Latinska Amerika

[deez nuts.]

Cestitke narodu Mexica. 

[Dragan]

Predizborna kampanja u Meksiku krvava je no ikad

Prije izbora 2. juna ubijeno je 36 kandidata. Predsjednik López Obrador nije uspio u borbi protiv organiziranog kriminala, kaže stručnjak.

 

Spoiler

Gisela Gaytán imala je velike planove za središnji meksički grad Celaya. Kandidat za gradonačelnika želio je suzbiti korupciju u upravi, povećati plaće policajcima i postaviti nadzorne kamere u gradu kako bi se suzbio organizirani kriminal.

Na svom prvom javnom izbornom skupu 1. travnja političarku su iznenadili kriminalci na motociklima. Jedan od njih otvorio je vatru. Gaytán nije imao šanse. Slučajni prolaznici mogli su samo primijetiti smrt političara koji je ostao ležati u lokvi krvi.

 

Mega izborni dan 2. juna

U Meksiku je nasilje zasjenilo važne dane za zemlju. 2. juna ova latinoamerička država neće izabrati samo novog predsjednika. 100 milijuna birača s pravom glasa također odlučuje o novom parlamentu, pokrajinskim vladama i uredima gradonačelnika.

Oni koji se ne daju kupiti organiziranom kriminalu često moraju platiti životom. Kako izvještava New York Times, Gisela Gaytán samo je jedna od 36 političara ubijenih tijekom izborne kampanje od prošlog juna.

 

Zastrašujuće brojke, čak i za Meksiko

Nedavna studija meksičke tvrtke za političko savjetovanje Integralia oslikava sumornu sliku političkog nasilja diljem zemlje. Oko 200 državnih službenika, političara i kandidata ubijeno je ili im je prijećeno uoči izbora u lipnju. To su zastrašujuće brojke čak i za Meksiko, gdje narkokarteli desetljećima zastrašuju, muče i ubijaju političare.

Za ubojstva su obično odgovorni narkokarteli, ali ima i primjera u kojima su poslovni ljudi ili političari dali ubiti konkurente, kaže Falko Ernst, stručnjak u think tanku Crisis Group u Mexico Cityju. “Nedostaju precizne istrage jer većina zločina nije rasvijetljena. U Meksiku postoji kultura nekažnjivosti”, kaže Ernst.

Razulareni kriminal pokazuje slabost sigurnosne politike predsjednika u odlasku Andrésa Manuela Lópeza Obradora, poznatog kao Amlo. Svoju politiku sveo je na slogan “Zagrljaji umjesto metaka”. Umjesto upotrebe policijske sile, želio se boriti protiv društvenih korijena kriminala edukacijom i prevencijom. Borbu protiv organiziranog kriminala delegirao je vojsci.

 

Opušteni tečaj nije se pokazao uspješnim

Pod Amlom je vojska pokušala ući u pregovore s kriminalnim skupinama. Organizirani kriminal iskoristio je ovu labavost države za daljnje širenje trgovine drogom i reketiranja.

Osobito su utjecaj stekle bande povezane s kartelom Sinaloa ili Jalisco. Meksičke vlasti svake godine izvijeste o više od 30.000 ubojstava. Prema UN-u, postoji i preko 110.000 “desaparecidosa” (nestalih ljudi), od kojih je većina vjerojatno mrtva. “Problem kriminala sada je veći i dublji nego što je bio prije šest godina”, kaže Falko Ernst.

Sigurnosna situacija također je središnje pitanje izborne kampanje dvoje predsjedničkih kandidata Claudije Sheinbaum iz vladajuće stranke Morena i oporbenog Xóchitla Gálveza (za trećeg kandidata Jorgea Álvareza Máyneza smatra se da nema šanse).

Challenger Gálvez obećava da će poduzeti oštrije mjere protiv organiziranog kriminala. Tijekom predizborne kampanje najavila je da će izgraditi zatvor visoke sigurnosti s najnovijom tehnologijom “kako bi se kriminalci bojali završiti tamo”.

Amlov pouzdanik Sheinbaum je, pak, više za nastavak dosadašnjeg kursa. “Opozicija želi mega zatvore za dječake. "Mi, s druge strane, jačamo sveučilišta i obrazovanje kako bismo se borili protiv korijena kriminala", rekla je na jednom događaju.

Ali sigurnosni problem je prevelik da bi ga oba kandidata jednostavno riješila, kaže Falko Ernst. "Važno je smanjiti očekivanja." Priliku vidi u tome što oba kandidata žele slijediti decentraliziraniji pristup. Ovo je pravi pristup u Meksiku, gdje je nasilje koncentrirano u nekoliko država.

Nije iznenađujuće da je sprovod ubijene političarke Gisele Gaytán morao nadzirati veliko sigurnosno prisustvo. Rođaci su bili teško ozlijeđeni. "Gradonačelnik! Gradonačelniče!”, povikali su neki od prisutnih, prenose lokalni mediji.

Meksičke vlasti svake godine izvijeste o više od 30.000 ubojstava.

Prema UN-u, postoji i preko 110.000 “desaparecidosa” (nestalih ljudi), od kojih je većina vjerojatno mrtva.

 

 

Pretučene, silovane, izbodene - prezrene žene u Meksiku

Žene ovdje žive opasno. Ima li sada nade da će predsjednica uskoro vladati? Susret s dvije Meksikanke koje kažu: To bi bilo lijepo.

 

Spoiler

Život žene u Meksiku, primjerice, može izgledati kao život Norme Andrade. Ona sjedi u svom uredu u Mexico Cityju. Prozori: rešetkasti. Na ulazu: teška čelična vrata. A pored njezina stola nalazi se monitor koji prikazuje snimke nadzornih kamera koje vise oko zgrade. “Ali navikneš se”, kaže 66-godišnjak.

Norma Andrade trenutno tuži meksičku državu na Međuameričkom sudu za ljudska prava zbog ubojstva svoje kćeri Lilie Alejandre García Andrade. Ni nakon 23 godine zločin nije rasvijetljen. Norma Andrade želi pravdu i zato joj drugi žele smrt. “Već su me dvaput pokušali ubiti”, kaže Andrade. “Oni” mogu biti kriminalci, ali i policajci ili političari. Andrade ni sam nije siguran. Ona zna samo jedno: "Oni su muškarci."

Meksiko je zemlja ubojica , ne samo zbog kriminala s drogom, već i zbog nasilja nad ženama. Njih tuku, kidnapuju, siluju, izbodu ili pretuku na smrt. Od muža, bivšeg, od trgovaca ljudima i potpunih stranaca. Svaki dan u prosjeku bude ubijeno gotovo deset Meksikanaca jer su žene. Broj neprijavljenih slučajeva vjerojatno će biti još veći.

 

Žene pred izbornom pobjedom

Ali kada ova zemlja glasa 2. lipnja, iznenađujuće, žene imaju najveće šanse za pobjedu. Claudia Sheinbaum je favorit, ima 61 godinu, a vladala je Mexico Cityjem od 2018. do 2023. godine.

Iza nje je Xóchitl Gálvez, ona je također žena, također ima 61 godinu. Najbolje plasirani muški kandidat je jednoznamenkasti.

Nije li ovo tračak nade za Meksikance? Norma Andrade uzdiše. "Bilo bi lijepo." Ona ne misli da će se mnogo toga promijeniti za žene pod predsjednikom čiji je program uglavnom nastavak politike njezinog prethodnika. Problem je prevelik za to, prezir prema ženama preduboko je usidren u društvu.

Norma Andrade dolazi iz Ciudad Juáreza, na krajnjem sjeveru. Grad u kojem se dogodio prvi veliki val ubojstava nad ženama. Ali krajem šezdesetih, dok je Andrade još bila djevojčica, nije osjećala ništa od toga.

 

“Ubojice se nemaju čega bojati”, kaže Norma Esther Andrade

Ciudad Juárez nalazi se na samoj granici sa SAD-om. U 1960-ima su osnovane tvornice za sklapanje električnih uređaja i autodijelova, maquiladoras. Ubrzo su došli ljudi iz cijele zemlje u potrazi za poslom, često žene, siromašne i same.

Nije sasvim jasno kada su točno počela ubojstva. 1993.? Ili prije? U svakom slučaju, djevojke i mlade žene sve su češće nestajale, da bi se tjednima kasnije ponovno pojavile, mrtve, gole, u jarku. Norma Andrade kaže da se tada nije bojala. Policija, političari i vlast uvijek su govorili da su same žrtve krive. Jer su se spetljali s kriminalcima ili su bili vani sami kasno navečer. “Vjerovao sam u to u to vrijeme.”

Na stolu joj je plastična čaša. Na njemu: Ironman, komični junak u čeličnom oklopu. Andrade ga sada steže objema rukama, gotovo kao da joj je potrebna podrška za ono što dolazi.

Bilo je to 14. veljače 2001., rana večer. “Sjećam se da sam u početku bio ljut.” U to je vrijeme Alejandra, njezina kći, počela raditi u maquiladori. Mlada žena, 17 godina. Već je imala kćer i sina od pet mjeseci. Kad je njezina kći bila na poslu, Norma Andrade čuvala je njezine unuke. Ali njena kći tog dana nije došla kući. “Prvo sam mislio da je otišla na zabavu s prijateljima”, kaže Andrade. U 3 ujutro počela se brinuti. “A onda sam u 6 ujutro uhvatila paniku.”

Nakon tjedan dana nazvao je susjed: na pustoši je pronađeno mrtvo tijelo mlade žene. Norma Andrade odvezla se u mrtvačnicu. U jednom trenutku njezinom bratu dopušten je ulazak. “Kada je ponovno izašao i vidjela sam mu lice, znala sam da je to Alejandra.”

Norma Andrade sada duboko diše. Alejandra je bila vezana i pretučena, otkrila je obdukcija. Nekoliko ju je nasilnika danima mučilo i uzastopno silovalo dok nije konačno zadavljena.

U početku je vjerovala da policija doista traži ubojice njezine kćeri. “Išao sam u policijsku postaju svaki dan.” No ubrzo se iznervirala policija. Sve češće su je se pokušavali riješiti. U Mexico Cityju, mladi odvjetnik pristao je preuzeti njezin slučaj. Osigurali su ponovnu procjenu tragova DNK. Analize su pokazale da je jedan od počinitelja sigurno muški član obitelji domaćeg tužitelja. Nikada nije razjašnjeno tko bi od više od desetak mogućih članova obitelji mogao biti počinitelj.

Manje od 5 posto ubojstava u Meksiku se riješi. Policiji nedostaju sredstva, djelatnici, a ponekad i motivacija. Norma Andrade smatra da je upravo ta nekažnjivost jedan od glavnih razloga nasilja nad ženama: “Silavci i ubojice znaju da se nemaju čega bojati.”

Tada se rođaci moraju boriti za pravdu – a često se i sami nađu na putu vatri, doslovno: Kad je Norma Andrade 2. prosinca 2011. došla kući s posla, maskirani ljudi otvorili su vatru na nju. Preživjela je uz puno sreće. Kad je otpuštena iz bolnice, pobjegla je u Mexico City. “Policija mi je tada rekla: ovdje si siguran.” No dva mjeseca nakon prvog napada uslijedio je drugi. Preživjela je i ovaj put.

 

Imala je sreće, kaže Ana Alvarez (27)

Nije da u Meksiku nema napretka. Stručnjaci smatraju da je sada normalno da mnoge Meksikanke obnašaju javne dužnosti. To bi također povećalo šanse da zemlja sada ima svoju prvu ženu predsjednicu. Nije li to razlog za nadu? “Šlag na torti ne mijenja činjenicu da je torta pokvarena”, kaže Ana Alvarez.

Rano je poslijepodne u Santa María la Ribera, hipsterskoj četvrti u Mexico Cityju. Nije bilo lako pronaći mladu feministicu koja je bila spremna na razgovor, pogotovo s muškarcem. Slušajući Anu Alvarez, postaje jasno zašto.

Sjedi u kafiću, 27 godina, tetovirane ruke, minđuša u nosu, velike okrugle naočale. Imala je sreće, kaže, roditelji su joj bili jako napredni. Njezina majka je i sama aktivistica i ponekad zajedno demonstriraju za prava žena. Otac je ekonomist i kuhar. Dok je majka još studirala, on je čuvao kćer.

Alvarez je velik dio djetinjstva provela sa svojom bakom, koja je živjela u starosjedilačkoj zajednici u Oaxaci, u južnom Meksiku. "Nemojte misliti da je to previše romantično", kaže ona. Sve tradicije bi značile da je škola obično gotova za djevojčice u dobi od deset ili jedanaest godina; one se trebaju udati, a ne studirati.

Selidba iz Oaxace bila je kulturološki šok, kaže Alvarez: milijuni ljudi, asfalt umjesto prirode. No ubrzo je shvatila da život djevojke ni ovdje nije lak. U školu je morala nositi suknje, a teme poput menstruacije bile su tabu. Kad je imala 13 godina, roditelji su joj kupili knjigu o seksualnom odgoju – ali su je i upozorili da je muškarci mogu dirati po dijelovima tijela koji joj se ne sviđaju. U vlaku i autobusu uvijek treba sjesti i zataknuti suknju među noge kako nitko ne bi mogao fotografirati odozdo. “Prosvjetljenje na meksičkom”, kaže Alvarez.

Alvarez kaže da ju je bivši dečko silovao kad je imala 16 godina. Nakon toga je ostala trudna. U bolnici je morala slušati pogrdne komentare medicinskih sestara: Tako mlada, a već radi takve stvari? Zatim je dobila tabletu za pobačaj i poslana kući. Budući da je plakala, ispred klinike joj se obratila žena: aktivistica koja ju je tada podržala u pobačaju.

Bio je to početak novog života: Alvarez je i sama postala acompañanta, suputnica pobačaja. Ima puno posla: mnoge žene u Meksiku danas ne bi vjerovale institucijama.

Može li se situacija za žene poboljšati ako država bude imala predsjednicu? "Ne mislim tako", kaže ona. U konačnici, muškarci bi i dalje dominirali politikom i dopustili bi ženama da napreduju samo ako ne bi dovodile u pitanje njihovu moć.

Za koga će glasati 2. lipnja, ne želi otkriti. Ali ona će glasati: "Mi žene smo se teško borile za ovo pravo u prošlosti", kaže prije nego što nestane u stanici podzemne.

Odmah do ulaza je oglasna ploča. Na njemu: prijave nestalih s fotografijama djevojaka i mladih žena.

 

 

[Dragan]

Predsjednica mačo zemlje

Claudia Sheinbaum pobjeđuje na predsjedničkim izborima u Meksiku – prva žena u povijesti te latinoameričke zemlje. Portret.

 

Da biste shvatili koliko je pobjeda Claudije Sheinbaum povijesna***, morate se malo vratiti u prošlost, točnije u 1953. godinu. Godina u kojoj je Elizabeta II. zasjela na kraljevsko prijestolje Ujedinjenog Kraljevstva. U zemljama poput Njemačke, SAD-a, ali i Brazila i Urugvaja, ženama je desetljećima dopušteno glasovanje na glasačkoj kutiji. Ali tek su tada meksičke žene zapravo dobile opće pravo glasa.

Sada je jedna od njih pobijedila u utrci za predsjednika: u nedjelju je, prema službenim projekcijama, Claudia Sheinbaum izabrana za novu šeficu vlade s oko 60 posto glasova. Ona će biti prva žena na čelu države u povijesti te latinoameričke zemlje.

 

Meksiko je još uvijek mačo zemlja, iako su mnoge žene sada uključene u politiku

Naravno, njezina pobjeda nije posve iznenađujuća: Sheinbaum je od samog početka važila za velikog favorita. Međutim, razlozi za to leže u jednom čovjeku: Andrésu Manuelu Lópezu Obradoru, poznatom kao Amlo, aktualnom predsjedniku Meksika. Državom vlada od 2018., ekonomija raste, siromaštvo opada, posebno zahvaljujući raskošnim socijalnim programima. Amlo je iznimno popularan i to nisu uspjeli promijeniti čak ni kontroverzni veliki projekti i kritike rušenja demokracije. Međutim, ustav zabranjuje drugi mandat, pa se Amlo rano pobrinuo za svog nasljednika.

Činjenica da je odabrao ženu je, s jedne strane, iznenađujuća: Meksiko je mačo zemlja, a svaki dan u prosjeku deset Meksikanki bude ubijeno od strane nasilnih muževa, ljubomornih bivših momaka, uvrijeđenih obožavatelja ili beskrupuloznih silovatelja i ljudskih trgovci ljudima.

U isto vrijeme, međutim, propisi o kvotama doveli su do toga da žene posljednjih desetljeća postaju sve prisutnije u meksičkoj politici. Danas polovicu zastupnika u parlamentu čine žene, trećinu guvernerskih mjesta drže žene – a od nedjelje je jasno da će Meksiko imati i svoju prvu predsjednicu.

 

Od znanosti do politike

Sheinbaum ima 61 godinu. Potječe iz židovske obitelji; njezini su djed i baka emigrirali u Meksiko iz Litve i Bugarske 1920-ih i 1940-ih. Sheinbaumovi roditelji bili su znanstvenici, ali su istovremeno bili i politički aktivni. I sama je krenula tim stopama: studirala je fiziku na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika, doktorirala energetsku tehnologiju i istraživala pitanja okoliša.

Uz akademsku karijeru, odmalena je bila aktivna u studentskom pokretu. Na prijelazu tisućljeća upoznala je Amla. Doveo ju je u svoj kabinet kao šefa vlade u Mexico Cityju. Godine 2015. Sheinbaum je postao gradonačelnik jednog od najvećih administrativnih okruga u metropoli. Tri godine kasnije sama je bila na čelu glavnog grada.

 

Sheinbaum nije bez proturječja u svojoj politici, uključujući žensku politiku

Ovo je zapravo iznimno prestižna pozicija, ali za mnoge je Sheinbaum ostala neobično niskoprofilna, administratorica, vrijedna i savjesna, ali bez neke velike karizme i uvijek odana svom mentoru, Andrésu Manuelu Lópezu Obradoru. "Nastavit ću njegovu ostavštinu", izjavila je malo prije izbora.

Sheinbaum, pak, pritom više puta ističe da želi sama sebi dati ton ako pobijedi na izborima. I tako se dogodilo, na primjer, da je ona, znanstvenica za okoliš, obećala da želi ojačati obnovljive energije. Istodobno, međutim, obećava da će dodatno potaknuti proizvodnju fosilnih goriva, baš kao što je to učinio njezin prethodnik Amlo.

Sheinbaum također nije bez kontradikcija kada je riječ o ženskoj politici: sebe opisuje kao feministicu. Međutim, tijekom njezina mandata na čelu vlade u Mexico Cityju prosvjedi, posebice mladih aktivista, ponekad su bili brutalno ugušeni.

Kako ona želi pomiriti sve te suprotnosti i, prije svega, u vladin program, bit će jasno od 1. listopada: tada će Sheinbaum preuzeti dužnost kao prva žena predsjednica u povijesti Meksika.

 

*** povijest = istorija