-
Posts
3,598 -
Joined
Everything posted by Div
-
Nisam čitao, verovatno i neću, nikakve komentare osim ovih ovde, na forumu, ali znam da ima svega , od glorifikacije, do zle veštice, a na neki način je to i normalno. Kraljica je simbol britanske imperije, raspada imperije koji se delom desio za vreme Elizabete II, kriza i uspona kroz koje je GB prolazila, pa ljudi svoje viđenje GB projektuju na kraljicu iako ona objektivno nije donosila odluke. Čak i protokolarna uloga nije nešto što je prepušteno samoj ličnosti kralja, sve se planira, procenjuje, organizuje iza kulisa, čak i mnoge stvari koje se tiču samo dvora, ne i države, mora da se pita ili konsultuje vlada, parlament ili neka od institucija. Elizabeta je prihvatila ulogu i sjajno je odigrala, može i Čarls, bez problema da odradi posao ako se drži protokola, bude prisutan gde treba, kaže šta mu je napisano, ne istrčava nekim svojim neusaglašenim stavovima, isto bi moga i Vilijamy, Elizabeta je bila mlađa nego on sada, kad je postala kraljica. U istoriji monarhija imamo i slučajeve maloletnih kraljeva, dece kraljeva i u vreme kada je kralj imao stvarnu vlast, uvek je postojao krug ljudi oko kralja koji savetuje pa i odlučuje ukoliko je neophodno, tako da niti će Čarlsu mnogo smetati starost niti bi Vilijamu smetala mladost, firma će raditi po ustaljenom sistemu dok ne dođe vreme za remont. Generalno, iako po opredeljenju nisam monarhista, naprotiv, da sam britanac i da me se pitam monarhija ili republika ne znam šta bih rekao, oni žive sa monarhijom, dvorske ceremonije su predstava za ceo svet, pa donose i neki prihod, monarh ne utiče bitno na politiku, što bi menjali nešto što radi, šta bi radio predsednik GB bolje od kralja.
-
PA dobro, šta je taj čovek što vozi puna kolica šećera učinio, neku prevaru, kriminalno delo, otišao u prodavnicu i legalno kupio robu, šta koga briga za šta će mu. Paniku izaziva predsednik, čas imamo svega, čas nemamo, puni magacini, prazni magacini, zabranjen izvoz odobren izvoz, ograničene cene, marže. Na koju foru će biti dovoljno mleka kad je cena koju dobiju proizvođači niža od cene flaširane vode, marža trgovaca ograničena na 5%, a xcena stočne hrane veća 50-100%, transport nešto manje... Ljudi se ponašaju racionalno, kupuju kad ima i kad mogu, pa čak i da im je zadnja kupovina, racionalno je imati za još tri meseca nego za još tri dana.
-
Bila je potpuno svesna svog simboličnog značaja i svoje lične stvarne moći, potpuno posvećena svojoj ulozi. Nije iniciraja nikakve promene ali je prihvatala neophodne, učestvovala neposredno u realnoj politici samo kad je mogla da doprinese kraljeveini. Neponovljiva ličnost ne samo zato što je ona toliko različita od drugih monarha već i zbog istorijskih okolnosti u kojima je živela i vladala. Da li je je ijedana kralj bio stariji u trenutku krunisanja od Čarlsa?
-
Da, pedesetih je statistički rast bio najveći više zbog niže startne osnove, malo toga se osećalo na standardu stanovništva a još uvek je pasoš bio velika privilegija, u Italiju i Francusku se išlo ilegalno, Šesdesetih su *pasoši postali dostupni svima, počela je kupocina automobila, ne tako masovno kao televizora, put u inostranstvo je postao moguć za više stanovnika, stotine hiljada, možda do kraja šesdesetih i milion, Jugoslovena je otišlo na privremeni rad u inostranstvo, neki su se vratili posle 3-4 godine, neki 3-4 decenije, nekima još uvek traje privremeni rad, to je značilo solidan priliv deviza i informacija, otvorenost, već krajem šesdesetih je svako mogao da ima deviznu štednju bez dokazivanja porekla deviza. Izgrađen je autoput B-J i pruga B-B. Sedamdesetih su se već gradile vikendice, kupovali automobili uz čekanje na red i po godinu dana, odlazak na more je već bio standard za većinu gradskog stanovništva, prva naftna kriza je donela probleme ali se u vreme Džemala Bijedića dinar menjao u menjačnicama u Nemačkoj, Italiji... Ekonomski rezultati se vezuju za SIV (Savezno izvršno veće) i predsednike SIVa ali je prava moć bila u rukama republičkih prtijskih birikratija, čak i dok je Tito bio živ. Proces raspada je krenuo odmah posle Titove smrti ali nismo to odmah primećivali, još je bilo dobrog života i pored vidljive krize, kriza se objašnjavala spoljnim uticajima i objektivnim okolnostima, da bi krajem osamdesetih istovremeno imali Anta Markovića, ekonomskog i monetarnog reformatora i nacionalističke birokratije u većem delu SFRJ, U Srbiji je, naizgled, održan kontinuitet komunističke vlasti, ali taj kontinuitet je rezultat partijskog puča na 8. sednici, pojavila se i opozicija na sceni ali je simbol opozicije komunističkoj vlasti bio četničko-monarhistički nacionalistički pokret, sa građanskim grupacijama je imao zajednički cilj, rušenje Miloševića, ali različite vizije. Marković nije imao podršku ni u Hrvatskoj pa ni u Sloveniji, Crna Gora i Makedonija su se manje čule, BiH je pokazala da je Jugoslavija u malom, iako zvanično postoji ona je "na aparatima", kao što se, po zaključku Badinterove komisije Jugoslavija raspala sama od sebe, BiH se nije ni sastavila, takođe sama od sebe ali i uz "pomoć prijatelja". Bila je to jedna zemlja, dva pisma, tri vere, četiri jezika, pet naroda, šest republika, tako se u nekom momentu govorilo, sad bi to bilo nekorektno.
-
Ako je potrebno neko odobrenje znači u pitanju su državne ustanove, domovi, ili dotirani od države ili lokalne samouprave, kakva je situacija sa komercijalnim domovina, za one kojima finansije nisu problem, ima li razlike ili je nedostatak kapaciteta generalno stanje. U Srbiji, tako je barem bilo, u privatnim domovima ima mesta ali ne može svako da plati.
-
Hvala. Ne bih mogao da kažem šta je idealno, možda u nekom istom takvom društvu i porodici gde je sve idealno i pojedinci su idealni. I opet bih rekao, idealno je da više od dve generacije, roditelji i deca, ne treba da žive zajedno a znam da ima i dobrih primera gde jako dobro funkcioniše zajednica tri, pa čak i četiri generacije. Ne odbacujem ni jednu varijantu unapred, svaka ima neku prednost, po pravilu konačnu odluku odlažemo dok ne zagusti, onda postaje upitno da li možemo da donesemo iole razumnu odluku. To neko zajedništvo, neka vrsta komune, mi deluje kao zanimljiv eksperiment, ostvariv, ali nisam optimista u pogledu pronalaženja ljudi koji migu zajedno. I ovako, sam komunikaciju i druženje poprilično smanjio, nekoliko ljudi sa kojimasam uvek mogao da se družim, da porazgovaram, zatražim ili pružim pomoć, nisu više živi, druženje radi druženja mi ne prija, manje mi smeta samoća nego naporni ljudi. Zato se nadam da će deca, ako ja ne budem mogao, doneti najbolju moguću odluku, a dotle ja ponešto raduckam, majstorišem, bude tu i ponešto stvarno korisno, ako baš nemam nikakvu pametniju ideju pišem po forumu.
-
Život nije film, inspiracije ima na sve strane, tu oko nas, ima i u filmovima i knjigama, ali to je obično izmišljeno, neostvarivo, ali ko nema sam moći da osmisli svoj život, promeni ono što mu ne odgovara ili prihvati ono kako jeste, neće naći rešenje ni u fikciji. Meni je potpuna prihvatljivo i da neko starost koristi da ostvari želje iz mladosti, da se posveti učenju, saznavanju, da putuje, da igra domine, da gaji dve saksije cveća ili jedno drvo u dvorištu. Dok budem mogao sam da brinem o sebi i realno procenim šta mogu, fizički, mentalno, finansijski, ne treba mi nove ideje, imam čitav rezervoar ideja, bitno je da na vreme shvatim kad više ne bude moglo, da nađem ili prihvatim najbolje rešenje, a to je, najverovatnije dom ili život u svojoj kući uz asistenciju profesionalaca. Čuo sam od jednog druga, njegov sin kad je imao 2-3 godine, stalno mu govore, nemoj to, mali si ne možeš, nemoj ono, ne možeš, on u nekom momentu kaže, kad ću već jednom da porastem pa da znam šta ne mogu. Ta mudrost važi za ceo život, važno je znati šta želiš, šta možeš ali i šta ne možeš, i još važnije prihvatiti neminovnost.
-
Jel to beše ono: Baš je ukusno mamice, kao da jedem pravu čokoladu sa lješnjacima.
-
Otprilike, kao i sve drugo, nedostatak standarda, kontrole i odgovornosti uz dodatak u svaku čorbu, korupciju. Video sam deo tog priloga na N1, nisam imao volje da gledam sve jer iz malo iskustva "sve znam". Ranije, dok nisam imao ličnog interesovanja za tu oblast imao sam prilike da sarađujem sa ustanovom za smeštaj starih i da razgovaram sa nekoliko zaposlenih, mišljenje korisnika sam imao posredno, iz druge-treće ruke. Potpuno šarenilo, poredio sam ga sa ličnim iskustvom iz bolnica i domova zdravlja, od oduševljenja do očaja. Pre četiri godine sam posetio dva privatna doma, tražio smeštaj za majku, isti utisak, voleo bih ja da je bolje ali znam da može, čak je za očekivati, i gore, odlučio sam se za jedan, bilo je i propusta vlasnika ali i truda da bude bolje, osoblje odlično, majka ipak poživela samo još tri meseca, uzrok, starost, devedesettreća. Koliko znam, prvi privatni domovi su otvarani po istočnoj Srbiji, čitave generacije su otišle na rad u Francusku, Nemačku, Švajcarsku, ostali starci, onemoćali, neko je video šansu za zaradu, da li neko ko je ostao ili neko ko se vratio, svejedno, onda je došao red na one koji su se vraćali ali nisu sposobni za samostalni život a deca nisu želela da se vrate, bolje im je da plate za negu i smeštaj nego da napuste sredinu u kojoj su se dobro snašli. Mislim da većinu tih ustanova vode ljudi bez odgovarajućih kvalifikacija i iskustva, da bi ispunili zakonske uslove, zaposle ili sklope ugovor sa lekarom, fizioterapeutom ili s kim već treba, nekad taj lekar stvarno, bar povremeno, obiđe korisnike, upita kako su, nekad dođe samo da konstatuje prirodni kraj. Ništa neobično za nas, u svim oblastima je tako, imamo sjajne restorane ali nemamo dobro ugostiteljstvo, dobre lekare i sestre ali ne i zdravstvo, lepa mesta i dobre hotele, ali ne i razvijen turizam, nemamo sistem i standarde. Približilo se vreme, treba da razmišljam o sebi, gde ću i kako ću kad ne budem mogao sam, zasad je jedino sigurno da nemam pojma.
-
Tačno bi bilo, ko podržava Putina, ne čini dobro ruskom narodu, a ni sebi uz napomenu da dobar deo ruskog naroda glasa za putina, podržava ga aktivno i efektivno. Isto se odnosi i na druge diktatore i njihove narode, većina su izabrani, nisu svi glasali za njih iz interesa, neki su i iz ubeđenja. To što moj komšija Mika glasa za Vučića i voli putina nema efektivnog uticaja na ruski narod i na svetsku politiku, ima srazmerni na nas, mene i Miku, to što su vlade moćnih i tazvijenih zemalja sarađivale sa Putinom, podržavaju Vučića ima direktnog značaja, a te vlade je su birali njihovi građani, posledice izbora i saradnje vidimo i videćemo, znači veliki deo građana Evrope je glasao protiv svojih interesa. Svakako da procesi razmišljanja, donošenja odluka, ostvarenja interesa i sagledavanja posledica nisu baš tako jednostavni pa ostaje ono o dobrim namerama i putu do pakla.
-
Pa, i da je tako bilo, dobar je naziv, izvorno znači roditelj koji sam čuva dete, u danas uobičajenom značenju i hrani, što ne isključuje i druge obaveze.
-
Moje iskustvo ne ukazuje ničim da su te generacije, 30-40 drugačije od ostalih, model ponašanja je isti i pre i posle njih, primeri su drugačiji, dok se jedni pozivaju na težak rad, ratove, drugi na naporno učenje, svi znaju prave vrednosti, nove generacije nemaju pojma, sve će upropastiti. Generacij amoje dece postaje konzervativna kad priča o mlađima, uz ono čuveno, e, kako smo mi, pa se nabraja, družili se, slušali muziku, igrali fudbal, krali trešnje a ovi sad samo bulje u ekran...
-
Takođe, naglašava da piše o Srbiji sa akcentom na Novi Pazar i da dete nebi doživljavalo pakao u novoj porodici zbog toga što su usvojitelji istog pola već zbog odnosa sredine, doživljavalo bi od pogleda začuđenosti do fizičkog maltretiranja što ne bi ostalo i bez trajnih posledica na psihički i socijalni razvoj tog deteta. Uostalom, stavovi po kojima Srbija nije prikladno mesto za život na ovom forumu su legitimni, često se ponavljaju, mesto gde bi usvojeno dete živelo jeste jedan od važnih kriterijuma pri odlučivanju o odobrenju usvajanja.
-
Sve četiri: zakonodavne, izvršne, sudske i mafijaške.
-
Nisam je nigde rekao da je neispravno, to mu je uzeto kao obrazloženja za ban.
-
Da, homoseksualac se rađa, takav je prirodno, ne postaje prenosom sa druge osobe, druženjem, usvajanjem.
-
Nije to ništa, ja sam jednom skočio 5 metara u vis. Bistar mali, tek dvaes i neku godinu, već ume da sipa vino u čašu.
-
Ova tema je i nastala zbog banovanja forumaša koji je izneo mišljenje da bi u Srbiji okruženje bilo problem, čak je suzio, izdvojio je svoj grad za koji smatra da je konzervativniji i od ostatka, barem većeg dela, Srbije, a naslov teme, slučajno ili namerno, je malo dvosmislen, šta mislimo o usvajanju dece od strane istopolnih partnere u Srbiji 2022 ili šta Srbija 2022 misli o takvom usvajanju uopšte, bilo gde. Sada vidimo atmosferu u Srbiji oko održavanja Europrajda, koliko se galame diglo, ko se sve i kako okomio na gej zajednicu, može se samo zamisliti kako bi se osećalo jedno dete od 10-12 godina koje je usvojeno od istopolnih roditelja, kad shvati da većina smatra da to nije normalno, kad vidi koliko ima agresije prema gej populaciji i da i ono samo nije fizički bezbedno, da država kaže da ne može da obezbedi mir na ulici i fizičku sigurnost njegovih roditelja. Život u produženom strahu ne može da ne ostavi posledice na razvoj deteta. Uvek može da se nađe primer i porodice u kojoj dete živi sa biološkim roditeljima i pati, čak da možemo zaključiti da je bolje da odrasta u domu, iako neko pomenu da je bolja bilo kakva porodica nego dom. Domovi su su sistemu socijalne zaštite, istom u kojem se nalaze i centri za socijalni rad koji imaju presudnu reč u odabiru usvojitelja, pa malo apsurdno zvuči da će detetu biti bolje u bilo kakvoj porodici nego domu kad ga iz tog doma u porodicu smešta isti sistem. Šire gledano, u istom sistemu su i škole i predškolske ustanove, i policija i pravosuđe, sve su to instrumenti države koja ne želi da zaštiti svoje građane i njihove goste samo zato što se zalažu za jednaka prava svih, u konkretnom slučaju homoseksualaca, a isto bi se događalo i sa drugim manjinskim grupacijama koje bi najavile protest za poštovanje svojih prava. Saša je u svojim postovima insistirao na funkcionalnosti porodice na neki način je poistovećujući sa potrebom da dete u porodici stekne određene modele ponašanja, mesta polova u društvu, ja bih rekao i drugu stranu, dete dobija podršku, zaštitu, ljubav (govorim o poželjnom modelu), trudi se da svojim ponašanjem ostvari što čvršću vezu, ali donekle, isto tako prve sukobe mišljenja i stavova dete ima sa roditeljima, kada bi se isti modeli prenosili generacijama ne bi bilo napretka, napredak se zasniva na neprihvatanju, odbacivanju, modela, pravila, predrasuda.
-
Moguće je da su se stvari odvijale brže nego što je zapad predviđao i planirao, teško da je iko verovao da će SSSR za 5-6 godina praktično nestati i to ne u ratu protiv zapada niti unutrašnjim oružanim sukobima, formula za održavanje ravnoteže je pronađena, Jeljcin je važna karika formule, ostali lideri su mnogo manje bitni, a opstanak SSSRa i Gorbačova na njegovom čelu verovatno bi doveo do unutrašnjeg puča, kao što je i bilo pokušaja, i malo je verovatno da bi ga nasledio drugi reformator, skoro izvesno bi klatno otišlo na drugu stranu, a "na redu" bi bio neko iz niza Staljin, Bržnjev, Černjenko što bi postignuto dovelo u pitanje. 15 novih lidera su samim raspadom postigli cil, većina je postala vladar bez ograničenja dok su do tada bili provincijski aparatčici.
-
Gorbačov je svakako istorijski značajna ličnost, u pozititivnom smislu, ali ne znam da li bi se rušenje berlinskog zida dogodilo da nije Gorbačov bio na čelu tadašnjeg SSSR. Veličina gorbačovljevog dela se ogleda u sagledavanju i prihvatanju realnosti, u tome i razlog zašto nije izvršena perestrojka celokupnog SSSR, stalo se na raspadu, ne bih da nagađam kome je to bilo dovoljno, verovatno i zapadu da bi proglasio pobedu i malim partijskim vođama, 15 ih beše, po republikama članicama unije. Jasno mi je zašto se Jeljcinu i kolegama mu žurilo da Gorbačova sklone sa scene, nisam ni tada ni sada video zašto je i zapad žurio, mislim da Gorbačov nije bio protivnik zapada a svakako bi bio pouzdaniji partner od Jeljcina.
-
Neka slična pitanja postavlja i autor teksta zanimljivog nadnaslova: REČ TAJKUNA Diskretni šarm Ime autora poznato redakciji Sprema se nova realnost. Svet ulazi, kako reče jedan moćni evropski političar, u veliku promenu. U veliki preokret koji znači kraj obilja i bezbrižnosti. Do skoro sam verovao da bi taj preokret mogao da znači ulazak sveta u komunizam, ali Kovid 19 i rat u Ukrajini iscrtali su obrise novog svetskog poretka u kome će dominirati – država. Političari su, kao po nekom prećutnom dogovoru, iskoristili priliku da etatizam promovišu kao poželjan i jedini moguć odgovor na učestale krize. To je pre neki dan ponovo demonstrirao i već spomenuti političar. Država u ulozi spasioca, sve češće i masivnije donosi „jedino moguće, hitne i neizbežne“ odluke, tobože zbog novonastalih okolnosti. Kod građana i poslovnih ljudi indukovan je strah od aktuelnih globalnih kriza. Logično, ljudi se velike zebnje oslobađaju tako što traže sigurnost i utočište, a države su se velikodušno ponudile da pomogne. Imaju na raspolaganju ogromne budžete, kad ponestane novca centralne banke doštampaju koliko političarima treba, suspenduju tržište kad god im odgovara. . . .
-
Isto kao što veze sa SPC i Rusijom održava Vučić, a Vulin nije otišao sam, u svoje ime. Šta mu je konkretno trenutna taktička zamisao, ne znam, da li da pokaže zapadu kako mu je teško, da li da pokaže Rusima da nije protiv njih, da li da opravda budući sastav vlade ili nepostojanje vlade. Ono što se da zaključiti iz njegovih reči je: Imam mnogo posla pa ne stižem ništa da radim.