Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 06/08/2020 in Posts

  1. Ovo dvoje su zajedno, pa ima vise od 10 godina. Svake godine imaju mlade.
    6 points
  2. Varas se prilicno. Rekao bih da je fantasticna serija ali to bi bio understatement.
    4 points
  3. Navodno F1 dogovara jos jednu trku u Italiji, nedelju dana nakon Monce na Mudjelu, za Ferarijev 1000. start na trkama za svetski sampionat.
    3 points
  4. Davno sam "igrala", jos dok se postom slalo, mozda se nesto promenilo, ali neki osnovni kriterijumi, nakon sto te izvuku, je da dokazes da imas bar srednju skolu, da nisi kaznjavan/osudjivan, da si zdrav (nemas TBC i HIV) i da ili neko iz US garantuje za tebe ili imas pare na racunu (tad bilo $ 5000 po osobi)....na socijalu nisi smeo 2 godine.
    3 points
  5. Pozdrav od srecne dobitnice iz 2000-e, a znam bar jos desetak ljudi koji su dosli u US preko GC lutrije (tacnije Diversity visa)
    3 points
  6. Au... Sad si ga nagrabusio [emoji3].
    2 points
  7. Piment d'Espelette nije pretjerano ljuta papričica, udomaćena je u Baskiji, ali je jako aromatična i meni je draža sušena/dimljena nego svježa. Ima je kupiti mljevene ili dinstane. Ratatouille je bez Espelette nezamisliv. Ratatouille je savršni primjer spoja Starog i Novog svijeta. Afričko, europsko i azijsko povrće poput patliđana, luka i bijelog luka, azijski začini, maslinovo ulje, mediteranske začinske trave, te doprinos Amerika: paprika, paradajz, tikvice i piment d'Espelette Sastojci: 1 veliki patliđan 2 tikvice 1 crvena paprika 5 paradajza 1 veliki luk srebrenac 2 češnja bijelog luka sol, papar piment d'Espelette maslinovo ulje herbes de provence mažuran / origano / timijan Pripremu i kuhanje svi znaju.
    2 points
  8. Jos uvek si na aspiratorima uini. Nema sta, razumem te. Ludi degli ti da drugi pick fore i opet osvojimo u nikad jacoj ligi. Bice bolje sledece sezone.
    1 point
  9. Pa sam pad je bio prije svega psiholoski, berza je pala na predvidjanju, sada valjda tako i raste. U Americi je kreirano 2.5 miliona poslova, a predvidjali su dodatni gubitak poslova. Slicno se desilo i u Kanadi. Dosta je para upumpano od drzave, gorivo se ovde na pumpama skoro vratilo na cijene od prije korone, itd. Air Canada nije Lufthansa, ovo je velika drzava i samo se moze doci avionom sa kraja na kraj, tako da moze da prezivi i bez internacionalnog saobracaja. Having said that, promasio sam sa Cargo Jet, pritisli me na poslu pa sam imao jako malov vremena da istrazujem, to zahtijeva ipak neku analizu, tu je na stotine kompanija, treba vremena da se to malo proucava.
    1 point
  10. Berza ide dobro, polako se sve vraca na normalu. Penzioni fond sam prije nekoliko sedmica vec vratio sam money market u neke mutual fondove i sad sam tamo gdje sam bio prije korone. Nisam bas tu potrefio jer je u toj prvoj sedmici malo to islo dole, a prije toga je raslo vec 3-4 sedmice poslije onog nenormalnog pada, ali sve u svemu nije lose ispalo. Sto se tice berze danas je jedan od rekordnih dana za moj portfolio od jutros skok od 7%. Dakle droga je trenutno 6.60, ako se sjecate da sam spominjao kupovinu po 3.24, nije lose. Na Real matters koji sam promovisao , trenutno gubim neku sicu, ali i dalje vjerujem u taj stock, danas i on raste. Novina je da sam prije desetak dana kupio stokove Air Canada, po 16.50 u 3 poslije podne, da bi se dan zavrsio sa 15.50. To je bas peh, medjutim trenutno je 22.21 tako da nije lose. Zanimljiv stock je i softverska kompanije Lightspeed, LSPD koji se za sada vrti oko jedne tacke. Ostalo je nezanimljivo, banke i slicno. Trenutno sam samo na TSX, a planiram da pocnem da se igram malo i sa americkim stokovima.
    1 point
  11. Ovo je link gde mozes vise da saznas. Sto se tice ove vrste ulaza u US, to ce sigurno morati da ceka, dok im se regularni processi zavrse. Ja sam se takodje zapanjio kad sam cuo da ne izdaju, ili produzavaju pasose. No pogledaj onaj link ima dobre infromacije
    1 point
  12. Pa ajde neka je i deljenje ako gledas iz ugla Amerike. Na nivou celog sveta se eto podeli 50 hiljada godisnje, otprilike pola ih ne iskoristi jer je besplatna i igraju se da vide kakva im je sreca 😄 I ne dobijaju tu lutriju bas svi, moraju xyz stvari da se poklope da bi neko bio izvucen (obrazovanje, godine, mesto stanovanja... )
    1 point
  13. Razumem ovo za BB kao seriju (ne slažem se 😄 ) ali deo gde se kaže da je BB o porodici a Sopranosi o kriminalu baš ne razumem 😄 Sopranosi u nekim delovima idu dublje nego što je BB išao što se tih odnosa tiče
    1 point
  14. Prva sezona Wire je uspavanka cisto da znas.
    1 point
  15. Bice trajni ban.
    1 point
  16. Ne može se poredit s Žicom...jelde !?
    1 point
  17. Zavidis labudu sto pravi petorke? Majstor!
    1 point
  18. Ja koristim dimljene susene peperoncine i vrlo oprezno stavljam kasicicom za kafu - onom malom sto dobijes u kaficu.
    1 point
  19. Hvala na receptu! Hvala na ovako plemenitom topiku! Hvala na trudu! Vaistinu dobrodoslo osvezenje i odraz kulturno-civilizacijskog nacela kulture.
    1 point
  20. Enzo Bettiza: Esilio/Egzil Posljednja od pet simfonijskih poslastica, pašticada, koja u Austriji postaje Sauerfleisch, i ona je tražila dugo početno kiseljenje od najmanje 48 sati. Pašticadu sam stavio na peto mjesto samo zbog reda izlaganja, ali je ona svakako predstavljala starodrevno i najbitnije jelo u našoj kući i u dalmatinskoj kuhinji uopće. Na prvi je pogled mogla podsjećati na pirjanu govedinu. U stvari je bila nešto drugo: bila je goveđe meso u raguu od divljači. Govedina obrađena na isti način kao i zec, šljuka, srndać. Goveđi odrezak koji je morao biti poseban, oskudan masnim živčevljem, istodobno čvrst i mekan, brižno se pripremao istim sastojcima koja su upotrebljena u nadijevanju crnog zeca, s nešto više karanfilića. Zatim se, kao i kod zeca, meso "špikalo" slaninom, bijelim lukom i mirodijama, pa se dva dana omekšavalo u mješavini vina i octa, potom se peklo i najposlije pirjalo na laganoj vatri u istoj, pomalo oporoj tečnosti u koju je bilo uronjeno prije kuhanja. Konačan ishod bijaše ugodna preobrazba koja nepce izaziva i poziva na avanturu: meso koje nije divljač, umjetno obrađeno i potamnjeno imalo je dah divljači, odisalo je poput zeca profinjenom i drogiranom kiseloćom, te je lebdjelo poluuronjeno u smeđi sok sličan tamnom raguu od divljači. Slasna blagost razmekšana mesa koje je u dugom procesu preobrazbe poprimilo crnkastu patinu izvana, a ružičastu iznutra, odavalo je okus koji više nije bio onaj smireni i gotovo neutralni okus govedine, nego čudnovato izmijenjen i zastranjen u veoma ugodnom miomirisu nekog drukčijeg mesa i nepoznata običnom životinjskom svijetu. Suprotno od Austrije gdje se Sauerfleisch, bliski srodnik pašticade obično služi s podušenom lećom, u nas se taj jedinstveni goveđi ragu jeo s kuhanim tjestom posutim ribanim parmezanom. U staroj dalmatinskoj kuhinji, poglavito zasnovanoj na jakom jelu od mesa ili ribe, što su Francuzi nazivali plat ili pièce de résistance, tjestenine, slabo razgranate u njihovoj talijanskoj raznovrsnosti, uglavnom su smatrane sporednim prilozima. Također valjušci od kruha ili krumpira bijahu pomoćna jela slična onima od tjestenine ili palente, prateći obično divljač i različite gulaše od govedine, piletine ili svinjetine. Izuzetak su bile srednjeeuropske okruglice ispunjene marmeladom od šljiva, rumeno ispržene na maslacu s vaniliziranim prezlima, što je s obzirom na ljestvicu ručka moglo imati ulogu predjela ili deserta... .............. U današnjim splitskim 'autentičnim' konobama poslužit će vam 'dalmatinsku pašticadu', jelo koje je zapravo svojevrsni fast food upitne kvalitete i okusa. Savjet: izbjegavati. Moja none nikad nije davala kuharici da radi pašticadu. Od kupovine mesa i povrća, pa do priprave tog svečanog jela, sve je moralo biti u njenim rukama. Suprotno ideji ovog threada, ne mogu odoljeti da s vama podijelim recept za klasičnu pašticadu; Sastojci: 1,5 kg goveđe 'pupe', tj filea ili 'ruže' 3 fete masne slanine 3 glavice domaćeg bijelog luka, češnjaka 4 lista lovora grančica ruzmarina 6-7 klinčića/karanfilića 7-8 zrna papra 4 veće mrkve 2 srca selena/celera 4 velika luka 1/2 l jakog crnog vina šećer 1/2 l domaće kvasine (vinskog octa) 1 dl prošeka 1,5 l goveđeg temeljca 4 velike žlice konšerve/koncentrata od paradajza svinjska mast sol i papar za njoke: 2 kg bijelog krumpira 2 jaja putar sol i mjeveni crni papar brašna - 40 dag ili po osjećaju ulje navrh noža naribanog muškatnog orašćića Priprema: Meso u komadu nabosti (našpikati) češnjakom, klinčićima i na trake narezanom slaninom. Pripremiti salamuru od vina, kvasine, papra u zrnu, lovorovog lista i ruzmarina. Neka meso u tome odstoji preko noći (još bolje preko dvije noći). Drugi dan u velikoj zdjeli otopiti 3 žlice masti, zažutiti luk i ubaciti meso. Peći meso dok se ne uhvati korica, a sok karamelizira. Dodati celer i mrkvu, te podlijevati ostatkom marinade i temeljcem. Dodati koncentrat od paradajza. Pirjati najmanje 5-6 sati. Pred kraj dodati prošek i nakon što alkohol ispari, jelo je gotovo. Izvaditi meso i narezati na šnite. Sos grubo propasirati i preliti preko mesa. za njoke: skuhati krumpir u ljusci, oguliti i vruć propasirati u pasirki. U velikoj teći ga izmiješati s brašnom, uljem, putrom, začinima i jajima i oblikovati u duge kobasice, pa rezati na komade od oko 2,5 - 3 cm. svaki njok narendati na gratakažu (ribež) ili prevući preko viljuške. Njoki se kuhaju u kipućoj vodi i vadi ih se čim isplivaju. Tips: Trogirska pašticada se priprema sa suhim šljivama. Voće se naravno otkošti, namoči u vodi i zaprži s mesom, te dalje dogotovi kao što je opisano. Boduli rade varijantu s kaparama, no ovo jelo je ipak tipično gradsko.
    1 point
  21. Google prevod: Зид на којем су писали пророци Пуца по шавовима На инструментима смрти Сунчева светлост снажно светлуца Кад се сваки човек растргне Са ноћним морама и сновима Неће нико положити ловоров венац Кад тишина утапа врискове? Конфузија ће бити мој епитаф Док пузим испуцан и сломљен пут Ако успемо, сви се можемо одмарати и смијати Али бојим се да ћу сутра плакати Да, бојим се да ћу сутра плакати Да, бојим се да ћу сутра плакати Између гвоздених капија судбине Сјеме времена је посијано И водом их делите Ко зна и ко је познат; Знање је смртоносни пријатељ Ако нико не поставља правила Судбину целог човечанства које видим У рукама је будала
    1 point
  22. Pokusavam da ostanem u kontaktu sa cerkom koja raste😶 pa gledam sa njom anime show Death Note i mogu reci da moz se gleda.
    1 point
  23. 500 Days of Summer(2009) https://m.imdb.com/title/tt1022603/ Ovo je stvarno jedno izuzetno dobro ostvarenje, film koji ostavlja bas jak utisak nakon gledanja. Reditelj koristi nelinearni tok radnje kako bi prikazao sve uspone i padove tokom jedne ljubavne veze. Scenario je inovativan i original, odstupa od nekih klasicnih sablona. Glavni likovi su dobro karakterizovani, odnos izmedju njih je realno predstavljen na ekranu. Ne moze se filmu naci neka veca mana, skoro svaki minut filma je kvalitetno potrosen. Bez dileme jedan od najboljih filmova u ovom zanru koje sam pogledao.
    1 point
  24. Ne znam...kontam da svako ima pravo na svoj stav i pravo da taj stav iskaže na pristojan i kulturan način. Nije baš da je rekao kako je Džordž Flojd stoka koja je zaslužila to što se desilo i kako crnci zaslužuju da ih policija maltretira na svakom koraku. Meni su mnogo gori ovi ( a mnogo ih je ) koje generalno zabole međunožje za crnce, njihova prava i položaj...a sad su im puni tviteri instagrami i fejzbuci crnih života koji znače
    1 point
  25. ... moj prvi ratatouille u zivotu. zajebancija od nekoliko sati posla. ne mogu reci da sam zadovoljan, mada sam se trudio drzati originalnog recepta i sastojaka. od okusa rajcice i cesnjaka malo sta drugo se osjeti. ...
    1 point
  26. https://www.gledajsaprevodom.online/serija/the-bureau Upravo gledam.
    1 point
  27. Moram da se pohvalim, supruga i ja smo prvi put u životu kupili svoju nekretninu, uskoro se selimo u svoju kuću 😎. Da mi je neko pričao pre samo 6 godina, šta sve čovek može da postigne i stekne za tako kratko vreme u normalnom društvu, ne znam da li bih mu verovao. Lep osećaj.
    1 point
  28. Hiram and Solomon MASTER MASON A full body blend with a velvety Maduro wrapper. Notes of sweet leather and cocoa that produce a rich flavor enhanced only by a pronounced cedar aroma that lingers on the finish. Wrapper: Habano Maduro Oscuro Binder: Indonesian Sumatra Filler: Habano Jalapa, Habano Ometepe, Ligero Habano Estelí
    1 point
  29. Veljko Barbieri: Posljednje gozbe nesretnoga Françoisa Vatela Tko je bio tajanstveni François Vatel*, podrijetlom iz Švicarske, rođen u Parizu 1635. kao Fritz Karl Vatel u siromašnoj izbjegličkoj obitelji. Budući da suvremeni udžbenici i enciklopedije o njemu donose vrlo kratke i uopćene bilješke poput one da je nakon pariškog školovanja prvo služio prebogatom financijeru Fouquetu, a kad je ovaj pao u nemilost na dvoru, Vatel postaje Maitre d’hotel, glavni majordom princa Condéa u raskošnom dvorcu Chantilly. Tamo je više od desetljeća za svog princa i njegove visoke uzvanike priređivao čudesne gozbe, sastavljene od nizova iznenađujućih jela koja su kulinarskom tehnikom već odstupala od srednjovjekovnih i humanističkih pjatanci, najčešće od obojanih i pozlaćenih pečenki i sve se više okretala hrani kao osnovnom cilju i izvorištu kuharskog nadahnuća. Pa ipak, još uvijek je tijek takvih svečanosti bio određen strogim, rekli bismo u baroku još strožim dramaturškim pravilima, koja su Vatelu služila kao scenaristički i scenski okvir za njegove raskošne i maštovite gastronomske i alegorijske zamisli. Takve njegove svetkovine ubrzo su preskočile tvrde zidove i ograde Chantillyja. Louis XIV., i sam veliki i profinjeni bonkulović, odlučio je zbog njih prihvatiti poziv već starog princa Condéa, nekadašnjeg ljutog neprijatelja kraljevske Burbonske kuće, i posjetiti ga u njegovu dvorcu. U izvrsnom filmu Rolanda Joffea “Vatel”, u znalačkim rekonstrukcijama baroka i francuskog apsolutizma, arhitekture, scenografije i kostima, u osvit novog rata između Francuske i Nizozemske zbog kojeg princ Condé želi opet zadobiti kraljevu naklonost i vratiti zapovjedništvo nad vojskom, ključnu ulogu u tom zavodljivom, ali opasnom pothvatu, igra upravo Maitre d’hotel – François Vatel. U zapletu prepunom intriga, strasti, emocija i obračuna, u sjeni vrlo vjerodostojno prikazane kuhinje burbonske apsolutističke epohe, razočaran i napušten, donekle i profesionalno skrhan, budući da je zbog nestašice ribe naslućivao krah svoje velike trodnevne gozbe za Louisa XIV. o kojoj je navodno ovisila budućnost Francuske, Vatel je izvršio samoubojstvo. Ubio se vlastitim mačem, u bolnim snoviđenjima sazdanim od čuda kulisa i kipova od svile, vatre, vode, tijesta, perja, voska, leda, šećera, cvijeća, marcipana, jestvina i voća, u kojima je sagorjela njegova osamljena, ali silno osjetljiva i nadahnuta duša. Začudo, ni stvarni životopis ovog velikog kuhara i meštra baroknih ceremonija vezanih uz hranu ne odstupa mnogo od Joffeova filma, tako da fikcionalni scenaristički elementi samo naglašavaju istinsku i iskrenu nadarenost i razočaranje samotnjaka i umjetnika koji je možda bio, iako u sjeni mnogih razvikanih i poznatijih majordoma i onodobnih kuhara, najtalentiraniji izdanak epohe koja je u prizorima gozbe i stola zamijenila renesansnu opčinjenost antičkim mitovima i božanstvima i gozbu pretvorila u oblaporni igrokaz jasne alegorijske poruke. S već tradicionalnim vladarom u središtu, kakav se za stolom pojavljuje još od karolinških vremena, sada predstavljenim kao vječno nepobjedivo sunce, Dioklecijanov Sol Invictus, alegorizirano utjelovljenje svih vrlina i kojemu kao takvom pripada i takva hrana. Istini za volju i dalje umotanoj u kićene košarice, zdjele, pladnjeve, lonce i tanjure od zlata, srebra, porculana, šećera i tijesta, ali sada skuhanoj i pripremljenoj tako da sama hrana može biti predvodni i glavni materijalni dio svečanosti u kojoj nas rafinirani i odmjereni okusi i mirisi jela, u svom alegoriziranom kostimu, vode kroz užitak prema prijestolju baroknog znanja i neprikrivenog hedonizma. A na njemu je također sjedio kralj za sve vrijeme burbonske vladavine duge gotovo dva stoljeća, s najsjajnijim razdobljem Louisa XIV., onog kralja Sunca koji je u početku svoje vladavine propisao strahovito zamršen dvorski protokol kojeg su se pridržavali svi koji su na bilo koji način bili upleteni u kraljevo blagovanje. Pet tisuća ljudi svakodnevno se gostilo u Versaillesu, a samo za kralja i kraljicu brinulo je petnaestak visokih dvorskih i kuhinjskih časnika koji su nadgledali pripremanje desetina jela, serviranje u stotinama posuda od najplemenitijih kovina koje su potom po strogom, gotovo geometrijskom rasporedu bile slagane na suverenov golemi blagovaonik. Ako su one zamijenile renesansne kipove i antička božanstva, a uživanje u profinjenoj hrani, u dosluhu sa strogim bon-tonom i protokolom preuzelo središnju ulogu, uz stotine pehara i boca tek odnjegovanog šampanjca, ali i silno cijenjenih vina iz Bourgogne, gastronomski dramolet se preselio u interijer blagovaonice, uokviren bogatom scenografijom sred koje se odvijao živi igrokaz pun značenja i poruka koje su pratile svaki kraljev mig i zalogaj. U posebnim prilikama, poput one između 10. i 13. travnja 1671. kad je Louis XIV. došao u goste princu Condéu, gozbene svečanosti poprimale bi oblik umjetničkog i državničkog čina u kojem je svakome bila određena uloga i shodno zaslugama u svečanosti i nikad unaprijed određena osobna čast i promaknuće. Ovaj jelovnik od jabuka tako dragih našem Vatelu, pokloniku kandiranog voća, posvećen je najnesretnijem sudioniku te povijesne svečanosti. Iako je kralj bio zadovoljan, Vatelu se činilo da mu sudbina poput šećera, brašna ili soli, kao tri bijele smrti, klizi među prstima. Prvog dana u lovu nagrnulo je nepredviđeno mnoštvo gostiju pa je utuvio da će nedostajati mesa. Drugog dana, kiša je upropastila vatromet za večerom i Vatel je već bio na rubu očajanja. No, kad je trećeg dana zbog nevremena stigao tek manji dio od naručene količine ribe, kako je zapisala nekoliko dana poslije u pismu prijateljici dvorska dama Mme de Sevigne, gospodin Maitre d’hotel zabio si je mač kroz vrat, u srce i želudac. Umro je u silnim mukama i silnom razočaranju, dok su u posljednji čas pristigla kola pretrpana novom ribom tutnjala kroz kuhinje Chantillyja. Vatelove punjene jabuke Skuhano pileće meso odvojite od kože, tetiva i kostiju, pa ga sitno nasjeckajte s dimljenom pancetom. Smjesu vežite krušnim mrvicama i ribanim sirom, pa njome punite jabuke kojima ste izdubili sredinu. Na vrh svake jabuke stavite po jedan klinčić i maslinu, pa pecite u pećnici na maslacu, podlijevajući prošekom. Piletina s restanim jabukama Na nauljenu posudu za pečenje položite komade piletine, jabuke, krumpire i kapulu narezane na kriške pa pecite u pećnici dok ne dobiju koricu. Tada zalijte bijelim vinom i ubacite žličicu mljevenog cimeta, nekoliko listova kadulje, posolite i popaprite. Pokrijte aluminijskom folijom, neko vrijeme, dok sve ne omekša, a onda izvadite krumpir, jabuke, kapulu i začine pa protisnite u krupni pire. Vratite u posudu i pecite otvoreno dok sve ne uhvati koricu. Smotuljci od teletine s jabukama Protucite tanke teleće odreske pa na svaki stavite fetu pršuta i jabuke s grančicom ružmarina. Smotajte odreske pa ih pecite u teškoj posudi podlijevajući bijelim vinom zajedno s jabukama odrezanim na kocke. Kad sa svih strana jelo uhvati koricu, posolite, popaprite, pospite mljevenim cimetom i podlijte sokom od jednog limuna pa pirjajte pokriveno dok ne omekša. ................................................................................................ * François Vatel (1631 - 1671): Rodjen u Švicarskoj, zahvaljujući svom talentu i radnoj etici postao je majordomom Nicolasu Fouquetu, ministru financija Kralja sunca, Louisa XIV i generalu Louisu II, princu od Bourbon-Condé, vojvodi od Enghiena. ** Louis II de Bourbon-Condé (1621 - 1686): francuski vojskovodja, plemić i mecena, najpoznatiji iz Condé ogranka kraljevske loze Bourbona, poznat još i kao le Grand Condé. Veliki strateg, čuven po tome da je u Tridesetgodišnjem ratu izvojevao neke od najznačajnijih pobjeda, bio je pokroviteljem i zaštitnikom nesretnog Vatela. Morao sam intervenirati u Barbierijev autorski tekst, uglavnom što se tiče francuske ortografije ili očitih tipfelera tipa Louis IV, umjesto, kako treba stajati Louis XIV. U sam tekst, čak i što se tiče faktografije, nisam dirao, tako da sam ostavio članak kakav jest. Moje komentare smatrajte dopunom, a ne ispravkom izvornog teksta.
    1 point
  30. Peter Mayle: Chasing Cezanne (1997) Podrijetlo Lucas-Carton vuče još iz osamnaestog stoljeća, kada je odvažni Englez Robert Lucas otvorio svoju Taverne Anglaise kako bi gastronomski uskraćenim Parižanima pružio hladno meso i zaparene pudinge. Ova bezizgledna sprega pronašla je u lokalnih sladokusaca blagonaklonost i to toliko da su se Lucasovo ime i ugled zadržali još dugo nakon njegove smrti. Kada je 130 godina kasnije restoran promijenio ruke, novi vlasnik preimenovao ga je u Taverne Lucas. Dobra vremena su se nastavila, lokalu je na početku stoljeća pruženo Art Nouveau zatezanje lica, a 1925. preuzeo ga je opet novi vlasnik, Francis Carton. Unutrašnjost se vjerojatno danas vrlo malo razlikuje od one prije više od devedeset godina: javor, platana i bronca u čudesno lepršavim oblicima, zrcala i ukrasne izrezbarene drvene obloge, slapovi svježeg cvijeća, mrmor glasova koji dopire iza velikih jelovnika krem boje, opće luxe et volupté ozračje. Cyrus protrlja ruke, udahne duboko i s užitkom, kao da udiše dašak naročito bogata kisika. "Osjećam da bih trebao nositi frak i cilindar", reče on obazrevši se po dvorani. "Vidite li ovdje našeg čovjeka?" Većinu stolova zauzele su skladne, pristojno odjevene skupine poslovnih ljudi, ne blještav ali bitan stup svakog skupog restorana. U skupinama tamnih odijela isticalo se nekoliko žena, neke od njih su nosile izražajan nakit i šminku koja se s njim slagala, druge su bile u fino krojenim odorama koje su ih označavale kao novakinje međunarodne vojske korporacijskih uprava. A na stolici u kutu u dnu dvorane, uronjena u jelovnik sjedila je usamljena spodoba čiji se nepočešljani zatiljak zrcalio u zidnom ogledalu. Šef sale povede ih do tog stola i Franzen podigne pogled preko ruba svojih naočala za čitanje, njegove oble plave oči upiju Andrea i Cyrusa i rašire se spazivši Lucy. Ustane uz ponešto teškoća i nagne se nad stol dok je naizmjence svakom od njih pružao svoju mesnatu šapu. Bijaše krupan, pravi medvjed od čovjeka, kojeg je čak nezgrapnijim činilo odijelo od smeđeg kord-samta koji se činio dovoljno debelim da zaustavi i metke. Kockastoj košulji, s otkopčanim gornjim pucetom, izgužvani je privid službenosti pružala kravata od žute vune. Glava mu bijaše velika, prekrivena čupavom aureolom sjedocrne kose koja je stršala na sve strane iznad visokog čela, dugog, ravnog nosa i pomno podšišanih brkova. Kad je progovorio, učinio je to na gotovo odveć savršenom engleskom koji Nizozemci čini se nauče još u dječjem vrtiću. ... Poslužitelj koji je pokraj stola namještao držač za vjedro s ledom stane izvlačiti mokru bocu sve dok se ne ukaže naljepnica. Franzen okrene glavu kako bi u nju povirio, potom klimne, pa se osmjehne Cyrusu. "Kućni šampanjac", reče. "Uvjeren sam da ćete pristati. Jako je dobar." U stanci koja je uslijedila nakon zvuka vađenja čepa ne glasnijeg od nagla izdisaja, uslijedi šapat mjehurića koji se stanu dizati u čašama. ... Cyrus pogleda oko stola i podigne čašu. "Živjela umjetnost" reče. "Živio posao", reče Franzen. "Ali ne na prazan želudac, ha?" Lucy i Andre, čija su se koljena pod stolom dodirivala, puste dvojicu starijih muškaraca da nastave jedan drugome nabacivati uljudnosti, a oni podijele jelovnik: Andre mrmljajući prijevode jela, Lucy kao slika ushićene pozornosti. Promatrač bi pomislio da raspravljaju o vjenčanju. U biti, Andre je davao sve od sebe da objasni bigorneaux. "To su ogrci, Lulu. Znaš - ogrci. Iz mora." "Kao riba? Kao rak?" "Ne baš, ne. Više kao puž." Nehotičan drhtaj. "A što kažeš na ris de veau?" "Izvrsno, ali sumnjam da o tom želiš slušati." "Toliko je loše?" "Toliko je loše." "Dobro. Osjećam da me ide sreća. Hajde da uzmemo cuisses de grenouille." "Dražesno. Poput najmekše piletine." "Ali nije piletina?" "Ne. Žablji krakovi." "Oh." Franzen spusti svoj jelovnik kako bi pogledao Lucy. "Ako bih ja mogao predložiti", reče. "Ima jedno jelo koje ne možete pronaći nigdje drugdje u Francuskoj, a možda ni na svijetu: Canard Apicius. Naputak potječe još od Rimljana, prije dvije tisuće godina." On zastane kako bi otpio malo šampanjca.. "To je patka, ali patka kao nijedna druga, patka pečena u medu i začinima, patka u ekstazi. Tu ćete patku pamtiti ostatak svog života." On podiže ruku do usana, načini od vrhova prstiju buket i glasno ih poljubi. "O toj ćete patki pričati svojim unucima." Lucy se osmjehne trima licima okrenutim prema njoj. "Znate što?" upita. "Mislim da ću uzeti patku." U trenutku kad je poslužitelj došao preuzeti narudžbu, Franzen već bijaše preuzeo odgovornost za orkestraciju jela svih zajedno, zadatak koji je on obavio s izuzetnim zanosom i mnogo znanja. Kao i on, i konobar i poslužitelj vina satnu usklađivati naputke s berbama, pa njihov stol postane najživlji u restoranu, činjenica koju Andre istakne Franzenu kad naručivanje napokon bijaše obavljeno. "To je vrlo jednostavno", reče Nizozemac. "Većina ljudi u restorane poput ovog dolazi iz krivog razloga. Dolaze ostaviti dojam, pokazati kako si mogu priuštiti da za večeru potroše nekoliko tisuća franaka. I, zato što je njima novac svetinja, ponašaju se kao da su u crkvi." On skupi ruke i pogleda prema stropu poput drevna kerubina. "Nema smijeha, nema previše vina, ne postoji gušt. A za konobara, za poslužitelja vina, to nije zabavno. Znate? Gdje je zadovoljstvo u služenju jela i vina ljudima koje više zanima cijena nego okus? Bah!" On isprazni svoju čašu i namigne poslužitelju da mu donese još. "Ali mi, mi smo drukčiji. Ovdje smo da jedemo, pijemo, uživamo. Mi smo zanesenjaci. Mi vjerujemo u joie de manger, mi smo kuharova publika. Već smo im simpatični. Do kraja večere častit će nas pićima." ... Prije negoli je Cyrus imao priliku odgovoriti, stiže poslužitelj da se pozabavi pitanjem deserta, pa je Franzenu u trenu bila odvraćena pozornost. "Prijeđite na kraj jelovnika", reče on. "Tu ima nešto što morate kušati." Dok su ostali slijedili njegove upute, Franzen je nastavljao: "Tradicionalno se uzima sir s vinom, no pogledajte ovo - camembert s kalvadosom, epoisses s Marc de Bourgougneom, Vieux Brebis s manzanillom. Kombinacije su veličanstvene. Kakva mašta! Kakvo istraživanje!" Odmahujući glavom Franzen nastavi zagledavati u popis od skoro trideset različitih sireva, svaki s posebno odabranom tekućom pratnjom. Prošlo je neko vrijeme prije nego je predao jelovnik i vratio se Cézanneu.
    1 point
  31. Ako je moje pisanje na ovom topicu rastezanje stvari o kojima nemam pojma, razvodnjavanje, izvrtanje i silovanje razuma, ovo tvoje je cista zloba. Ne znam zbog cega to radis, ali priznajem da mi prilicno tesko pada krajnje ponizavajuci ton kojim mi se obracas. Izvukla si moj post iz maja prosle godine, gde Eddardu objasnjavam zbog cega je deo nemacke administracije s kojom je imao posla spor, dok je drugi veoma brz. Onda si se ustremila na jednu svedsku rec iz tog posta, tvrdeci da se moze prevesti jednom srpskom recju. Sada to argumentujes citirajuci recnik koji sadrzi 17000 reci! To je vrlo malo reci, dakle krajnje oskudan, pojednostavljen recnik, namenjen osnovnom ucenju svedskog. Naravno da tu nema mesta za finese, pa bi se kao referent moglo prevesti jos nekoliko desetina pojmova-zanimanja, koje postoje u Svedskoj i nemaju svoje pandane u Srbiji. I obrnuto. Svakom je valjda jasno da se reci ne mogu tako doslovno prevoditi, a da se pri tome ne izgubi preciznost, a cesto i napravi ozbiljna greska. Handläggare je vrlo odredjen pojam, dok je referent neodredjen i veoma sirok. Zato se ni u kom slucaju ne mogu poistovetiti, osim za potrebe vrlo povrsnih prevoda, gde smisao i sustina pojma handläggare i nije toliko bitna. U tom slucaju se umesto referent moze reci i sluzbenik, jednako je neprecizno i ne pogadja sustinu. Ti svakako veoma dobro znas da handläggare u Svedskoj mozes naci uglavnom u javnom sektoru, i gotovo nikad u privatnom, s izuzetkom osiguravajucih kuca i banaka (odobravanje kredita i sl). To je zato sto handläggare donose pravne odluke, vezane za odredjene klijente i njihova prava regulisana zakonom. U tome je sustina njihovog posla, i samim tim nemaju nikakve veze s referentima prodaje, marketinga, obracuna zarada, zastite od pozara i cega sve ne, i to jos u Srbiji. Jedino sto im je zajednicko jeste da radno vreme vecim delom provode u kancelarijama, a ne u fabrickim pogonima ili na gradilistima. Ne vidim nijedan razuman razlog da se taj pojam handläggare, pomenut na ovom topicu pre nekih osam meseci u vrlo odredjenom kontekstu, sada izvlaci iz tog konteksta i insistira na necem potpuno iracionalnom, iz jos iracionalnijih razloga.
    1 point
  32. Hoce li sad i Vilijams od sledece godine zaliciti na Mercedes kao sto ovogodisnji Fors Strulovic lici?
    0 points
×
×
  • Create New...