...

Ne znam ja tako kao ti, da samo trcim radi trcanja. Mora da bude neki cilj, i to sto tezi to bolje. Tako racunam da ako dodjem i do pola, nije lose i takav nacin gledanja na materiju me je nekako i odrzalo da istrajem do maratona. Mora biti neka borba i takmicenje protiv samog sebe inace nemam motivaciju. Prije jedno mjesec dana, par sedmica nakon maratona sam imao jednu manju hirursku intervenciju, nista strasno ali me izbacilo iz stroja, a u isto vrijeme sam rjesavao neke RL issues pa sam zapostavio treninge. Tek juce sam se usudio izaci na ulicu i istrcao sam 5km. Mila majko kako mi je to leglo. Prvi kilometar mi je trebalo preko 8 minuta, drugi oko 7 ali sam ipak uspio istrcati 5km za 30 minuta. Zajapurio sam se kao mladi majmun, crvenoguzac, endorfini udaraju, ma loodilo. Danas sam opet izasao i odradio 10km. Trebalo mi je 62minuta sto je lose vrijeme (PB 54m/10km) ali racunam da ce se vremenom popraviti, dok se potpuno oporavim od operacije. Ne mogu jos da se odlucim sta i kako dalje. Plivanje mene ne interesuje otkako me stari gurnuo sa duseka u more ljeta davne 1974, kada sam se napio slane vode i od tad mi biti u vodi nikada nije bilo narocito zabavno. Znam da plivam u smislu da mogu da se krecem po povrsini vode u smjeru i da ne tonem ali ne narocito dugo i prilicno negraciozno. Morao bih da nadjem nekog instruktora da me nauci pravilno da plivam ali nemam narocitu zelju niti vremena za to. Dok ne skontam sta cu, mislim da cu probati trcati 5km (minimum) svaki dan do 3. januara, pa ako uspijem, vidjecu sta i kako dalje. Nikako da mi Ultra izadje iz glave i osjecam da ce to biti na meti za iducu godinu. Bas me zanima kakav je osjecaj kad zavrsis trku od 100km ili 100mi. Sto se planinarenja tice, nisam siguran da postoje planine u Engleskoj, sjecam se jednog filma sa Hugh Grantom kada su nasipali zemlju na neko brdo jer je falilo nekoliko metara da bi zvanicno moglo da se nazove planinom. Prije dosta godina neki prijatelji su isli na Kilimanjaro i mislim negdje u Kazahstan, pentrali se na planinu pa mozda vidim ima li u njima i dalje planinara da organizujem jedan trip, stvarno nije los prijedlog. Za hiking je lakse ali kao i za planinarenje, potrebno se spremiti, otputovati negdje pa mi nije najzgodnije kao neki svakodnevni fitnes rezim. Privlaci me kalistenika jer i to mogu da radim od kuce ili u parku, odnosno ne treba nikakav poseban pribor ni priprema. Ovih dana sam uspio stesati jos par kila, spustio sam se na 76 (sa 100kg prosle godine) i ovo sada sam najlaksi od pocetka ovog stoljeca, pa racunam da bih mogao brzo uci u formu.

Malo stariji ali ipak odlican clanak koji objasnjava pojavu Jordana Pietersena i slicnih intelektualaca: THE INTELLECTUAL WE DESERVE Jordan Peterson’s popularity is the sign of a deeply impoverished political and intellectual landscape… If you want to appear very profound and convince people to take you seriously, but have nothing of value to say, there is a tried and tested method. First, take some extremely obvious platitude or truism. Make sure it actually does contain some insight, though it can be rather vague. Something like “if you’re too conciliatory, you will sometimes get taken advantage of” or “many moral values are similar across human societies.” Then, try to restate your platitude using as many words as possible, as unintelligibly as possible, while never repeating yourself exactly. Use highly technical language drawn from many different academic disciplines, so that no one person will ever have adequate training to fully evaluate your work. Construct elaborate theories with many parts. Draw diagrams. Use italics liberally to indicate that you are using words in a highly specific and idiosyncratic sense. Never say anything too specific, and if you do, qualify it heavily so that you can always insist you meant the opposite. Then evangelize: speak as confidently as possible, as if you are sharing God’s own truth. Accept no criticisms: insist that any skeptic has either misinterpreted you or has actually already admitted that you are correct. Talk as much as possible and listen as little as possible. Follow these steps, and your success will be assured. (It does help if you are male and Caucasian.) Jordan Peterson appears very profound and has convinced many people to take him seriously. Yet he has almost nothing of value to say. This should be obvious to anyone who has spent even a few moments critically examining his writings and speeches, which are comically befuddled, pompous, and ignorant. They are half nonsense, half... The rest Toplo preporucujem.

Welcome! Bravo Bajro majstore, svaka cast, fenomenalno care! 🥇 Imas i super ekipu, to su pravi drugovi. Sada odmaraj i oporavljaj se. Mogu misliti kako praznis frizider, kao mecava. Fala Vjeko, ovo su sve dobri savjeti i ja ih prihvatam i primijenim koliko je moguce. Danas sam prvi puta izasao na cestu i istrcao sam 5km. Nakon maratona sam prestao uzimati (planski) jedan anti-platelet lijek pa sam isao lagano da ne dodje do kakvog soka u protocnim kanalima. Ispocetka sam se osjecao malo cudno ali sam kasnije dosao sebi i bas sam uzivao. Htio sam nastaviti do 10km ali sam obecao zeni da cemo popiti kafu za pola sata pa nisam dalje isao, sto je vjerovatno i pametnije. Sutra cu, ako vrijeme ne bude bas katastrofalno, izletiti na 10km laganog jogga, jedva cekam. Mozda za sad izvedem jedan interesantan poduhvat - da istrcim (minimum) 5km svaki dan trideset dana. Bas me zanima da li cu uspjeti istrcati ispod 25minuta na taj nacin.

Ja na to gledam iz jednog drugacijeg ugla; ne mora se do svakog cilja doci metodom koju ti smatras ispravnom, nego da je bitno istrajati u namjeri i dovesti se do cilja na bilo koji nacin. Mnogi od ovih to ne rade radi postizanja sportskih uspjeha, nego da sebi dokazu da su u stanju uciniti nesto sto nije lako, za samopouzdanje i mentalno zdravlje. U pravu si da se cuda ne dogadjaju i da neki zavrse u hitnoj pomoci, bolnici, a poneko i glavom plati. Unatoc tome, mislim da benefit daleko nadmasuje rizik i uopste se ne kajem sto sam se izlozio tim rizicima. Kroz cijeli proces sam uzivao i mnogo naucio, sto ce mi koristiti dok sam ziv. Kako ovaj moj maraton polako postaje samo sjecanje na jedan dogadjaj, pomalo se smirujem i razmisljam u pravcu da batalim maratone, ultra maratone i slicne ekstremne discipline i da se pokusam naci u necemu malo manje zahtjevnom, a sto mogu uzivati i postizati dobre rezultate. Razmisljam da ne bi bilo lose pokusati postici bolje rezultate na 10km, sa povremenim polu maratonom udrobljenim u miks, da odrzim ovaj nivo fizicke spremnosti i eventualno da unaprijedim i drugim vjezbama, sto ce sada, posto sam zavrsio maraton za koji sam se i spremao, mogu konacno da napravim dobar i realistican plan za sta i kako dalje.

Ni jedna zena nikad nije rekla.

Mozemo se gadjati anketama do sutra: Faraz moze da skine glasove konzervativcima i da ih kosta pobjede ili da u nekakvoj koaliciji se docepa Westminstera konacno. Jeste Dzonson rekao da nece ici u koaliciju sa njim ali vec je pokazao vise puta da mu se ne moze vjerovati tako da sve sto on izjavi, treba uzimati sa zadrskom. Ako Korbin podrzi drugi referendum, a nije daleko od toga i udje u pakt o nenapadanju sa Lib Dems oko upitnih pozicija, onda ima velike sanse da dobije izbore. Kako ce se Korbin postaviti, tesko je predvidjeti, a pouzdan je koliko i Johnson. Moj MP je laburista i pozicija je prilicno sigurna pa mogu da glasam kako god, nece imati uticaja osim ako se ne desi cudo. Ne treba zaboraviti da je Tereza May zazvala prevremene izbore prije dvije godine i sve ankete su pokazivale landslide, a na kraju izgubila i mrsavu vecinu pa morala platiti one budale iz DUP milijardu. I tako dalje. Nema jos svrhe diskutovati o ovome, pogotovo biti siguran da ce se desiti ovo ili ono, ljudi su zbunjeni, toliko je dezinformacija koje su pomijesane sa informacijama da je jako tesko predviditi bilo kakav ishod. Dzonson trenutno glumi Trumpa, pokusava da izmami prevremene izbore za koje mu treba 2/3 parlamenta. Treba vidjeti hoce li mu Korbin dati ili nece i da sacekamo koliko ce nam EU dati produzetke, pa onda mozemo dalje.

Pitanje je i da li ce uopste brexit da se desi, ne samo hard ili soft. Tri godine konzervativci poradjaju mrtvorodjence i koliko god da se upinju i lazu, ne mogu da izrode ruzno cedo, zaceto iz straha od babarogija Faraza. Eno, Faraz se vec poceo dernjati po twiteru, mislim da se on najvise boji ikakvog brexita jer onda nece imati razloga da postoji kao politicki entitet. Laburisti, ako bi se nekako kutarisali ovog budale Korbina, postavili Starmera za vodju i krenuli u kampanju za remain ili neki najsoftest od brexita, uzeli bi vecinu i to u landslide. Faraz bi prepolovio konzervativce u tom scenariju ali na zalost to se nece desiti. Izgleda da ce najvjerovatnije doci do novih izbora ove godine, pa ostaje da se vidi koliko ce Korbin biti pritisnut da obeca konfirmativni referendum ili nesto sto ce mu obezbijediti remain glasove. Ako ostane ovako, tesko ce dobiti izbore, Lib Dems ce uzeti gdje god su upitni bilo sa Lab ili Con ako je vecina glasaca za remain, a gdje su glasaci Leave, Brexit party ili Tory dobijaju. Mogucnost jos jednog hung parlamenta je realna i gdje smo onda? Jedino sto je sigurno je da nista nije sigurno i tvrditi bilo sta u ovom trenutku je neozbiljno.

Manji ce biti haos ako se brexit ne desi, nego ako se desi. Brexit je con job i pljacka.

Postoji jedan vrlo jednostavan nacin da se ta tvrdnja provjeri.

Vjeko, moras otkriti tu misteriju sa flasama. Najvise lici na skupljanje kisnice ali kojim povodom? Vilenjaci i vjestice se najvjerovatnije tu okupljaju nocu i obavljaju svoje rituale i sreca je da te tu nije zatekla noc.

Cini mi se da ti plan nije bas najbolji. Da bi postigao brzinu i izdrzljivost na 5km, morao bi trcati na duze staze od 5km i to dosta prije matra. Raspitaj se malo, mislim da prenisko ciljas, zeznuces se.

Nisam htio da guram preko mogucnosti da se ne povrijedim pa da ne mognem istrcati glavnu trku. Najdalje sam izgurao 32km na treningu i stao sam cim sam se malo umorio i osjetio da ne ide bas kao do tad. Mislio sam tada ici na 35-38 ali nisam. Nije ni preporucljivo ici na preko maraton na treningu, pogotovo za nekoga poput mene koji trci prvi maraton. Pisao sam prije da se na glavnoj trci dobije malo adrenalina i generalno je atmosfera motivirajuca pa se nadje snage za izgurati do kraja.

Nije nikakva ozbiljna povreda, danas sam vec malo trckarao do ducana i nazad, jedva cekam ponovo trening. Moram samo da vidim ima li neki kraci Ultra (50km) nekad na proljece, da se prijavim da imam za sto trenirati. Moracu pogledati imaju li neke grupe u mom kraju, da se pridruzim kolegama dugo-prugasima, medju njima moz' biti neko ko ima trenerska iskustva. U tom pravcu za sad razmisljam, moguce i da se predomislim.

Vjeko motivator. Hajde da probam dok nisam zaboravio. Ujutru sam ustao prije 6, pojeo malo oraha, nekoliko urmi, popio kafu, caj i polako se spremio i metroom dosao do stadiona, odnosno, blizu stadiona i prateci kolone ljudi, stigao. Planirao sam napunici dvije plasticne boce nekim isotonikom ali se nisam snasao u guzvi i odlucio sam da nadjem gdje mi je startna pozicija, da ne zakasnim. Trebalo se nekako ugurati u stadion, ogromna je guzva ali unutra je bilo malo komotnije i brzo sam se snasao gdje treba da budem, zauzeo poziciju i cekao na svoj red da istrcim preko crte. Nekako sam nastimao i sat da mi mjeri distancu, brzinu i HR i radilo je manje od 5 minuta, taman da mi poremeti koncentraciju. Odmah zatim doslo je do zastoja, preuska ulica, pa smo zaglavili neko vrijeme, mozda 10-15 sekundi ali sam odlucio da se ne nerviram oko stvari na koje ne mogu uticati i da pokusam da uzivam u dogadjaju koliko je moguce. Trcanje pored rijeke je bilo fantasticno, zao mi je sto nemam slika da pokazem. Cijelim putem, skoro svakih 100-200m neki DJ ili live band, na obali, a i na brodicima. Najveci car je bio jedan lik od njegovih 70-80g na klavijaturama svira hitove Creedence Clearwater Revival i to vrlo uvjerljivo. Uglavnom, nije bilo dosadno i raspolozenje je bilo na visokom nivou. Dobar dio trke sam bio skroz OK, drzao sam pristojan tempo i bio sam stvarno dobar i u glavi i u nogama, sve do 30. kilometra, koji je dosao nakon sto smo se makli od rijeke. Ah da ne zaboravim, nekad u 26. kilometru sam pokusao da izracunam koliko mi je ostalo do kraja. Nekoliko minuta nisam uspijevao da oduzmem 26 od 42, sva krv u nogama, mozak suh ko barut, ne funkcionise uopste. Nakon 30km mi nesto kvrcnulo iza lijevog koljena pa sam morao usporiti i hodati dok nisam odlucio da to ignorisem i nastavim kako god i nekako mi je uz pauze sa hodanjem i poslo za rukom. Na svakih 5km smo prolazili kroz kapije gdje je cip ucitavan pa imam ta prolazna vremena: Kad sam se pomirio da nemam sansu istrcati ispod 4h pa i 4:30, odlucio sam da uzivam u maratonu koliko je moguce i trcao sam intervale, pa pravio kratke pauze hodanjem kada bol postane nepodnosljiv i tako je bilo zadnjih 6-7 kilometara. Usput je bilo veselo, voda, isotonic, banane i energy kocke su dijelili na svakih 5km i na svakoj sam zgrabio po nesto i dosta je pomoglo. Takodje, gledaoci su tu, bodre i pruzaju ruke za hi5, pogotovo djeca i ispocetka je zabavno ali kasnije sam se odmicao prema sredini ceste da ne moram da pruzam ruku, da sacuvam snagu. (ovo je moja zena slikala, nisam ja na ovim slikama) Zadnjih 5-6 kilometara se bas oduzilo. Noge otezale, jedva sam ih odljepljivao od asfalta. Kada smo usli u Vandelpark znao sam da je cilj blizu ali jedva da sam docekao do izlaza iz parka i tu je bilo tacno 40km. Uspio sam nekako izracunati da je ostalo jos 2 i nikada mi 2km nisu izgledali tako dugi. Nekako sam se uspio motivisati i nisam previse ni hodao u tih 2km, uglavnom sam trcao ako se to moze nazvati trcanjem. Nekako sam se sabrao zadnjih 700 ili 800 metara pred ulaz u stadion i uspio sam pobjednicki utrcati u stadion i preci preko Finish crte. Ocekivao sam da cu biti euforican i sretan ali nisam se nesto pretrgao od emocija. Valjda sam bio malo razocaran sto nisam uspio istrcati u vremenu koje sam zamislio, nego sam se namucio i za ovako lose vrijeme ali sam nabacio osmjeh i pobjednicki stav kad me zena vidjela sa tribina: Mozda sam se mogao i bolje spremiti, pa bi vjerovatno bolje vrijeme imao ali protiv nekih stvari jednostavno se i ne moze u ovakvim situacijama. Planiram sad da odmorim par dana, pa cu vidjeti sta cu izabrati za sljedeci izazov; hoce li to biti opet neki maraton, ultra maraton ili nesto trece. Ako krenem trenirati za neki ultra, onda ce u medjuvremenu biti prilike za popraviti ovo vrijeme od 4:51:29, u barem 4:15 sto je realno ako vec ne 3:59 ili manje. Kako god, istrcao sam prvi maraton uspjesno, nije lose za matorog konja od 47 leta sa tri stenta.

Trudeau addresses Canadians, saying that no matter who they voted for, he would be their prime minister. “We will work hard for you, your families and your family.” Trudeau says that the nation has voted in favour of a progressive agenda. Nisam bas pratio ovaj topik, nadam se da su nasi kanadski forumasi ovakav ishod i prizeljkivali. Cestitam!

3 stenta.

Ziv sam, istrcao sam. Povrijedio sam se u 30. kilometru pa me kostalo boljeg rezultata ali ok je. 4:51:29. Bitno je da sam dovukao dupe do cilja uopste. Kad se vratim u London, napisacu malo opsirnije kako je isla trka. Odo sad pusit marihuanu.

Bigly.

https://twitter.com/eucopresident/status/1185661904427143171?s=20 Johsnon opet sprema neku podlost za ponedeljak i nece biti nista manje uzbudljivo sljedecih dana. Momci, nismo jos high and dry.

https://twitter.com/ByDonkeys/status/1185588842973274112?s=20

Deal with what? Who are you?

Ovo nije 'deal', nego withdrawal agreement, znaci da se dogovore pojedinosti do kraja iduce godine. Ako ne postignu deal, opet je moguce da ispadnemo bez deala. Cijeli ovaj shitshow je con job, jedna velika prevara i sto se vise odlaze, sve vise ljudi postaju svjesniji da su prevareni. Johnson je pozurio da podvali kukavicije jaje ali eto, nije za sad uspio. Svaki dan koji odlozi Brexit je dan plus za remain.

Johnson popusio! Onwards and upwards, still everything to fight for.

Hvala svima, javicu rezultat cim bude prilika. How yes no, mada - ko zna i cudnije stvari se dese na svijetu.