Jedan terapeut, drugi, treci.....trazite dok ne nadjete onog sa kojim se osecate sigurno i zasticeno. Najcesce, nije do terapeuta, do vas je. Koliko ste spremni da se suocite sa istinom, koliko ste spremni da se zastidite nad svojim neprimerenim ponasanjima, nepravdama koje ste pocinili, dakle, da priznate da ste bili slabi, uplaseni, zbunjeni. Da ste ljudsko bice a ne nadcovek.
Kad se lepo ispricate, kad shvatite sta ne valja u vama, gde ste tanki pa se posteno zastidite pred samim sobom, obicno sledi plac koji oslobadja, nema te apoteke koja je efikasnija od tog placa. Dakle, dobar terapeut je onaj sa kutijom maramica na svom radnom stolu, onaj pred kojim mozete da placete bez stida jer on vam ne sudi, ne lepi vam etiketu gubitnika, naprotiv, odvesce vas do kamena temeljca na kojem zajedno gradite novog, zdravog coveka. Kod terapeuta se ne ide sa predrasudama o bilo cemu vec otvorenog uma i dushe. I to mora da traje, sve sto je vredno u nasim zivotima zahteva strpljenje i ozbiljan rad, ulog je ogroman, ulog ste vi, ono jednino sto zaista prpada samo vama. Budite hrabri, budite iskreni, trapeut zna kako da vas sacuva i od vas samih.
Mnogo je glupo otici sa ovog sveta a ne znati ko ste i sta sve mozete da budete, najbolja verizija onog sto su rodili mama i tata.
Da nisam iz prve srela mog "Dragog Pavlovica" kada sam imala 24 godine, ne bi bilo ovog zapisa 50 godina kasnije.