Jump to content

Psihologija: Empirijska nauka (o duši)


DameTime

Recommended Posts

9 minutes ago, Mama_mia said:

Citajuci sve ovo, zakljucujem da su ljudi ponekad zastrasujuci. A ja zaglupljena, verujem kad mi ukazu na moju posebnost i ostale lepe stvari koje me krase... Kako bih mogla da poverujem da je sve to samo manipulacija ako i sama verujem da je bas tako kako ovi manipulatori umiljavajuci se pricaju....

 

Medjutim kod mene se nije dogodilo nista neprijatno zbog tih `manipulacija` za koje i dalje verujem da to nisu vec da je to sto mi kazu susta istina i to zbog toga sto pravi manipulatori su malo i lukavi, oni tacno znaju sa kim mogu i sta mogu...oko mene se ne zadrzavaju dugo, ili ja pored njih,  tako da traze laksu metu koja ce ipak malo duze od par minuta da im odoleva :lol_2:

 

A day without laughter is a day wasted

 

A jel ti znas da u psihologiji postoji i samomanipulacija? E, ja sam tome sklone, ali ja to nazivam samoobmanom.

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, Selina said:

A jel ti znas da u psihologiji postoji i samomanipulacija? E, ja sam tome sklone, ali ja to nazivam samoobmanom.

 

 

...ma kakvi nema toga, pa neces valjda samu sebe da zaludjujes :classic_tongue:

 

nego, meni je vrhunac jeze izazivao film Plinska svetlost, u tom filmu me je nerviralo samo sto je divna ingrid bergman bila zaludjivana, trebalo je da nadju neku bezveznu glumicu za to ili je mozda stvar bas u tome - poistovecivanje sa zrtvom - e to me je neriviralo, cuj gospodja bergman pa zrtva, da kakodane

 

 

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Mama_mia said:

 

 

...ma kakvi nema toga, pa neces valjda samu sebe da zaludjujes :classic_tongue:

 

nego, meni je vrhunac jeze izazivao film Plinska svetlost, u tom filmu me je nerviralo samo sto je divna ingrid bergman bila zaludjivana, trebalo je da nadju neku bezveznu glumicu za to ili je mozda stvar bas u tome - poistovecivanje sa zrtvom - e to me je neriviralo, cuj gospodja bergman pa zrtva, da kakodane

 

 

Dobro si me podsetila, pod hitno cu morati ponovo da gledam taj film. Secam se samo da je i kod mene izazivao stravu i uzas.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Just now, DameTime said:

 

Onda je to nešto skroz drugačije od ovoga o čemu ja pričam:)

Nije, on narcis, ja dezurni pacenik, idealna kombinacija. Kad sam shvatila da recituje Jesenjina i po tudjim kucama, razvela sam se.

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, Pletilja said:

Nije, on narcis, ja dezurni pacenik, idealna kombinacija. Kad sam shvatila da recituje Jesenjina i po tudjim kucama, razvela sam se.

 

Neodoljivo, neponovljiva❤️

Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Pletilja said:

Nije, on narcis, ja dezurni pacenik, idealna kombinacija. Kad sam shvatila da recituje Jesenjina i po tudjim kucama, razvela sam se.

 

Aha, nisam razumela. :classic_smile: Ono što mogu da Vam kažem jeste da su narcisi često privlačni ljudi, uspešni, inteligentni, duhoviti, tako da je potpuno očekivano da nas takva energija privuče. 

 

Još kad je njihova pažnja usmerena prema nama... To, naravno, prija. Nikad nije kasno prepoznati da li je neko manipulativan i učiniti ono najbolje za sebe.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, DameTime said:

 

Aha, nisam razumela. :classic_smile: Ono što mogu da Vam kažem jeste da su narcisi često privlačni ljudi, uspešni, inteligentni, duhoviti, tako da je potpuno očekivano da nas takva energija privuče. 

 

Još kad je njihova pažnja usmerena prema nama... To, naravno, prija. Nikad nije kasno prepoznati da li je neko manipulativan i učiniti ono najbolje za sebe.

Draga, dobila sam od njega ono najbolje, lepu, zdravu i pametnu decu. Mnogo smo bolje funkcionisali nakon razvoda, bez Jesenjina. Mislim da smo tek kao prijatelji na istom roditeljskom zadatku prevazisli svoje slabosti. Ja sam naucila da kazem "ne", on, da zena nije plen. Na dan verridbe naseg sina, zaprosio me je pred nasom decom. Pitala sam ga zasto to zeli i odgovor je bio: "Ti si jedina zena koja mi nikad nije pravila probleme". Jednom Narcis, uvek Narcis, da je opet potegao Jesenjina, ko zna......😄

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

13 hours ago, Selina said:

Nikako, ovo bi bilo gaslajting😄

( u prevodu na srpski praviti nekoga budalom)

 

Glavni junak stvara posebnu psihološku atmosferu u kući sa ciljem da ubedi suprugu da je luda. Vizuelni simbol njegove psihološke obmane je prigušena svetlost plinske lampe, tipične za Viktorijanski period.

Ta vizuelna asocijacija iznedrila je glagol, koji u modernom engleskom jeziku znači svesnu i zlonamernu obmanu i insistiranje na toj obmani uprkos činjenicama, koje dokazuju suprotno, a sve u cilju izvlačenja lične koristi.

Žrtva počinje da sumnja u ispravnost sopstvenih misli, percepcije stvarnosti, sećanja i samim tim postaje zbunjena, gubi samopouzdanje, samopoštovanje, postaje emocionalno i mentalno nestabilna i zavisna od manipulatora.

Ko hoce to vizuelno da dozivi - Midnight Lace sa Doris Day i Rex Harisonom.

I naravno vec spomenuti - Gaslight

Edited by Dragan
Link to comment
Share on other sites

Posted (edited)
15 hours ago, Pletilja said:

 "Ti si jedina zena koja mi nikad nije pravila probleme". Jednom Narcis, uvek Narcis, da je opet potegao Jesenjina, ko zna......😄

 

Jaoj 😄 Baš odgovor narcisa. 

Edited by DameTime
slovce
Link to comment
Share on other sites

znaci narcis rulez

 

 

...ne bih ga kao takvog prepoznala ni za sto zivota, cak ne pravim razliku izmedju nekog normalnog i narcisa, samo izmedju nekog normalnog i psihopate - psihopata to moze da bude takodje narcis kada pretera, ali tada nije predmet podsmeha ili glupog ogovaranja...kao da sam ovako nesto vec napisala

 

...kad smo kod `glupog`, biti `glupog` je moguce gori problem od biti narcisom - sa ovim prvim nikada, ali nikada neces izaci na kraj, mozda nije ni prava rec `glup` ali nije ni losa, recimo - nedokazan ili neobavesten...ne vredi ni da mu crtas on ostaje pri svom, nista ga ne moze razuveriti osim da ga ostavis samog/samu jer ce se snaci naletece na nekoga ko ga razume i ko deli njegovu neobavestenost:

 

“Only an ignorant man can see another ignorant as a clever man!”  - zar to nije prelepo i za jednog i za drugog, osim za treceg. :lol_2:

Edited by Mama_mia
ha ha
Link to comment
Share on other sites

36 minutes ago, Dragan said:

@DameTime

Postoji li opsti pogled psihologije na covekovu psihu ?

Postoji li jedna psihologija, ili vise njih ?

Ako ih je vise, koji su glavni pravci ?

 

Ne možemo govoriti o jednom, opštem pogledu na čovekovu psihu koji bi bio primenljiv na sve ljude. Mogu ti dati dva odgovora, prvi se tiče grana psihologije koje se bave različitim aspektima iste, a drugi se odnosi na teorijske pristupe u psihologiji. 

 

Teorijske psihološke discipline 

 

Opšta psihologija - bavi se opštim pravilima i zakonitostima psihičkog života.

Fiziološka psihologija - bavi se organskim osnovama psihičkog života, jer svi psihološki procesi imaju osnovu u nervnom sistemu, receptorima, mišićima, hormonima itd.

Razvojna psihologija - je široka oblast koja proučava, kako sam naziv kaže, razvojne procese psihičkog života. Možemo govoriti recimo o kognitivnom razvoju dece, emocionalnom razvoju adolescenata i sl. 

Socijalna psihologija - proučava ponašanje čoveka u grupi, tj. društvu. Bavi se interakcijama u parovima (dijadama), malim grupama ili velikim grupama, kakve su i narodi i nacije. Predmet proučavanja su takođe i sukobi, nasilje, politička opredeljenja, stavovi i promene stavova, stereotipi, predrasude i diskriminacija itd. 

Zoopsihologija - bavi se psihičkim životom i procesima u životinjskom svetu, što je jako bitno jer znamo da su neki procesi kod ljudi slični kao kod životinja. 

Psihometrija - za predmet ima merenje psiholoških pojava. Uglavnom možemo govoriti o testovnom (upitničkom) ispitivanju različitih psiholoških pojava koje je moguće ispitati na taj način, gde se psiholozi bave konstrukcijom instrumenata koji mogu da ih valjano izmere.

 

Primenjene psihološke discipline

 

Pedagoška psihologija - bavi se procesom učenja, faktorima koji olakšavaju učenje i motivacijom za učenje. Ovo je takođe široka oblast jer obuhvata pitanje saradnje između roditelja i nastavnika, savetovanje roditelja, proces ocenjivanja, bavljenje decom kojoj je potrebna posebna podrška u učenju (bilo da su darovita ili ometena) i sl.

Industrijska psihologija - proučava aspekte rada, šta olakšava rad, šta motiviše ljude za rad, povećava njihovu produktivnost i efikasnost, fenomen burnouta itd.

Klinička psihologija - bavi se proučavanjem i dijagnostifikovanjem psiholoških poremećaja i pomaganjem pojedincima koji pate od njih. 

Forenzička psihologija - najčešće u oblasti kriminalistike, za predmet ima utvrđivanje psihološkog stanja počinitelja različitih krivičnih dela i resocijalizacijom.

Mentalno zdravlje - tzv. "preventivna" grana psihologije koja se bavi očuvanjem mentalnog zdravlja pojedinaca i izbegavanjem pojave psiholoških poremećaja (kad god je moguće).

 

Ove grane psihologije se razlikuju po predmetu proučavanja, tj. po tome koji aspekt psiholoških zbivanja njih zanima. Teorijski pravci se pak razlikuju po tome na koji način objašnjavaju psihološke pojave.

 

Strukturalizam

 

Vilhelm Vunt (1879) je osnivač ovog pravca i njegov glavni teoretičar. Smatrao je da predmet psihologije treba da budu svesne pojave, a cilj otkrivanje njihove strukture. Verovao je da su sve psihičke pojave sastavljene (strukturisane) od nekih osnovnih elemenata, kao što su opažaji i oseti.

 

Funkcionalizam 

 

Kao odgovor na Vuntovu teoriju, William James je krajem 19. veka pružio teoriju po kojoj su predmet psihologije mentalne operacije i ponašanja koja imaju ulogu u čovekovom prilagođavanju. On je akcenat umesto na strukturu stavljao na funkciju, tj. smatrao je da sve psihičke pojave imaju određenu adaptivnu vrednost.

 

Bihejviorizam 

 

John Watson 1913. godine daje još oštriji odgovor na strukturalizam, definišući psihologiju kao "nauku o ponašanju". Cilj psihologije treba da bude poznavanje zakonitosti u ponašanju, predviđanje i kontrola istog. Watson je smatrao da sve psihološke pojave mogu da se svodu na proste S-R veze, gde je svako R - reakcija posledica nadražaja koji stvara određeni S - stimulus. 

 

Ova tri pravca su značajna jer se psihologija vremenom od teorije (strukturalizam, gde je Vunt kao metod koristio samo introspekciju) pomerila ka empiriji, pošto je William James kao metod koristio kombinaciju introspekcije i spoljašnjeg posmatranja, a Watson se bavio isključivo spoljašnjim objektivnim posmatranjem ponašanja.

 

Geštalt psihologija

 

U Nemačkoj 1912. godine Kurt Koffka, Max Wertheimer i Wolfgang Kohler kao predmet psihologije postavljaju svesne pojave i ponašanje čoveka. Osnovna teorijska postavka glasi da je celina - geštalt - više od prostog zbira delova. Najviše su se bavili različitim aspektima opažanja.

 

Psihoanaliza

 

Druga sila u psihologiji (prva je bihejviorizam), nastala pre svega kao psihoterapija. Freud se bavio izučavanjem nesvesnog dela ličnosti i nagona čoveka, zauzimajući psihodinamički pristup u proučavanju. Odnosno akcenat je stavljao na afekte, unutrašnje konflikte čoveka zbog borbe sa nagonima i mehanizme odbrane. 

 

Humanistička psihologija

 

Treća sila u psihologiji, centralni teoretičari su Abraham Maslow, Carl Rogers i Gordon Allport. Smatrali su da predmet izučavanja u psihologiji treba da bude zrela, svesna i integrisana ličnost tj. odrasla osoba. Najviše su se bavili onim jedinstvenim i neponovljivim u pojedincima, ovaj pravac je manje egzaktan od prethodnih.

 

Kognitivna psihologija

 

Sredinom 20. veka u psihologiji preovladava proučavanje opažanja, učenja, pamćenja i mišljenja. Kognitivisti smatraju da predmet proučavanja treba da bude način odabira, primanja, obrade, čuvanja i upotrebe informacija dobijenih iz čula; korišćenjem spoljašnjih objektivnih metoda.

 

Kulturno-istorijska psihologija

 

Lav Vygotsky i Alexander Luria se početkom 20. veka okreću izučavanju svesti tj. viših mentalnih funkcija, kao što je mišljenje i govor. Osnovna teorijska postavka glasi da je psihički razvoj određen socio-kulturnim razvojem pojedinca. Vygotsky je zastupao tvrdnju da govor ima socijalno poreklo, tj. da se jezik razvija pounutravanjem spoljašnjeg (deca slušaju roditelje kako pričaju i usvajaju reči itd). 

 

Eto, mislim da sad imaš dovoljno materijala da istražuješ dalje:D 

  • Like 2
  • Thanks 3
Link to comment
Share on other sites

@DameTime

Hvala ti na ovom lepom pregledu.

Sta kazu psiholozi o svesti ?

Ljubavi ? Sreci ?

 

Carl Rogersa sam davno citao i veoma mi se video - "Kako postati licnost".

Osim toga Karen Hornaj - "Nasi unutrasnji konflikti" (ona je bila bliska sa Frommom - ne znam da li se on moze racunati u psihologe, vise je bio sociolog) i transakcionu analizu E. Berna (Igre odraslih, Sta kazes posle zdravo).

Jung - "Covek i njegovi simboli", E.Aeppli - "San i tumacenje snova".

Josip Berger - "Treci roditelj" (novi pravci grupne psihoterapije)

A.Nil - "Slobodna deca Samerhila" (to je valjda isto pedagoska psihologija).

I to bi bilo to.

 

Jos uvek imam te knjige i rado ih se secam, ali od kada sam poceo da vezbam jogu psihologija me ne privlaci previse (osim u praksi).

Imas neki predlog za citanje, ali da bude bas ono wow ?

Imam jos jednu knjizurinu od S.Pinkera - "Kako nastaje misljenje u glavi" koju sam poceo da citam, ali mi se nesto ne da (vredi li dalje citati?).

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Generacija roditelja kojoj ja pripadam mogla je da bira izmedju 2 metoda, Dr Spok i A. Nil, mi smo se opredelili za dr Spoka podrzanu Montesori metodom ucenja. Moj brat i moja kuma su se opredelili za "Slobodnu decu Samerhila". Rezultat: njihovi sinovi jos uvek "studiraju", ne rade nista osim sto je jedan od njih otac 5 dece, zive o tudjem trosku, arogantni su, neprijatni i za sve promasaje u izborima krivi su im drugi. Nesrecna deca A.Hil metode. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Da, tanka je linija izmedju autoritativnog i raspašoj sistema vaspitanja.

Dok je ranije bilo uobičajeno slomiti volju deci i disciplinom ih uterati u društvene (ili porodične) normative,

pre nekoliko decenija su počeli preterivati sa povladjivanjem dečijim hirovima.

I jedan i drugi sistem su u suštini pogrešni (iako naizgled imaju izvesnih prednosti) baš sa psihološke strane gledano.

I jedna i druga metoda zapravo primenjuju pogrešno shvatanje ljubavi prema detetu iz ideoloških razloga (ili lično praktičnih, ili familijarno tradicionalnih). Na sreću jedan deo je uslovljen i samim detetovim "nasledjem" te ne budu sva deca previše oštećena tim pristupima.

 

Čini mi se da su mnogi naučili iz prošlih grešaka i da su mlade generacije bolje u tome.

Posebno mi se svidja ovde da se očevi puno više angažuju oko dece.

 

O psihologiji dosta može da se nauči i iz klasične beletristike, kao i iz filmova (Let iznad kukavičjeg gnezda, Obični ljudi, Dobri Will Hunting, Don Huan de Marco, American beauty, Zajedno (Tilsamans), A Beautiful Mind, Zid ...).

 

Na kraju, najvažnije je ipak saznanja psihologije primeniti na boljitak u vlastitom životu (pod tim ne podrazumevam psihološke ego manipulacije).

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Dragan said:

 

Na kraju, najvažnije je ipak saznanja psihologije primeniti na boljitak u vlastitom životu 

 

...lepo si rekao...ali kao i mnoge stvari lakse je reci nego uciniti, bar ja nisam primetila da ljudi neka svoja knjiska saznanja ikada primene na boljitak u sopstvenom zivotu, iskreno mislim da se to ne desava vec da je to samo trenutni poriv koji brzo pada u zaborav. 

 

Npr. ako imamo maniju gonjenja, sta vredi ako to ne znamo da prepoznamo, znaci kako da primenimo saznanje da popravimo sebe?

Ovo je da ne zaboravimo, `laka` tema i ne pricamo o teskim dusevnim stanjima iz domena psihijatrije vec o blagim, kao sto to kaze B.Russel u Osvajanju srece (moguce je da smo vec imali ovu preporuku ali ne secam se....)

 

Znaci stanja koja još može da leči sam pacijent pod pretpostavkom da on sam tačno uvidi svoju nevolju i da se uveri da njen izvor leži u njemu samom, a ne u tobožnjem neprijateljstvu ili neljubaznosti drugih.

 Postoje tu stvari koje mogu da budu izuzetno smesne, ali osobi koja to dozivljava verovatno uopste nisu smesne jer veruje u to, nije joj nista smesno ne moze da se usredsredi na ociglednu zabludu i da je ispravi...osoba je prvo ljuta na tamo nekog pojedinca, zatim na veliki deo sveta, dalje je nemoguce predvideti ako se ne stane na put srljanju niz stranputicu. Opet ta rec!

 

- Svi smo se sretali s onim tipom čoveka, žene ili muškarca koji je po vlastitom tvrđenju stalno žrtva nezahvalnosti, neljubaznosti i izdajstva. Ljudi takve vrste često su neobično dopadljivi i od prve privlače simpatije ljudi koji ih ne poznaju odavno. Po pravilu, nema ništa neverovatno u samim stvarima koje oni iznose. Zao postupak na koji se žale, nesumnjivo da se često dešava. Što na kraju izaziva sumnju slušaoca, jeste mnoštvo rđavih ljudi s kojima je nesreća htela da se dotični sretne. U saglasnosti s teorijom verovatnoće razni ljudi koji žive u nekom datom društvu verovatno će u toku svojih života naići otprilike na istu količanu rđavih postupaka. Ako jedno lice u datom društvu, po svom shvatanju doživi sveopšti rđav postupak, vrlo je verovatno da uzrok leži u njemu samome i da on ili uobražava rđav postupak koji u stvari nije doživeo......

 

- Iskusni ljudi biće sumnjičavi prema ljudima koji su po svojim sopstvenim izjavama neprestano izloženi rđavim postupcima od strane čitavog sveta i pojedinaca; odsustvom saosećanja oni će te nesrećnike još utvrditi u uverenju da je ceo svet protiv njih. (ovo je genijalno istinito)

 

načelo koje smo pomenuli je u shvatanju da drugi ljudi manje vremena troše u mišljenju na vas nego što vi sami činite. Bolesna žrtva manije gonjenja uobražava da su svakojaki ljudi, koji inače imaju svoja zanimanja i svoje interese, zauzeti ujutru, u podne i noću jedino time da naškode jadnom umobolniku. Isto tako, relativno zdrava žrtva manije gonjenja vidi u svima mogućnim postupcima neku vezu s njim, koja u stvari ne postoji. Ta misao, dabogme, godi i njegovoj sujeti. Da je dosta velik čovek, to bi i moglo da bude tačno. Mnogo godina su mere britanske vlade bile usredsređene da se suzbije Napoleon. Ali ako čovek nikakve naročite vrednosti uobrazi da drugi neprestano misle o njemu, on je na putu da se razboli. 

 

Nijedno zadovoljstvo zasnovano na samoobmani nije zdravo i, ma koliko neprijatna bila istina, bolje je da se suočimo s njom jedanput zauvek i da se naviknemo na nju i pristupimo građenju svog života u saglasnosti s njom.

 

 

...zato kazem da je uvid u sopstveno stanje stvari jako komplikovan, ovo cemo da procitamo i sjajno razumemo- mozda, ali vec sutra pouka nece biti izvucena, moze da nam se dogodi da nas Bertrand Rasel glavom i bradom progoni 

 

..eto na to sam mislila kada si napisao ono sto sam kvotovala, tj. na primenu procitanog ili naucenog....

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Mama_mia said:

...lepo si rekao...ali kao i mnoge stvari lakse je reci nego uciniti, bar ja nisam primetila da ljudi neka svoja knjiska saznanja ikada primene na boljitak u sopstvenom zivotu, iskreno mislim da se to ne desava vec da je to samo trenutni poriv koji brzo pada u zaborav. 

...

...eto na to sam mislila kada si napisao ono sto sam kvotovala, tj. na primenu procitanog ili naucenog....

Sve je tako kako kazes.

Zato se ja i bavim vec skoro 40 godina primenom procitanog, ili naucenog, nekada sa vise, nekada sa manje uspeha.

I zato me "zvanicna" psihologija i ne interesuje tako mnogo (iako rado procitam o nekim sksperimentima koje rade), iako sam "na pocetku" rada na sebi sa prilicnom ucestanoscu imao psihoterapijske aha uvide, delimicno bas kroz psiholosku literaturu (u najsirem smislu reci),

jer mi se cini da tek kada se bar donekle izadje izvan/iznad psiholoskog "kruga" moze naci "resenje" za psiholoske probleme (opet u najsirem smislu reci, a ne nekom patoloskom).

U principu podrzavam svako nastojanje u psiholoskom istrazivanju i siguran sam da razne vrste psihoterapije mogu pomoci mnogima

(u sustini svako bi trebao raditi na introspekciji i samo-terapiji, ako zeli mentalno da postane/ostane zdrav, jer to se ne desava

samo od sebe).

Link to comment
Share on other sites

  • 4 months later...

Virtuoso 🤣

 

81% introverted (vrv jer sam na gomilu pitanja odgovorio kako se ne komformiram lako i ne sticem drugove, a kroz pitanja to nikako nisam mogao da argumentiram svojom nesigurnoscu i soc. anksioznoscu, tkd ja tehnicki jesam introvert, ali involontarno)

72% Observant

58% Thinking

83% Prospecting

69% Turbulent

Link to comment
Share on other sites

On 5/9/2024 at 10:58 AM, DameTime said:

Da malo oživim temu :57:

........................

  Reveal hidden contents

 

DT, hvala, jako zanimljivo.  Ako cemo vec licno, ovo sam ja:

 

aQO7vuu.jpg

 

Opisujuci karakter/temperament, potrefili su me, barem priblizno. Ali to nije bitno - i bez testa sam znao kakav sam!

 

Mozda ima jos detalja. Odradio sam besplatni deo, oni nude jos uz placanje a ja sam cicija i necu.

 

U vidljivom delu, previse je "feelgood" opaski a premalo kritike.

Kako da objasnim?

Ma, lepo je da mi neka statistika ili algoritam pokaze da sam dobar covek, ali to nema prakticnu svrhu. Vise me zanimaju prakticna resenja - dakle ne definicija mene nego kako da se odnosim prema drugima, sa nekim pozitivnim rezultatom. Zelim sugestije i smernice, a ne hvalu.

 

Odlazio sam u kliniku kod psihologa. Promenicu, trazim psihijatra. (klinicka indikacija: depresija, anksioznost, anhedonija).

Ovaj psiholog je bio "feelgood" i objasnjavao mi da se ne sekiram zbog sitnica. Kao, bice bolje. Ali meni treba majstor da mi ukaze mehanizme i moduse ponasanja ili razmisljanja kojima bih se bolje snasao i sam sa sobom i u okruzenju.

 

Eto, izlajao sam se... :classic_biggrin:

 

 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...