Jump to content

gerijatrija? za nas matore...


zoran59

Recommended Posts

7 hours ago, Div said:

 

Bogami, sada, ako to što hoću ne postignem odmah, kasnije, ne da neću moći nego neću ni znati šta sam hteo.

 

Šta otaviti deci, nema pravog odgovora, moda jedino ono što se dogovorite, porazgovaraj sa ćerom i postupi po njenom. Mislim da bi svaka mlada osoba kada bi birala da u ovom momentu dobije kuću ili odgovarajuću vrednost u novcu izabrala novac, ima više mogućnosti, međutim, ako današnju sumu dolara sa kojom možeš kupiti ili renovirati kuču ostaviš na računu, za deset godina neće vredeti, realno, ni polovinu iste kuće ili radova. Veoma udobna kuća za tebe ne mora da znači da bi imala istu vrednost za nju, sigurno da ni sam ne zna gde će živeti za 5-10-15 godina.

 

 

Zavisi gde se kuca nalazi. Stanovi, kuce, kupljeni pre 15 godina za 200.000, sada ( pod pretpostavkom da je adresa atraktivna)

vrede petostruko.

Link to comment
Share on other sites

Odmah da se ogradim, ovo iz mog ugla, života ovde. Smatram da jeste drugačije ako je iz ugla nekoga ko živi na Balkanu ili Evropi. Ovde smo mnogo mobilniji, ne pada nam teško da se selimo.

Zavisi od toga gde neko živi, veličina kuće, stana, ali jedna od grešaka koju mnogi čine je neplaniranje ili ti nedovoljno planiranje za taj period života. Moraju se doneti odluke blagovremeno, ukoliko imate kuću na sprat, razmišljati šta ako ne mogu da se penjem u starosti, a spavaća soba gore. Ili ako imate baštu, zahteva održavanje. Ok, to može da se plati kao i čišćenje stana, kuće, ali kako ste nemoćniji, ne možete možda ni da uživate u tome puno, pa treba izvagati. 
Srediti papirologiju, testament, ovlašćenja. Npr. kad sam vadila vozačku, jedno od pitanja je da li želite da budete donor, tako ako poginem, nek neko ima koristi. Na žalost, sve sam, samo da nikom ne daju moje oči, neće se usrećiti. 😑. Razgovarati sa partnerom, decom o tome kakva su vaša očekivanja, da ne ostavite njima teret da ne znaju šta će, kako ċe. Meni su to sve najnormalnije teme za razgovor.

Sad sam neke bacila u depresiju, možda, ali sam ozbiljna. Zato, složila bih se sa Divom i Helenom, čini mi se, za ostavine, kuće, to, pa kad deca nisu mala, imaju svoj put, svoj ukus. Ne bih da ih optereċujem obavezom. Gledam već sada kako da što manje imam (govorim o pokućstvu, stvarima), da što više vidim, uživam. 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Sad odgledah na Netflix film o Diani Nyad što prepliva od Kube do Floride, pa se mislim ona u tim godinama takav podvig, ništa je nije mogla zaustaviti da pokuša iznova, pa iznova, i ceo tim koji je bio uz nju. Ja u njenim godinama sada ako hodam ili planinarim  6-7 milja zadovoljna 😁.

Link to comment
Share on other sites

 

Kako se država trudi da nam, matorima, penzionerime, kljakavima, još malo oteža život. Na primer, za kartu za prevoz u GSP ne možemo da se prijavimo preko nekog portala, e-uprave, grada Beograda, GSPa, nego moramo na šalter, u opštinu, da se poklonimo. Za penzionersku karticu može da se aplicira preko sajta PIO, pošalju potvrdu da je primljen zahtev, posle nekog vremena da je kartica urađena i da se može podićo, opet, na šalteru. Nisam je ni podigao, ne čuh ni od koga da nudi neke pogodnosti. 

Onda kažu, matori informatički nepismeni, a ovi pametni, pismeni, sposobni iz državnih službi ne mogu da smisle način da dokumenat pošalju poštom ili, još bolje da dostave dokumenat u digitalnom obliku. Neki dan proveravam kako da produžim vozačku dozvolu, moram na šalter jer imam ograničenje u lekarskom uverenju pa zato moram lično da dođem, zašto, hoće li šalterski radnik da proverava uverenje, što ga ne bih poslao elektronski, onaj ko nema ograničenje on samo zaokruži izjavu da nema ograničenje, njemu se veruje na reč, odnosno kružić, meni ne.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Ovdje kod mene vozacku narucujes preko interneta, jos te i podsticu. Cijena na salteru je 750 kruna, a preko interneta 260. Za ono oko stana ili kuce. Ovdje se savjetuje da otplatis kucu ili stan, jer je to jedan vid stednje za stare dane.Mozes prodati kad god hoces ili podici novi kredit ako je potrebno. A djeca, pa to je na zapadu jednostavno. To niko ne moze znati gdje ce sutra otici. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Eh, kako koja godina prodje, mi razmatramo sta nam je pametno...

Imali smo srecu s nekretninama, negde se moralo ziveti dok radimo, pa smo kupovali cim se smestimo - tako da imamo nekoliko otplacenih stanova i ovaj u NL pod kreditom.

Decu nemamo, ja imam bratanicu, muz ima brata (s troje decice) - testamente jos nismo napisali, ali bi trebalo, jer ako nam se nesto desi, US, Nemacka i NL ce "pojesti" pola vrednosti.

Ono u Srbiji ce biti jednostavnije podeliti.

 

Razmisljamo da sve prodamo, stan u Subotici i kucu u mom rodnom gradu zadrzimo i da uzivamo, dok ne krene penzija.

Ljudi nestanu za sekund  i sta onda? Nece propasti, neko ce uzivati u tom, ali ima li smisla raditi do penzije, ako smo vec (relativno) obezbedjeni?

S druge strane, jos smo relativno daleko od penzije (12-13) godina, pa mi nekako bezveze da sedimo besposleni ....

 

Sta biste vi uradili? Dajte pametne ideje, matori ste (smo), ima tu nekoliko stotina godina iskustva na topicu 😄

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Sunshine State said:

Eh, kako koja godina prodje, mi razmatramo sta nam je pametno...

Imali smo srecu s nekretninama, negde se moralo ziveti dok radimo, pa smo kupovali cim se smestimo - tako da imamo nekoliko otplacenih stanova i ovaj u NL pod kreditom.

Decu nemamo, ja imam bratanicu, muz ima brata (s troje decice) - testamente jos nismo napisali, ali bi trebalo, jer ako nam se nesto desi, US, Nemacka i NL ce "pojesti" pola vrednosti.

Ono u Srbiji ce biti jednostavnije podeliti.

 

Razmisljamo da sve prodamo, stan u Subotici i kucu u mom rodnom gradu zadrzimo i da uzivamo, dok ne krene penzija.

Ljudi nestanu za sekund  i sta onda? Nece propasti, neko ce uzivati u tom, ali ima li smisla raditi do penzije, ako smo vec (relativno) obezbedjeni?

S druge strane, jos smo relativno daleko od penzije (12-13) godina, pa mi nekako bezveze da sedimo besposleni ....

 

Sta biste vi uradili? Dajte pametne ideje, matori ste (smo), ima tu nekoliko stotina godina iskustva na topicu 😄

Prodate sve, kupite kamper i skitnja po svetu.

:classic_biggrin:

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

25 minutes ago, Sunshine State said:

Eh, kako koja godina prodje, mi razmatramo sta nam je pametno...

.

.

Dajte pametne ideje, matori ste (smo), ima tu nekoliko stotina godina iskustva na topicu 😄

 

Često čujem ono, e, da mi je ova pamet bila, na to odgovaram, e, da mi je sad ona pamet.  :classic_biggrin: 
Ne bih mnogo razmišljao, odluke bih donosio u trenutku, kakve bi odluke bile zavisilo bi od trenutka.

 

 

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Sunshine State said:

Eh, kako koja godina prodje, mi razmatramo sta nam je pametno...

Imali smo srecu s nekretninama, negde se moralo ziveti dok radimo, pa smo kupovali cim se smestimo - tako da imamo nekoliko otplacenih stanova i ovaj u NL pod kreditom.

Decu nemamo, ja imam bratanicu, muz ima brata (s troje decice) - testamente jos nismo napisali, ali bi trebalo, jer ako nam se nesto desi, US, Nemacka i NL ce "pojesti" pola vrednosti.

Ono u Srbiji ce biti jednostavnije podeliti.

 

Razmisljamo da sve prodamo, stan u Subotici i kucu u mom rodnom gradu zadrzimo i da uzivamo, dok ne krene penzija.

Ljudi nestanu za sekund  i sta onda? Nece propasti, neko ce uzivati u tom, ali ima li smisla raditi do penzije, ako smo vec (relativno) obezbedjeni?

S druge strane, jos smo relativno daleko od penzije (12-13) godina, pa mi nekako bezveze da sedimo besposleni ....

 

Sta biste vi uradili? Dajte pametne ideje, matori ste (smo), ima tu nekoliko stotina godina iskustva na topicu 😄

Kako zamisljas svoju srecu ?

Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, Dragan said:

Kako zamisljas svoju srecu ?

 

Mesec dana na Floridi, mesec u NL, mesec u Srbiji, mesec u Nemackoj, mesec negde nepoznato.. sto se boravka tice.

 

Sto se tice emotivnog dela, manje-vise Srbija,  Florida,  NL...

 

Nema jednostavnog recepta za srecu...

Zato i zivimo dan za danom, i ne menjamo mnogo

 

 

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Sunshine State said:

Eh, kako koja godina prodje, mi razmatramo sta nam je pametno...

Imali smo srecu s nekretninama, negde se moralo ziveti dok radimo, pa smo kupovali cim se smestimo - tako da imamo nekoliko otplacenih stanova i ovaj u NL pod kreditom.

Decu nemamo, ja imam bratanicu, muz ima brata (s troje decice) - testamente jos nismo napisali, ali bi trebalo, jer ako nam se nesto desi, US, Nemacka i NL ce "pojesti" pola vrednosti.

Ono u Srbiji ce biti jednostavnije podeliti.

 

Razmisljamo da sve prodamo, stan u Subotici i kucu u mom rodnom gradu zadrzimo i da uzivamo, dok ne krene penzija.

Ljudi nestanu za sekund  i sta onda? Nece propasti, neko ce uzivati u tom, ali ima li smisla raditi do penzije, ako smo vec (relativno) obezbedjeni?

S druge strane, jos smo relativno daleko od penzije (12-13) godina, pa mi nekako bezveze da sedimo besposleni ....

 

Sta biste vi uradili? Dajte pametne ideje, matori ste (smo), ima tu nekoliko stotina godina iskustva na topicu 😄

Ja bih sve prodala, ostavila bih samo nekretninu u kojoj zivim i znam da cu ziveti. Nekretnine u Srbiji bih poklonila toj deci

( postoji, valjda samo u Srbiji, neki modus tipa " raspodela imovine za vreme zivota" i tu postoji i klauzula da je zapravo nekretnina

tvoja dok si ziva. Oni su samo vlasnici, ti si "uzavetljka". Ja sam tako uradila sa svojom "nekretninom".

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

@Sunshine State

Pitao sam, zato sto je to jedino relevantno pitanje, na koje jedino ti (vi) mozes dati odgovor.

Odlazak u penziju je cesto povezan sa izvesnim gubljenjem smisla u zivotu, jer je sam posao donosio izvesnu strukturu i polozaj u drustvu.

 

Svaki nas predlog je dobrim delom projekcija nasih zelja i vidjenja sveta.

Evo ti moje projekcije, sasvim apstraktne.

Materija sama po sebi nam ne moze doneti zadovoljstvo.

Paradoksalno mi svoje mladalacke vizije, zelje, zudnje ... (koje zapravo nisu materijalne prirode) vremenom "pretocimo" u neka materijalna dobra i mozda jos u nekakav ugled u drustvu, izvesna strucna znanja i sl.

U sustini prodamo svoj duh za materiju (sto ima svoj evolutivni smisao i vodi nas dalje kroz brojna iskustva).

U onom trenutku kada osvojis dovoljno materijalnih dobara za lagodan zivot do smrti, pruza ti se mogucnost da obrnes taj proces, tj. da stecenom materijom ponovo "kupimo" deo duha iz mladosti.

Sta to za tebe konkretno znaci ne moze ti niko reci, mozda moze da se opise kao ulaganje u sebe (ovo ne mora da bude u sebicnom smislu, jer moze na pr. da znaci i pomaganje dobrotvornih projekata koji ti leze na srcu), pronalazenje izvornih, mladalackih ideala i teznji.

Kada ne moras vise da brines da li ces imati za jelo, pice, krov nad glavom i seks (produzenje vrste) sledece (ili prvo) pitanje je - sta bi te ucinilo srecnim. Vecina ljudi kada govore o zadovoljnom zivotu spominju prijatelje i familiju.

 

Ovde naravno postoji mogucnost daljeg "horizontalnog" kretanja - profinjenija hrana, pice, zlatna wc solja... putovanja na egzoticne destinacije... ali i otvaranje mogucnosti za otkrivanje "vertikale" u sebi, ma sta to znacilo (za mene na pr. to znaci pokusavati razotkriti misteriju nase svesti).

 

 

 

 

 

Edited by Dragan
  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Div said:

 

Često čujem ono, e, da mi je ova pamet bila, na to odgovaram, e, da mi je sad ona pamet.  :classic_biggrin: 
Ne bih mnogo razmišljao, odluke bih donosio u trenutku, kakve bi odluke bile zavisilo bi od trenutka.

 

 

Da mi je ova pamet onda bila opet bi nasao nacin da nesto zajebem tako da mu dodje na isto.

Marfi je tu nemilosrdan.

:classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Constantin said:

I kod nas Koćo, ali je on-line za nijansu skuplja.

 

Nije li razlika samo u poštarini ukoliko tražiš dostavu na adresu. Mislim da je online zahtev + takse ista cena kao i predaja na šalteru?

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

@Sunshine State Ti si u specifičnoj kategoriji ovde od svih forumaša, imaš veze sa oba kontinenta. Svesna si problema zdravstvenog u US, stoga mnogi se ne penzionišu ranije ukoliko ne mogu finansirati taj trošak. Ali, ti možeš da biraš, tako da si u odličnom položaju. Putovanja jednom mesečno ċe biti podnošljiva i zanimljiva neko vreme, pretpostavljam, pa ċete nakon nekog vremena dobiti bolju sliku o gde se najbolje osećate, ako želite tu odluku da svedete na jedno ili dva mesta. Stanovi se mogu izdavati, ukoliko se mora zbog finansija, najlakši su za održavanje na duge staze. Možda bi tada bilo pravo vreme za downsizing, pa sredstva ulagati u hobije koje vas ispunjuju, raduju. Recimo, ja se radujem putovanjima, ali zbog aktivnosti i umetnosti, plus amaterišem s fotografijom. Razmišljala sam da bih možda i pisala. Uglavnom, ne mislim da će mi biti dosadno, ni najmanje.


pisaću još o primerima iz mog okruženja kasnije

Edited by C.F.
Joj, sad videla promenilo mi odluku u Baku, e svašta, popravljeno
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Div said:

 

Nije li razlika samo u poštarini ukoliko tražiš dostavu na adresu. Mislim da je online zahtev + takse ista cena kao i predaja na šalteru?

 

DA, da...to sam mislio kad sam rekao "malo skuplje"....

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Dragan said:

Odlazak u penziju je cesto povezan sa izvesnim gubljenjem smisla u zivotu, jer je sam posao donosio izvesnu strukturu i polozaj u drustvu.

 

Pored sebe imam primer nekoga ko je otišao u penziju, a da zažalio nije nijednom. Pošto ponekad radim od kuće, a ionako ga dobro poznajem, rekla bih da je u potpunosti zadovoljan, ali to je jedna neverovatno disciplinovana osoba i drži se planiranog: četiri puta nedeljno u teretanu, 2-3 puta vožnja bicikom oko 30 milja, takodje hiking i šetnja, tu se ja pridružujem. To su aktivnosti, a ostalo su: čitanje knjiga na jezicima koje je učio, zna, da bi održavao znanje, onda fizika, pa praćenje lekcija na Wondrium o temama iz istorije i istorije umetnosti, pa vežbe sa klasičnom gitarom. Da ne pominjem, da je preuzeo baštu, pa stalno nešto raducka, nervira se, pa kaže nemoj da si kupila još neku biljku, kažem ok, neću. Dodje vikend, njemu padne na um, vidi onde uginuo hibiskus, ajde da ga zamenimo. Skroz je predvidljiv, ja samo klimam glavom. E sada, malo sam skrenula s ovog tvog kvota čisto da kažem kako osoba može da ispuni dan, ali da kažem i da je meni čudno da mu ne nedostaje to zvanje i položaj koji je imao. Kada ga upitam zašto, kaže da je bilo dovoljno dugo rada, da sada želi da se posveti prvenstveno održavanju svog tela i uma da duže živi i uživa u stvarima koje voli. Strpljiv je dosta, ne vrši pritisak na mene da se penzionišem, podržava me da ja donesem tu odluku. Nakon godinu , dve ovih problema sa roditeljima, kad smo se vratili, prošla sam kroz jako naporan period na poslu, dodatno sa brigom o roditeljima, pogoršanjem mojih problema s očima, vidi me tako na ivici suza, kaže razmisli da napustiš posao, ali to je tvoja odluka, podržavam te, ali moraš sama odlučiti. U tom momentu, prodje mi kroz glavu koliko sam pogrešno razmišljala, čekam da mi on kaže uradi, pa da uradim. Koliko me njegove reči koje podržavaju, poštuju moju odluku čini snažnom kao ženu i čoveka, ne bih mogla da objasnim.

Zato se i ja približavam donošenju te odluke, pa da to vreme bude dragocenije za oboje.

I ponovo sam odlutala u pisanju jer mi je puna glava misli.

  • Like 1
  • Love 3
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Dragan said:

Vecina ljudi kada govore o zadovoljnom zivotu spominju prijatelje i familiju.

 

Hvala mnogo na odgovoru, to je ono sto me je i odvelo iz US u Evropu - mogucnost da sam nekoliko meseci godisnje u Srbiji, uz familiju i prijatelje.

 

Ne sumnjam da ce mi se u pravom trenutku odgovor sam nametnuti (nadam se!)

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Meni je jako žao što je situacija u Srbiji takva kao što jeste. Zaista mi izgleda kao veliki problem da bi tamo živela kao penzioner. Videla sam kako izgledaju bolnice, kako je komplikovan sistem sa uputima, čekanjem. Jednostavno, ne vidim uz sav novac koji imam, da bi to pomoglo. Finansije mogu da olakšaju dosta, ali to nije dovoljno. Potrebna mi je sigurnost da ću imati dobru negu ako zatreba.

 

  • Like 1
  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

Prenela sam vlasnistvo stana na decu, da ih procedure oko prenosa vlasnistva ne zadrzavaju ovde, zive i rade na 2 kontinenta, da ih advokati ne deru. Hat, medjutim, ja bih da se selim, da odem iz ovog mrtvog grada u grad u kojem imam prijateljstva iz mladosti. Matori smo za putovanja do tamo i ovamo, jednostavnije je da se ja preselim kod njih. Razgovarala sam sa decom o toj ideji, o prodaji stana i selidbi. Zapravo, ja i ne mogu da prodam stan jer nisam vlse vlasnik, prodaju bi morali da obave oni. A oni to ne zele. Molili su me da odustanem od selidbe, oni vole ovaj grad u kojem ne zive, kazu da vole ovaj stan jer su u njemu odrasi i znaci im da mogu uvek da mu se vrate. I tako, vezala sam sebi ruke, osecam se kao talac jedne sentimentalne fantazije jer oboje puno rade, slobodnih dana je malo i za odmor sa partnerima i za dolazak ovde. I tako, sad zivim kao hauzmajstor, brinem o tudjem stanu, popravljam, molujem, doterujem i uzasno mi je dosadno. 

  • Love 1
  • Tuzno 2
Link to comment
Share on other sites

Just now, Sunshine State said:

@Pletilja

Postovana gospodjo, postoji li opcija da iznajmite neki stancic u tom gradu gde zelite da zivite, a da Vasa deca pripomognu placanje rentiranja?

 

Na taj nacin, i Vi cete biti srecniji, a njima ce ostati roditeljski stan, koji zele da zadrze

 

Bravo! Bas ovih dana pricam sa prijateljicama da se sve tri preselimo u neku lepu banju, zakupimo stancic i uzivamo. One bi da se odmore od sinova, snaja i unucica koji polako ulaze u pubertet a ja bih da odem odavde. Sitan problem je sto jedna od nas 3 ima supruga koji hoce da podje sa nama tako da sad radimo na resavanju te sitnice. Ko je spominjao arsenik i stare cipke?

  • Like 2
  • Ha-ha 5
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...