Jos uvek sam zbunjena...
Otisla sam sa detetom kod lekara i nju uvedu ja u cekaonici u kojoj je kao u frizideru. Sedim na tri metra od deska za kojom sedi sestra. Ustane ona i kaze mi da su poslali recept u najblizu apoteku da odem da pokupim. Ja odem u apoteku, kaze apotekarka da nemaju taj lek vec neko vreme. Ja se vratim i odem da kazem sestri da leka nema. Ona me mrtva ozbiljna pogleda i pita 'jesi li ih zvala?' Kazem ja, 'sada sam dosla odande' Ona opet, 'a jesi li ih zvala?' Ja je gledam, reko zajebava me, reko, 'sada sam dosla odande, rekli su mi da nemaju'
Ona gleda i gleda i odjednom opet, 'a jesi li ih zvala?' Ja u totalnom rebusu, reko 'zasto da ih zovem?'
Ona i dalje gleda i opet, 'jesi ih zvala?'
Ja sad vec naicisto iznervirana malo dignem glas 'zasto pobogu da ih zovem ako sam sad bila i pricala sa njima licno?' Na to izlazi druga sestra i resavamo problem.
Nesto kasnije, u cekaonici samo ja, cerka i dalje ne izlazi, pogledam u telefon i vidim propusten poziv od njih. Ustanem i odem do deska i pitam je da li me je zvala. Kaze ona da jeste. I ja reko, sta ima, treba'l nesto? Kaze ona, 'pozovi taj broj'
Zasto cu jbt zvati da pricamo na telefon, stojim ispred tebe... Nisam naravno pozvala, samo sam se okrenula i sela.