Jump to content

Reprezentacija Srbije


sohorozo

Recommended Posts

Osim je bio jedan od boljih yu trenera ali je imao naravno i svojih mana koje su delimično zaslužne što nismo ostvarili još bolji rezultat u Italiji. Nije bio klasična miljsnova škola trenera i zato je ostao mnogima u lepom secanju. 

Link to comment
Share on other sites

Forumas Dzistrou ima,da tako kazem,prilicno osoben pogled na fudbal..iako se ne slazem bas cesto sa njegovim vidjenjima ili komentarima,moram priznati da ih rado procitam.. Kod njegovog komentara mi cak i ne smeta toliko ocena da smo u Italiji '90 bili truba (moja slobodna interpretacija njegovih reci)..opet kazem,ne slazem se i voleo bih procitati njegovo obrazlozenje..

Smeta mi drugi pasus..ono je napisano vrlo nekorektno spram Osima. I ovo ne pisem jer je Ivica pokojni..ruzno zvuci,a pritom vrlo simplifikovano..nisu stvari bile ni blizu tako jednostavne..

Link to comment
Share on other sites

Nema tu neke velike filozofije. 

 

Ekipa se raspala. Vukli smo se kroz prvenstvo. Da nije bilo Piksijeve magije protiv Španaca, ne bi bilo ničeg lepog za pamćenje sa celog prvenstva. 

 

Protiv Argentine smo odigrali hrabro i sa igračem manje, ali su penali izvedeni skandalozno. Skandalozno je i Osimovo povlačenje sa terena i odluka da ne prisustvuje izvodjenju penala. To je u normalnom svetu neoprostivo. 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

A šta da bude lepo kada je savez sastavljao tim. Čak je i sam Švaba jednom govorio o tome da je jedva uspeo da sastavi tim i našao kompromis sa ljudima iz saveza da vodi bar 11 igrača koji će mu igrati a za ostale po dogovoru. 

Link to comment
Share on other sites

Pa,u nekim drugim turnirskim situacijama,reprezentacija koju su sastavljali savez i menadzeri obicno bi neslavno zavrsavala tekmicenje: eliminacija u grupnoj fazi uz bar jedno rezultatsko brukanje. A eto,u Italiji smo trebali da igramo polufinale protiv domacina. Jer smo Argentince razbili od fudbala iako smo maltene sto minuta igrali sa igracem manje.
Dakle,itekako je bilo i do Osima..u pozitivnom smislu.

A da bi se nekada spoznala kvaliteta jednog tima,nije naodmet procitati kako su drugi tada gledali na reprezentaciju Jugoslavije. Npr. Lotar Mateus. On je u vise navrata isticao pobedu nad nasom repkom,na otvaranju Mundijala,kao onu koja im je ulila ogromnu dozu samopouzdanja da mogu da odu do samog kraja. Evo dela intervjua za sajt FIFA:

Quote

Looking back over the years, is there one single World Cup match you'd single out as your best match?

I had a few good games, but the one that really stands out was our opener at the 1990 World Cup, when we laid the foundations for our winning campaign by beating Yugoslavia. We won 4-1 against a really strong Yugoslavia team who went on to the quarter-finals and only lost to Argentina on penalties. They were a tough team, and we beat them 4-1, with me getting two of the goals. It was my 75th cap and I think it was the best of the 150 matches I played for Germany over the years.

https://www.fifa.com/fifaplus/en/articles/matthaus-i-was-afraid-of-dropping-the-trophy

Inace,jugoslovenska reprezentacija je pod Osimom tek trebala da raste i jaca. Onda je poceo rat i sve je otislo dodjavola. Moze se dosta toga jos napisati,ali nisam siguran da bi se svima to i dopalo.

 

Edited by Drug Crni
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Dzistrou said:

Nema tu neke velike filozofije. 

 

Ekipa se raspala. Vukli smo se kroz prvenstvo. Da nije bilo Piksijeve magije protiv Španaca, ne bi bilo ničeg lepog za pamćenje sa celog prvenstva. 

 

Protiv Argentine smo odigrali hrabro i sa igračem manje, ali su penali izvedeni skandalozno. Skandalozno je i Osimovo povlačenje sa terena i odluka da ne prisustvuje izvodjenju penala. To je u normalnom svetu neoprostivo. 

 

 

 

Ekipa se raspala a penali su je djelili od polufinala. Od 5 utakmica na tom prvenstvu, ta reprezentacija je nadigrana samo od Njemačke, koja je onda i osvojila turnir. Je bilo je igrača kojima nije bilo mjesto u 11, i koji su išli po republičkom ključu il čemu već, ali kad nije bilo tako? Nikad za tu reprezentaciju nisu igrala 23 najbolja igrača.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Ivica Osim... preuzeo je reprezentaciju kada je bila u blago rečeno katastrofičnom stanju sredinom osamdesetih. Prethodna dva selektora, Todor Veselinović do 1984. i Miloš Milutinović do 1986. su se totalno izgubili u izboru tima, kroz reprezentaciju je prošlo više igrača u četiri godine nego što ih imalo u prvoj ligi Jugoslavije, jedan srećan plasman (ljudi, je li to moguće?) na EP 1984. i teška blamaža na istom, a zatim još gore kvalifikacije za SP 1986., gde je Juga bila četvrta od pet u grupi, iza Francuske, Bugarske i Istočne Nemačke, iza nje je ostao samo Luksemburg. U osam utakmica gol-razlika 7-8 jasno govori kako su te kvalifikacije odigrane. Nivo zanimanja za fudbalsku rprezentaciju Jugoslavije u to doba je bio na oko nula stepeni Kelvina.

 

Osima nisu zvali "Švabo" samo zato što je bio visok i plavokos. I u Želji i u reprezentaciji je zahtevao nemačku disciplinu i upornost, tražio je igrače koji mogu da špartaju sa kraja na kraj terena svih 90 minuta i izvršavaju što im zapovedi, ali obavezno i jednog-dvojicu veznjaka koji su "umeli", što se kaže, da daju gol ili da kreiraju ni iz čega. U prve dve godine (kvalifikacije za EP 1988.) dva beka (najčešće Zoran Vujović i Baljić), dva centralna odbrambena (Hadžibegić i Radanović ili Elsner), dva vezna "trkača" (Katanec i Baždarević), dva vezna "znalca" (tu su se vrteli Piksi, Mlinarić, Milan Janković) i u špicu Vokri (ponekad Pančev) i Zlatko Vujović.

 

Urbani mit da je Osim zvao samo Sarajlije u reprezentaciju je nastao jer su uz navedene igrače (Baljić, Hadžibegić, braća Vujović rođene Sarajlije, Baždarević rodom iz Višegrada ali je igrao u Želji) sa klupe ulazili Škoro, Jakovljević... dok je cela Juga htela da igraju Pančev, Savićević, Milko Đurovski, Tuce... ali je Osimov tim igrao fudbal i to ozbiljan fudbal. U kvaifikacijama za EP 1988. po dvaput su pobeđeni Severna Irska i Turska, ali su Englezi ipak bili prejaki. Prva utakmica na Vembliju je čak bila rapsodija u plavom, ali šta je sve Zlatko Vujović umeo da promaši... to se mora videti da bi se poverovalo:

 

 

još na snimak nisu upale dve-tri mrtve šanse Jugoslavije.

 

Druga utakmica u Beogradu je bio totalni slom Juge pod pritiskom i poraz od 4:1, ali se onda desilo što u Jugi nije skoro: i pored neuspeha u kvalifikacijama FSJ je odlučio da OsIm ostane na čelu reprezentacije i u ciklusu za SP 1990.

 

Grupa kvalifikacija relativno jaka: Francuska, Škotska, Norveška, Kipar, prva dva idu na SP. Osim uvodi u reprezentaciju na užas svih još Sarajlija: Davora Jozića u odbranu i 33-godišnjeg Safeta Sušića da bude "umetnik" uz Piksija u vezi. Desnog beka sad igraju Stanojković i Vulić (koji je centralni u Hajduku, ali ajde de), levog Spasić, Baljić pa i Dragoljub Brnović (koji je vezni u Partizanu, ali opet ajde de), centarhalfovi Hadžibegić i Jozić (ponekad Spasić ili Vulić idu unutra), dva vezna "trkača" su i dalje Katanec i Baždarević, dva vezna "umetnika" Piksi i Sušić, napred nezaobilazni Zlatko Vujović i Savićević, Pančev, Boro Cvetković (kako se kome zalomi) kao drugi špic. A ponekad i Zoran Vujović kao peti odbrambeni umesto drugog špica. Naravno, svi su mislili da ta reprezentacija neće videti "S" od Svetskog prvenstva, ali na zaprepašćenje svih u osam utakmica šest pobeda, dve nerešene (u Škotskoj i Francuskoj), nula poraza, gol razlika 16:6 i prvo mesto u grupi četiri boda ispred Škota. Neverne Tome su zapušile usta i krenula je standardna ložana pred SP. Pogotovo jer na vrata reprezentacije kucaju omladinski prvaci sveta iz Čilea, Prosinečki, Jarni, Šuker, Boban, Bokšić...

 

Nažalost, jedan bitan šraf u tom timu, Mehmed Baždarević, na utakmici sa Norveškom pljuje sudiju, dobija crveni i godinu dana kazne, pa propušta Svetsko prvenstvo.

 

Na SP grupa sa SR Nemačkom, Kolumbijom i UAE. Van SP, užasni pritisci na Osima ko da igra, ko da ide na prvenstvo, ko ne... Juga klizi ka raspadu i svaki republički savez gura svoje igrače. Osim se brani koliko može, ali ne može mnogo.

 

Prvi meč sa Nemačkom Juga počinje sa dve teške greške u postavi (očigledno pod pritiskom). Vulić na beku, kome su Breme i Klinsman bukvalno decu pravili i Savićević u špicu u svom najboljem "boli me primicač" modu, jadni Katanec mora da pokriva ceo vezni red jer ni Piksi ni Sušić ne mogu da pokriju ništa, Mateus se šeta od centra do gola (i to dvaput), Breme spaja sa golom Klinsmana i Felera, Osim već u 55. minutu vadi Savićevića i Sušića i ubacuje Prosinečkog i Brnovića da bi bar neko ispratio nemačku vezu, Jozić daje gol i Juga gubi 4:1. Ako ništa drugo, spao je sav pritisak sa leđa Osima i celog tima, svi u državi su samo čekali da se vrate kući. A to ni Osimu ni igračima nije bilo ni na kraj pameti.

 

Za drugu utakmicu protiv Kolumbije Osim menja oba beka (igraju Stanojković i Dragoljub Brnović, iako je Jarni među 22) i Šabanadžovića kao drugog trkača u vezi umesto špica Deje. Mnogo bolja igra, promašen penal ali i evrogol Jozića za pobedu od 1:0. Na žalost, Katanec zbog povrede izlazi već na poluvremenu i do kraja prvenstva više nije igrao.

 

U trećoj utakmici protiv mnogo slabijih UAE Osim konačno pušta Pančeva u prvih 11 umesto Kataneca, koji mu vraća sa dva gola, još po jedan Sušić i Prosinečki sa klupe i pobeda od 4:1.

 

Sad dolazimo do meča sa Španijom, Osim opet igra sa dva špica, o tom meču svi sve znate, dva legendarna Piksijeva gola, šta više ima da se kaže.

 

Argentina, četvrtfinale, ložana u državi ponovo na max, Osim se vraća na formaciju sa jednim špicem (naravno, Zlatko), na mestu Kataneca igra Prosinečki. Šabanadžović do 30. minuta dobija žuti pa crveni i Juga nastavlja sa deset igrača. Nastavak utakmice je najbolja igra Juge u poslednjih deset godina, sa igračem manje igrano je barabar sa velesilom kakva je tad bila Argentina, Jozić maši volej posle Piksijevog centaršuta spoljnom, Sušić i Savićević sa pet metara ne koriste šanse, Argentina s druge strane pogađa prečku, Ivković brani par izglednih šuteva, Buručaga daje gol rukom (za razliku od SP 1986. sudija je video) i dođosmo sa 0:0 do penala. I tu Piksi pogađa prečku, Prosinečki i Savićević pogađaju mrežu, Ivković hvata živu loptu Maradoni, Troljo pogađa stativu i taman kad smo se ponadali... Dragoljub Brnović, siguran penaldžija za Budućnost i Partizan maši, a za njim i Hadžibegić, standardan penaldžija reprezentacije od 1985. maši svoj drugi penal na prvenstvu i Argentina prolazi dalje.

 

Suma sumarum, od Nemačke do Argentine Juga je dizala igru i formu, što je nesumnjiv pečat trenera. Odlični igrači i kamara jakih mladih igrača koji su stasavali, Juga bi stvarno bila powerhouse sledećih bar osam godina. Ali vetrovi rata već duvaju...

 

Naznake kakav bi to tim bio imamo u prvih par utakmica kvalifikacija za EP. Standardni u 11 postaju Jarni, Prosinečki, Pančev, Binić deli utakmice sa Zlatkom Vujovićem, "Jarni, Pančev, gol!" je postao redovan usklik TV komentatora, sa klupe ulaze Šuker, Boban, Bokšić, Najdovski, Mijatović... iako Piksi zbog povrede ne igra gotovo godinu dana Baždarević umesto njega igra utakmice života u reprezentaciji, Juga bukvalno gazi sve kroz kvalifikacije, konačno ima i tim i igrače i selektora, ma sve. Samo pameti nema...

 

U junu 1991. iz reprezentacije se povlače Slovenci i Hrvati (mada Slovenci iz Partizana Milanič i Novak igraju i dalje, očigledno pod pritiskom), igrači iz BiH i Makedonije sa selektorom Osimom se drže uz reprezentaciju i dalje, nadajući se nekom čudu i očuvanju Juge, poslednju utakmicu SFRJ je odigrala 25.03.1992. protiv Holandije, kad su već počeo rat u BiH. Kreće i sramna opsada Sarajeva i Ivica Osim u suzama (ne zbog reprezentacije, već zbog Sarajeva) podnosi ostavku.

 

 

  • Like 6
  • Thanks 6
Link to comment
Share on other sites

Zlatko je bio prototip onoga što danas zovemo "moderan špic", zato je kod Osima toliko i igrao. Brz kao lovački pas, kondicija za tri utakmice, non-stop presing na protivničku odbranu i vezne, bez problema se vraćao do svojih 16 da preseče ili oduzme loptu i pun sprint to protivničkih 16 niz levu aut liniju i u prvom i u devedeset prvom minutu su mu bile trademark...

 

Naravno, trademark mu je bio i da nije umeo da postigne gol nikom jačem od Kipra ili Luksemburga, na 70 utakmica tokom 11 godina samo 25 golova. Niko nije savršen 😄

Link to comment
Share on other sites

Sve si lepo napisao, ali nije baš istina da mu je Dejo bio prva opcija. On nije voleo Deja, Dejo nije voleo njega i samo zbog pritiska javnosti nije ga izbacio iz nacionalnog tima. Dejo je pričao da nije imao Osim samo takav odnos prema njemu i da je on samo progovorio javno, a da su slično prolazili i Boban i Šuker i Jarni. Pančev i Savićević su tek u narednim kvalifikacijama dobili prostora, ali to je već bio kraj.

Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Stiletto said:

Zlatko je bio prototip onoga što danas zovemo "moderan špic", zato je kod Osima toliko i igrao. Brz kao lovački pas, kondicija za tri utakmice, non-stop presing na protivničku odbranu i vezne, bez problema se vraćao do svojih 16 da preseče ili oduzme loptu i pun sprint to protivničkih 16 niz levu aut liniju i u prvom i u devedeset prvom minutu su mu bile trademark...

 

Naravno, trademark mu je bio i da nije umeo da postigne gol nikom jačem od Kipra ili Luksemburga, na 70 utakmica tokom 11 godina samo 25 golova. Niko nije savršen 😄

Pa nije to uopće loša statistika 

Link to comment
Share on other sites

Sada sam se setio kako su se zezali na račun toga što tvrdoglavo forsira neke igrače, a da one mlađe totalno ignoriše. Naime nije bio pritisak jasvnoati samo Dejo da dobije više prostora, i Jarni je bio jedan od igrača koji je trebao da dobije šansu, ali baš nikako ga Osim nije ubacivao u igru. I u jedno meču (ne sećam se kom), Jarni uđe sa klupe. Bila je tada zajebancija da je tada malo popio i da nije baš jasno video i prišao igračima koji su se zagrevali i prišao Jarniju i rekao "Ajde Baljiću u igru". 

Šalu na stranu, koliko me sećanje služi Jarni je odigrao za 10 to što je dobio da igra, ali više ga nije bilo u timu.

O pokojniku sve najlepše, ali ja mislim da je Osim imao jak potencijal, kakav nije imao ni jedan selektor pre njega, ali da nije znao da ga iskoristi.

Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, Don Juan said:

Sada sam se setio kako su se zezali na račun toga što tvrdoglavo forsira neke igrače, a da one mlađe totalno ignoriše. Naime nije bio pritisak jasvnoati samo Dejo da dobije više prostora, i Jarni je bio jedan od igrača koji je trebao da dobije šansu, ali baš nikako ga Osim nije ubacivao u igru. I u jedno meču (ne sećam se kom), Jarni uđe sa klupe. Bila je tada zajebancija da je tada malo popio i da nije baš jasno video i prišao igračima koji su se zagrevali i prišao Jarniju i rekao "Ajde Baljiću u igru". 

Šalu na stranu, koliko me sećanje služi Jarni je odigrao za 10 to što je dobio da igra, ali više ga nije bilo u timu.

O pokojniku sve najlepše, ali ja mislim da je Osim imao jak potencijal, kakav nije imao ni jedan selektor pre njega, ali da nije znao da ga iskoristi.

Pa po rezultatima ga je iskoristio. Bio u četvrtfinalu na SP i kvalificirao se na EURO bez problema.

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Bugl Khan said:

Pa po rezultatima ga je iskoristio. Bio u četvrtfinalu na SP i kvalificirao se na EURO bez problema.

Pa, pre svega mislim da meč proriv Argentine nije najbolje vođen, a ne otići na EURO sa onakvim igračima bi bio u rangu naučne fantastike. Ja podvlačim da je bio tvrdoglav u forsiranju nekih igrača, i da nas je to verovatno stajalo boljeg plasmana na SP 1990. Morao je recimo da menja Šabana posle prvog žutog, ili da menja "čuvara" Maradoni. Opet zašto Šaban a ne Jarni? I to ti kaže čovek koji mnogo voli Šabana. Zašto Vujović, a ne Pančev. Zašto Savićević tek u 61 minutu. Zašto samo jedna izmena, a na klupi imaš bukvalno suvo zlato.

Nas su dva igrača održala na tom SP. Pr i je Davor Jozić, drugi je Piksi, zbog uspeha koji nije postignut još od sedamdestih, nikada se kritički niko nije osvrnuo na taj meč. 

On je komorno bez kalkulisanja mogao da na svakom meču izvede zvezdini navalu Prosinečki-Stojković-Pančev-Savićević, i uz Jozića-Jarnija, iza je mogla da se pobedi bilo koja reprezentacija na svetu u tom trenutku. Ali mi uvek robujemo nekim Brnovićima, Vujovićima, Baždarevićima....To nas je i koštalo, ne samo tada, nego gotovo uvek.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Jbg, razno razni Baždarevići su uvijek igrali za tu reprezentaciju. Nikad na terenu nisu bili najbolji. Tako da vjerojatno nije samo do Osima. Što se tiče Argentine, nije realno da vadi igrača nakon koliko 10-15 minuta samo zato jer ima žuti karton. A i koliko se sjećam, s igračem manje su zapucali 2 zicera, tako da ne znam da je baš promašio s taktikom. 

A na EURO se plasirao jbg. Lako je reć svako bi se plasirao na njegovom mjestu. Možda i bi, ali se plasirao on.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

43 minutes ago, Don Juan said:

Sve si lepo napisao, ali nije baš istina da mu je Dejo bio prva opcija. On nije voleo Deja, Dejo nije voleo njega i samo zbog pritiska javnosti nije ga izbacio iz nacionalnog tima. Dejo je pričao da nije imao Osim samo takav odnos prema njemu i da je on samo progovorio javno, a da su slično prolazili i Boban i Šuker i Jarni. Pančev i Savićević su tek u narednim kvalifikacijama dobili prostora, ali to je već bio kraj.

 

Osim nije voleo igrače koji ne ginu na terenu, koji ne trče i za sebe i za druge i ne poštuju timsku disciplinu. Mada je imao znanje da u timu treba imati igrače koji imaju "nešto više", koji neće baš trčati i ginuti, već rešavati utakmice "na kliker", ali ne više od dva-tri u postavi. Ta dva mesta su na SP bila rezervisana za Piksija i Sušića, koji su iza leđa imali Kataneca i Šabanadžovića koji su trčali za četvoricu. Protiv Nemaca je jedini trkač u vezi bio Katanec, zato se Mateus šetao kao na korzou. Protiv UAE i Španaca počinjao je Pančev, UAE je bio slab, Španci su nas razbili na sredini ali Piksi genija. Protiv Argentina je počeo Prosinečki, koji je em trčao ko Nemac em imao kliker, odmah posle SP je postao standardan u 11. Dejo je u te tri utakmice ulazio sa klupe, umesto Pančeva ili Sušića, Osimova koncepcija se nije menjala. 

 

Jarni, Pančev, Dejo, Robi su postali standardni u kvalama za EP, Šuker, Bokšić, Mijatović su bili tu uz tim, spremni da uskoče, imali su tek 20 i sitno godina, postali bi i oni uskoro standardni. Zlatko, Faruk, Jozić, Meho su bili pred povlačenjem, našli bi mesto brzo. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

17 minutes ago, Don Juan said:

Zašto Savićević tek u 61 minutu.

Ali je i tad uspeo da promaši veliku šansu.

 

Ja sam bio klinac, nisam sve razumevao na najbolji način, ali se sećam da sam se stalno pitao čemu Zlatko Vujović. Zbirka njegovih promašaja bi bila hit na jutjubu. Koliko mi je samo dečjih frustracija naneo...

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Barkley#34 said:

Ali je i tad uspeo da promaši veliku šansu.

 

Ja sam bio klinac, nisam sve razumevao na najbolji način, ali se sećam da sam se stalno pitao čemu Zlatko Vujović. Zbirka njegovih promašaja bi bila hit na jutjubu. Koliko mi je samo dečjih frustracija naneo...

Pa dobro promašio, pa promašio. Ali Sušić pre Deja je...ne znam. Vujović pre Pančeva pa i Šukera, isto....

 

Ok. Zadovoljili smo se sa sa tim što smo uradili i ne bih više da gunđam i ispravljam krivu drinu 😁.

 

Samo da je bilo pravde ne bi igrali sa Argentinom, nego sa Brazilom, ali fudbal je takav. Kako ja onakva Argentina došla do finala SP je jedna od najvećih fudbalakih misterija, ali i nepravdi 

Link to comment
Share on other sites

Na SP u Italiji jedino je Nemačka imala bolji sastav od SFRJ ali je tvrdoglavost Osima i naravno mešanje funkcionera saveza dovelo do toga da ispadnemo u četvrtfinalu iako smo bili kažem po kvalitetu na barem drugom mestu. Prva i najveća zabluda te ekipe je bio Faruk Hadžija Hadzibegic politički komesar ekipe koji nije ni u Sarajevu mogao da bide najbolji štoper a na klupi je sedeo Panadić prototip modernog štopera,sledece zabluda je Pape Safet Sušić koji je imao prednost u odnosu na Deja i Roberta i naravno Dragoljub Brnović na poziciji levog beka a Jarni rezerva. Čak i onaj odozgo pokazao je na penalima protiv Argentine da su te Osimove simpatije za Hađziju i Brnovića onemogućile SFRJ da ostvari bolji plasman. Selektor koji ne reaguje na prvi žuti Šabanađzovića nego ga ostavi da čuva  Maradonu i tako dobije crveni ili pobegne prilikom izvođenja penala u svalčionicu i ostavi ekipu nikako ne može biti tretiran kao vrhunski trener. Imao je kvaliteta i bio među boljima ali nije iskoristio veliku šansu na SP u Italiji

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Constantin said:

Ne beše li u nastavku Brnović stavio u džep Maradonu?

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока
 

Eno mu još viri iz džepa😄 kakav Brnovic taj nije znao ni kopačke da veže ali bio podoban. 

Link to comment
Share on other sites

Eno mu još viri iz džepa[emoji1] kakav Brnovic taj nije znao ni kopačke da veže ali bio podoban. 
Ma jes....kad je Šabanadžović dobio crveni ko je preuzeo Maradonu?

To je Brnoviću bilo jedino kasvetno poluvreme što je odigrao.

Inale braća Brnović su igrali da falc krštenicom....švercovali ih u mladjm kategorijama i to posle ostalo tako...

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...