Dragan

Odlicna analiza. Bilo bi interesantno poredjenje Djokovica i Nikole Jokica u vezi ovog pitanja. Kosarku vec odavno ne pratim (forsirani dunking i trojke mi nisu tako interesantni), iako volim da igram basket, pa nisam ni pratio Jokica, a za naslove u novinama sam mislio da je uobicajeno srpsko preterivanje. Sada sam medjutim pogledao neke filmove o njemu i ostao prijatno iznenadjen nacinom na koji igra kosarku. Ono sto me jos vise obradovalo je da je uprkos slavi i ogromnim parama koje je zaradio izgleda ostao skroman i prizemljen, pa me interesuje izvesna analiza poznavalaca i poredjenje sa Djokovicem. Da li je on zaista drugaciji, uprkos slicnom drustvenom okruzenju ? Na sportskom delu foruma nadjoh tipicne naslove (kao i za N.DJ), koji pokazuju svu bedu srpskog novinarstva i drustva koje to guta. Interesantno je da tamo cak nema ni posebne teme o njemu. KO TO KAŽE, KO TO LAŽE, SRBIJA JE MALA! Amerikanci U ŠOKU zbog Novaka i Jokića: Srbi, šta je sa vama? Ameri dizali tri prsta Barak Obama se klanja Nikoli Jokiću! I to smo doživeli, bivši predsednik SAD poslao poruku Srbinu. Jokićev izliv besa! Potpuno proključao na tajm-autu, tresla se hala od govora koji je održao. Srbija do Denvera: Somborci u transu, u Koloradu delirijum zbog Jokića Hit video nežne strane "strašne" braće Jokić: Dres Srbije, tri prsta i poljupci za istoriju BARAK OBAMA 'SKINUO KAPU' SRBINU TO SRBINE! Jokićeva tri prsta i emotivan momenat sa bratom! AMERI BRUJE o ponašanju Nikoline braće... Kad ne možeš da zaustaviš Jokića, foliraj! Ovo je sve podsetilo na "pljačku" koju su doživeli Peđa i Vlade protiv Lejkersa. Nejmar opet patio gledajući magiju Jokića, Konora Mekgregora izviždao ceo Majami! “Odakle dolazi, oh sr**e!” Ove reči o Nikoli Jokiću ostavile su Amere bez teksta: Nikola je Medžik i Bird i Amerika ga mrzi! JOKIĆ "SRBUJE" PO AMERICI, SVI POLUDELI ZA NAŠIM OBIČAJEM: Džordan usvojio srpski pozdrav, triput ili nikako! OVAKVU DOMINACIJU ISTORIJA NE PAMTI: Nikola Jokić je MVP finala NBA lige! Veliko priznanje za VELIČANSTVENOG SRBINA! SRBIJO, RADUJ SE! Nikola Jokić je šampion NBA lige. ŠAMARČINA AMERIMA! Da je Jokić Amerikanac bio bi zvezda, Bog! Odakle on dolazi, sra*e... Belac koji dominira u NBA? Dok su ostali slavili, Jokić je pokazao ljudsku veličinu: O ovom potezu Srbina bruji NBA. KAD SU KOLA KRENULA NIZBRDO: Jokić poludeo i preuzeo ulogu trenera! Saigrači u neverici, SVAŠTA IM JE REKAO - i uspelo je. MOMCI, SVAKA ČAST - ALI OVAJ PRSTEN BLJEŠTI POSEBNIM SJAJEM: Jokić je 5. Srbin sa NBA titulom, ali on je napravio nešto ČUDESNO! KARLEUŠA NOVOM OBJAVOM ZAKUCALA SVE SRBE ZA EKRANE MOBILNIH TELEFONA: Tiče se JOKIĆA, priložila i SLIKU Brutalna statistika Nikole Jokića: Pogledajte kako je proždrao proždrnuo najbolje defanzivce NBA lige! TROJICA GA ČUVAJU, PA ŠTA? Jokić ponovo pokazao da je MAĐIONIČAR - ovakav SPEKTAKULARAN potez samo Srbin može da izvede! JOKIĆ UBIO U POJAM LEBRONA! Pogledajte Nikolin potez za TV ŠPICE: "Kralj" je uradio sve, ALI DŽABA - Srbin je prosto NEZAUSTAVLJIV Jokic RAZVALIO ustasu Nurkica STRAŠNA SRBINOVA OSVETA Jokić razbio najboljeg defanzivca lige, imao tripl-dabl za poluvreme JOKIĆ KRVAV I MODAR! Sramota! Srbina opet prebili, a sudije neme! JOKIĆ PRAVI FRKU U AMERICI, PALI VATRU! 🔥 Srbin razvezao jezik, pa začepio usta kritičarima! JOKIĆ SRBUJE U AMERICI! Pogledajte kako pozdravlja prijatelje sa TRI PRSTA! Uhvatili Jokića za zadnjicu, Kari sprečio Srbina da ne prebije rivala JOKIĆ NAREDIO - DOVEDITE MI SRBINA U DENVER! Nagetsi prave velike promene, Nikola podneo jedan ZAHTEV! ...

🤣🤣🤣 President Trump Stars in Cognitive Test Part Deux: Person, Woman, Man, Camera, TV

'Neće biti kolapsa, nego viskoznog, laganog tonuća u zaostalost' ... Količina novca koju država može potrošiti nije beskonačna, a iskustvo iz 2014. pokazuje da su pojavom dviju novih regija – Krima i Sevastopolja – tamo preusmjerena financijska i druga sredstva. Sada su se pojavila četiri nova subjekta za ruski proračun (DNR, LNR, dijelovi Hersonske i Zaporoške oblasti). Očito će samo obnova zahtijevati ogromna sredstva. Kako će to utjecati na sve ostale? Želio bih preživjeti 2023. i vidjeti što će doći. Ali ono što je već jasno: ako uzmemo prvi kvartal i pogledamo bespovratna sredstva ( dotatsii ) – novac koji se može potrošiti na ono što lokalne vlasti smatraju potrebnim – tada je 29% svih bespovratnih sredstava regijama za takozvane „nove teritorije .” Trebaju ogromne infuzije. I to nije sve. Same regije, one koje su više ili manje razvijene, opterećene su "pristojbinama" - za velike regije one se penju na milijarde rubalja. Dakle, imate izbor: [pomažete] novcem, opremom, građevinskim radnicima ili, kako oni kažu, “radnom snagom”, koliko god to strašno zvučalo. Postoji dobro poznata veza između Sankt Peterburga i Mariupolja . Ako pogledate proračun Sankt Peterburga, stavka “Nacionalna ekonomija” porasla je za gotovo 50%. To je dužnost dodijeljena gradu. U Sankt Peterburgu ne može biti tolikog povećanja rashoda za nacionalno gospodarstvo. I nikad nije bilo. Dotakli ste se planova za mobilizaciju. U depresivnim krajevima ugovorna služba i – koliko god to cinično zvučalo – novac koji se dobiva za ranjene i poginule vrlo je značajan. Mnogima je to, na primjer, u Burjatiji jedini mogući “društveni uzlet”. Tamo je veći postotak vojnika po ugovoru, a shodno tome i gubici po glavi stanovnika. Sve je manje ljudi i radnika, a više novca. Kako to utječe na život tamo? Jasno je da odatle ima koga uzeti. Jasno je da ondje nema posla, a neke su čak i vlastite obitelji tjerale [da se prijave za ugovornu službu]. Imaju li ti ljudi sada novca? Nekako. Objasnit ću zašto. Mnoge od tih obitelji bile su opterećene potrošačkim kreditima. Dakle, prvi novac koji je izašao u 2022. iskorišten je za otplatu 4-5 kredita koje kućanstvo u drugim okolnostima nikada ne bi moglo vratiti. Druga stvar koju je tržište primijetilo je porast potražnje za hipotekama u gradovima srednje veličine. Pojavio se novac za predujmove, a ljudi su počeli uzimati hipoteke, često ne razmišljajući o tome hoće li biti novca za njihovo servisiranje za 2-3 godine. Ista slika je iu industrijskim gradovima. Jer su i odatle odvodili ljude. Vrlo je zgodan. Vojni komesar šalje naredbu kadrovskom odjelu poduzeća, a oni već donose odluke, sastavljaju popise. Tako se to zapravo dogodilo – nije išlo kuću po kuću. Sve je bilo vrlo centralizirano. Idemo dalje. Novac za ranu omogućuje vam kupnju automobila. Za stanovnika periferije to je nerealno. Osim toga, ne zaboravite da svaka regija dodatno plaća obiteljima mobiliziranih muškaraca iz svog proračuna. Novac, naravno, varira. U Moskvi je to puno - oko 50 000 RUB mjesečno, u drugim mjestima ne toliko. I tu ste u pravu, periferija je došla do novca kojeg nije imala. Ali pitanje je koliko će to trajati? I opet se vraćamo na proračune. Jer drugo ključno pitanje u državi su fiskalna sredstva. Koliko, koliko dugo, kako će potrošiti. Već se prekidaju veliki infrastrukturni projekti koji nisu vezani za izlazak iz "mrtve točke". Oprostili su se od Sjeverne širinske željeznice. Započet je u Staljinovo doba i obustavljen je 2022.-23. Ministarstvo financija počelo je sastavljati proračun za sljedeće tri godine. I predlažu ozbiljno smanjenje planiranih isplata takozvanog majčinskog kapitala. Jednostavno zato što, zbog pada nataliteta, ne nalazi potražnju. Nije iznenadio pad nataliteta, već činjenica da je od ove godine Ministarstvo financija počelo izdavati potvrde u četiri ukrajinske regije, što znači da je broj potencijalnih primatelja porastao čisto nominalno. Reći ću ti više. U ove četiri regije, rodiljni kapital će biti isplaćen za djecu rođenu od 2007. Ona su naknadno uključena u program. Ali istočna Ukrajina je najstariji dio zemlje. A starosna piramida tamo je jednako tužna kao i u središnjoj Rusiji. I neće biti puno djece. Imali su pravo uključiti djecu koja su već rođena. Moj stav je jednostavan: ako nekome možeš pomoći, pomozi mu. Međutim, ne možete reći da će novi teritoriji nekako poboljšati demografsku situaciju u Rusiji. Koliko su se društvo i gospodarstvo prilagodili ratu? Prije par godina činilo se da će realizacija ratnih rizika biti potpuna katastrofa. I sada ljudi žive, nastavljajući s predviđanjima i planovima... Ako govorimo o prilagodbi, onda se ona u biti dogodila. Ljudi žive svoje prijašnje živote: vesele se, izlaze, posjećuju prijatelje i rodbinu, jedu u restoranima. Kad prođete centrom Moskve, ništa vas ne podsjeti da se negdje puca. Grad živi svojim ranim ljetnim životom i vrlo je bogat. Putovao sam kroz druge gradove - ista stvar. Nigdje nećete naći ni traga “specijalne vojne operacije”. Ljudi su izgradili barijere kako bi spriječili ono što se događa, a to je vrlo razumljiv oblik psihološke obrane. Ljudi ne mogu ništa promijeniti, pa grade barijere. Što se tiče izgleda, čini mi se da nikakav šok neće učiniti ništa. Posljednji šok bila je mobilizacija. Nakon toga je sve radilo u pozadini, a mislim da će se to nastaviti i 2023. godine. Umor će se nastaviti povećavati. Ona će se manifestirati u domaćoj agresiji – u oblicima koje ljudi ne povezuju s državom. Pokušajmo sažeti. Plaće – posebno u vojno-industrijskom sektoru – rastu. Ljudi su počeli dobivati više naknada i drugih davanja od države. A sve je manje robe – one za civilni život. Gdje ovo vodi? Dodajmo tome da je zemlja odsječena od naprednih tehnologija koje bi mogle povećati produktivnost, te fizičko smanjenje radne snage, koje će se nastaviti barem do kraja 20-ih – sve će to zajedno imati posljedice. Ljudi koji će se vratiti iz rata bit će duboko traumatizirani. I tražit će, posebno nakon ranjavanja, da im se na mjestu redovnog rada isplaćuju isti novci kao i za vrijeme mobilizacije. Sebe smatraju herojima. I spremaju se vrlo teške situacije u smislu njihove prilagodbe civilnom životu. U svjetskom gospodarstvu nema primjera zemlje koja je brzo rasla uz smanjenu radnu snagu i velikih mogućnosti da se to nadoknadi modernom, visokotehnološkom opremom. Otud stagnacija. I tehnološka degradacija. Jednom riječju, neće biti kolapsa, nego viskoznog, polaganog poniranja u ono što zovemo zaostalost.

Popis otpuštanja i ostavki iz Trumpove administracije 🤣

EU Readies €50 Billion Ukraine Package Ahead of Donor Summit The European Union is ready to propose a financial aid package of around €50 billion ($55 billion) to support Ukraine as the country embarks on a critical counteroffensive to retake territory lost since Russia’s invasion more than a year ago.

Jeste, ali i ovde polako komunisti preuzmaju vlast - vidim vec kako Svajcarska propada. (moracu da razmislim da se preselim u USA, poslednji bastion slobode - onda bih mogao opasac i pistolj, pa da se opet igram kauboja i indijanaca). Цирихска левица слави „историјску” одлуку – али постоји проблем Минимална зарада је прихваћена у Цириху са изненађујуће великом већином. Али је упитно да ли ће моћи да ступи на снагу у јануару 2024. како је планирано. Da ne pricamo o obaveznom zdravstvenom osiguranju i kako silne pare trose na isplate za nezaposlene (lezilebovice koji profitiraju na moj racun i racun svih postenih radnih ljudi), socijalnu pomoc, porodiljsko odsustvo (sve duze), ne samo za majke nego i za oceve, kako ludaci hoce da uvode nekakvu zelenu energiju, stalno pricaju o Zemljinom zagrevanju (a ja se smrzavam u kuci bez ruSSkog gasa), porezi ubijaju privredu i vredene bogatase, inflacija skocila na 2.3%, nezaposlenost na 2% ... U pravom staljinistickom maniru nisu dozvolili (bio referendum) da se voda privatizuje, isto tako posta, zeleznica i ko zna sta jos sve. Drzava se mesa u sve i svasta, nemos zivet vise. Strava jedna.

Nadam se da te ideje i zahtevi "slobodnog" trzista, bez upliva drzave, nikada nece prvladati u ovom svetu.

Sada su čak i Britanci ostavljeni na cjedilu Zatvorene škole i stanice za prikupljanje pitke vode: stanovnici nekadašnjeg najkišovitijeg kutka Europe zabrinuti su zbog budućnosti za koju nisu spremni. Činjenica da se u ovom kontekstu spominju pojmovi "potrošači" i "ponuda i potražnja" sve više Britanaca tjera iz rukava. Otkako je premijerka Margaret Thatcher 1989. godine privatizirala opskrbu vodom u zemlji i predala posao deset regionalnih kompanija, Britanija je jedina zemlja u Europi u kojoj je voda u potpunosti u privatnom vlasništvu i stoga komercijalna roba. To je posljednjih godina izazvalo bijes. Prema izračunima sveučilišnih stručnjaka, dotična poduzeća, koja su isključivo orijentirana na profit i posluju bez konkurencije u svojim regijama, podijelila su više od 60 milijardi funti (gotovo 69 milijardi franaka) svojim dioničarima od privatizacije, dok na mnogim mjestima nema dovoljno ulaganja napravljen je u opskrbnom sustavu. Primjerice, dobar dio vode stalno se gubi zbog curenja i puknuća cijevi. Ipak, čini se da je posljednjih godina 95 posto svih profita od vode otišlo dioničarima, a ne bilo kakvim mjerama poboljšanja.

Nigdje drugdje ne možete tako dobro upoznati Meksiko kao u njegovom metrou. Pet milijuna ljudi svaki dan tutnji glavnim gradom. Neki su sretni kad tamo dođu živi. Linija 3, stanica Copilco, oko 15 sati: "Stoj", kaže policajac koji iz dosade stoji ispred narančaste plastične barikade. "Ulaz samo za žene." Svi vagoni u metrou, kao i nogostupi, sada imaju prostor u koji muškarci ne smiju ulaziti. Nije luksuz, već gorka potreba, kaže Valeria: "U Meksiku morate stalno očekivati da će vas frajer zgrabiti za guzu, da će vas netko nazvati nepristojnim, buljiti u vas." Valeria ima 21 godinu, tamno našminkana, dugih noktiju, jarko plava i šiljata poput kandži. Još se sjeća kada se prvi put sama vozila podzemnom željeznicom u dobi od 12 godina. “To nije bila avantura, to je više bio horor izlet”, kaže Valeria. Meksiko je zemlja mačosa. Do danas, u telenovelama, sapunicama, obično delikatne ženske protagonistice tonu u gotovo uvijek snažne ruke muških junaka koji im hitaju u pomoć. Čovjek se može nasmiješiti koliko je osjećaj muške superiornosti duboko ukorijenjen u društvu. Koliko je problem seksualnog uznemiravanja velik govori podatak da su nedugo nakon puštanja u rad podzemne željeznice pritužbe putnica na brojne napade bile toliko masovne da su prvi vagoni isporučeni već 1970., godinu dana nakon toga. krenuo u rad uveden samo za žene. Prema Metrou, Mexico City je bio uzor za svijet, a gradovi poput Tokija kasnije su poduzeli slične mjere. To zvuči kao uspjeh, ali zapravo je šteta. Dok su ženski automobili u Mexico Cityju u početku bili ograničeni na prigradski promet, sada vrijede 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, što je također naznačeno na obavijestima na terenu. Jer u svakodnevnom mačizmu proteklih se desetljeća ništa nije promijenilo, naprotiv. U Meksiku je 2022. u prosjeku nestalo sedam žena, ne godišnje ili mjesečno, nego dnevno. Najviše ih je između 15 i 19 godina. Neke se kasnije ponovno pojavljuju kao prisilne prostitutke u bordelu ili mrtve u jarku. Ali neki ostaju zauvijek nestali, au jednom će trenutku njihovi posteri za potragu biti uklonjeni u podzemnoj željeznici kako bi se napravilo mjesta za nove.

Objective of Ukraine’s demilitarization mostly accomplished 🤣 "Ukraine is using fewer and fewer of its weapons. And it is using more and more weapons provided by Western countries," Peskov said

Nije direktno u vezi moderacije, ali nisam znao gde drugo da stavim. Danas sam jednu analizu o ratistu u Ukrajini, od A sad, stavio na jedan drugi forum sa znacima navoda i njegovim nickom ispod. Ranije sam stavljao sa tog drugog foruma neke analize drugih forumasa ovde. Postoji li neki formalni (pravni), ili neformalni bonton (prvo pitati za dozvolu) u takvim slucajevima ? Znam da u novinarstvu vaze neka pravila i zakoni - kako je to na forumima ?

Uskoro stizu ATACMS.

Lako je kritikovati (izmisljenu) ekstremnu levicu (na osnovu propalih levih diktatura) i onda izvuci zakljucak kako je desnica, makar bila i ekstremna (Pinoce na pr.) - jedini ispravan pristup. Tako je smesno videti jadikovke kako Biden, ili neki drugi, vode USA u komunizam. Smesno i zalosno kako ljudi nasedaju na tu demagogiju i lepljenje etiketa. Svako pominjanje socijalne drzave (poput one u Zapadnoj Evropi) se izjednacava sa komunistickom diktaturom. I posle kao treba nesto da razgovaramo ? Sve ce to slobodno trziste pozlatiti.

He said this right before the start of the war. Hold him accountable. “This is genius. He’s going to go in and become a peacemaker. How smart is that? I’d say that’s pretty smart.” - Donald Trump on Putin's Ukraine War Trump: I will eliminate U.S. debt in 8 years Trump showed up at a Miami restaurant and promised food for everyone but left without paying for anything

U ruSSiji ce se nesto promeniti tek kada u Moskvi i Petersburgu pocne nesto da se desava (zato ih zli gnom cuva i od mobilizacije i od ekonomskih posledica - za sada). Ovi moji kukavicki oportunisti me sve vise nerviraju (barem ovi sa desnog krila SVP - najaca partija, ali na srecu sistem je takav da ne vladaju sami). Hladni Selenski, dirnuti parlament - i gotovo odsutni SVP Svjetska politika na trenutak je bila u dvorani Nacionalnog vijeća: govor Selenskog trajao je sedam minuta. Njegov nastup bio je trezven i tvrd. Dojmovi iz Federalne palače.

Teska zagonetka.

Pa zar to nije sustina kapitalizma i slobodnog trzista ? 😁

Promijenio je svijet, ako ne i na bolje Silvio Berlusconi je u svim svojim političkim godinama brinuo prije svega o jednome: o samom sebi, utro je put mnogim populistima, demagozima i zaludjivacima. O smrti čovjeka koji je zaveo milijune. Silvio Berlusconi je svojedobno rekao da je svatko tko ne glasa za njega "coglione". Kreten. Tako se zapravo i ne govori, pogotovo ne kad si na vlasti. Ali volio je tako govoriti. Jednom drugom prilikom, Berlusconi je savjetovao zaposlenicima sicilijanskog Fiata koji su bili stavljeni na skraćeno radno vrijeme i bili su zbog toga očajni, da bi trebali uzeti drugi posao u neformalnoj ekonomiji: "in nero", zaobilazeći poreznu upravu. Onda je to u redu. Dakle, premijer je poticao varanje države, nepoštivanje zakona i pravila, te tjeranje malih ljudi na lukavstvo – i smijanje u kamere. Zaveo je milijune Ostaje taj smijeh, kao slika koja ga preživljava. A Talijani se pitaju je li se smijao suučesnički s njima ili se na kraju smijao njima. U svakom slučaju, mnogi milijuni dali su mu se zavesti, nekoliko puta. Količina botoksa koju mu je Berlusconi ubrizgao u lice konačno je iskrivila njegov smijeh u smrznutu grimasu. Smijao se i kad je smijeh bio neumjesan. Berlusconi je preminuo u Milanu u 86. godini. U svjetsku povijest ušao je kao svojevrsni nacrt, kao iskošeni politički avangardist, kao preteča mnogih populista i demagoga, prevrtljivaca i nadriliječnika koji govore kako je on govorio, koji lažu kao što je on lagao. Njegovu je priču kao predložak koristio i Donald Trump. Berlusconiju se nikad nije sviđala usporedba, uvijek se smatrao boljim, kompleksnijim i pametnijim od debila koji je dospio u Bijelu kuću. Ali uspon građevinskih divova i TV ljudi Berlusconija i Trumpa bio je nevjerojatno sličan. A također i njihove metode. Berlusconi je rođen u Milanu 29. rujna 1936. kao najstariji sin bankovnog službenika i domaćice. Otac mu je bio opunomoćenik u Banci Rasini koja je kasnije financirala njegove prve poduzetničke korake. Silvio Berlusconi je išao u srednju školu kod salezijanaca, potom je studirao pravo, a njegov diplomski rad bavio se ugovornim pitanjima u oglašavanju. Da bi zaradio na studiju, nastupao je na kruzerima po Mediteranu, kao pjevač i voditelj. Sjedio je za klavirom i uglavnom pjevao francuske šansone – ljetni posao kao škola za talente. Smrdjelo je na mafiju A onda je Berlusconi postao građevinski poduzetnik, izgradio je cijele stambene i poslovne četvrti na periferiji Milana: Milano 2 za 10.000 stanovnika, Milano 3 za 15.000, Il Girasole. Bili su to samostalni stambeni kompleksi, poput onih koji su postojali u Americi. Nikad nije bilo sasvim jasno odakle mu sav novac za svoje gigantske projekte. Smrdjelo je na mafiju, na pranje novca, godinama istraživano pravosuđe. Jedan od Berlusconijevih najbližih ljudi od povjerenja osuđen je mnogo kasnije na dugogodišnju robiju zbog pripadnosti Cosa Nostri, sicilijanskoj mafiji. Velika naselja iz epruvete na periferiji bila su Berlusconijev svijet, planiran i kontroliran do posljednjeg detalja. Puštao ga je i sa svojom vlastitom televizijskom stanicom: Telemilano se putem kabela mogao primati samo u Milano 2 i Milano 3. Kad se u Italiji pojavila i privatna televizija, Berlusconi je već bio spreman. Telemilano je postao Canale 5. Početkom 1980-ih kupio je Italia 1 i Rete 4. Sada je bio kralj privatne televizije, monopolist, postojao je samo on. U politici je Berlusconi mogao računati na pomoć svog prijatelja i kuma Bettina Craxija. Bio je Milanac poput sebe, šef ekonomski liberalne Partito Socialista Italiano i premijer zemlje u odlučujućim godinama. Neke velike tužbe protiv Berlusconija prvenstveno su se odnosile na to razdoblje: navodno je podmitio Craxija i njegovu stranku kako bi mu odgovarajućim zakonima pomogli u njegovoj nadmoći u svijetu medija. Suci koji su morali odlučivati u sporu oko preuzimanja velike izdavačke kuće navodno su podmitili od Berlusconija. Godine 1993. politička struktura koja mu je bila naklonjena s treskom se raspala. Prva Republika, eksplodirala je pod korupcijskim skandalima u Tangentopoliju. Moćna Democrazia Cristiana, koja je gotovo neprekidno vladala Italijom od Drugog svjetskog rata, potonula je u nemilost. Craxi je pobjegao u tunisko ljetovalište Hammamet i više se nije vratio. Na političkoj sceni komunisti su ostali na ljevici, a fašisti na desnici. Sredina je ležala ugar, siroče preko noći. Vakuum vlasti ponudio je jedinstvenu priliku za politički start-up. Berlusconi je iskoristio ovu priliku, ali iz čiste nužde. Njegov zaštitnik u Rimu, Bettino Craxi, je otišao. Posao mu je patio od užasnih dugova. I pravosuđe je istraživalo nekoliko slučajeva porezne prijevare, računovodstvene prijevare, mita i nezakonitog financiranja stranaka. Fedele Confalonieri, prijatelj iz djetinjstva i menadžer u njegovom holdingu, jednom je rekao: "Da Berlusconi tada nije otišao u politiku, završio bi ispod mosta ili u zatvoru - zbog mafije." Očajnički mu je trebala nova zaštita, a izbor u parlament nudio mu je mogućnost imuniteta. Tako je Silvio Berlusconi osnovao stranku koju je nazvao po uzviku nogometnog okupljanja: Forza Italia, Naprijed Italija. Bio je to dobar spoj, bio je vlasnik AC Milana od 1986. Pod njegovim vodstvom klub je bio uspješan kao i uvijek, a sada osvaja i europske naslove. Svaki Talijan znao je Berlusconija, uvijek nasmijanog "Presidentea" Milana, multimilijardera koji je helikopterom sletio na stadion kako bi predstavio momčad. Bio je to šou kakav nikad prije. Govorilo se tada i da Berlusconi privatno ima toliko novca da ne treba krasti kao svi ostali. Povjerenje u politiku i državu, koje u Italiji nikad nije bilo jako izraženo, bilo je na novom dnu. A mafija je ubijala suce, policajce, novinare, postavljala bombe i izazivala državu. Bilo je to teško vrijeme. I tako se pojavio milanski poduzetnik koji je obećao da će od Italije napraviti ono što je već učinio kao poduzetnik. Italija bi postala javno poduzeće, učinkovito i moderno, a on bi bio njegov direktor. Izvršitelj, nakon mnogih govornika. Netko tko govori jednostavnim jezikom nakon svih bahatosti stare, drvene politike. Inače, Donald Trump je jednom rekao da je pomno proučavao Berlusconijev uspon. Forza Italia je pobijedila na nacionalnim izborima 1994., samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja stranke. S više od osam milijuna glasova, 21 posto, niotkuda je postala najveća stranka u zemlji. I Berlusconi je prvi put postao premijer. Naravno, već tada se znalo da postoji velika opasnost da Berlusconi svoje privatne medije iskoristi za sebe te da može preuzeti i vođenje državnog RAI-ja. Pa da pomiješa svoje privatne interese s javnim i da bi zbog toga mogla stradati demokracija. Znalo se i da se Berlusconijevo carstvo sastojalo od mnogih tvrtki sa sjedištem u dalekim zemljama egzotičnih imena. Neupravljiva struktura. Nekako je sve to bilo jako dvojbeno i puno preveliko. Ali Italija je patila od egzistencijalne praznine, ometena dekadencijom politike. Berlusconi je brzo prekinuo izolaciju fašista, udružio se s Legom i najavio "liberalnu revoluciju" - svih stvari. Prva vlada nije dugo trajala, a krajem godine je već bila gotova. Pritisak pravosuđa je rastao, ali Berlusconi je ostao u politici, uključujući i šefa oporbe. Nije imao drugog izbora, trebao mu je imunitet. I pronašao je zadovoljstvo u moći. Svojim je televizijskim postajama "kolonizirao umove Talijana", napisao je jednom Corriere della Sera. Novim talk-showovima, s potpunom personifikacijom politike, potpuno je preorao političku kulturu zemlje. Društveni mediji u to vrijeme nisu postojali. Ono što Trump radi s Twitterom, Berlusconi je s mnogo više truda napravio s vlastitim postajama. I nitko u ovom cirkusu nije bio nesramežljiviji kao ličnost od zabavljača Berlusconija. Osim televizijskih kanala i nogometnog kluba, posjedovao je i novine, časopise, izdavača knjiga, banku i osiguravajuće društvo. I milijarde. U najboljim godinama njegovo privatno bogatstvo iznosilo je više od 16 milijardi eura. Na izborima je pobijedio tri puta Sažeti slogani Forza Italia osmišljeni su u Berlusconijevoj reklamnoj agenciji Publitalia. “Meno tasse per tutti”, manje poreza za sve – to je bila najučinkovitija izreka svih godina. Stalno ponavljajuće obećanje na velikim plakatima na svim cestama u zemlji, šest sa tri metra, koje osobno plaća gazda. Upalilo je gotovo svaki put, tri puta je dobio izbore - 1994., 2001., 2008. Kao šef vlade, Silvio Berlusconi uvijek je razočarao . Bio je dobar samo kao kampanjac, kao maser za mase. Ne postoji velika reforma koje bi Talijani pamtili, pa ni zgrada koja bi mogla biti simbol njegove vladavine. Kaže se da je dobro reagirao nakon potresa u L'Aquili 2009. i brzo osigurao privremeni dom za beskućnike. Dakle, to je to, njegova ostavština? A inače? Državni dug brzo je rastao čak i pod njegovim navodno liberalnim režimom. No birokracija je ostala ista, a država nije postala ni malo modernija pod izvršnim direktorom Berlusconijem. Silviju Berlusconiju nije nedostajalo vremena. Bio je premijer zemlje dulje nego itko prije ili poslije njega od Drugog svjetskog rata. Ispunio je samo crne prognoze, jer se najviše brinuo o sebi. Amnestije za porezne i građevinske grešnike, kojima je mamio, nisu donijele nikome više od njega samog. Pogotovo u drugom mandatu, od 2001. do 2006., pokušao je upotrijebio svu svoju moć i pod zlouporabom svoje uvijek pokorne parlamentarne većine kako bi savio pravni sustav na takav način da mu tužitelji ne mogu nauditi. Najpoznatiji primjer: Lex Berlusconi, kako su mediji nazvali zakon, četiri najviša dužnosnika republike trebala bi biti nedodirljiva tijekom svog mandata, potpuno imuna, pa i on kao premijer. Ustavni sud odbacio je zakon navodeći da je groteskno skrojen za jednu osobu, a to je on sam. Trikovi odvjetnika Njegovi osobni odvjetnici također su bili u parlamentu i posvetili su mnogo energije izmjeni tehničkih procedura na način da njihovom klijentu daju prednost u njegovim suđenjima. Kad god je pritisak pravosuđa jačao i suđenja bila hitna, Berlusconi je uvijek dočaravao opasnost od "građanskog rata" i tako mobilizirao svoje pristaše. On i narod. Povezan izravno preko svoja tri TV kanala, 24 sata dnevno, to je bio njegov trik. Polarizirala je zemlju da ju je gotovo rasparčala. Opet, paralele s Trumpom su zastrašujuće. Zahvaljujući trikovima njegovih odvjetnika mnogi su postupci otišli u zastaru. A Berlusconi je ponovno došao na vlast 2008. Tri godine, bile su to prve godine financijske i gospodarske krize, kada se proizvođač mogao dokazati. “Ghe pensi mi”, Berlusconi je uvijek volio govoriti na lombardijskom dijalektu, ja ću se za to pobrinuti. Sve za gazdu, sve za mene. Ali opet je neslavno podbacio. Italija je bila na rubu bankrota. A o čemu su pričali u Italiji? O «Ruby rubacuori», Ruby, kradljivici srca. Tako se zvala mlada marokanska prostitutka za koju se pričalo da je sudjelovala u seks zabavama u Berlusconijevoj vili San Martino u Arcoreu. To je također bilo relevantno prema kaznenom zakonu, Ruby je bila maloljetna. Državno odvjetništvo sada istražuje i za pomaganje i poticanje na prostituciju. I sam Berlusconi govorio je o "elegantnim večerama".

Feb 27, 2022 Kamil Galeev Zašto će Rusija izgubiti ovaj rat?

Ovde imas jednu mapu (plavo je trenutno napredovanje) - Interactive Map Nije neko veliko napredovanje, vec je jos uvek faza ispitivanja i trazenja najslabije karike u odbrambenom lancu, ali kada jednom krene, nadam se da ce stici barem do linije Tokmak - Chernivka - Bilmak - Rozivka - Volnovakha. To bi bilo oko 50 km, a onda ostaje jos 60-70 km do mora, sto ce na jesen biti lakse.

Ceo tekst koji si napisao mi se veoma svidja. 👍 Pravna jednakost je ustanovljena nakon prelaska iz feudalizma u kapitalizam, jer je radna snaga koja je bila potrebna morala biti "slobodna" (barem od vezanosti za jedno mesto). Posto vidim da se razumes u tematiku, kako bi objasnio tu "ekonomsku slobodu" za koju je desnica u svetlu nejednakih pocetnih uslova u ekonomskom takmicenju ? Pri tome ne mislim na razlicite sposobnosti ljudi, vec na cinjenicu da neki vec u startu imaju najcesce nasledjeni kapital, ili barem mogucnost za vrhunsko obrazovanje, koje ih stavlja u povlasceni polozaj. Opet slicno pitanje, o tezi koju si odlicno uocio - ne samo da pocetni uslovi (kapital) nisu ravnopravni, vec je sama drzava (ne racunajuci diktatorske sisteme) ne samo bitan nosioc moci, vec i arbitar koji bas kroz zakone, institucije... stvara odredjene uslove koji mogu biti odlucujuci za povecavanje i ocuvanje vec stecene moci odredjene grupe ljudi. Onda nije ni cudo da se levica bori za "rasparcavanje" te moci. Banalna jednacina - imam veliki, nasledjeni, kapital koji iskoristim da kupim direktno, ili indirektno (putem "demokratije"; braca Koch) politicare, koji onda donesu zakone koji idu u prilog mome biznisu, uz to uticem na smanjenje poreza za mene i putem kupljenih medija (Murdock) stvorim javno mnjenje da je to najbolja stvar za celo drustvo. Na kraju drzava sa svojom realnom moci (vojska, policija), zakoni, stoje iza mog licnog bogacenja. Jedan covek moze imati 100 milijardi samo ako su neki drugi radili za njega. Ti drugi su mogli raditi samo tako sto je prethodno bila obezbedjena izvesna infrastruktura - obrazovanje, medicinska briga, putevi... Privatna svojina (svetinja) pak kaze - naci cu nacin (legalni) da ne platim nikakav porez, sto znaci zadrzacu sav profit, sagradicu sebi privatni aerodrom, a nekakve rupe na putevima obliznjeg grada, beskucnici, propale skole i siromasni me uopste ne interesuju - svako ima pravnu i ekonomsku slobodu da postane milijarder. Eventualno, optimiracu svoj imidz i poresku prijavu altruistickim davanjem izvesnih mrvica sa svog stola. Koliko zdravo moze biti drustvo u celini, ako se primenjuje samo ova sema ? U tom smislu zahtevi levice (👿 buuuhhhaaa) za distribucijom moci i bogatstva su itekako neophodni i korisni. Naravno i za levicu se moze izneti slicna analiza. Teoretski je tako kako si napisao, prakticno izvesne multinacionalne kompanije (i pored kartelskih zakona) uspevaju da centralizuju ekonomsku moc u svojim rukama, cime vrse ogroman uticaj na politicare, pa cak i na same drzave (cesto naravno zakulisno i indirektno). Primetna je i odredjena radikalizacija i polarizacija mnogih drustava, udaljavanje od centra, povecanje sukoba na relaciji levih-desnih (koje cini mi se bas desni potenciraju), porast autoritarnih tendencija... sto je nazalost bas u suprotnosti sa razumnim, ali ipak preoptimisticnim vidjenjem koje si gore naveo.

@Brian Setzer Slucajno se i ja bavim jogom i iz moga ugla to sto on transformise jeste dovoljno da dobije mec, ali se jasno vidi da u tim trenutcima nije sav svoj. Ta metoda - udaracu u jastuk i izbaciti bes, pa ce on nestati, nije se pokazala kao dobra na duze staze. U svakom slucaju nije ni pedagoski dobro za decu koja to gledaju i koja ce pokusati na isti nacin da "transformisu" u skoli, ili na ulici. PS Radi se samo o drugacijim kriterijima koje imamo i ako je Djokovicu dobro sa njegovim emocijama i meni je.