Jump to content

[USA] SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - unutrašnja politika i uticaj na svetska kretanja


McCarthy

Recommended Posts

14 minutes ago, Angelia said:

Zato sto je mladjahni Biden, potpuno neiskusan :classic_smile: Pa ta prica se pominjala i u Obamino vreme, samo niko nije bio zainteresovan da istrazuje.

 

Ja ga ne zalim, indiferentna sam, nego razlazem logiku napada onako kako je ja razumem. Ne advokatisem Bajdenu da mora odmah da se zastupa suprotna strana.

 

Edited by Plavi Golub
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Plavi Golub said:

 

Ja ga ne zalim, indiferentna sam, nego razlazem logiku napada onako kako je ja razumem. Ne advokatisem Bajdenu da mora odmah da se zastupa suprotna strana.

 

 

Ma nemo' se plašiš. Ako su svi političari pokvarenjaci, hoću da moj bude povrh svih.

Link to comment
Share on other sites

8 minutes ago, Plavi Golub said:

 

Ja ga ne zalim, indiferentna sam, nego razlazem logiku napada onako kako je ja razumem. Ne advokatisem Bajdenu da mora odmah da se zastupa suprotna strana.

 

Nisam zastupala suprotnu stranu, samo konstatujem, da nije on slucajno tema.

Link to comment
Share on other sites

13 hours ago, ObiW said:

Jel može malo ovo da se potkrepi brojkama, ono nezaposlenost u oktobru 2000., Dow Jones u periodu avgust-novembar, kreditna stopa i tako to?

 

Ekonomija je 2000 kašljucala, ali se Telecom bust (overbuilding of fiber network) dogodio početkom 2001, a ekonomija je definitivno upala u recesiju septembra 2001. Glavna tema javnih debata Gora i Buša je bilo ko ume bolje da navede strane predsednike, ko je šarmantniji, sa kime bi ste radije popili pivo (da, da... ne zajebavam se) i naravno ko redovnije ide u crkvu. Čak je i Tipper Gore rekla “Ne tražimo da se zaljubite u mog supruga, ja sam to već uradila umesto vas”. I tako je 2 hiljade glasova na Floridi odlučilo da li ćemo sledeće 2 decenije da provedemo u Avganistanu i Iraku. Good times.

 

Kriza je počela marta 2000. sa krahom internet kompanija na berzama. Rast BDP-a je sa 8% početkom godina za par meseci pala na blizu nula posto već 2000. Jasan signal da je kriza počela.

 

spacer.png

Link to comment
Share on other sites

47 minutes ago, Klotzen said:

 

Kriza je počela marta 2000. sa krahom internet kompanija na berzama. Rast BDP-a je sa 8% početkom godina za par meseci pala na blizu nula posto već 2000. Jasan signal da je kriza počela.

 

spacer.png

Izgleda da ne citamo isti grafik. Ja na ovom grafiku vidim da je polovinom IV kvartala 2000 GDP bio 2%. Tada su bili izbori. 

 

Ajde da vidimo unemployment rate. Ja odavde:

 

https://www.multpl.com/unemployment/table/by-year

 

vidim da je razlika u nezaposlenosti izmedju prvog januara 2000. i prvog januara 2001 nula koma 2 posto. Inetersantno je i da je nezaposlenost 1.1.2001 bila skoro ista kao 1.1.1999. Dakle nezaposlenost nije bila problem u vreme izbora.

 

Fed rate je 2000 godine bio 6%, kao i 1999. Marta 2001 (secas se Telecom bust koji sam spominjao?) je smanjen na 5%. Do kraja 2001 je smanjen na 1.75%. Fed rate i ekonomija su u direktnoj vezi: sto je ekonomija bolja, to je Fed rate veci. To je jos jedna indikacija da tada jos uvek nije bilo ekonomske krize.

 

Da rezimiram: ekonomija je kasljucala, sto se vidi iz grafikona koji si postavio, ali nije imala ni bronhitis a ni upalu pluca. Pokazatelji da se ekonomija usporila ne znace nuzno krizu: to smo naucili za Obaminog vakta kada se GDP drasticno menjao iz kvartala u kvartal. Posto je nezaposlenost bila na skoro istom nivou kao i 2000. godine, medju obicnim ljudima interesovanje za ekonomska pitanja nije bilo u fokusu za te predsednicke izbore. Sto svi ljudi koji su tada ziveli u USA i gledali predsednicke debate znaju, ukljucujuci i mene.

 

I dakle sta je odlucilo izbore? Debata ko je simpaticniji i sa kim bi popili pivo ili je tu bilo i necije greske? Odlucili su detalji, a najvazniji detalj - po meni - je bio dogadjaj koji se dogodio na Floridi nekoliko meseci pre izbora. Mislim deportaciju decaka po imenu Elian Gonzales, i ulogu koju je Klintonova administracija imala u tome. Kubanci u Majamiju mu to nisu oprostili, i to je najverovatnije i odlucilo da Bush dobije Floridu sa 2000 glasova.

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Naidjoh na video Elizabeth Waren, zove licno telefonom ljude koji su donirali neke sitne pare za njenu kampanju i zahvaljuje im se. Toliko je sirupasto da mi je doslo da posaljem Trumpu £10.

Fakat, sta je tim ljudima?

 

Joe Biden ce proci kao John Kerry, previse je vanilla... Mozda Sanders ipak ima sanse jer je otprilike lud kao i Trump*, samo ljevlje. 

 

 3ewgRKP.jpg

 

 

Mozda ipak Demokrate imaju nekog asa u rukavu? Nekog lika koga cuvaju za kraj trke za kandidata, da ne dozvole GOP-u da iskopaju prljavstinu prije vremena? 

 

Sumnjam ali nada umire poslednja. 

 

*niko ne moze biti lud kao Trump, u pitanju je stilska figura

Link to comment
Share on other sites

33 minutes ago, Honey Badger said:

Naidjoh na video Elizabeth Waren, zove licno telefonom ljude koji su donirali neke sitne pare za njenu kampanju i zahvaljuje im se. Toliko je sirupasto da mi je doslo da posaljem Trumpu £10.

 

  Reveal hidden contents

 

Fakat, sta je tim ljudima?

 

Joe Biden ce proci kao John Kerry, previse je vanilla... Mozda Sanders ipak ima sanse jer je otprilike lud kao i Trump*, samo ljevlje. 

 
 

  Reveal hidden contents

 3ewgRKP.jpg

 
 

 

 

Mozda ipak Demokrate imaju nekog asa u rukavu? Nekog lika koga cuvaju za kraj trke za kandidata, da ne dozvole GOP-u da iskopaju prljavstinu prije vremena? 

 

Sumnjam ali nada umire poslednja. 

 

*niko ne moze biti lud kao Trump, u pitanju je stilska figura

 

Pa to je ustvari njena poenta, da ima samo male donatore, za razliku od ostalih kandidata, koji su donirani od strane 

raznih centara moci I novca, preko 90 %.

 

Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Kido from Junkovac said:

 

Pa to je ustvari njena poenta, da ima samo male donatore, za razliku od ostalih kandidata, koji su donirani od strane 

raznih centara moci I novca, preko 90 %.

 

 

Meni ona djeluje previse naivno za politicara ali nisam do sad pratio njen rad.

 

Da zivim u USA i imam pravo glasa, glasao za nju jer ne ziv ne bih glasao za Trumpa ali da biram izmedju nje i Bidena, Biden dobija svaki put. Ne moze biti korumpiraniji od narandzastog i mogao bi vratiti politiku ponovo u domen dosade, business as usual, kad nas politika nije toliko interesovala.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

57 minutes ago, Vredni mrav said:

Nisam siguran da je svima u svetu bilo dosadno od politike Buša i Obame.

 

Covek rece da zivi u USA i da glasa, jer prosecni US glasac se ne bavi puno spoljnom politikom pri glasanju.

Sa druge strane, nije da je sada manje zabavno ostalima u svetu, pocevsi od Kine, Irana, Rusije, pa i Danske, trenutno i Ukrajine, pa i cele Evrope. Ekonomski tektonski poremecaji se valjda racunaju u vid "zabave?"

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Honey Badger said:

 

Meni ona djeluje previse naivno za politicara ali nisam do sad pratio njen rad.

 

Da zivim u USA i imam pravo glasa, glasao za nju jer ne ziv ne bih glasao za Trumpa ali da biram izmedju nje i Bidena, Biden dobija svaki put. Ne moze biti korumpiraniji od narandzastog i mogao bi vratiti politiku ponovo u domen dosade, business as usual, kad nas politika nije toliko interesovala.

 

E. Voren moze biti jako nezgodan kandidat za Trampa, jer ne vidim da bi njegova standardna agenda profilisanja radila u njenom slucaju.

Drugo, ona je jedan od jacih strebera u USA politici,  24/7 samo radi na predlozima zakona. 

Tesko da moze da bude uhvacena u nekakvom zamuckivanju.

 

Sto se tice Bajdena, on ce biti markiran na slican nacin kao H. Klinton, kroz negativno u bivsem establismentu.

Razgovarao sam skorije sa jednim prigusenim simpatizerom Trampa i on misli da ce ukrajinska afera da povredi Bajdena

vise nego Trampa.

On je na sledecem stanovistu: `Putujem i srecem gomile Amerikanaca svaki dan, niko ko je glasao za trampa prosli put

nece promeniti svoj glas.

Tacnije on kaze da ce Tramp dobiti najmanje glasova koliko i na prethodnim izborima.

 

nisam hteo da mu rusim sneska i objasnjavam,

ali realno u USA postoji jos jedan rezervoar (od nekoliko miliona ) glasova koji moze da podigne demokratskog kandidata.

Obama sa svojim brojevima apsolutno bi oduvao Trampa npr.

 Oni nisu izasli za HK, ali mozda ce sada biti mudriji.

 

 

 

 

 

  • Thanks 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

7 minutes ago, Kido from Junkovac said:

Sto se tice Bajdena, on ce biti markiran na slican nacin kao H. Klinton, kroz negativno u bivsem establismentu.

Razgovarao sam skorije sa jednim prigusenim simpatizerom Trampa i on misli da ce ukrajinska afera da povredi Bajdena

vise nego Trampa.

On je na sledecem stanovistu: `Putujem i srecem gomile Amerikanaca svaki dan, niko ko je glasao za trampa prosli put

nece promeniti svoj glas.

Tacnije on kaze da ce Tramp dobiti najmanje glasova koliko i na prethodnim izborima.

 

 

Nece Amerikanac da glasa protiv onoga za koga je glasao na prethodnim izborima ako je ekonomija dobra. Trampa moze da ozbiljno ugrozi samo znatno povecanje nezaposlenosti (recimo da dogura do preko 5%) i dugotrajan pad na berzi. 

 

Ovo troje demokrata su ozbiljna reciklaza. Racunaju na mlade, a svo troje (Biden, Sanders, Warren) 70+. Bajden je jos dok je bio mladji bio smatran za ugladjenog smotanka koji ne ume 2 recenice da sastavi. Ni sad nije bolji. Tramp ce ga pojesti za dorucak, sa ili bez Ukrajine. Sandersovo vreme je proslo, a o Warren ne znam bas mnogo. 

 

Ono sto je u celoj ovoj prici dobro je sto vise necemo slusati price ko je religiozniji, ko ide cesce u crkvu, i ko se svalerisao. I necemo slusati zaklinjanje vernosti Ronaldu Reganu. To je sve Tramp skinuo sa dnevnog reda. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

37 minutes ago, Kido from Junkovac said:

nisam hteo da mu rusim sneska i objasnjavam,

ali realno u USA postoji jos jedan rezervoar (od nekoliko miliona ) glasova koji moze da podigne demokratskog kandidata.

Obama sa svojim brojevima apsolutno bi oduvao Trampa npr.

 Oni nisu izasli za HK, ali mozda ce sada biti mudriji.

 

 

Koliko je Waren u stanju da te milione Obaminih animira i nagovori ih da dignu dupeta i glasaju? Meni ne djeluje previse karizmaticno, mada bi mnogima sam Trump mogao biti dovoljna motivacaija da izadju glasati protiv njega.

 

Slatka je Waren kao neka tetkica koja te pozove kad napravi pitu od visanja, ne znam kako ce joj ici valjanje u blatu sa narandzastim.

Edited by Honey Badger
Link to comment
Share on other sites

58 minutes ago, Baby said:

 

Covek rece da zivi u USA i da glasa, jer prosecni US glasac se ne bavi puno spoljnom politikom pri glasanju.

Sa druge strane, nije da je sada manje zabavno ostalima u svetu, pocevsi od Kine, Irana, Rusije, pa i Danske, trenutno i Ukrajine, pa i cele Evrope. Ekonomski tektonski poremecaji se valjda racunaju u vid "zabave?"

 

Znam ja da njih spoljna politika ne zanima puno, nazalost ostatka planete. A ovaj vid zabave je ipak sa mnogo manje baruta.

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, ObiW said:

 

Nece Amerikanac da glasa protiv onoga za koga je glasao na prethodnim izborima ako je ekonomija dobra. Trampa moze da ozbiljno ugrozi samo znatno povecanje nezaposlenosti (recimo da dogura do preko 5%) i dugotrajan pad na berzi. 

 

Ovo troje demokrata su ozbiljna reciklaza. Racunaju na mlade, a svo troje (Biden, Sanders, Warren) 70+. Bajden je jos dok je bio mladji bio smatran za ugladjenog smotanka koji ne ume 2 recenice da sastavi. Ni sad nije bolji. Tramp ce ga pojesti za dorucak, sa ili bez Ukrajine. Sandersovo vreme je proslo, a o Warren ne znam bas mnogo. 

 

Ono sto je u celoj ovoj prici dobro je sto vise necemo slusati price ko je religiozniji, ko ide cesce u crkvu, i ko se svalerisao. I necemo slusati zaklinjanje vernosti Ronaldu Reganu. To je sve Tramp skinuo sa dnevnog reda. 

 

Slazem se da ce Bajden verovatno biti porazen i da Sanders pomalo gubi tempo, ali Voren bi mogla da promeni izgled kampanje.

To sto je Tramp protresao americki politicki establisment verovatno je ipak los scenario. Neki delovi USA unutrasnje politike stvarno su totalno gnjecavi i blamantni, ali ovo stanje shoka sigurno nije blagotvorno.

 

 

1 hour ago, Honey Badger said:

 

Koliko je Waren u stanju da te milione Obaminih animira i nagovori ih da dignu dupeta i glasaju? Meni ne djeluje previse karizmaticno, mada bi mnogima sam Trump mogao biti dovoljna motivacaija da izadju glasati protiv njega.

 

Slatka je Waren kao neka tetkica koja te pozove kad napravi pitu od visanja, ne znam kako ce joj ici valjanje u blatu sa narandzastim.

 

Nemam pojma koliko bi drustvenih grupa Voren mogla da objedini, bice vremena da vidimo detalje. To pitanje ce verovatno i odluciti da li ce dobiti nominaciju.

 

(Nazalost, nemaju ovde visnje, neznau ljudi pa bog. najbolje je da kupis kod poljaka u tegli : (. Voren pravi neke orasnice, sitne kolacice taj rad)

 

+

Wall Street Democratic donors warn the party: We’ll sit out, or back Trump, if you nominate Elizabeth Warren

 

https://www.cnbc.com/2019/09/26/wall-street-democratic-donors-may-back-trump-if-warren-is-nominated.html

 

 

Edited by Kido from Junkovac
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Niko iz dems trenutno nema šanse da dobije DT. Jednostavno su se izblamirali i pokazali neozbiljnim i nesposobnim da vode pse a ne zemlju. Jedina slučajna pobeda može da se desi u kombinaziji nekog centra i levog ne velikog extrema, kako bi pokupili glasove na obe strane. Ove priče o poštenim političarima nepriliče odraslim ljudima. Više ni klinci ne veruju da postojineko bez putera na glavi. Pričati o ovoj vrsti poštenja je isto kao tvrditi da sportisti ne koriste doping.

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

  • Like 3
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

20 minutes ago, mrd said:

Niko iz dems trenutno nema šanse da dobije DT. Jednostavno su se izblamirali i pokazali neozbiljnim i nesposobnim da vode pse a ne zemlju. Jedina slučajna pobeda može da se desi u kombinaziji nekog centra i levog ne velikog extrema, kako bi pokupili glasove na obe strane. Ove priče o poštenim političarima nepriliče odraslim ljudima. Više ni klinci ne veruju da postojineko bez putera na glavi. Pričati o ovoj vrsti poštenja je isto kao tvrditi da sportisti ne koriste doping.

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk
 

 

dobio bi ga sanders lako da ga ne sabotira dnc kao u proslim izborima, dnc ako mora da izabere izmedju trampa i sandersa izabrace trampa. ocigledno je da su oni vec izabrali svog kandidata bidena i forsiraju warenovu samo da bi oslabili sandersa. ne znam, pored zivog bernija amerikanci i zasluzuju da im narandjasti penis bude dozivotni predsednik

  • Like 1
  • Thanks 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Ono što je Tramp dobro doneo demokratama je što su konačno prestali da se utrkuju sa republikancima ko će da brže pretrči u desno. Sad može sa se priča o single payer healthcare, može Medicare for all, može stavljanje automatskih pušaka van zakona, može basic income, sve što do skora nije smelo da se kaže sad može. I to je dobro jer zašto bi iko izlazio na izbore ako je razlika minimalna? Romni je 2012 bukvalno ponavljao ono što Obama priča, u fazonu “same here, but from a white guy”. Zajebi to. 

Link to comment
Share on other sites

Quote

I worked for both Obama and Trump. Here’s what their language says about their presidencies.

Frances Z. Brown, a former director on the National Security Council staff in both the Obama and Trump administrations, is a fellow at the Carnegie Endowment for International Peace. 

What happens if the president talks like a mafia boss toward a foreign leader? We have begun to find out. A rough transcript of President Trump’s call with the Ukrainian president has prompted shock from Democrats, and shock-that-there’s-any-shock from Republicans. But for me — a former White House national security staffer in both the Trump and Obama administrations — the call revealed what I had already seen firsthand: How the president chooses his words is how he governs.

I first discovered presidential lexicons run the world after joining the National Security Council staff in early 2016. In the Obama administration, sports analogies dominated White House speech from the Oval Office on down. This reflected the hard-work ethos: President Barack Obama reminded us that our job was to “leave it all on the field.” On the NSC staff, we were taking our turn as stewards of U.S. foreign policy, running “through the tape” until we could “pass that baton” to the next administration. And though it was late in Obama’s second term, he often reminded us: “Big things happen late in the fourth quarter.”

All the sports talk didn’t just reflect the high adrenaline. It also mirrored a particular vision of ourselves as public servants: teammates with a shared mission. Our job was to “move the ball down the field” toward solving big, complex problems — sometimes, problems so complex we needed to plot out the first 10 “plays.”

Admittedly, progress was often incremental: The president framed our goals in terms of hitting singles, doubles and the occasional home run. But we were reminded that “hard things are hard,” and when tackling hard things such as climate change or terrorism, incremental progress worked.

Above all, we spoke in terms of opportunities. NSC staffers inevitably had to respond to unforeseen crises every day, but our leadership urged us to stay focused on what we, in Obama-speak, called our “affirmative agenda” — and to put “points on the board” to achieve it. Someone passed out stickers exhorting us to “FIGHT CYNICISM” and “UNLOCK THE IMPOSSIBLE.”

After the 2016 election, I stayed on at the National Security Council. As my new leadership arrived in early 2017, I tried to take on a fresh vernacular to resonate with the new businessman in chief. I couched policy recommendations in terms of “good deal” or “bad deal.” I injected “return on investment” and “burden sharing” into my memos.

But I struggled to figure out the overarching objectives of the Trump team lexicon. What “affirmative agenda” was all this haggling meant to advance? Sure, “America First” was our new motto — but that didn’t provide specific guidance on tackling most national security dilemmas.  Some officials tried to develop the slogans into a broader articulation of Trump foreign policy. But we all knew that one predawn presidential tweet could upend any carefully crafted policy message.

For months, I tried to explain to colleagues elsewhere in government what, exactly, the NSC position on a Middle Eastern country was. They complained that the White House’s statements kept changing, and I couldn’t argue. So I finally took to parroting President Trump’s own preferred response: “We’ll see what happens.” And when the president directly contradicted his team on myriad issues, I stopped pretending this was all a coherent messaging strategy. I copied his official spokespeople: “I will let the president speak for himself.”

I finally stumbled upon three key realizations about language in the Trump administration: First, getting the words right didn’t matter. The precise phrase to explain a U.S. policy position didn’t matter. Perfect talking points for the president’s conversations with foreign leaders really didn’t matter, because he wouldn’t use them anyway. In fact, the lack of clarity often let the president claim his words were misconstrued. The lack of clarity was the point.

Second, we had shifted from the language of opportunity to a language of threats. I filed away my “UNLOCK THE IMPOSSIBLE” stickers and adjusted to “protect our sovereignty” in an “extraordinarily dangerous world.”

And third, unlike the sports-team lexicon of the Obama White House, there was no longer a “team” at all. In the Trump administration, national security priorities were indistinguishable from personal interests.

Last week, Trump’s remarks about the whistleblower hit all these familiar notes of personal vendetta and vagueness: “You know what we used to do in the old days when we were smart? Right? With spies and treason, right? We used to handle them a little differently than we do now.”

Today, I wonder what lexicon Americans want their president to embrace when he speaks to the world. Do they want a quarterback trying to move the ball down the field? Or are they gratified by a leader speaking in menacing innuendo? And finally: If the White House’s words have lost their meaning, does anyone care?

In coming months, as the president says, we’ll see what happens.

 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...