Jump to content

Kakvi smo to roditelji? Vaspitanje kroz generacije...


Kronostime

Recommended Posts

Moja tetka je rodila sa 45 čini mi se, još su doktori govorili da nikada neće imati decu i godinu dana pre rođenja deteta je imala spontani sa blizancima tako da uvek ima nade. A imam primere u familiji veštačke neuspešne oplodnje godinama, i na kraju je jedna uspela i posle toga prirodno rođeno još troje.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

To je sve u redu, ali ne zaboravite da ne želi svako da bude roditelj i da je i to izbor koji se mora poštovati. Imati dete nije zahtev za osećaj nekog kompletiranja ličnosti. Slobodan čovek/žena ima pravo da to odluči za sebe i bez pritiska ostalih da mora da konstantno daje odgovore za svoj izbor.

 

Takodje, postoje izbori usvajanja deteta, dece, i udomljavanje dece različitog uzrasta ili dece sa specijalnim potrebama. Veštačka oplodnja ne mora biti jedini izbor ako se ne može prirodno.

 

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Upravo me zvao drug iz osnovne i srednje skole da se dogovorimo mi pretekli da se vidimo  sredinom Juna povodom 30 godina mature.

Nikad nije imao devojku, nije ga ni interesovalo, batalio kompjuter kad smo ga ja i drugar ispsovali zbog rezanja 500 CD za kucnu upotrebu nedeljno tokom 3 godine - hvala Bogu pojavili se USB  flesevi i diskovi veceg kapaciteta.....

Sta mu je falilo? Nista! Zivi u svom balonu vec 50 godina i boli ga uvo.

Nije introvertan, naprotiv, krece se svuda (moze da isprica Zvezdasima odje kako je tekao put ka Bariju u detalje kao ocevidac)

Zove me i kaze:  da se vidimo - dok nas ima!

Par drugova izgubismo tokom ovih godina, a blizi smo opelu nego krstenju, tako da svaki da je kao poslednji - jedan ce sigurno biti.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

23 minutes ago, ControlFreak said:

To je sve u redu, ali ne zaboravite da ne želi svako da bude roditelj i da je i to izbor koji se mora poštovati. Imati dete nije zahtev za osećaj nekog kompletiranja ličnosti. Slobodan čovek/žena ima pravo da to odluči za sebe i bez pritiska ostalih da mora da konstantno daje odgovore za svoj izbor.

 

Takodje, postoje izbori usvajanja deteta, dece, i udomljavanje dece različitog uzrasta ili dece sa specijalnim potrebama. Veštačka oplodnja ne mora biti jedini izbor ako se ne može prirodno.

 

 

Sve se slazem s tobom. Imam i taj primjer u mojoj okolini sa usvajanjem djece. Medjutim kad dodju pozne godine pojavljuju se drugi problemi. Ovdje skoro svake godine se u  stampi pise o usamljenosti starih ljudi. Narocito u vrijeme Bozica. Ljudi stari, nemaju nikoga sa kim bi podjelili te neke trenutke radosti. A zasto nemaju nikoga? Pa bas zbog toga sto nisu zeljeli obaveze prema nekome dok su bili nezavisni ( sto bi se kod nas reklo u snazi). I da dodam jos nesto. Mozemo da filozofiramo koliko hocemo ali kad dodju pozne godine mozemo ocekivati da nas  obidje samo neko od najblizih(citaj djeca). Ja imam obicaj da kazem supruzi da zelim osmoro unucadi(od njih dvojice sinova). Ona mi na tokaze da sam lud kud cemo sa toliko njih. A mij odgovor je , unaprijed racunam da nas  neko od njih nece voliti ili mozda viditi ali isto tako racunam da ce nas neko i voliti da ne docekamo starost usamljeni ( nadam se da cemo ostariti).

Link to comment
Share on other sites

Nekad sam radio obracun zarada  u firmi - u zadnjih 8 meseci zovu koleginice i pitaju kako se obracunava bolovanje...

A ne radim obracun vec 15 godina, konsultujem koleginice i njihove sefove kako se to radi.

A i odocnele majke kako da ostvare svoja prava bezbolno.:classic_sleep:

Link to comment
Share on other sites

Smarati sopstvenu decu, kako zelimo unuke, dok oni ne zele decu, u odredjenim godinama, ili nikad, je odlican recept za izgubiti dobar odnos sa svojom decom. To je njihov izbor, kao sto je bio nas da ih imamo ili ne.

To ukljucuje I tzv "samo kazem, eto kako Pera/Zika ili komsija....". Ne treba ziveti kroz decu, I pokusavati da usmerimo njihov zivot kako mi mislimo da treba, ili nama odgovara (hocemo unucice) nego uzivati da su oni srecni sa svojim izborom. 

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

16 minutes ago, Angelia said:

Smarati sopstvenu decu, kako zelimo unuke, dok oni ne zele decu, u odredjenim godinama, ili nikad, je odlican recept za izgubiti dobar odnos sa svojom decom. To je njihov izbor, kao sto je bio nas da ih imamo ili ne.

To ukljucuje I tzv "samo kazem, eto kako Pera/Zika ili komsija....". Ne treba ziveti kroz decu, I pokusavati da usmerimo njihov zivot kako mi mislimo da treba, ili nama odgovara (hocemo unucice) nego uzivati da su oni srecni sa svojim izborom. 

Andjo, svi smo mi u narednih par godina babe i dede: neka su zivi i zdravi, a i mi da ih smaramo sa nasim opterecenjima koja ih. akobogda, nece interesovati.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Kronostime said:

Andjo, svi smo mi u narednih par godina babe i dede: neka su zivi i zdravi, a i mi da ih smaramo sa nasim opterecenjima koja ih. akobogda, nece interesovati.

Moguce, a mozda i nismo. Ne treba zaboraviti da vecina dece gleda u svoje roditelje, i ocekuje da bude prihvaceno, da budemo ponosni na njih .... zato je to smaranje "kad ce deca" izuzetno stetno, jer im govorimo da nekako ne zadovoljavaju nasa ocekivanja.

Ne znam, jos sam relativno daleko od statusa babe :classic_biggrin: 

  • Like 1
  • Ha-ha 3
Link to comment
Share on other sites

@koca popovic Razumem taj problem. Živim u SAD i to stoji što kažete, ali takodje postoje i organizacije ili pojedinci koji volontiraju da posećuju u staračkim domovima ili bolnicama i recimo čitaju iili jednostavno vode razgovor sa njima. To podstiče i ove mladje ili neke druge osobe koje rado žele da pomognu ili su i sami usamljeni ili imaju vremena. Mladji to nekada čine zato što je deo nekog školskog programa ili internship, ali verujem da nekima od njih to znači, pomaže u razumevanju starenja ili bolesti u staro doba. Ukratko, postoje neke opcije u društvu koje mogu te probleme rešiti. Ali, da razumem vas i vaš stav koji je isto validan. Pozdrav.

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Kočo, pa nemamo mi problem valjda ovde na ovoj temi. Vodimo razgovor i sve što kažemo se sasluša, svako ima svoje mišljenje ili iskustvo i većina smo dobre volje. Ne moramo da se svi složimo u svemu. Bar ja tako čitam, ali ja sam pomalo tip sa ružičastim naočarima 🙂. Volim kad me neki post podstiče na razmišljanje.

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Nikako ne dirati život naše dece. Ja vrištim samo zbog para dok me šefica ne ispreskače, a šta si ti radio. Onda stanem jer shvatim da nisam u pravu. Ovo da li će da imaju decu,ili ne to je na njima. Jedino što insistiram, je da ne treba imati decu dok ne možeš da pokriješ sve što traže. Ne moraš da pokrivaš, ali moraš da možeš.

Mojima nikada neću reći da mi treba unuče, ili šta se dešava oko onog. To opet ne znači da mi ne bi bilo drago.

Nego da da ponovim, deca su rupa bez dna, samo sipaš, a ona prazna. [emoji14]

Ovo bilo onako za kraj.

Uf i ovo sam hteo da dodam, ma starost ne sme da blokira mladost. Starački domovi su za stare, da svi budu vršnjaci.

 

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

25 minutes ago, koca popovic said:

Pocinje da me smara da sve moram da crtam sta sam mislio da kazem. Em me mrzi da pisem a tek u dodatku da objasnjavem ono sto sam rekao, hm. Posebno me smaraju ( poneki, ne svi) sa one strane bare.😬

Izvina Koca, ali pricam ono sto sam videla iz iskustva, nije komentar bio direktno upucen tebi jer si vec rekao da ne treba daviti.

A u to se lako sklizne iz najbolje namere, najcesce. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ovde sam pisala iz ugla jedne tetke koja obožava sestrinu decu. Ne mogu da pišem iz ugla roditelja-majke, jer se nisam ostvarila na tom polju materinstva. Želela sam dete, ali...Život mi je podelio neke loše karte.

 

Da je čovek sa kojim sam planirala brak i decu ostao živ,  pokušavali bismo da budemo roditelji ili bi usvojili dete. Razgovarali smo o tome, o svim opcijama. jer smo oboje želeli da budemo roditelji.  Onda se on razboleo....

 

Zato ovde mogu da pišem samo iz ugla deteta. Ne znam da li su moji roditelji znali nešto o roditeljstvu, da li su se plašili.. Kroz maglu se sećam knjige dr Spoka koju je mama čitala kada se moja sestra rodila. :classic_smile:

 

Za razliku od mene, sestra je išla u obdanište. Mene su čuvali baba i deda, i tačno, razmazili su me.  Zapravo, ne samo oni, već su me i moji roditelji držali pod staklenim zvonom što sa današnje distance mislim da nije bila baš najbolja odluka. Razlog- zdravstveni problemi od rođenja koji su se samo nastavili-pogoršali u pubertetu.

 

Ali, neću da mračim. I sestra i ja smo imale srećno, veselo detinjstvo ispunjeno pažnjom i ljubavlju.  Roditelji su nas naučili da poštujemo starije, da ne budemo lenje, da se trudimo da budemo uspešne u svemu, ali da do uspeha ne dolazimo gazeći druge ljude.

 

I uspeli su u tome...

 

  • Like 2
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Unazad par godina obzirom da roditelji stare i nemoćniji su, izbegavam bilo kakve rasprave ili da ih kudim, ne vidim svrhu da dižem tenzije ili da ih ispravljam. Izbrojim do 10, pa lagano i nežno. Ponudim im sve moguće varijante da im bude lakše, nisu ni oni deca pa da ih (pre)vaspitam sada. Obično se vrtimo u krug, vreme prolazi. Moj prijatelj me često podseti: kako bih ja želeo da mogu da porazgovaram sa svojim roditeljima bar još jednom, budi zahvalna. I jesam. 

  • Like 3
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, ControlFreak said:

Unazad par godina obzirom da roditelji stare i nemoćniji su, izbegavam bilo kakve rasprave ili da ih kudim, ne vidim svrhu da dižem tenzije ili da ih ispravljam. Izbrojim do 10, pa lagano i nežno. Ponudim im sve moguće varijante da im bude lakše, nisu ni oni deca pa da ih (pre)vaspitam sada. Obično se vrtimo u krug, vreme prolazi. Moj prijatelj me često podseti: kako bih ja želeo da mogu da porazgovaram sa svojim roditeljima bar još jednom, budi zahvalna. I jesam. 

Ja sam nastavila sve iste rasprave, i sve iste frustracije, dok mi najednom nije sinulo pre neke dve godine, da mozda gresim. Da mozda imam limitirano vreme s njima i da ih sigurno necu sad (pre)vaspitavati. Takodje sam imala prijatelja koji me upozorio, jednog dana bice ti zao. Pa sam pocela da izbegavam rasprave, i pocela da razmisljam da bez obzira na frustracije, treba da budem zahvalna.

 

Totalno te razumem.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, ControlFreak said:

Unazad par godina obzirom da roditelji stare i nemoćniji su, izbegavam bilo kakve rasprave ili da ih kudim

Da ne pisem edit: u toku prosle godine sam se cesto zalila da kad pricam sa roditeljima imam osecaj kao da imam dva petogodisnja klinca, a ne roditelje.

Na prethodnu raspravu, pre oko pet godina su presli sa davljenja mene, da imam jos neko dete, na pomalo klinca, koji nije ni ozbiljnu devojku imao, bio tinejdzer (suvise sam sad stara za pelene). Sva sreca imaju jos dvoje dece pa njih smaraju za unucice...brigo moja predji na drugog 🤣

 

Link to comment
Share on other sites

On 5/27/2021 at 6:26 AM, Pletilja said:

Evo odgovora: bivsi i pok.suprug, otac moje dece, nakon sto nam se sin ozenio, poceo je da pravi shale na temu unuka....vremenom se to pretvorilo u jedinu temu o kojoj je zeleo da razgovara sa sinom i snahom, kad ce on da bude deda? Snaha je imala problem da zatrudni, 2 godine je lecila problem, prosla kroz 2 ozbiljne operacije i - nista. Buduci deda je iznenada preminuo Maja 2013, snaha je zatrudnela u Septembru a unuk se rodio u Junu 2014. Nije docekao da bude deda a to je jedino sto je jos zeleo od zivota. I tako, cesto se desava da kad pogledam unuka pomislim kako ga deda nije docekao, da je to zalosno jer bi unuk imao sjajnog dedu a deda bi bio nasrecniji na svetu i divno bi se druzili......i kako da ja zamenim dedu kad sam ja baba....

Ne znam zasto mi je ova crtica pala na pamet nakon citanja vaseg posta......tek, treba zivot pustuti da ide sam, kao reka, ko zna sta nam sprema...

Isto tako i moj tata, nije docekao da vidi svoju unuku, tj zeleo je da ima unuke. Unuka se rodila tacno na godisnjicu njegove smrti. 

Moram isto jos nesto da napisem. Moj brat i njegova supruga ( zive zajedno nisu vencani ) vec 25godina zive zajedno i ne mogu da imaju decu. Oboje jako vole decu. I tako vozimo se jednom u autu mama, brat i ja, i mama i on pricaju u vezi dece, kako bi on trebalo da nju ipak ostavi ( jer nisu vencani ) pa da pronadje drugu i da konacno bude sretan da ima decu.

I ja onako kazem, boze mama pa jer ti sad razumes o cemu pricas? kako mozes reci tako nesto? otkud znas ko je problem i zasto ne mogu imati decu? mozda ne moze on.      I onda je ona zastala, i rekla upravu si. 

Ponekad ljudi zbog prevelike zelje ne mogu da razluce sta je ispravno a sta ne.

 

Drugi primer sam ja, pisao sam vec o sebi.

roditelji i rodbina su me cesto pitali kad ce devojka, kad cu se zenit, i tako to, stvarali neku vrstu opterecenja za mene. Dok im ja jednom nisam rekao da ako se budem zeni bit ce kad ja hocu, a ne kad vi to zelite.  Od tada vise nikad nisu pitali. Isto tako verujem da bi zapitkivanje ili pitanje dali ima nesto novo? ustvari stvarali opterecenje i cak mozda negativan efekat.

 

Isto tako npr kad,primer, sin/brat ima devojku i onda se oni posvadjaju a sin prica mami eto kakava je ona bila, bla bla bla a ja sam dobar bla bla bla. I onda mama podrzava sina pa i ona prica kako je devojka losa, bla bla bla, ili sestra takodje. ali niko se ne zapita pa cekaj da cujemo pricu devojke? 

 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, Angelia said:

Moguce, a mozda i nismo. Ne treba zaboraviti da vecina dece gleda u svoje roditelje, i ocekuje da bude prihvaceno, da budemo ponosni na njih .... zato je to smaranje "kad ce deca" izuzetno stetno, jer im govorimo da nekako ne zadovoljavaju nasa ocekivanja.

Ne znam, jos sam relativno daleko od statusa babe :classic_biggrin: 

Sve je relativno - ocas ti dodje ljubi ga majka i pocne razgovor sa draga mama.... :classic_biggrin:

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, ControlFreak said:

@koca popovic Razumem taj problem. Živim u SAD i to stoji što kažete, ali takodje postoje i organizacije ili pojedinci koji volontiraju da posećuju u staračkim domovima ili bolnicama i recimo čitaju iili jednostavno vode razgovor sa njima. To podstiče i ove mladje ili neke druge osobe koje rado žele da pomognu ili su i sami usamljeni ili imaju vremena. Mladji to nekada čine zato što je deo nekog školskog programa ili internship, ali verujem da nekima od njih to znači, pomaže u razumevanju starenja ili bolesti u staro doba. Ukratko, postoje neke opcije u društvu koje mogu te probleme rešiti. Ali, da razumem vas i vaš stav koji je isto validan. Pozdrav.

Upravo to, ja volim te stare ljude, da popricam sa njima, da im pomognem. Dobro nisam imao prilike po starackim domovima, ali ovako koji zive sami jesam. I to njima mnogo znaci. 

 

Kod nas u Srbiji je drugacije, jos uvek preovladjava misljenje da deca moraju da obilaze roditelje kad budu stari, da vode racuna o njima, i da ih paze. Mislim zato imaju decu. Ali to stvarno nije tako. Ja sam se prvi put sa tim susreo u Francuskoj i bilo mi je jako cudno, da deca ne obilaze roditelje cesto, dodju jednom godisnje, iako ne zive daleko, cak i kad je bolest neka (operacija) ne obilaze u bolnici ili da dodju kuci da vide kako je. A i roditelji znaju i ne ocekuju da ce se deca brinuti o njima, vec prodaju kucu, imanje i odu u staracki dom a od novca placaju neki apartman u domu ili tako nesto.

Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Tomiprunet said:

Upravo to, ja volim te stare ljude, da popricam sa njima, da im pomognem. Dobro nisam imao prilike po starackim domovima, ali ovako koji zive sami jesam. I to njima mnogo znaci. 

 

Kod nas u Srbiji je drugacije, jos uvek preovladjava misljenje da deca moraju da obilaze roditelje kad budu stari, da vode racuna o njima, i da ih paze. Mislim zato imaju decu. Ali to stvarno nije tako. Ja sam se prvi put sa tim susreo u Francuskoj i bilo mi je jako cudno, da deca ne obilaze roditelje cesto, dodju jednom godisnje, iako ne zive daleko, cak i kad je bolest neka (operacija) ne obilaze u bolnici ili da dodju kuci da vide kako je. A i roditelji znaju i ne ocekuju da ce se deca brinuti o njima, vec prodaju kucu, imanje i odu u staracki dom a od novca placaju neki apartman u domu ili tako nesto.

Na zalost, dosta roditelja zavisi od dece zato sto sa penzijom ne mogu da prezive.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

8 minutes ago, Kronostime said:

Sve je relativno - ocas ti dodje ljubi ga majka i pocne razgovor sa draga mama.... :classic_biggrin:

Nisam bas toliko zaboravila padeze, ali moram priznati da me nedavno pitao da mu objasnim padeze I ja zaglavila na 5 komada 🙂 nisam mogla da se setim zadnja dva.

 

Nazalost, ja koja sam nekad pisala novinarske clanke, danas mi gramatika shs jadna. Znam da to vama koji zivite tamo zvuci smesno, ali naviknes se. Ja se mom sinu uobicajeno obracam u nominativu (u skladu sa engleskim jezikom) osim ako ne koristim nadimak, koji je je u vokativu....

 

Kako se sad osecam ponosno 😁

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

...nametnuo se zakljucak na pisanje na temi:

 

Mozda nismo neki roditelji, ali smo ili cemo biti super babe i dede - to ako se dozivi.

 

 

On 5/27/2021 at 6:26 AM, Pletilja said:

 treba zivot pustuti da ide sam, kao reka

 

ne nikako, to sam naucila iz onog vica sa ricard girom i dalaj lamom kad sede i meditiraju:

 

dalaj lama: Zivot je reka...

Ricard Gir: A provod, zene, nocni izlasci, droga, kokteli, skupa garderoba, luksuz...?

dalaj-lama: auuuu  a ja mislio zivot je reka....

 

(tako nekako)

 

 

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Mama_mia said:

Mozda nismo neki roditelji, ali smo ili cemo biti super babe i dede - to ako se dozivi.

I ako nasa deca budu zelela da imaju decu :classic_smile:

Nas sin, kad je imao nekih 4-5 godina, jedan dan je izjavio da hoce da ima 11 dece :classic_biggrin: nemam pojma otkud mu je dosla ta zelja i bas taj broj :lol_2: i on je to svima okolo pricao, onako starmali, kako ce imati zenu i 11 dece. 

Jedno vece legne da spava i nakon desetak minuta place na sav glas 😭

Uletim u sobu izbezumljena, mislim ko zna sta mu se desilo, dete rida, jedva uspe da izgovori: Ali mama kako cu ih zvati, ne mogu da izmislim 11 imena 😩

O boze, sta sve njima nece pasti na pamet. Pa jedva sam ga smirila i ubedila da je to jaaaako daleko i da on treba da razmislja o drugim stvarima, a ne o imenima svoje dece. 

Sad ima 16 godina i ne zeli ni o devojci da prica, a 11 dece ni u sali vise ne smemo da spomenemo :lol_2:Pubertet 🥰 procice i to :smiley2:

Jedna moja drugarica kaze: Jedno prodje, a drugo jos gore dodje :classic_blink:

Necu ni da razmisljam o tome "jos gorem" hocu da verujem da ce doci bolje :thumbup:

 

 

  • Like 4
  • Love 2
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...