Jump to content

Recommended Posts

  • 3 weeks later...
On 9/5/2019 at 10:52 AM, Vjekoslav said:

(ide nastavak, kad uhvatim malkic vremena)

 

IMG-4132.jpgIMG-4136.jpgIMG-4135.jpg

 

ovdje centralni hrbat planine, koju su stari latini (prvi vinogradari) nazivali Mons aureus, presijeca ostar surduk. on se na sjeveru zavrsava u selu Podolje, a na jugu u selu Kotlina. surduk se naziva turski put, i tek je nedavno asfaltiran. gadan spust pa jos gadniji uspon ispred mene, zvizdan upekao, stoga momentalna pauza u vinogradu /  prikupljanje energije. 

 

IMG-4149.jpgIMG-4143.jpgIMG-4147.jpg

 

visoki lesni zidovi na prijevoju. nekima dom (bregunicama, pcelaricama, vodomarima), a nekima, hmmm...  

 

IMG-4142.jpg

 

nisam siguran sta ove (uredno) slozene staklene bocice predstavljaju. pagansku tradiciju, etno susrete sjevera i juga, umjetnicku instalaciju, vrag ce ga znati. kako god, na samom grebenu Báni-hegységa (kako lokalni Madjari nazivaju ovu planinu), konstantno se mijesaju madjarski, srbijanski i hrvatjanski signal.

 

Screenshot-2019-08-30-07-30-22.pngScreenshot-2019-08-30-22-10-09.png

 

eto jednog, posve prakticnog (meni osobno), moguceg benefita od ulaska Srbije u Evropsku uniju.

 

IMG-4166.jpgIMG-4176.jpgIMG-4164.jpg

 

relej u daljini oznacava najvisu kotu (Trojnas) ovog drugog, sjeveroistocnog dijela planine. ona se daljnjih 5km zracne linije pruza prema Batini, gdje se rusi u Dunav, a ja tu skrecem na jug, i spustam se prema Zmajevcu, u posjet Crvenoj Marti. sam spust je fantazija za umornog biciklistu, 2km ciste nizbrdice asfaltnom cesticom do centra sela.

 

Spoiler

drugi-dio.jpg

 

Zmajevac-full.png

VÖRÖSMART
Vörös Márta legendája

Egyszer régen, egy kis baranyai faluban élt egy Márta nevű úrnő. Hosszú, vörös haja volt, nagyon szép és nagyon gonosz volt.

Egy arannyal fizettette meg a Dunán való átkelést a réven, a szerencsétlen szegény embereket pedig – akiknek nem volt pénzük a révre – bezavarta a szőlőjébe és megdolgoztatta velük az átkelés árát. Gyakran több napig is dolgozniuk kellett. Rendkívül goromba volt. A szegény embereket, de még a saját jobbágyait is bottal és korbáccsal verte, hogy jobban dolgozzanak. Gonoszságának híre egyszer még Budáig is eljutott. A szigorú, de igazságos Mátyás király, miután hallott a kegyetlen Mártáról, elhatározta, hogy eljön Baranyába, hogy megbizonyosodjon a hírről. Jobbágynak öltözött és elindult a dunai révhez. Amikor fizetnie kellett volna, közölte, hogy most nincs pénze, de visszafelé kifizeti. Amikor szembesült azzal, hogy nem engedik át a réven, közölte, hogy személyesen ismeri Mátyás királyt, aki majd kifizeti a révet, mihelyt megtudja, hogy ő átkelt a folyón. Márta gonoszul kinevette, gorombán sértegette, majd pedig bezavarta a szőlőjébe dolgozni, hogy megkeresse az egy arany árát. A király még egyszer próbálkozott, mondván, hogy Mátyás szörnyű büntetést fog kihágni rá, ha meghallja kegyetlenkedését. Márta azonban könyörtelen volt. Ahogy kapált a király, egy aranyat maga elé dobott a földre úgy, hogy a többiek nem látták. Amikor szólt, hogy ő talált egy aranyat és ki tudja fizetni a révet, akkor elvették tőle, mondván, hogy az nem az övé, és tovább dolgoztatták három napig. A szőlőben a király megtapasztalta, hogy milyen körülmények között élnek és dolgoznak a jobbágyok, és amikor visszatért Budára, levelet írt Mártának. Amikor Márta elolvasta a levelet és rájött, hogy maga Corvin Mátyás dolgozott az ő szőlőjében, azonnal tudta, hogy szörnyű büntetést fog kapni. Ezután felvette legszebb fehér ruháját, befogta legszebb fehér lovait a fehér hintója elé, majd az összes aranypénzével a hintóban nekivágtatott, és a Duna magas partjáról a folyóba hajtott. Amikor a Nap beragyogja a Dunát, még ma is lehet látni, ahogy az aranyak visszaverik a fényt, amelyeket sohasem találtak meg. Ahol a víz a partra vetette Vörös Márta testét, azt a falut elnevezték Vörömartnak. A legenda szerint a vörösmartiak és a környező falvak lakói még halála után több évvel is látni vélték, ahogyan Vörös Márta lebeg a szőlői fölött, amelyek a kegyetlen úrnő halála után hirtelen nagy bőséggel kezdtek teremni.

 
Spoiler

ZMAJEVAC
Legenda o crvenokosoj Marti

 

Jednom davno, u jednom malom selu u Baranji je živjela vlastelinka imenom Marta. Imala je dugu crvenu kosu, bila je lijepa i jako zločesta. Zvali su je Riđokosa Marta (Vörös Márta). Marta je naplaćivala prijelaz preko Dunava jedan zlatnik, a nesretne siromahe koji nisu imali zlatnik za prijelaz tjerala je da obrađuju njezin vinograd danima kako bi ga zaradili. Pri tome je bila vrlo gruba, tukla je ljude, pa tako i svoje kmetove batinom i bičem. Priča o njezinoj zloći stigla je jednoga dana čak do Budima. Čuvši za Martina zlodjela, kralj Matija Korvin, koji je bio poznat kao strog ali pravičan kralj koji ne trpi nepravdu, došao je u Baranju provjeriti je li to istina. Preobukao se u kmeta i krenuo prema dunavskoj skeli. Kada je trebao platiti zlatnik za prijevoz rekao je kako sada nema novaca, no kako će platiti na povratku. Suočen sa zabranom prelaska rekao je kako osobno poznaje kralja Matiju, te kako će kralj platiti prijevoz umjesto njega čim dobije vijest da je prešao Dunav. Marta se zlobno nasmijala i izvrijeđala onoga za koga je vjerovala da je siromašan kmet, te ga poslala u vinograd zaraditi zlatnik. Kralj je pokušao još jednom, rekavši Marti kako će je sustići strašna kazna dozna li kralj Matija za njezinu zloću. No Marta je ostala neumoljiva. Kako je kralj kopao, bacio je zlatnik ispred sebe na zemlju, tako da to nije nitko primIjetio. Javio je Marti da je našao zlatnika i sad ima sa čim da isplati skelu. Međutim Marta je to otela od njega rekavši da to nije njegovo nego njezino, jer je ga našao na njezinom zemljištu. U vinogradu je kralj vidio uvjete u kojima kmetovi žive i rade, a kada se vratio u Budim napisao je Marti pismo. Čim je Marta doznala da je sam Korvin bio kod nje u vinogradu, znala je da ju čeka teška kazna. Uredila se i obukla najljepšu bijelu haljinu, upregnula bijele konje u bijelu kočiju i sa svim svojim zlatnicima povezla kočiju niz liticu u Dunav. I dan danas kada sunce obasja Dunav, vidi se odsjaj njezinih zlatnika koji nikada nisu pronađeni. Mjesto gdje je Dunav izbacio njezino tIjelo nazvali su Vörösmartom (Zmajevac). Na obali Dunava pronađen je Martin štap kojim je tukla kmetove, kao jedini dokaz njezine pogibije, po kojemu je obližnje selo Batina dobilo ime. Legenda kaže da su mještani Zmajevca i okolnih sela godinama poslije njezine smrti u smiraj viđali crvenokosu ženu koja lebdi iznad njihovog mjesta i nadzire svoje vinograde koji su, nakon njezine smrti, naglo počeli roditi.

 

 

IMG-4177.jpgIMG-4188.jpg

 

a u centru, na 20ak metara udaljenosti

 

IMG-4183.jpgIMG-4180.jpgIMG-4181.jpg

 

Martu sam sreo u lokalnom kaficu (jedinom u selu). ovako je izgledao espresso ristretto.

 

IMG-20190830-122108.jpgIMG-20190830-122101.jpg

 

i to iz drugi put, prvi put sam dobio punu zdjelu crne tekucine, pa sam zamolio da ipak malo smanji kolicinu vode, i da proba sa soljicom za espresso. al dobro, nisam se naljutio na Martu. em je to maleno selo, em se covjek ne moze naljutiti na zgodnu Madjaricu sve i da hoce.

 

...

 

(ide nastavak, kad uhvatim malkic vremena)

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

Vjeko, moras otkriti tu misteriju sa flasama. Najvise lici na skupljanje kisnice ali kojim povodom?

 

Vilenjaci i vjestice se najvjerovatnije tu okupljaju nocu i obavljaju svoje rituale i sreca je da te tu nije zatekla noc.

 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

btw. zna li neko neko madjarsko selo u kojem ne postoji ulica Petefi Sandora? :classic_biggrin: to ide kao po nekom defaultu, crkva, ulica Sandora Petefija, a onda sve ostalo.

 

Screenshot-2019-08-30-12-26-39.png

 

...

 

IMG-4196.jpg

 

e tu sam se lijepo zeznio. umjesto komotno (asfaltnom cestom) kroz baranjska sela do Osijeka,  ja krenio panoramski, nasipom uz Dunav. pa kad sam svratio u lovacku kucu Monjoros,

 

IMG-4199.jpgIMG-4201.jpg

 

i saznao od lovaca da je u toku lov, onda vise nije bilo moguce vratiti se, ili negdje presjeci put kroz sumu.

 

dunav.jpg

 

svrnio sam nakon nekog vremena samo do Dunava, tamo gdje je nasip najblizi rijeci. medjutim Dunav tu nije nista posebno (nema pjescanih ada). na toj stazici pukla mi je prednja guma, i taman kad sam ju krenio mijenjati, odjednom se pokraj mene, ko iz vedra neba (doslovno, jer mi je glava bila okrenuta prema zemlji), stvori granicna policija. pitaju kamo idem, rekoh nigdje ne idem, pukla mi guma, a oni umjesto da ponude pomoc (nije da mi je trebala, ali red je pitati), zaprasili gas do daske, ko da su nekog ganjali. dakle drugari emigranti & izbjeglice, na ovom mjestu nemojte prelaziti Dunav, policija je skrivena u cekama. 

 

IMG-4204.jpgIMG-4205.jpg

 

dalje niz nasip, jos jedna lovacka kuca (Zlatna greda), takodjer krcata budzovanima iz cijelog svijeta koje ovdje dovoze s osjeckog aerodroma svake jeseni kada je rika jelena na zadovoljenje visokobudzetnih atavizama.

 

IMG-4217.jpgIMG-4221.jpg

 

ostatak price je opisan u prvom postu, oluja, zivotinje koje bjeze. ostala je samo posljednja stanica, gdje sam promjenio zadnju gumu.

 

IMG-20190830-183529.jpg

 

prijemni centar Kopackog rita. i to je to, dovrsio sam ljetopis, koji je u biti dnevnopis, za manje od 2 mjeseca. bravo ja.

 

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

pocinjem skroooz novu pricu. :classic_biggrin: 

jesenopis.

 

map2.jpg

 

IMG-4284.jpg

 

u daljini se vide silosi Vukovara, dakle za razliku od sjevernih baranjskih sirina, sad se nalazim skrooooz na jugu (deep, Deep South :classic_biggrin:).

 

IMG-4288.jpg IMG-4289.jpg

 

iz Os krecem jos po jutarnjoj magli i do Dunava stizem "ocas posla" preko Tenje, Celija, Bobote, Vere i sirokih plodnih ravnica, izbjegavajuci asfalt i magistralne ceste. na izlasku iz Bobote nema vise onog strasnog sarplaninca (ako nekog zanima). u Dalj (rodno mjesto Milutina Milankovica) dolazim s juga, iz pravca Vukovara.

 

IMG-4291.jpg IMG-4296.jpgIMG-4298.jpg

 

pijem espresso ristretto  (identican onom iz Zmajevca), i brzo nastavljam dalje, uspinjuci se na Erdutsku, odnosno Daljsku planinu. temperatura se vrti izmedju 25 i 30 celzijusa, pravo Miholjsko ljeto.

 

IMG-4302.jpg IMG-4304.jpgIMG-4315.jpg

 

vinogradi u jesen! kome je do tempere ili akvarela, to je prava lokacija za donijet slikarsko platno.

 

IMG-4310.jpg

 

a pronadje se jos i grozdja na trsovima, ako se ozedni.

 

IMG-4326.jpgIMG-4320.jpg

 

ovo su posve novi nasadi (ne znam ni cega, ali vidim da je novo).

 

IMG-4328.jpg IMG-4331.jpg

 

iz vinograda kroz dugacki surduk dijagonalni uspon skroz do Erduta.

 

IMG-4335.jpg IMG-4336.jpg 

 

iznenadjenje usput.

 

...

 

(ide nastavak, kad uhvatim malkic vremena)

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

 

...

 

crno-more-atlantik.jpg

 

u centru Dalja izgradjeno je odmoriste za cikloturiste, odmah preko puta saborne crkve sv. Dimitrija. nisam fotkao jer sam kroz Dalj uglavnom proletio, al treba spomenuti da su uz "e-klupe, e-stolove, e-koseve, e-rasvjetu, e-nadstresnicu, e-stalke i e-servisnu stanicu" (sve dakako iz EU fondova), postavili i e-punionicu. pa e-to, ako vam crkne baterija elektricnog bicikla na putu od Crnog mora do Atlantika (ili obrnuto), da znate gdje se mozete e-puniti. odmah iza crkve prema Dunavu sreo sam jedan stariji bracni par biciklista iz Nizozemske, i to sad, u drugoj polovini listopada, dakle EuroVelo 6 nije prazno slovo na papiru. 

 

st2.jpg

 

za Srem ne mogu da tvrdim, tu bi se Chili ili neko drugi s vojvodjanske strane morao ukljuciti s recenzijama, ali sto se Slavonije, Baranje i ovog dijela Srijema tice, apsolutno najljepsa trava za odmor nalazi se na sjevero-zapadnoj strani Erdutske tvrdjave. prica se da se tu izlezavao i dobri kralj Matijas, i Sulejman I. Velicanstveni, i naravno, sama carica Marija Terezija, al to su seoske price. prava je istina da se tu izlezava samo moja malenkost kad udostoji Erdut svog posjeta.

 

IMG-4344.jpg IMG-4339.jpg IMG-4342.jpg 

 

malo dalje je i uredjeni vidikovac, sa stolovima, klupama i nadstresnicom za one koji vole ovdje dolaziti po kisi. ima tu u blizini i jedno staro gnijezdo orlova, koje sam prvi put vidio kad sam imao 6 godina, al njegovu tocnu lokaciju vam necu reci.

 

IMG-4347.jpg

 

od Erduta do Aljmasa proteze se Daljska planina, a od Aljmasa do Bijelog Brda Misino brdo. na Misinom brdu nema asfalta, samo polja, vinogradi i vocnjaci. u redu, da ne grijesim dusu, pronadje su tu jos ponesto skriveno, ako se dovoljno zumira. 

 

IMG-4355.jpg IMG-4366.jpg IMG-4369.jpg

 

kad se s Misinog brda spustite u Bijelo Brdo izlazite na glavnu magistralu (Sombor-Osijek), a to znaci da tuda dalje ne treba voziti jer postoje velike sanse da vas neki sleper zatepe ili oduva s ceste. medjutim postoji alternativa. 

 

b-b-tenja.jpg

 

IMG-4374.jpg IMG-4375.jpg IMG-4379.jpg

 

za tzv. osjecko polje uvijek se govori da je ravno ko vaservaga, medjutim ovdje, izmedju Bijelog Brda, Sarvasa i Tenje, polja su valovita. 

 

IMG-4383.jpg IMG-4385.jpg

 

juzno od Sarvasa nalazi se ciglana (koja radi), i bajer, na kojem pecaju lokalni pecarosi. ako se dovoljno odmakne, i malkic zazmiri, moglo bi proci kao polja rize u Yoyogijevoj domovini. ok, treba poprilicno zazmiriti. 

 

IMG-20191018-161136.jpg IMG-20191018-161131.jpg

 

ovo je sredisnji park u Tenji, kod dvorca Adamovicha i osnovne skole. tu sam sisao s bicikla, i premda postoji biciklisticka staza odvojena od ceste, othodao do Osijeka, odnosno do prve benzinske na kojoj sam popio espresso ristretto (ovaj put kako spada). kombinacija bicikliranja i hodanja pokazala se, na ovako dugackim dionicama, kao najbolja za moje noge (i ono izmedju nogu). eto, tu zavrsava moj prvi ovogodisnji jesenopis. nadam se i vasim prilozima iz kraja u kojem zivite, obzirom da ovaj topic nije zamisljen kao blog.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

https://vijesti.hrt.hr/553105/u-nedjelju-pocinje-zimsko-racunanje-vremena

 

i?

kako ste proslavili posljednji ljetni sat?

 

...

 

ja sam posjetio naseg starog drugara (sjetit ce ga se Vilhelmina), i ostao s njim u sumi sve dok nije zaslo sunce. 

 

IMG-4431.jpg IMG-4403.jpg IMG-4423.jpg IMG-4427.jpg IMG-20191026-164122.jpg IMG-20191026-164136.jpg IMG-4398.jpg IMG-4399.jpg IMG-4404.jpg IMG-4405.jpg IMG-4406.jpg IMG-4409.jpg IMG-4412.jpg IMG-4418.jpg IMG-4419.jpg IMG-4420.jpg IMG-4421.jpg IMG-4422.jpg

 

ima nove stanare. Barakuda, Kronos, sta vi kazete, koja je to gljiva na brijestu starijem od 300 godina?

 

IMG-4415.jpg IMG-4417.jpg

 

...

 

koprene magle u povratku, iznad vode, iznad polja.

 

IMG-4440.jpg IMG-4443.jpg IMG-4444.jpg IMG-4445.jpg

 

...

 

ovo sam usnajpao dok sam isao za Tikves. moram poslat Vladanu u London. njegova omiljena carda konacno se ponovno gradi. na starom mjestu.

 

IMG-4393.jpg IMG-4394.jpg

 

 

 

  • Like 8
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

@Vjekoslav

Gos'n Vjeko, 

Nisam se javljao na ovoj temi ali je pratim od početka, doduše s prekidima još od starog foruma...samo hoću, iz kurtoaznih razloga, da vam se zahvalim na postovima i da uživam čitajući ih...Pomalo sam i sentimentalno vezan za taj deo Hrvatske jer sam često provodio vrijeme u Mikluševcima odakle su bili suprugin djed i baka, pa su mi sticajem okolnosti neki predjeli iz vaših putešestvija poznati... pecanja na Dunavu i Bosutu sa pokojnim djedom se i danas sjećam kao da je bilo jučer... i prolazaka kozijim stazama pored natpisa "opasnost od mina", al' što zna šaran što su mine😎... anyhow, da ne davim, samo sam htio reći keep up the good work

 

Edited by Kolbas
  • Like 2
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Malo  Murat, secatre ga se,  malo ja, 2016 na FB.....o nekim ljudima koje smo zapamtili.....i od kojih smo ucili....

Ruždi.....prodavao je plastiku na uglu kod pijace, policija mu je oduzimala robu i čudnim putevima to je došlo do mene, uspela sam da policiju ubedim da mu vrate robu i da ga ne diraju, Ruždi je tim poslom hranio brojnu porodicu u kojoj je bilo i hendikepirano dete. Ruždi mi je došao na vrata stana, sa sinom i snahom, došli su da mi se zahvale za pomoć. Kasnije, na užas familije, pozajmila sam mu malu sumu novca koju je on vratio tačno u dan i sat kako smo se dogovorili. Prošlo je neko vreme i jedne subote poslepodne, taksista mi je zazvonio na vrata: šalje ga Ruždi, slavi rodjendan i poslao je taksistu po mene. Zahvalim se i odbijem da idem. Posle 20 minuta, evo takiste ponovo: "Gospodjo, morate da podjete, Ruždi vas čeka i bez vas niko ne sme da pipne kolače a puno je dece u kući....", otišla sam, pojela komadić tirkizno zelene torte u potpunoj tišini dok me je desetine očiju posmatralo...neopisiva beda skučenog prostora, poda od zemlje...razvaljenih prozora..kasnije, otišli su iz zemlje, svi, redovno su me obaveštavali kako im je u stranoj zemlji. Poslednje što znam je da se Ruždi vratio u Srbiju i skućio negde u okolini Gornjeg Milanovca. Eto, njih pamtim a bulumente moćnih, bogatih poslovnih ljudi koju sam sretala na novogodišnjim koktelima u Bg - ne mogu da se setim, ni jednog lica, ni jednog razgovora, ni jedne sudbine.
6
Edit or delete this
  •  
Edited by Pletilja
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 10/24/2019 at 1:13 AM, Vjekoslav said:

btw. zna li neko neko madjarsko selo u kojem ne postoji ulica Petefi Sandora? :classic_biggrin: to ide kao po nekom defaultu, crkva, ulica Sandora Petefija, a onda sve ostalo.

 

spacer.png

 

Petefi Sandor je bio veliki madjarski pjesnik i revolucionar. Petefi Sandor mu je pseudonim, krsten u evangelistickoj crkvi imenom Aleksandar Petrovic, od oca Stevana Petrovica i majke slovakinje Marije Hruzove. Madjari ga smatraju za Slovaka. Snazno uticao na Jovana Jovanovica Zmaja i Djuru Jaksica. Bio ideolog madjarske revolucije iz 1848. godine, prikljucio se i pobunjenickoj vojsci koja je natamburala vojsku Bana Jelacica koji je poslat da ugusi pobunu. Pobuna je kasnije ugusena uz pomoc Ruske vojske.

 

Stihovi — Aleksandar Petrović / Petefi Šandor

NA KRAJ SELA ČAĐAVA MEHANA *

Na kraj sela čađava mehana,
iz nje štrči kosa nećešljana.
Nećešljana od silnoga pića,
to je kuća seoskih mladića.

Iz kafane pijan ja izlazim,
čudnovate ulice nalazim.
Levo, desno, nigde moga stana,
oj, ulice ala si pijana!

Gle mjeseca što se nakrivio,
na jedno je oko zažmirio.
A drugo je sasvim zatvorio,
sram ga bilo i on se napio!

Tko to lupa na moj prozor tako,
zar vi momci ne znate polako?
Moj Milenko leg'o je da spava,
od te muke zaboli ga glava!

Mađarski tekst: Petefi Šandor/ prepev: Jovan Jovanović Zmaj

Edited by Atreid
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Mislio sam da je ovdje bila diskusija kada je @Pletilja preporucila da se spali svijezanj zalfije, pa sam odmah ubrao buketic i okacio na prozor da se susi. To je izgledalo ovako:

 

d6pKP2X.jpg

 

E pa maloprije se desilo ovo:

 

3ZzOB98.jpg

 

Opasno mirise, a mozda malo i omamljuje. Vec sam i zaboravio zbog cega se zalfija pali, da odagna zle cini i vradzbine mozda?

 

Uglavnom, to je sad zavrseno.

 

Sretan Bozic! :classic_smile:

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...