Na drugoj temi sam okačio link na Papičev dokumentarac, jasno se vidi "izobilje" bivše nam države . . .

Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Kinik said:

 

Aha.

Posebno u_nis i okolina.

:classic_biggrin:

Doduse i ja sam iz grada koji je, nazalost, od te, jedne od boljih firmi, bio udaljen ... hiljadu kilometara ...

Nisam ni znao koliko sam bio nesretan zbog toga.

 

PS.

Neke godine sa nekom delegacijom u_nis, a u sobi ne moze da se spava koliko simu cesma na umovaoniku i tusu u kupatilu. Cimer otisao da se zali na recepciju - oni skroz ljubazni, evo majstor samo sto nije! Pogledam ja proizvodjaca, pa preko puta hotela u 'RK Beograd', kupim dva kompleta 'dihtunga'. Vidim neke majstorice kod lifta i izmolim za 'papagajke', pa zamenim 'dihtunge'. Dodje cimer - vrisne od srece: zamenili, svaka im cast! Krene po telefon i da zove recepciju, da ih pohvali, i vidi na stolu otvorene komplete 'dihtunga'. Proradi mu kliker - pa to si ti! Cerekali smo se narednih par dana. Normalno da su 'dihtunzi' sutradan nestali. 

Znao je 'radni narod' sta je samoupravna muka! Bio je upoznat i sa 'Pravilnikom o sticanju dohotka', debljine jedno 1,5 cm i 'Pravilnikom o raspodeli dohotka', debljine jedno 4,5 cm.

Znanje je, ipak, znanje!  

 

...

Made in SFRJ - niko to nece bolje popraviti od mene. :classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Vjekoslav said:

 

 

nije to temperament vec deranje. ti svakako nisi temperamentniji od Dalmatinaca. pa ipak, moze se juznjacki temperament izrazavati i bez deracine.

 

https://dizionari.repubblica.it/Italiano/S/sottovoce.html

 

 

 

 

Lipo jednom neko rece: sacuvaj me boze srpske istorije i hrvatske kulture. Ja mislim da je dranje kad se upotrebljavaju velika, boldovana slova. Ali eto, prepustam moderaciji da ona da sud o tome sta je dranje a sta nije. Do tada , i ja i ti smo samo ravnopravni sudionici. 

Sta Vjeko misli je samo to sto Vjeko misli. 

Link to comment
Share on other sites

Slazem se ali mislim da ne zavisi puno od drustva ko ce i kada biti kvaran ili slab i da u svakom vremenu ima ljudi koji se nalaze tu manje vise nesposobni da obavljaju ili rade neki posao. Drustvo ih nekad tolerise nekad ne...

 

Mislim da i Srbija a i Jugoslavija dele iste sindrome neuspeha u mnogim poljima organizacije ali da mogu i da imaju izrazito dobre rezultate kada to rade zainteresovani i ozbiljni ljudi.

 

Generalno, mada nemam mnogo drugacijih iskustava tacnije iz drugih zemalja, i ostale zemlje mogu imati probleme slicne nama, koje pripadaju mentalitetu ili problemima samog tog drustva.

Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, Janne240 said:

Slazem se ali mislim da ne zavisi puno od drustva ko ce i kada biti kvaran ili slab i da u svakom vremenu ima ljudi koji se nalaze tu manje vise nesposobni da obavljaju ili rade neki posao. Drustvo ih nekad tolerise nekad ne...

 

Mislim da i Srbija a i Jugoslavija dele iste sindrome neuspeha u mnogim poljima organizacije ali da mogu i da imaju izrazito dobre rezultate kada to rade zainteresovani i ozbiljni ljudi.

 

Generalno, mada nemam mnogo drugacijih iskustava tacnije iz drugih zemalja, i ostale zemlje mogu imati probleme slicne nama, koje pripadaju mentalitetu ili problemima samog tog drustva.

Srbija je, ne iz iskustva nego gledano iiz rezultata uspela nešto što ostalih 5 republika nisu, i to je za standarde Srbije urađeno neobično metodično i dosledno:

Sve što je u SFRJ iole valjalo upropastiti satrati, ukloniti.
Sve što u SFRJ nije valjalo - negovati, zalivati eskalirati.

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Naravno ne bih politicki polarizovao stanovista o Jugoslaviji i Srbiji nasuprot drugih republika, kako jeste zapravo proizaslo porazavajuce nakon ratova, mada se takav neki mentalitet provlaci u svakoj od tih zemalja...no proizilazi da se sva nasa nesreca u Srbiji nakon toga zapravo srusila nama na ledja jer smo malo verovali u odrzivost sire zajednice-pa smo tako lako i prihvatili rat koji se desio i kada je nama ostavljeno da upravljamo sopstvenom pokazali smo se isto toliko nesposobnim koliko su nam "drugi bili krivi".

 

Evo prolazi puna godina mog života u Sloveniji, nakon koje ću se vratiti svom poslu u Srbiji  u nastavi sociologije, znam šta me čeka znam kroz šta sam i ovde prolazio da bih svom sinu omogućio da ide za ciljevima koje je sebi rano postavio, i to mi je satisfakcija, mada obaveze i odgovornosti za njegove uspehe i dalje moram da podstičem i podržavam.

 

No koliko puta sam bio nesretan što se vraćam toliko sam sada željan te neorganizovane Srbije.. :D, samo da rata na našim prostorima ne bude.

Link to comment
Share on other sites

a kda pričamo o prozvodnji u SFRJ ima nekoliko zabavnih činjenica, sad će Kinik da mi zajaše na grbaču, ali dođavola...

Elem dan danas nema doktorske disertacije na polju robotike na bilo kom univerzitetu a da u referencama disertije nema nikoliko linkova na literaturu ili istraživanja iz Jugoslavije. Mahom ILR ili Insituta Mihajlo Pupin.

nešto se mislim, u kojoj državi je eksperimentalni prvi egzoskelet robota zaposlen? Ili zapošljen ako hoćemo SNS terminologiju zapošljen?
Nešto mi imena  Dejan Popović i Rajko Tomović čine zvučnim na tom polju, ma da ih nije nekako i njihov institut negovala SFRJ. Da Kiniče baš ta SFRJ

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Gledaj dosta se i ja ustežem kad ovde pišem, ne bih da iznosim direktno svoje mišljenje par exellance i svoj politički stav, jednom sam ostao usamljen i banovan zbog čvrstine svojih stavova, ne želim da ukazujem na druge i da se cinkaroški izvlačim...Ne kažem da se plašim bana, ali kao što kažu Drag mi je Platon ali istina draža, kad me ne svrbi jezik ne pričam puno. 😄

 

Ja verujem da smo imali i prve robote u proizvodnoj tehnologiji (ne da smo mi PRVI uvodili robote) a za mnoge stvari se govorilo šta je bilo tačno ne znam a i nisam pristalica da pričam kako smo bili pandan svima u svetu u svemu. To o zapošljavanju robota ne znam, ne verujem da smo bili toliko avangardni...u pravnom smislu. A pravnih gluposti je bilo...mali milion.

 

Bilo je dosta manjkavosti ali i dobrih projekata neki su realizovani neki nisu. Ko je čitao onaj link koji sam ubacio o MIG-21, mogao je da vidi šta se radilo, puno činjenica iz ugla stručnjaka i da je bilo dosta tih aviona te da je Jugoslavija aktivno mogla da brani svoj vazdušni prostor od strane agresije.

 

Uglavnom skloni smo da bacamo kamenje i da zavidimo onima koji znaju šta rade, a političari su tu da ukoče razvoj i sklone ono što vredi.

Edited by Janne240
Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, urosg3 said:

a kda pričamo o prozvodnji u SFRJ ima nekoliko zabavnih činjenica, sad će Kinik da mi zajaše na grbaču, ali dođavola...

Elem dan danas nema doktorske disertacije na polju robotike na bilo kom univerzitetu a da u referencama disertije nema nikoliko linkova na literaturu ili istraživanja iz Jugoslavije. Mahom ILR ili Insituta Mihajlo Pupin.

nešto se mislim, u kojoj državi je eksperimentalni prvi egzoskelet robota zaposlen? Ili zapošljen ako hoćemo SNS terminologiju zapošljen?
Nešto mi imena  Dejan Popović i Rajko Tomović čine zvučnim na tom polju, ma da ih nije nekako i njihov institut negovala SFRJ. Da Kiniče baš ta SFRJ

Ma daj Urose, sve - sve ali gde nadje robotiku!? Pa kad je u Japanu bilo nekoliko hiljada robota, a u Nemackoj i Svedskoj nekoliko stotina - mi smo imali jednog jedinog robota! I to znam jer sam citao u " Galaksiji". A i to nisu bili roboti u pravom smislu te reci vec robotizovane "ruke" koje su obavljale neke jednostavne zadatke.

 

Link to comment
Share on other sites

  • A sad locked and unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...