Najtoplije preporucujem:
Na ca 500 stranica citalac razume celu katastrofu WWII, a narocito deo koji nas nikada nije zanimao, a nikada
nismo morali da bilo sta znamo o njemu, a to je Japan, Kina i uopste odnos SSSR-a, Nemacke, Evrope an zeneral
prema Japanu i Kini, ali narocito njihov prema nama, Evropljanima.
Taj najcuveniji spijun, Nemac Sorge, ubedjen komunista, odlazi u Japan ( doduse prvo u Sangaj dve godine),
svi su njime odusevljeni jer je neodoljiv lik, Nemci u Tokuju zaljubljeni su u njega, njegov je najintimniji prijatelj
nemacki ambasador u Tokiju ( zena ambasadora je jos intimnija s njim), pravi svoj neki komunisticki, spijunski
krug u Tokiju, svega je njih petorica u tom krugu, najvazniji je saradnik jedan genijalan intelektualac, Japanac
koji je kao i Sorge komunist po ubedjenju i to nepokolebljiv. Jedan od njegovih najblizih saradnika je i nas covek,
Branko Vukelic koji iz Pariza ( rodno mesto Osijek) dolazi u Tokio i spijunira za Staljina.
Surovo je to da ga Staljin uopste nije uzimao za ozbiljno, nije mu verovao kada je danima pisao telegrame
da ce Hitler napasti Sovjetski Savez, a onda iz postovanja prema Staljinu nije mu bilo ni dozvoljeno ni da uopste
i postgoji za Sovjetski Savez. Tek sa dolaskom Hruscova na vlast Sorge dobija na znacaju i biva rehabilitovan.
Ovaj nas Branko biva osudjen na japanski Gulag gde i umire ubrzo, njegova zena Japanka i sin od 5 godina
dolaze u Jugoslaviju ( Branko je bio dopisnik Politike, a i nekog francuskog dnevnika) i taj njegov sin je i dan
danas u Beogradu, prevodilac, prevodio je Andrica na japanski, prevodi Japance na srpski, a ozenjen je
Japankom koja je predavala japanski na Filoloskoim.