Kolonizacije, seobe i narodi regiona - split topik sa Kosova

[ZnajJova]

Srbi/Srbija u pokušaju kolonizacije Balkana ... auuu. Svašta je ovde napisano, ali ovo je u top 5 svih vremena.

[Kronostime]

27 minutes ago, ZnajJova said:

Srbi/Srbija u pokušaju kolonizacije Balkana ... auuu. Svašta je ovde napisano, ali ovo je u top 5 svih vremena.

Od pocetka 19. kroz 20. vek.

 

 

 

Edited June 16, 2019 by Kronostime

[ZnajJova]

1 minute ago, Kronostime said:

Od pocetka 19. kroz 20. vek.

 

Ovo je, predpostavljam mapa kolonizacije, po etapama?Ako je tako, i ovo je za top 5.

[Vjekoslav]

 

35 minutes ago, Kronostime said:

Od pocetka 19. kroz 20. vek.

 

 

 

teritorijalnom razvoju drzave prethodio je teritorijalni razvoj srpske nacije, a on u ovom danasnjem obimu ne bi bio moguc bez jurisdikcije Pecke patrijarsije nad pravoslavnom rajom u Osmanskom carstvu, i to na teritoriji prikazanoj na ovoj karti. posebno nakon sto je Pecka patrijarsija postala i zvanicna drzavna institucija Kraljevine Jugoslavije, a pravoslavlje i zvanicna drzavna religija.

 

 

 

Edited June 16, 2019 by Vjekoslav

[ZnajJova]

Ovo postaje ozbiljan cirkus.

[Vjekoslav]

pa zasto, pobogu?

nesto nije tocno mozda?

[Kronostime]

22 minutes ago, ZnajJova said:

Ovo postaje ozbiljan cirkus.

Nakon seoba pod Arsenijem Carnojevicem i Sakabentom uloga Pecke Patrijarsije  postaje simbolicna, dok ulogu "pastira srpskog naroda" preuzima Mitroplit Beogradsko-Karlovacki sa sedistem u Krusedolu. Za vreme Austrijske vladavine Srbijom gradi se Patrijarsija preko puta Saborne Crkve pod uticajem Mitropolita Vicentija Jovanovica i Mojsija Petrovica i ustanovljavaju se pravila koja vaze u SPC i danas.

[lekoviti]

10 hours ago, McCarthy said:

 

I da dodam da sam imao 10 iz istih.

 

 

Još!

 

Predlažem da otvoriš Instagram profil posvećen isključivo tvojim ocenama, ovaj teaser je neodoljiv!

 

10 hours ago, McCarthy said:

Zadrzavam pravo da ne odgovorim.

 

Da bi se postavila granica na Dunavu neko bi to morao da pokuša da uradi oružjem, to je bar jasno. Albanci su imali cojones da se za svoju samostalnost bore puškom. Vojvođanske salonske separatističke vulve su prevelike cavetine za to.

[Eddard]

1 hour ago, ZnajJova said:

Srbi/Srbija u pokušaju kolonizacije Balkana ... auuu. Svašta je ovde napisano, ali ovo je u top 5 svih vremena.

 

Pa ništa, nazovimo to pravim imenom onda, umesto kolonijalizma - stvaranje Velike Srbije. 

[Kronostime]

2 minutes ago, lekoviti said:

 

Još!

 

Predlažem da otvoriš Instagram profil posvećen isključivo tvojim ocenama, ovaj teaser je neodoljiv!

 

 

Da bi se postavila granica na Dunavu neko bi to morao da pokuša da uradi oružjem, to je bar jasno. Albanci su imali cojones da se za svoju samostalnost bore puškom. Vojvođanske salonske separatističke vulve su prevelike cavetine za to.

Zato Srbende u Vojvodini dokazuju da su im preci bili u KundK monarhiji i traze madjarski pasos? Daj, bre...

[McCarthy]

Quote

Vojvođanske salonske separatističke vulve su prevelike cavetine za to. 

 

Kao sto ni Slovenci nisu imali?

 

Zaboravljas na germanski deo Evrope i da je Vojvodina bila njihova teritorija.

Srusili su ti Srboslaviju, uzece ti i Vojvodinu pre ili kasnije.

 

Pozz.

 

PS.

 

Quote

 

Još!

 

Predlažem da otvoriš Instagram profil posvećen isključivo tvojim ocenama, ovaj teaser je neodoljiv! 

 

 

Znam da jeste, prvi put vidis indeks u zivotu.

[Vjekoslav]

Janjevci na Kosovu ili Bosnjaci katolici u Bosni i Hercegovini postaju Hrvati na identican nacin na koji pravoslavci postaju Srbi na prostoru koji je pod Osmanskim carstvom drzala Pecka patrijarsija. to mozda jeste bio cirkus, ali tako je bilo. kako bi uopce izgledala karta etnickih nacija na ovim prostorima bez visestoljetnog djelovanja Vatikana s jedne i Vizantije / Carigrada sa druge? vrag ce ga znati. ali posve sigurno ne ovako kako izgleda danas.

[ZnajJova]

Ovo je fenomenalno...Srbija je, dakle , kolonizovala teritorije na kojima zive Srbi.Sta bi se pisalo da u vlasnistvu ima neko ostrvo u Tihom okeanu, samo nebo zna.

[Stoned Laki21]

43 minutes ago, lekoviti said:

 

 

 

Da bi se postavila granica na Dunavu neko bi to morao da pokuša da uradi oružjem, to je bar jasno. Albanci su imali cojones da se za svoju samostalnost bore puškom. Vojvođanske salonske separatističke vulve su prevelike cavetine za to.

Ima granica na Jabuci, Brodarevu,....  čini mi se da se pucalo nije? 

[ZnajJova]

52 minutes ago, Eddard said:

 

Pa ništa, nazovimo to pravim imenom onda, umesto kolonijalizma - stvaranje Velike Srbije. 

Imaš pravo da nazoveš kako hoćeš. Ništa  to neće pomoći u ovoj raspravi. 

Edited June 16, 2019 by ZnajJova

[ZnajJova]

7 minutes ago, Stondisha said:

Ima granica na Jabuci, Brodarevu,....  čini mi se da se pucalo nije? 

A zašto bi se pucalo u Brodarevu?Nema ništa nelegitmno u ideji Crnogoraca da imaju sopstvenu, nezavisnu državu.

[Stoned Laki21]

Just now, ZnajJova said:

A zašto bi se pucalo u Brodarevu?Nema ništa nelegitmno u ideji Crnogoraca da imaju sopstvenu, nezavisnu državu.

 

Zašto bi se pucalo na Savi i Dunavu?

[Vjekoslav]

 

7 minutes ago, ZnajJova said:

Imaš pravo da nazoveš kako hoćeš.

 

Procjena vlastitih vrijednosti u prostoru i u vremenu treba da postane glavnim motivom enciklopedijskih razmatranja. Paralela između "Laže i paralaže" 1834. i "Revizora" 1836. Njegoševa koncepcija pjesnički odražava u "Gorskom vijencu" čisto sedamnaesto stoljeće; da su te pjesničke parole mogle da se jave snagom žive pjesničke riječi, dokazom je onog fatalnog zakašnjenja u prostoru i u vremenu, koje je do 1941-45. osnovnim motivom naše historije. Ti relikti iz sedamnaestog stoljeća, te sopravvivenze simbolički govore o stanju fakata kod nas: "luna i krst" negiraju se do 1912, a i Mažuranićeva je "Smrt Smail-age" protuturska filipika. Hajdučka beletristika hrvatsko-srpska prošlog stoljeća, poezija od Đure do Vojislava, dramatika: Stanoje Glavaš, Segedinac, Hajduk Stanko itd., do Zajčeva Šubića Zrinskog ili Kukuljevića, do Ive Andrića: turski motivi traju od Fortisa i Lovrićeva plaidoyera o hajduku Sočivici do danas. Od Jana Panonija do Marulića, od Nikole Zrinskog Čakovečkog do Luke Imbrišimovića ili Luke Botića. Paralela sa stanjem Slavonije pod fra Lukom Imbrišimovićem ili Srbije od 1712-1780. Hrvatska 33.000 dimova, Dalmacija 40.000 stanovnika, Čarnojevićeva seoba 30.000 duša. Do srbijanskog ustanka dolazi poslije osamdesetogodišnje austrijske okupacije, kada se raji objasnilo da se može živjeti i bez Turaka. Kako se fascinantan krug turske magije još uvijek nije ugasio u našim svijestima, više od svega govori Njegoš, čije parole još danas ubiru pljesak sa otvorene scene, kao da se u "Gorskom vijencu" govori o neposredno živim političkim problemima, a ne o jednom historijskom motivu na prijelazu iz 17. u 18. stoljece. Kako mi (još uvijek) živimo u magli halucinantnih (upravo) preživjelosti, može nam kao klasičan primjer poslužiti masovni patos, kojim su južnoslovjenske narodne mase doživjele godinu 1912. Odsjaj požara kumanovske bitke prelio se preko čitave naše zemlje od Koruške i Ljubljane do Dubrovnika i od Varaždina i Sv. Andrije Budimskog do solunskih, splitskih i istarskih zidina. Naši ljudi su Balkanski rat godine 1912. osjetili kao plamen historijske buktinje, koja je svojom grimiznom posmrtnom počašću obasjala bezbrojne grobove mrtvih pokoljenja. Može se historijski objektivno ustvrditi da se u milijunima južnoslovjenskih svijesti osjetilo u jednom svečanom trenutku kako se survala ogromna mračna hridina i kako je potrpala tragično jedno poglavlje šeststogodišnjeg stradanja i bijede. To moralnopolitičko jedinstvo južnoslovjenskog medija zapalilo se u obliku naivne omladinske inspiracije, koja je zanijela sve naše kulturne centre od Ljubljane do Zadra i od Zagreba do Sarajeva i Osijeka do romantičnog zanosa kao da smo na pragu trijumfalnih pobjeda oko oslobođenja i ujedinjenja čitavog slavenskog Balkana. Nije se, međutim, ni osušila kumanovska krv, kada je već osam mjeseci kasnije bitka na Bregalnici raznijela kao karteča sve ilirske iluzije o kojima su čitava južnoslovjenska pokoljenja bila uvjerena da predstavljaju elemente našeg narodnog opstanka. U dimu i u požaru bregalničke bitke (jula 1913) mi smo naučili da je cinički makijavelizam malih balkanskih dinastija stvarnost, a partitura Lisinskoga, ilirske fantazmagorije, đakovačka idila ili nostalgija za Prizrenom - da su pusta retorika.

[...]

Imena: Joakima Vujića (oca srpskog pozorišta), Jovana Sterije Popovića, Sime Milutinovića Sarajlije, Matije Bana, Jovana Subotića, Đure Jakšića, Laze Kostića, Lisinskog, Demetra, Kukuljevića, Freudenreicha, Vukotinovića, Bogovića, Šenoe, pak sve do Ive Vojnovića, Stjepana pl. Miletića, Matavulja, Sremca i Nušića, taj u jednu riječ: ilirskoslavjanoserbski rodoljubivi Pantheon devetnaestog stoljeća, ostao je do danas hermetički nejasnim romantičnim misterijem, a istodobno to je još uvijek idejno shematski model, po kome se formira nacionalna romantična svijest naše suvremene inteligencije. Više od Bukovčeve Zavjese ili od bilo koje sheme Laze Kostića, Đure Jakšića-Molera, ili od kompozicija Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Celestina Medovića ili Kikereca ili Otona Ivekovića, naš prosječni (malograđanski) inteligenat nema u glavi, kada razmišlja o svojoj nacionalnoj svijesti. Ne znači da je takav inteligenat prevladao ovu lažno komponiranu historiju u obliku genre-kompozicija, u onome slučaju, ako nema u glavi niti Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Vlaha Bukovca. Ova praznina nije nikakvim dokazom da takav nosilac tzv. nacionalnokulturne svijesti raspolaže uopće nekim pogledima na tu problematiku. Evokacija Alekse Šantića: Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića godine 1903. kao primjer lažnog pathosa, koji je u omladinskim glavama oko balkanskih ratova 1912. poprimio oblik višeg fanatičnog vjerovanja. Ovo omladinsko nacionalističko "vjeruju", odnjegovano Papinijem, Ardengom Sofficijem, Mazzinijem ili Marinettijem može se svrstati u prve simptome predfašističkog buđenja. Ovaj omladinski mentalitet južnoslovjenske predratne omladine podudara se sa programom predratnih poljskih nacionalista socijalističkih, koji su se kao poljski narodnooslobodilački pokret pojavili kao preteče fašizma u legijama Pilsudskoga već godine 1914-1915. Nacionalno-socijalistički pokret austrijskih Ukrajinaca i litvinskih omladinskih grupacija podudara se sa talijansko iredentističkim parolama, poetski izraženima u D'Annunzijevoj megalomaniji. Pokret crnih i smeđih košulja u Italiji i u Münchenu, i pokret probuđenih Madžara javljaju se kao parafraze ovih strujanja sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, da bi kao intelektualno politička kontaminacija djelovali na ponovno osvježenje ovih fašističkih strujanja kod nas: Orjuna, Mlada Jugoslavija, Hanao, Srnao. D'Annunzio i Anti-d'Annunzio, "spremte se spremte četnici", itd., to su bile parole jugoslavenstvujušće Omladine, koja se povampirila u vidovdanskoj etici i u misterijima dinarske rase do karikature rojalističkog cinizma koji je u oblasti kulturnostvaralačkoj ostao jalov do dana svoje propasti.

 

(Miroslav Krleža, 27. januara 1952. u Zagrebu) 

[ZnajJova]

2 minutes ago, Stondisha said:

 

Zašto bi se pucalo na Savi i Dunavu?

Svadba?

[ZnajJova]

51 minutes ago, Vjekoslav said:

 

 

Procjena vlastitih vrijednosti u prostoru i u vremenu treba da postane glavnim motivom enciklopedijskih razmatranja. Paralela između "Laže i paralaže" 1834. i "Revizora" 1836. Njegoševa koncepcija pjesnički odražava u "Gorskom vijencu" čisto sedamnaesto stoljeće; da su te pjesničke parole mogle da se jave snagom žive pjesničke riječi, dokazom je onog fatalnog zakašnjenja u prostoru i u vremenu, koje je do 1941-45. osnovnim motivom naše historije. Ti relikti iz sedamnaestog stoljeća, te sopravvivenze simbolički govore o stanju fakata kod nas: "luna i krst" negiraju se do 1912, a i Mažuranićeva je "Smrt Smail-age" protuturska filipika. Hajdučka beletristika hrvatsko-srpska prošlog stoljeća, poezija od Đure do Vojislava, dramatika: Stanoje Glavaš, Segedinac, Hajduk Stanko itd., do Zajčeva Šubića Zrinskog ili Kukuljevića, do Ive Andrića: turski motivi traju od Fortisa i Lovrićeva plaidoyera o hajduku Sočivici do danas. Od Jana Panonija do Marulića, od Nikole Zrinskog Čakovečkog do Luke Imbrišimovića ili Luke Botića. Paralela sa stanjem Slavonije pod fra Lukom Imbrišimovićem ili Srbije od 1712-1780. Hrvatska 33.000 dimova, Dalmacija 40.000 stanovnika, Čarnojevićeva seoba 30.000 duša. Do srbijanskog ustanka dolazi poslije osamdesetogodišnje austrijske okupacije, kada se raji objasnilo da se može živjeti i bez Turaka. Kako se fascinantan krug turske magije još uvijek nije ugasio u našim svijestima, više od svega govori Njegoš, čije parole još danas ubiru pljesak sa otvorene scene, kao da se u "Gorskom vijencu" govori o neposredno živim političkim problemima, a ne o jednom historijskom motivu na prijelazu iz 17. u 18. stoljece. Kako mi (još uvijek) živimo u magli halucinantnih (upravo) preživjelosti, može nam kao klasičan primjer poslužiti masovni patos, kojim su južnoslovjenske narodne mase doživjele godinu 1912. Odsjaj požara kumanovske bitke prelio se preko čitave naše zemlje od Koruške i Ljubljane do Dubrovnika i od Varaždina i Sv. Andrije Budimskog do solunskih, splitskih i istarskih zidina. Naši ljudi su Balkanski rat godine 1912. osjetili kao plamen historijske buktinje, koja je svojom grimiznom posmrtnom počašću obasjala bezbrojne grobove mrtvih pokoljenja. Može se historijski objektivno ustvrditi da se u milijunima južnoslovjenskih svijesti osjetilo u jednom svečanom trenutku kako se survala ogromna mračna hridina i kako je potrpala tragično jedno poglavlje šeststogodišnjeg stradanja i bijede. To moralnopolitičko jedinstvo južnoslovjenskog medija zapalilo se u obliku naivne omladinske inspiracije, koja je zanijela sve naše kulturne centre od Ljubljane do Zadra i od Zagreba do Sarajeva i Osijeka do romantičnog zanosa kao da smo na pragu trijumfalnih pobjeda oko oslobođenja i ujedinjenja čitavog slavenskog Balkana. Nije se, međutim, ni osušila kumanovska krv, kada je već osam mjeseci kasnije bitka na Bregalnici raznijela kao karteča sve ilirske iluzije o kojima su čitava južnoslovjenska pokoljenja bila uvjerena da predstavljaju elemente našeg narodnog opstanka. U dimu i u požaru bregalničke bitke (jula 1913) mi smo naučili da je cinički makijavelizam malih balkanskih dinastija stvarnost, a partitura Lisinskoga, ilirske fantazmagorije, đakovačka idila ili nostalgija za Prizrenom - da su pusta retorika.

[...]

Imena: Joakima Vujića (oca srpskog pozorišta), Jovana Sterije Popovića, Sime Milutinovića Sarajlije, Matije Bana, Jovana Subotića, Đure Jakšića, Laze Kostića, Lisinskog, Demetra, Kukuljevića, Freudenreicha, Vukotinovića, Bogovića, Šenoe, pak sve do Ive Vojnovića, Stjepana pl. Miletića, Matavulja, Sremca i Nušića, taj u jednu riječ: ilirskoslavjanoserbski rodoljubivi Pantheon devetnaestog stoljeća, ostao je do danas hermetički nejasnim romantičnim misterijem, a istodobno to je još uvijek idejno shematski model, po kome se formira nacionalna romantična svijest naše suvremene inteligencije. Više od Bukovčeve Zavjese ili od bilo koje sheme Laze Kostića, Đure Jakšića-Molera, ili od kompozicija Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Celestina Medovića ili Kikereca ili Otona Ivekovića, naš prosječni (malograđanski) inteligenat nema u glavi, kada razmišlja o svojoj nacionalnoj svijesti. Ne znači da je takav inteligenat prevladao ovu lažno komponiranu historiju u obliku genre-kompozicija, u onome slučaju, ako nema u glavi niti Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Vlaha Bukovca. Ova praznina nije nikakvim dokazom da takav nosilac tzv. nacionalnokulturne svijesti raspolaže uopće nekim pogledima na tu problematiku. Evokacija Alekse Šantića: Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića godine 1903. kao primjer lažnog pathosa, koji je u omladinskim glavama oko balkanskih ratova 1912. poprimio oblik višeg fanatičnog vjerovanja. Ovo omladinsko nacionalističko "vjeruju", odnjegovano Papinijem, Ardengom Sofficijem, Mazzinijem ili Marinettijem može se svrstati u prve simptome predfašističkog buđenja. Ovaj omladinski mentalitet južnoslovjenske predratne omladine podudara se sa programom predratnih poljskih nacionalista socijalističkih, koji su se kao poljski narodnooslobodilački pokret pojavili kao preteče fašizma u legijama Pilsudskoga već godine 1914-1915. Nacionalno-socijalistički pokret austrijskih Ukrajinaca i litvinskih omladinskih grupacija podudara se sa talijansko iredentističkim parolama, poetski izraženima u D'Annunzijevoj megalomaniji. Pokret crnih i smeđih košulja u Italiji i u Münchenu, i pokret probuđenih Madžara javljaju se kao parafraze ovih strujanja sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, da bi kao intelektualno politička kontaminacija djelovali na ponovno osvježenje ovih fašističkih strujanja kod nas: Orjuna, Mlada Jugoslavija, Hanao, Srnao. D'Annunzio i Anti-d'Annunzio, "spremte se spremte četnici", itd., to su bile parole jugoslavenstvujušće Omladine, koja se povampirila u vidovdanskoj etici i u misterijima dinarske rase do karikature rojalističkog cinizma koji je u oblasti kulturnostvaralačkoj ostao jalov do dana svoje propasti.

 

(Miroslav Krleža, 27. januara 1952. u Zagrebu) 

Opa, posle mapa evo i Miroslava ... klasična naknadna pamet,bez ikakvog realnog osvrta na dogadjaje o kojima piše.I večni žal za propašću K&K monarhije, koja bi, da je nisu razbaštinili njeni sužnji,bila preteča EU.Zato krunisanje jednog seljačkog Kralja, u tim očima izgleda tako strašno. I zato je multipraktiketničarima neshvatljivo da nikakvo priznanje Kosova nije moguće danas, kao što neće biti moguće ni sutra. To neće moći ni silom, jer se silom neće ni braniti.Zato je podela/razgraničenje najbolja opcija.

Edited June 16, 2019 by ZnajJova

[Clash]

Dajte sa ovim mapama, ozbiljni ste ljudi.

Gledanje na ovo iz danasnje perspektive, bez istoriijskog konteksta je level argumentacije nacosa kroz pesmicu

Mi necemo nista novo

Samo carstvo Dusanovo.

[Vjekoslav]

28 minutes ago, ZnajJova said:

 večni žal za propašću K&K monarhije

 

Prema autoriziranim biografijama i vlastitim iskazima, Krleža je pred prvi i tijekom drugoga balkanskog rata bježao iz vojne akademije Ludovika u Budimpešti u Srbiju s namjerom da se kao dobrovoljac priključi srpskoj vojsci. Na srpskoj strani borilo se u tim ratovima više stotina srpskih i hrvatskih dobrovoljaca iz Austro-Ugarske, no srpske vlasti su u oba slučaja odbile Krležu kao sumnjivoga. Tako se u ljeto 1913. razočaran vratio u Zagreb, isključen iz svih vojnih učilišta. 

 

http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1271

 

p.s. drugi puta je stigao cak do Skoplja (gdje se nalazila srpska vojska),  medjutim, uhapsili su ga, optuzili da je K.u.K. spijun, i prebacili u Beograd. iz Beograda bjezi u Zemun, gdje ga pak hapse austrougarske vlasti, ovaj put pod optuzbom da je srpski spijun. i tu definitivno zavrsava njegova vojna karijera. a bio je odlican pitomac.

 

..

Edited June 16, 2019 by Vjekoslav

[e4_guy]

Tema se polako pretvara u tipicnu splacinu sa starog foruma.

 

Brdo off topic postova, uvrede na ličnom nivou, ( ginkobiloba) provokativna pitanja i onelineri...

 

Trebamo li u stvari neku temu tipa “Srpska kolonijalna epoha and all the shits done” ?

 

[berti]

Jeste, neki dalji predak onog bilmeza Veseljija je nesto crtkao po Decanima. Posle dosli Srbi pa kolonizovali i krenuli da stvaraju golemu Srbiju.

Pa ozbiljnije su price Broja Jedan iz Alan Forda...

[Kronostime]

10 minutes ago, berti said:

Jeste, neki dalji predak onog bilmeza Veseljija je nesto crtkao po Decanima. Posle dosli Srbi pa kolonizovali i krenuli da stvaraju golemu Srbiju.

Pa ozbiljnije su price Broja Jedan iz Alan Forda...

Koncept nacije u srednjem veku je koncept pripadnosti religiji i zivotu na odredjenom prostoru.

Koncept naroda u danasnjem smislu nastaje tek nakon Francuske Revolucije i Napoleonovih osvajanja.