Jump to content

Bliski Istok


A sad

Recommended Posts

Čak ni kopnena intervencija,hapšenje i likvidacija vodjstva Hamasa,uništavanje pogona za izradu raketa i ostale vojne infrastrukture ne rešava sukob na duže staze ...

Biće mirno 2 do 3 godine a onda će opet rakete početi da lete ...

Problem je suštinski nerešiv ...

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Bas zanimljiva prva destinacija posle pocetka sukoba, ja sam ocekivao da to bude Iran. Jel moguce da je ovo zlo I ovde uplelo svoje prste.

 

N1

 

Palestinski predsednik Mahmud Abas priprema posetu Moskvi, izjavio je ambasador Palestine u Rusiji Abdel Hafiz Noaf.

 

"Svakodnevno smo u kontaktu sa Moskvom. Sada su u toku pripreme za posetu predsednika Abasa Moskvi", rekao je taj diplomata u intervjuu za televiziju Rusija-24.

Abas je poslednji put posetio Rusiju novembra 2021.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, McLeod said:

Spinujes. Hamas ne postoji 70 godina, ali su vodjeni ratovi arapske koalicije koji su imali za cilj da uniste Izrael. Pa su dobijali po tamburi.

 

Pa je i pored toga Izrael veliki deo osvojenih teritorija koje bi sluzile kao osigurac da do takvih napada vise ne dolazi - vratio. Zbog cega i postoji pojas Gaze.

 

Pa je zaustavio kolonizaciju i drzi Golan i Zapadnu obalu pod okupacijom zbog toga sto da se povuku odatle napali bi ih sa svih strana za godinu dana i stanovnici velikih gradova ne bi bili bezbedni uopste.

 

Ostatak relativizacije je suvise smesan da bih i raspravljao o istom.

 

:roflmao:

 

https://www.theguardian.com/world/2022/dec/28/benjamin-netanyahu-government-makes-west-bank-settlement-expansion-its-priority

 

Edited by erwin
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

I? Kako to opovrgava ono sto sam napisao?

 

To sto je Netanjahu to proklamovao sad (o kom ne mislim nista dobro btw) sigurno apsolutno nikakve veze nema sa teroristima i sto Chaos gore rece, divljacima iz Hamasa.

 

Sve sto su Izraelci uradili na tom prostoru je bilo u sluzbi svoje bezbednosti jer njihovu milion puta pruzenu ruku za prethodnih 70 godina Arapi nisu hteli da prihvate.

 

I nikada nisu ni pokusavali da sistematski etnicki ociste svoj zivotni prostor, iako su imali alate za to, dok apsolutno sigurno znamo da bi Arapi to uradili njima, samo da imaju te alate i da su vojno nadmocniji.

 

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

On 10/9/2023 at 10:39 AM, John Terry said:

...

Kada kažem propaganda, mislim na to da se glas stradalih Palestinaca nikad i nigde ne čuje, to se guši i ne prikazuje u zapadnjačkim medijima. A upravo to dovodi do ovakvih zločinačkih odmazdi. Kada gledaš zapadnjačke medije, deluje ti kao da neki tamo Palestinci iz čiste igre i zajebancije napadaju Izrealske položaje. Kada se, pak, malo čovek zainteresuje, može da se informiše da je stvarnost ipak daleko od toga. A stvarnost je da Palestinci ovo što Izraelci žive zadnjih par dana, žive svakodnevno. Ali to niko ne zna i nikog nije briga. I onda se desi ovakav užasan događaj i svi se pitaju kako i zašto. A problem je daleko dublje prirode.

 

 

Tako da, uz sav respekt i žalost za prethodne događaje, oni nisu neočekivani, i biće ih još, jer je Palestinska strana bukvalno stalno u tom položaju. To naravno nije nikakvo opravdanje za ubijanje civila, daleko bilo. Ovo je užasno što se desilo i ne vidim ni jedan razlog da se ova konkretno situacija drugačije gleda.

 

"Patnja Palestinaca se zove okupacija"

05. August 2014 - Marcela Águila Rubín, swissinfo.ch

Spoiler

Obnova Gaze i pomoć njenom narodu, u kojoj učestvuje Švajcarska, je sizifski zadatak, iako trenutno postoji primirje između Izraela i Hamasa. Međutim, sa svakim novim napadom Izraela poslednjih nedelja, napredak je zatrpan pod ruševinama i među poginulima. swissinfo.ch je sačinio izjave očevidaca.

"U proteklih šest godina bio sam svedok raznih napada, ali ovaj je najgori: masivan, dugo trajan i podao sa ženama i decom kao meta", žali se Maha Bana, novinarka koja živi u Gazi. Pored isključenja struje, nestašice vode i nestašice hrane i lekova, Palestinci žive u stalnoj panici da budu pogođeni artiljerijom ili vazdušnim napadima. Oni su uništili čitave kvartove i već su odneli više od 1.000 života, od kojih su većina civili.

Izrael optužuje Hamas da koristi civile kao štit za postavljanje raketnih bacača usred stambenih naselja. U intervjuu za BBC, politički savetnik Amnesti Internešenela u Londonu Abner Gidron rekao je da nema dovoljno dokaza koji bi to potkrepljujući, ali je rekao da smatra da ima dovoljno informacija koje bi izazvale ozbiljnu zabrinutost.

Gidron je međutim naglasio da Izrael ne može da previdi činjenicu da civili žive u bombardovanim oblastima: "Ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava ne obiluje drugoj strani da učini isto."

"Iznenađen što sam živ"

"Mnogi dolaze u bolnicu u stanju šoka i teško mogu da veruju da su još uvek živi", objašnjava doktor Jaser Abu Džamei. On je šef Programa za zdravstvo zajednice Gaze (GCMHP), od strane Spoljne veze Švajcarske agencije za razvoj i saradnju koji je podržava.

Dana 21. srpnja izgubio je 28 članova obitelji kada je granata pogodila kuću u kojoj su se sastali na večeri nakon ramazanskog posta.

Kako možete da pomognete drugima kada i sami doživljavate toliku patnju? Utiče na sve i nemamo izbora. Iz razloga mentalnog zdravlja, moramo da ga prevaziđemo, jer je izuzetno važno pružiti pomoć u ovim trenucima."

 

Zalutali projektili?

"Video sam užasne stvari. Znam za mnoge slučajeve ljudi koji su umrli u svojim domovima, kao što je trudnica koja je bila u svom stanu sa svekrvom i decom. Nisu uradili ništa loše. Oni nisu bili na ulici i nisu učestvovali u otporu. To su bili civili koji su bili kod kuće", kaže Maha.

Novinarka živi sa svoje dve mlade ćerke, ocem, sestrom i bratom sa njihovim porodicama u Gazi. Svaka porodica živi sa još dve ili tri evakuisane porodice."

Ona opisuje dečiji stalni teror i sopstvenu, svačiju istrošenost da budu zatvorena kod kuće: "Deci je dosadno i plaše se. Oni su na odmoru i žele da idu na more."

Ali onda se Maha seća četvorice tinejdžera koje su pogodili meci dok su se igrali na plaži. Prema rečima novinara, nije tačno da su projektili "slučajno" pogodili civilno stanovništvo.

Džaber Želja, direktor Palestinskog centra za ljudska prava (PCHR), slaže se sa tim: "Izrael ima tehnologiju koja ne propušta svoje ciljeve."

Humanitarni izazov, bespomoćnost i nesigurnost

Rane žrtava svedoče o upotrebi novog oružja koje potpuno uništava unutrašnja tkiva. Lokalnim lekarima je izuzetno teško da leče takve povrede", kažu sociolog Abu Akram i doktor Aed Jaghi, koji se podržava Medikus Mundi Švajcarska za medicinsku pomoć, koje nalazi na čelu Palestinskog društva .

Naši sagovornici pričaju i o strahu porodica kada Izrael upozorava na nove napade letcima pa čak i mejlom i telefonom: "Konfuzija je potpuna. Ljudi trиe okolo dezorijentisani. Mnogi beže. Drugi pronalaze utočište u domovima ili školama koje je postavila UNRWA kao skloništa", kaže Džaber Želja.

"Žena je rodila svoje dete u skloništu okružena sa oko 50 raseljenih lica. Nema drugog izbora. Ljudi nemaju gde da odu i zavrљe u љkolama. Tamo nema privatnog života i sanitarni objekti su neadekvatni."

Veliki skandal

"To je pakao", sumira Abu Akram: "Postoji nedostatak lekova i medicinske opreme. Postoji nedostatak svega, ali pre svega potrebna nam je međunarodna zaštita od izraelskih aktuelnih napada na nevine ljude."

Nekoliko trenutaka primirja čine da se vidi šteta. "Primirje od 26. jula pokazalo je obim uništenja Šijaeje, predgrađa Gaze." Kuće su bile sravnjene sa zemljom i što smo dalje napredovali, miris leševa je postajao sve jači. Još uvek je bilo mrtvih ispod ruševina", kaže doktor Aed Jagi.

"To je ogroman skandal koji svet gleda, a da ništa ne uradi", ogorčeno kaže Abu Akram. Džaber Želja se udvostručio: "Vreme je da međunarodna zajednica reaguje i da Švajcarska, kao depozitna država konvencija UN, sazove konferenciju o međunarodnom humanitarnom pravu."

Za njega sukob sa Izraelom nije počeo u julu prošle godine, već 1948. godine. "Ključna reč za stradanje Palestinaca je okupacija: "Međunarodna zajednica mora da izvrši pritisak na Izrael da stavi tačku na ovu okupaciju, najdužu u istoriji i nadamo se poslednju... "

 

Žalba Švajcarske

Švajcarska je više puta osudila "sva kršenja međunarodnog prava, ko god da je počinilac".

U Externer Link saopštenju za medije objavljenom 30.

Posle zvaničnog zahteva palestinskih vlasti, Švajcarska je, kao depozitna država, počela konsultacije sa državama potpisnicama Ženevske konvencije sa ciljem da se konferencija sazove do kraja godine.

Švajcarska podržava programe pomoći UNRWA palestinskim izbeglicama na Bliskom istoku od 1950.

1994 Od Externer Link.

 

Sukob u Gazi

Primirje dogovoreno na tri dana između Izraela i radikalne islamske grupe Hamas stupilo je na snagu u utorak ujutru. Sporazum je postigao Egipat. Istovremeno, u Kairu treba da počnu pregovori o trajnom prekidu vatre.

Četiri nedelje nakon početka svoje vojne operacije, Izrael je takođe povukao sve kopnene trupe sa te palestinske teritorije, saopštio je portparol vojske.

Izrael je 8. jula pokrenuo vojnu operaciju protiv radikalne islamske grupe Hamas u pojasu Gaze kako bi zaustavio raketnu vatru sa te palestinske teritorije i uništio tunele Hamasa.

Prema palestinskim podacima, od tada je ubijeno više od 1.850 Palestinaca. Na izraelskoj strani, u sukobu su poginula 64 vojnika i tri civila.

 

Patnje Palestinaca u bliskoistočnom sukobu: Životinjama u zoološkim vrtovima je bolje nego ljudima u Gazi

Süddeutsche Zeitung - 13 aug 2014

Nisu Palestinci krivi za rat. Izraelska oštra blokada pojasa Gaze tera ih na nasilje. Dugoročno, Izrael je u opasnosti da izgubi.

Spoiler

Koliko dugo će se sukob između Palestinaca i Izraelaca nastaviti? Da li previše umešanih ima interes da se uništenje i krvoproliće nastave? Nažalost, odgovor je potvrdan. I na sreжu, ne.

Ovaj sukob nije beskrajni verski rat. Religija igra važnu ulogu, ali se uglavnom koristi u političke svrhe i kao argument za preuzimanje zemljišta.

U Nemačkoj, Hamas i Islamski džihad posebno se smatraju verskim radikalnim snagama. Često se zaboravlja da se mnoge izraelske stranke takođe vode verskim i versko-nacionalnim ideologijama. U Nemačkoj bi se neki smatrali antiusti ustavnim zbog svojih rasističkih principa, ali u Izraelu su deo vladajuće koalicije Benjamina Netanjahua.

erske i versko-nacionalne stranke na vlasti su u Izraelu više od 15 godina. Ove stranke su radikalizovale izraelsko društvo prema Palestincima i svim Arapima. Svaka grupa pokušava da nadmaši svoje konkurente sa još radikalnijim pristupom. Više nije retkost da izraelski fudbalski navijači pozivaju na smrt još 1.000 Palestinaca, ili da izraelska članica Knesseta iz vladajuće stranke Jevrejski dom, Ajelet Šaked, pozove da se sve palestinske majke ubiju kako ne bi donele više dece na svet. Potpredsednik parlamenta Moše Fejglin već je pozvao na etničko čišćenje pojasa Gaze.

Ratna taktika "Spržene Zemlje"

U skladu sa zahtevima politike, izraelska vojska teži radikalnom pristupu. Generali su objavili u medijima da koriste sprženu zemaljske taktike protiv pojasa Gaze. Oni su uporno težili tom cilju poslednjih nedelja.

Bombardovano je više od 15.000 domova i objekata, od kojih je više od polovine sravnjeno sa zemljom. Oko 85 procenata od 1.850 poginulih i više od 95 procenata od 9.500 povređenih su civili. Palestinci nedeljama nisu imali ni struju ni čistu vodu. Čak i pre trenutne eskalacije, izveštaji UN upozorili su da ceo pojas Gaze više neće biti pogodno mesto za život do 2020.

Već više od sedam godina Palestinci u pojasu Gaze žive pod oštrom blokadom. Jednostavna osnovna prava kao što je sloboda kretanja ne postoje. Čak ni uvoz građevinskog materijala nije dozvoljen za obnovu bombardovanih kuća. U pojasu Gaze ljudima se obezbeđuje samo hrana koja im je potrebna - životinjama u zoološkom vrtu je bolje. Više od polovine radno starosne populacije je nezaposleno. Stopa siromaštva popela se na preko 70 procenata. U roku od šest godina izraelske vlade su vodile tri rata protiv pojasa Gaze. Šta Palestinci treba da urade pred ovim gorkim ćorsokaka?

 

 

La souffrance palestinienne - Palestinska patnja

Posmatračka misija u Palestini vidi samo kraj okupacije teritorija kako bi se stavio tačku na sukobe između dva naroda

Spoiler

Između 6. i 18. listopada 2002. desetak Quebečana provelo je promatračku misiju na okupiranim područjima. U organizaciji Koalicije za pravdu i mir u Palestini, ova misija imala je za cilj izraziti solidarnost organizacija Quebeca prema palestinskom narodu, promatrati uvjete kojima je izloženo civilno stanovništvo i, po povratku, podići svijest stanovništva Quebeca, informirati medijima i podnijeti izvješće raznim državnim tijelima.
S tehničkog gledišta, misija je bila pravi uspjeh: obavljeni su deseci razgovora i posjeti glavnim zonama sukoba. Također, delegacija je bila u mogućnosti prikupiti sve relevantne informacije za pripremu svog izvješća i svojih preporuka.

Od samog početka, izvješće, objavljeno tijekom javne večeri održane u Montrealu 28. studenog, ukazuje da su "nalazi i svjedočanstva općenito bolni". Fokusirajući se na svakodnevne situacije koje život čine paklom na Zapadnoj obali iu Gazi, izvješće detaljno dokumentira zatvaranje okupiranih teritorija, kontrolnih točaka, obilaznica i blokada svih vrsta, izgradnju “zida srama”, izraelskih naselja , uništavanje zgrada, javnih objekata i infrastrukture (škole, bolnice, vodovodi, električne mreže, itd.), konfiskacije i uništavanje kuća, policijski sat, proizvoljna pritvaranja i pogubljenja, zdravstvena i ekološka kriza, ekonomsko gušenje... Sve ovo elemenata znači da je, prema g. Paulu Lévesqueu, liječniku koji je sudjelovao u misiji, "Palestina pravi zatvor na otvorenom".

Promatrači također primjećuju da mnoga od ovih zlostavljanja, počinjena na području koje je okupirala strana sila (izraelska vojska), predstavljaju kršenje međunarodnog humanitarnog prava i suprotne su Ženevskim konvencijama koje se odnose na zaštitu civilnog stanovništva u zonama sukoba, kao i međunarodnom pravu. glede postupanja sa zatvorenicima i mučenja. Ne zaboravljajući da se Izrael, nastavljajući okupaciju Palestine, oglušuje o zabrane međunarodne zajednice izražene rezolucijama Opće skupštine i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Izaslanstvo Koalicije za pravdu i mir u Palestini susrelo se i s izraelskim organizacijama civilnog društva koje su članice mirovnog pokreta. Izvješće navodi "neke pozitivne znakove", uključujući odbijanje izraelskih vojnika da služe na okupiranim teritorijima, pravni lijek za poništenje proizvoljnih ili rasističkih odluka protiv Palestinaca i rad novinara poštenih Izraelaca koji pružaju informacije o stvarnoj situaciji na okupiranim teritorijima . Sve se to događa u kontekstu represije od strane izraelske države koja s nedostatkom pogleda na uspostavu izraelsko-palestinske solidarnosti, koja svakim danom negira ideju da je mir između dva naroda nemoguć.

U samoj Palestini, promatrači naglašavaju važnost žrtava civilnog stanovništva i predanosti desetaka organizacija u mrežama uzajamne pomoći i obnove. Spominje se hrabrost žena koje “odbijaju da borba za nacionalno oslobođenje [Palestine] ima prednost nad njihovom emancipacijom. » Budući da okupacija nije samo teritorijalna, već i psihološka i moralna, sve akcije koje vraćaju dostojanstvo Palestincima i koje održavaju društveno tkivo i tradicionalnu solidarnost od kapitalne su važnosti.

Zaključci izaslanstva vrte se oko temeljne točke: "Sukob nije između dviju jednakih sila." Jasno je da je s jedne strane agresor kojeg podržava jedina svjetska velesila, a s druge strane civilno stanovništvo “demilitarizirano, uništeno i okupirano, ovisno o humanitarnoj pomoći da bi preživjelo”. U tom kontekstu, prema izaslanstvu, prestanak nezakonite okupacije Zapadne obale i Gaze ključni je uvjet za prestanak patnje dvaju naroda.

 

Apartheid israeliano contro i palestinesi - Izraelski aparthejd protiv Palestinaca - February 2, 2022
 

Spoiler

Ove godine obilježavaju se 74 godine od masovnog protjerivanja i raseljavanja više od 700.000 Palestinaca iz njihovih domova , sela i gradova tijekom sukoba koji je stvorio Izrael 1948. Od tada, Nakba (katastrofa) – kako je Palestinci zovu na arapskom – urezana je u palestinsku kolektivnu svijest kao priča o beskrajnom oduzimanju imovine.

74 godine nakon protjerivanja, patnja i raseljavanje palestinskih izbjeglica svakodnevna je stvarnost . Palestinci koji su pobjegli ili bili protjerani iz svojih domova u današnjem Izraelu, zajedno sa svojim potomcima, imaju pravo na povratak kao što je utvrđeno međunarodnim pravom. Međutim, oni praktički nemaju izgleda vratiti se u svoje domove – od kojih je mnoge uništio Izrael – ili u sela i gradove iz kojih dolaze. Izrael to njihovo pravo nikada nije priznao.

Uskraćivanje Palestincima doma je srž režima apartheida koji je Izrael nametnuo Palestincima. Eksproprijacija palestinske imovine nije prestala i Nakba je postala simbol ugnjetavanja s kojim se Palestinci suočavaju svaki dan desetljećima.

Danas više od 5,6 milijuna Palestinaca ostaju izbjeglice i nemaju pravo na povratak . Još najmanje 150.000 je u stvarnom riziku od gubitka svojih domova zbog izraelske brutalne prakse rušenja domova ili prisilnog iseljenja.

 

“El daño psicológico que sufren los palestinos es causado por una realidad social y política injusta”

El Pais - 23.6.2020. - “Psihološka šteta koju su pretrpjeli Palestinci uzrokovana je nepravednom društvenom i političkom realnošću”

Spoiler

Od početka 20. stoljeća povijest Palestine obilježena je sukobima i nasiljem. Neprekinuta izraelska okupacija Zapadne obale, blokada Gaze i sustavno uskraćivanje prava lokalnom stanovništvu generirali su kroničnu i složenu krizu koja je ozbiljno utjecala na zdravlje Palestinaca, ostavljajući višestruke rane u obliku psihičkih i emocionalnih problema. .

U tom kontekstu, različita istraživanja bavila su se utjecajem političkih i društvenih uvjeta kojima su Palestinci izloženi na njihovu psihološku dobrobit. Jedna od njih — Teret mentalnih poremećaja u regiji istočnog Sredozemlja 1990.-2013. — naglašava da je u Palestini došlo do porasta poremećaja mentalnog zdravlja te da više od 40% stanovništva pati od tjeskobe i kliničke depresije, što postaje najviša stopa u svijetu.

Za istraživačicu Ritu Giacaman, razlozi za ovu izvanrednu brojku ne temelje se na stvarnosti, već na načinu na koji su ove vrste poremećaja kategorizirane: kroz DSM, sustav klasifikacije razvijen u Sjedinjenim Državama s ciljem liječenja različitih mentalnih poremećaja poremećaji. Prema Giacamanu, mjere sadržane u ovom dijagnostičkom kodu, osim što su “strane arapskoj kulturi i palestinskom kontekstu, namijenjene su klinikama i pacijentima, a ne općoj populaciji”.

Po mišljenju stručnjaka, koji je također osnivač Instituta za javno i društveno zdravlje na Sveučilištu Birzeit u Ramallahu (Zapadna obala), glavni je problem u klasifikaciji mentalnih poremećaja, budući da većina znanstvene literature brani biomedicinski model. “Ovo nas stigmatizira kao mentalno bolesne dok su u stvarnosti naši problemi društveni i politički.”

I Giacaman i različiti istraživači iz arapskog svijeta dovode u pitanje zapadni biomedicinski okvir i razvili su alternativni pristup koji povezuje psihološko zdravlje s okolišnim okolnostima i s pokazateljima društvenog blagostanja.

“Većina Palestinaca živi u situaciji kroničnih ratnih uvjeta i nasilja, tako da mnogi od nas osjećaju tjeskobu ili stres, oscilirajući između blagostanja i bolesti. Ovisno o resursima koje imamo, možemo smanjiti svoju patnju ili ćemo završiti tako da trpimo psihičke posljedice do kraja života”, objašnjava Giacaman.

U očima istraživača, problem se ne može riješiti samo tabletama i individualnom terapijom: "Iako je za neke poremećaje mentalnog zdravlja potrebna terapijska potpora ove vrste, najbolja terapija za Palestince su grupe podrške s kojima se mogu podijeliti iskustva." traumatično i idite na dno onoga što im se događa.”

Zdravlje i pravda

Nakon podjele Palestine od strane UN-a 1947. i masovnog protjerivanja njezinih arapskih stanovnika od strane izraelskih oružanih snaga, Palestinci su u znanstvenoj literaturi predstavljeni kao žrtve, teroristi ili izbjeglice, ali, u svakom slučaju, bez ikakvog priznanja da su okolnosti patili su utjecali na njihovo mentalno zdravlje.

No, s izbijanjem Prve intifade 1987. godine i interesom medija počelo se dokumentirati da su Palestinci zaista bili traumatizirani, da su imali rane i to ne samo na tijelu. Ovaj razvoj istraživanja doveo je do kontraproduktivnih rezultata.

S jedne strane, konsolidirana je ideja da bi Palestinci mogli biti traumatizirani opresijom i političkim nasiljem. S druge strane, naglasak na diskursu "traume" doveo je do usvajanja programa isključivo usmjerenih na depresiju i posttraumatski stresni poremećaj kao središnjeg modela liječenja na okupiranom palestinskom teritoriju.

Suočen s uskom biomedicinskom paradigmom, Institut za javno i društveno zdravlje Birzeit (IPHC) povezuje pravdu i zdravlje, fokusirajući se na potonje kao snagu promjene u životnim uvjetima Palestinaca.

“Živeći svaki dan izraelsku vojnu okupaciju naše zemlje, počinjemo shvaćati da je zdravlje društvena konstrukcija i da je psihološka šteta koju pretrpe Palestinci uzrokovana nepravednom društvenom i političkom stvarnošću. Na taj smo način počeli uviđati da moramo razviti istraživanje koje bi moglo pomoći u preobrazbi životnih uvjeta naših ljudi,” kaže Giacaman.

Jedno od tih istraživanja bila je studija Mental Suffering in Prolonged Political Conflict: Feeling Broken or Destroyed , u kojoj su Giacaman i drugi istraživači intervjuirali 68 politički aktivnih Palestinaca tijekom Prve intifade.

Tijekom susreta sudionici su opisivali više egzistencijalni oblik patnje koji je, prema njima, rezultat političkog i ekonomskog konteksta u kojem žive: osjećaj da su nečiji duh, moral i/ili budućnost slomljeni ili uništeni.

“Mnogi ljudi koji su bili vrlo aktivni u politici i sada vide što se događa u Palestini kažu da se osjećaju 'uništeno' ili 'slomljeno'. "Oni od nas koji se ne osjećaju tako smo ili ludi", šali se istraživač, "ili održavamo nadu obučavanjem mladih i stvaranjem institucija koje mogu biti korisne u budućnosti."

Trostruko zatočeništvo žena

Od svog osnivanja kasnih 1970-ih, IPHC je igrao važnu ulogu u razvoju različitih projekata usmjerenih na zadovoljavanje potreba palestinskih žena i poboljšanje njihovog zdravlja.

“Prvi smo razvili sveobuhvatne projekte usmjerene na dobrobit žena svih dobi, a ne samo onih u reproduktivnoj dobi”, kaže Giacaman.

U studiji iz 2013. pod nazivom Naš život je zatvor: trostruko zatočeništvo supruga i majki palestinskih političkih zatvorenika , Giacaman i američka akademkinja Penny Johnson analizirali su utjecaj zatvaranja palestinskih muškaraca na njihove žene i djecu. “Do tog trenutka sve studije bavile su se zatvorenicima, ali nisu govorile o njihovim obiteljima, a još manje o njihovim suprugama”, kaže.

Tijekom intervjua koje su vodili sa suprugama i majkama palestinskih političkih zatvorenika, istraživači su pronašli opise trostrukog zatočeništva: „Unutar izraelskog kolonijalnog sustava one su zatočene jer ne mogu vidjeti svog muža i jer moraju posredovati između zatvorskog i obiteljskog života. . S druge strane, one su također uvjetovane svojom zajednicom, s obzirom na to da mačizam koji prevladava u palestinskom društvu znači da mnoge od ovih žena moraju ostati izolirane u svojim domovima zbog straha 'što će ljudi reći' i kako bi održale svoju reputaciju, “, tvrdi stručnjak.

Otpornost u suočavanju s nedaćama

Zastoj u palestinsko-izraelskom sukobu se povećava, a posljedično, politička, socijalna i gospodarska situacija na okupiranim područjima pogoršava se iz godine u godinu. Međutim, unatoč visokim razinama patnje koju doživljava stanovništvo, defetizam nije nešto što se čuje među Palestincima.

Giacaman dio ovog stava pripisuje snažnoj društvenoj i obiteljskoj koheziji koja postoji u Palestini: “Vrlo smo povezani sa zajednicom i dobivamo puno podrške, što nam pomaže da idemo naprijed. Nadalje, kada postoje problemi, nismo sami ili izolirani: odupiremo se zajedno jer svi prolazimo kroz istu stvar,” izjavljuje.

Za Palestince je nada, često u kombinaciji sa sposobnošću da izdrže i odupru se, oblik političke i osobne borbe koja im omogućuje da dostojanstveno i pristojno prežive pod okupacijom. “Nastavljamo pružati otpor pred nedaćama jer nemamo izbora i jer razumijemo da je moralni imperativ naš: znamo da smo okupirani i da su Izraelci okupatori”, kaže uvjerena.

Sara Moreno je novinarka specijalizirana za Bliski istok i sjevernu Afriku.

...

...

...

Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, djura.net said:

Bas zanimljiva prva destinacija posle pocetka sukoba, ja sam ocekivao da to bude Iran. Jel moguce da je ovo zlo I ovde uplelo svoje prste.

 

Nisam advokat Kremlja ali Hamas ne hebava Fatah i Abasa 0,1% ... Mučenik je znao za ovu operaciju otprilike koliko i Netanjahu ...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, mare80 said:

 

Nisam advokat Kremlja ali Hamas ne hebava Fatah i Abasa 0,1% ... Mučenik je znao za ovu operaciju otprilike koliko i Netanjahu ...

Netanjahu je mozda nesto i znao samo se pravio blesav, ali  Abas nije znao nista.

Netanjahu je na neki nacin i sam taoc ovih ultrareligioznih koji sada kroje kapu Izralecima.

Link to comment
Share on other sites

Ruski rat u Ukrajini stvarno deluje kao najhumanija operacija spašavanja talaca uz najveći obzir prema civilnom stanovništvu nakon ovoga što smo videli u Gazi.

Koja je poenta gađanje stambenih objekata sa artiljerijom od 144mm? I opet je bilo reči o belom fosforu juče.

 

Ono što mene brine su ove bibijeve apokaliptične izjave koje idu kao na pokretnoj traci , o rešavanju problema " for generations to come " , pa zatim " changing of the Middle East forever " i slične poštapalice kada se planira neka velika pizdarija. 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Necu da kazem nijedna, ali vrlo malo tih zgrada su zaista stambeni objekti. Gotovo sve zgrade koje su u rejonu od nekoliko stotina metara od granice (a ima ih dosta) su dokazano koriscene i mozda se i dalje koriste kao teroristicki hubovi do kojih idu tuneli koje je Hamas kopao.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

8 minutes ago, McLeod said:

I nikada nisu ni pokusavali da sistematski etnicki ociste svoj zivotni prostor, iako su imali alate za to, dok apsolutno sigurno znamo da bi Arapi to uradili njima, samo da imaju te alate i da su vojno nadmocniji.

 

Jel ovde mislis na Izraelce? Mislim, jasno je iz ostatka recenice. 

 

Pa mi onda nije jasno, kako to onda mislis "svoj zivotni prostor"? Jeste istorijski njihov ali u tom momentu nije njihov "zivotni prostor". To je postao u najboljem slucaju deljeni zivotni prostor. Mislim pre svega na Gazu i Zapadnu obalu jer, Izraelski zivotni prostor je vec prilicno ociscen. 

 

 

Pokusavam da razumem i istoriju iza svega, mislim da veoma dobro znam koliko je to istorijski bitno mesto za jevreje, i kako su se arapi tu nastanili, i kako su se jevreji vracali. Sve je to meni jasno. Region istorijski gledano vise pripada jevrejima, ali ne mozes tek tako da se dodje i kaze "e, ovo je od sada ponovo moje" i da se ocekuje da ce sve proci tek tako. Zato su postajali dogovori, sporazumi. Arapi ih nisu prihvatili, izraelci jesu (jer su dobili sta su hteli). Arapi su onda ostali i bez onog sto im je nudjeno i vremenom sve manje i manje imaju. Moze se reci da su i sami krivi, doprineli su tome. 

 

 

Jedino resenje koje ja vidim jeste da jednom za svagda podele na 2 teritorije, pa neka palestince pripoje Jordan i Egipat (ako uopste ove drzave to zele i palestinci budu ok sa tim) i/ili da se palestincima pomogne da se oslobode Hamasa. To zvuci tako jednostavno a ni malo nije. I da se sada Hamas svede samo na ideju, ona ce i dalje tinjati i opet ce buknuti ako se nesto sustinski ne promeni za taj silni narod. Hamas mora biti unisten u to nema sumnje. To je glavni preduslov za sve dalje. Samo sto ja nisam u fazonu da zbog istrebljenja Hamasa treba da strada jos 2mil ljudi od kojih vecina nema nista sa Hamasom. Da ne hiperbolisem stilskim figurama. 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, McLeod said:

Necu da kazem nijedna, ali vrlo malo tih zgrada su zaista stambeni objekti. Gotovo sve zgrade koje su u rejonu od nekoliko stotina metara od granice (a ima ih dosta) su dokazano koriscene i mozda se i dalje koriste kao teroristicki hubovi do kojih idu tuneli koje je Hamas kopao.

 

Jasno, ali ako juče od negde 12 časova do 14 časova zbog gađanja tih istih zgrada pogine oko 400 ljudi za dva sata, očigledno da se ne koriste samo za to. 

 

Nekako kada neko izgovori ovo - https://x.com/DrLoupis/status/1711380370694811919?s=20 nisam baš siguran da mu je samo uništenje terorista prioritet.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, longbowman said:

 

Jasno, ali ako juče od negde 12 časova do 14 časova zbog gađanja tih istih zgrada pogine oko 400 ljudi za dva sata, očigledno da se ne koriste samo za to. 

 

Nekako kada neko izgovori ovo - https://x.com/DrLoupis/status/1711380370694811919?s=20 nisam baš siguran da mu je samo uništenje terorista prioritet.

Hamas je tacno znao sta ce i kakve ce posledice biti, a Izrael sada ima odresene ruke i moze da radi sta zeli.

Link to comment
Share on other sites

51 minutes ago, longbowman said:

Ruski rat u Ukrajini stvarno deluje kao najhumanija operacija spašavanja talaca uz najveći obzir prema civilnom stanovništvu nakon ovoga što smo videli u Gazi.

Da se ne ljubimo...

 

Rusi su samo u Mariupolju ubili više ukrajinskih civila nego izraelska vojska arapskih (ne samo palestinskih, nego da računamo sve konflikte) civila u poslednjih 30 godina, možda i svih 50.

 

@Dax što se kreveljiš, umiješ li nekad nešto da napišeš, ili još nisu dobacio dalje od sličica?

Edited by Beonegro
  • Like 3
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, Beonegro said:

Da se ne ljubimo...

 

Rusi su samo u Mariupolju ubili više ukrajinskih civila nego izraelska vojska arapskih (ne samo palestinskih, nego da računamo sve konflikte) civila u poslednjih 30 godina, možda i svih 50.

 

U opsadi grada koja je trajala 3 meseca je prema informacijama Ujedinjenih Nacija poginulo 1300 civila.

Ne znam ko ti je prosledio podatke, ali ovu brojku će nažalost Izraelci sustići do ovog vikenda, neće biti potrebno ni trideset dana, a ne 30 godina. 

 

Gađanje zgrada artiljerijom iz relativne blizine ostavlja tačno 0 šansi da se iko ko se u istoj zadesi izvuče živ, što zbog trajektorije streljiva i kontakta sa konstrukcijom , što zbog činjenice da ovo ne prestaje već drugi dan. 

Da ne govorim o činjenici da je zavrnut dotok VODE ka problematičnom području, zato što je voda ekskluzivno teroristički resurs i obični civili mogu da prežive bez iste. 

Ali whatever floats your boat. 

 

 

Edited by longbowman
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, Kooineeperk said:

Jel ovde mislis na Izraelce? Mislim, jasno je iz ostatka recenice. 

 

Pa mi onda nije jasno, kako to onda mislis "svoj zivotni prostor"? Jeste istorijski njihov ali u tom momentu nije njihov "zivotni prostor". To je postao u najboljem slucaju deljeni zivotni prostor. Mislim pre svega na Gazu i Zapadnu obalu jer, Izraelski zivotni prostor je vec prilicno ociscen. 

 

 

Pokusavam da razumem i istoriju iza svega, mislim da veoma dobro znam koliko je to istorijski bitno mesto za jevreje, i kako su se arapi tu nastanili, i kako su se jevreji vracali. Sve je to meni jasno. Region istorijski gledano vise pripada jevrejima, ali ne mozes tek tako da se dodje i kaze "e, ovo je od sada ponovo moje" i da se ocekuje da ce sve proci tek tako. Zato su postajali dogovori, sporazumi. Arapi ih nisu prihvatili, izraelci jesu (jer su dobili sta su hteli). Arapi su onda ostali i bez onog sto im je nudjeno i vremenom sve manje i manje imaju. Moze se reci da su i sami krivi, doprineli su tome. 

 

 

Jedino resenje koje ja vidim jeste da jednom za svagda podele na 2 teritorije, pa neka palestince pripoje Jordan i Egipat (ako uopste ove drzave to zele i palestinci budu ok sa tim) i/ili da se palestincima pomogne da se oslobode Hamasa. To zvuci tako jednostavno a ni malo nije. I da se sada Hamas svede samo na ideju, ona ce i dalje tinjati i opet ce buknuti ako se nesto sustinski ne promeni za taj silni narod. Hamas mora biti unisten u to nema sumnje. To je glavni preduslov za sve dalje. Samo sto ja nisam u fazonu da zbog istrebljenja Hamasa treba da strada jos 2mil ljudi od kojih vecina nema nista sa Hamasom. Da ne hiperbolisem stilskim figurama. 

 

Mislim da je proteklo zaista dovoljno vremena da se ne vracamo na resenje posle WWII i sad da trazimo razloge kako je to nepravedno prema Arapima i onda da kazemo da eto jbg, zbog nepravde se radja teror. Onda i Srbi mogu da budu u pravu za sve sto su radili po Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Ili Albanci. Ili Rusi u Ukrajini. Ko god da je ikad nacinio ratne zlocine koji su etnicki i verski motivisani moze da bude "u pravu".

 

Ne kazem da ti to radis ovde, ali ovo sto pises moze tome da vodi.

 

U prethodnih 70 godina Izraelci su vise puta pokusavali da se dogovore sa Arapima i cak su napravili puno unilateralnih ustupaka, ukljucujuci i taj sa pojasom Gaze, dok skoro svi oko njih vicu "Smrt Izraelu".

 

Ne znam stvarno sta treba da urade ako nece da napuste svoje domove, a takodje cu vas podsetiti da prica o kolonistima vise ne pije vodu, jer tu sad zivi vec druga, ako ne i treca generacija Jevreja koji su tu rodjeni.

  • Like 3
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, alpaka Bereta Sida said:

Prekid  dotoka vode u podrucje gdje zivi 2-3 miliona ljudi je bez ikakve sumnje barbarstvo za koje ne postoji opravdanje. 

Prekid dotoka vode u hermeticki zatvoreno podrucje gde zivi 2-3 miliona ljudi je genocid, ma cime ga pravdali.

Kuda ce da pobegnu Palestinci koji ne zele da ucestvuju u ludilu Hamasa i Hezbolaha?

  • Like 5
  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, ras kass said:

Ne moze un da zna koliko je civlia ubijeno u Mariupolju kada je taj grad hermeticki zatvoren za spoljasnji svet.

 

Onda ne može niko da zna o kom broju ubijenih civila se radi, jer će Ukrajinci insistirati na većem a Rusi na manjem broju.  

 

Quote

Prekid  dotoka vode u podrucje gdje zivi 2-3 miliona ljudi je bez ikakve sumnje barbarstvo za koje ne postoji opravdanje. 

 

Problem je što očigledno čelni ljudi vlade Izraela njih uopšte i ne smatraju ljudima. 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • fancy pinned this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...