Angelia

Pollovi kazu da - drasticno. Ovaj kako je krenuo pocece rat da ne izgubi izbore.

Neko meni blizak bio.....negde u tom periodu ako sam dobro izracunala.

BTW Nijednog trenutka nisam pokusavala da kazem da je moja prica univerzalna. Cak vise puta ponovila da nicija prica nije prosek. Tako da ti je ovo potpuno podmetanje. Iz nepoznatih razloga.

Ulozio covek ono sto je zaradio, kako si mislio da se preseli? Ostalih 1000+ ljudi u selu nisu bili u Australiji, a mnogi su ziveli isto.

Pa da, mnogo je vise bilo onih sa srednjom skolom, zanatima i slicno. Ako su imali grad ili dobre firme u blizini, onda su mogli solidno da se zaposle, dobiju stan...Sto dalje od grada, to teze.

Moguce da su razlozi za sejanje psenice bili dublji, ja ponavljam kako su meni objasnili, ali znam da je nakon te krize doslo do promene i da je sve redje bilo moguce videti njivu psenice. I naravno zivelo se. Ispada ko da sam ja pricala da smo umirali, nismo, imala sam veoma srecno detinjstvo. Generalno nismo ni znali sta nismo imali.

Napisacu scenario, ako sam tako talentovana. Ali eto - kod tebe svi ziveli u kucama sa zemljanim podovima a isli na more. Interesantno, nama izgleda nisu poslali memo za odlazak na more. Planina u nedodjiji Taj, Rakovica, tako smo ih i zvali nego nisam mogla odmah da se setim.

Svojevremeno me @vilhelminaoptuzila da sam neki snob jer je ona radila kao cistacica, I da zbog trenutne pozicije ja nju gledam kao nesto nize. To je potpuno suludo, moja majka je bila cistacica oko 8-12 godina, I ja sam joj zahvalna za to. Ono sto sam ja danas, je proizvod mnogih dogadjaja.

Kuca blatnjara gde sam ja zivela prvih 7 godina postoji I danas, soba u kojoj sam odrasla postoji I danas. Skola u koju sam Isla postoji I danas. Na moju srecu, uciteljica koja me ucila 4 godine, i koja je ucila moju majku je jos uvek ziva, prezivela covid.

Na pocetku, moj otac je bio dodjos jer se upravo vratio iz "privremenog rada u inostranstvu" (ne u nemacku, nista half way za mog oca 😊on je otisao u Australiju, to je posebna prica zasto), moj otac je kupio, aj sad idem po secanju, mozda hektar (mislim da je 80 ari), bila je mala kuca blatnjara. On nije planirao da ostane, to je kupio za "porodicu" planirao je da se vrati u emigraciju. To je pre mog rodjenja, on je to izdelio na brata I sestru. On nije bas iz SR. Prosto sticaj okolnosti. Tu je upoznao moju majku, I bang-bum, mlada ljubav, ja sam rodjena, I zivela u podrumu te blatnjare do 7 godine, dok su oni pokusavali da izgrade kucu. Moja mama je lokalna. Techi, sestra sa mamine strane su uzeli par hektara, nesto je vraceno, pa prodato...PKB. Moj stric koji je sad pokojni je uvek zezao Tatu da je pre moje mame, zemlju samo video u saksiji, bio je gradsko dete. On je kasnije ulagao u kupovinu kako se moglo. Danas je to 2-3 hektara, iako smo u medjuvremenu prodavali I kupovali. Verovatno danas to vredi 500k evra, samo zato sto je postalo popularno. Ja sam otisla iz sela sa 15 godina u BG, ali su oni tesko ziveli I ja sam pocela da radim sa 17. Moji roditelji imaju nas 3 I svi smo u emigraciji. Oni su ulagali u nas Radila sam ja pijacu sa dedom, med, kajmak...etc. Uros zna gde, pricali smo onako usput jer smo tu iz istog kraja. Nista od ovog nije nemoguce proveriti. I sto bi ja pricala takvu pricu?

O tome sam pricala. Secam se kad su Kosovari (80tih) krenuli da stizu u okolinu, dosta njih su bili "primitivniji" od moje okoline. I ne, ne pricam o Albancima. Oni su mislili da smo mi extra bogati 😊 Sve to danas kad odem, sto rece Uros, izgleda romanticno.

Sad ste me zainteresovali pa cu da pitam koji je. Ali mislim da je IMT. Bili su nekad oni plavi ogroomni, mislim da je bilo mozda 2 u selu, ti su kupovani preko onih zelenih planova, imucnije porodice sa vise zemlje. Inace ta kriza sa gorivom je kasnije uticala na promenu u okolini, vecina koja je prethodno uglavnom uzgajala psenicu, je presla na stocarstvo I vocarstvo. Pa se sejao kukuruz I jecam. Psenica sad samo za licne potrebe, I to malo jer su mogli da razmenjuju te zitarice za brasno, a I hleb je stigao u prodavnice.

Ne, to ima veze sa nerazvijenim krajevima, gde nema prevoza, nema poslova ... dodatno na to idu manja imanja, i ne specijalno plodna. A takvih ima dosta, u Sumadiji u Makedoniji... ocigledno ne u Bosni jer tamo nisu imali vodu i kanalizaciju samo ako su bili skrti Kosovo, Crna Gora - definitivno. Ja sam se iznenadila kada sam prvi put videla sela u Slavoniji. Za Hrvatsku i Sloveniju stvarno ne znam koliko su imali nerazvijenih krajeva.

Pa i ovde sad traze da se spusti na 5. Totalno suludo.

Veoma prosto Amigo, niskokvalifikovani poslovi, se nisu placali tako dobro za taj standard, pa se sa svim tim jedva prezivljavalo. Pogotovo sa troje dece, koji svakog septembra trebaju knjige. Ja vec objasnila, nema mnogo izbora poslova. Moj otac je samo par godina radio u BG, jer nije bilo prevoza - morao je da izabere ili radi u BG ili ne vidi porodicu. Tako da radis za malu platu.

Tako je, nemaju previse zemlje izmedju ostalog i zato sto je nacionalizovana (moji roditelji nisu taj slucaj), pa su neki koji su posle radili kod PKBa, ustvari radili na imanjima svojih roditelja, koji su presli u drzavno vlasnistvo. Krajem 80tih je bilo bolje jer su nam dosli vikendasi malo brojnije. Inace - podsetio si me zasto vidis toliko tih istih traktora. To je bila proizvodnja namenjena izvozu kad su uletele sankcije '92 ili 93 ne secam se. Pa je IMT ponudio te traktore seljacima na rate...i onda su svi kupovali. Da taj rad. Kod nas nije bilo tako, zato sto su ljudi tesko nalazili tako grupno poslove, bili su rastrkani. Zato sto nema vecih fabrika ili slicno u blizini, u lokalu. Zato su i bile mobe. Bilo je i onih koji su 100% stariji bili seljaci, a deca ima radila negde.

Tad nismo imali traktor Slika je iz 2014 Ja iskreno receno ne znam koji je model. Ima skoro 30 godina. Nemam pojma kako uspeva ali jos uvek radi i da najvise ces tih videti po kosmaju. Kupili pola pola sa tetkom. Konacno otac nije morao da moljaka rodjake da obrade zemljiste... tako se to radilo dodje drugi techa pa poore a kad treba da se kopa mi svi kod njega u kopanje i branje, i skupljanje slame...kakva bre letovanja. Svako leto bila moba od kuce do kuce.

Evo googluh malo - izgleda da se jos neki secaju: The SFR Yugoslavia went bankrupt in 1982, but no one was allwed to admit it. Imports of foreign products ceased, the dinar was worth nothing, only products for which SFR Y companies had acquired licenses such as Coca-Cola and Pepsi were sold. There was no milk and sugar; no coffee, oil and detergent were hardly available. The long waiting-lines were regular occurrence. When you see some, you just stop and wait. My parents gave me a whole block of “ration stamps”. Of the nice ones — yellow with a picture above and a little money. The instructions were as follows: When I went to a market to buy me some snack and by chance there is a coffee, oil or detergent to buy it immediately; At the route to home I must pass through all the stores in my neighborhood. In case I see a queue to stop and buy whatever it has. I used this situation to buy gum for myself — my pockets were full of them. .... So, electricity restriction was a normal occurrence. We didn’t go to school in the days when there was no electricity in that part of the city where the school was. The restriction lasted from 8 to 12 hours. I didn’t notice them often because there was a priority consumer in my neighborhood who couldn’t stay without electricity. [I guess some politician from the “comrades”] Jos jedan text: Stariji se čitatelji sigurno sjećaju golemih redova pred dućanima s hranom i benzinskim crpkama početkom 80-tih. Poslije smrti Josipa Broza Tita bivša se država našla u golemim financijskim problemima. Jugoslavija je de facto bila bankrotirala. Budući da je ostala bez deviza, SFRJ nije mogla ništa uvoziti. Pa je u dućanima ponestalo kave i čokolade , a na benzinskim crpkama nije bilo goriva . Budui da je životni standard naglo pao, vlasti su uvele crni ili polubijeli kruh kao posebnu socijalnu kategoriju; taj se kruh prodavao po nižoj cjeni. Pred dućanima s hranom redovito su se stvarali dugi redovi za socijalni kruh i za kavu, kad bi se pročulo da je stigla u trgovinu. Pred benzinskim pumpama nastajale su kilometarske kolone, premda su vlasti odredile da se vozi po sistemu par nepar. Nisi znala da je u Sumadijskim selima uobicajeno da budes i jedno i drugo? Sto suplja, eto mogu ja Urosa da posaljem da proveri na licu mesta. Ovo su od pre par godina, licni album: To crveno je - traktor koji je zasluzan za kukuruz u pozadini

Ajde Milenko ne ucitavaj. Pricamo o standardu u SFRJ, a ne o ocekivanju od drzave, US I Slobodanu Milosevicu. Standard ukljucuje sve, to ce reci prosek izmedju svih. Nemam pojma sto me pitas nesto na sta sama dajes odgovor. Ja pricam sta se desavalo u ruralnim nerazvijenim delovima, a bilo ih je dosta. Zito se predavalo da bi se imalo za druge potrepstine I namirnice, jer ga nije bilo dovoljno. Zito je bilo jedno od bitnih proizvoda, kao sto se predavalo voce I mleko. Pre krize sa gorivom, seljaci su proizvodili dovoljno zita da imaju dovoljno brasna za sebe (hleb se nije kupovao u prodavnici) I da prodaju drzavi za reprodukciju, tako da sledece godine opet imaju za obradu zemljista, itd itd. Kad nije bilo goriva, naprasno je taj ciklus prekinut. I prva stvar koja se desila je da za to plate - licne potrebe.

U tom uskom okruzenju je bilo mnogo ljudi koji je zivelo slicno, znas familija i prijatelji. Tako da znam gde i kako je tvoj standard radio. A ti se sve vreme pravis kako ovo sto ja pricam nije ni postojalo nije se ni desavalo, jer eto ti nisi bio informisan. A za kompletniju sliku imam izvore i podatke. Ali eto, ti to ne priznajes nego samo sta si ti znao.

Moji su svi iz familije bili velike kafopije. Nedostatak brasna je bio i posledica nedostatka goriva, pa su seljaci smanjili proizvodnju, a cena skocila. Iskreno mi nismo imali zalihe nicega, jer je bila brojna porodica pa smo tesko dobijali dovoljno koliko je trebalo - tipa deterdzenta. Bukvalno je bilo dilovanja bonova

America is an outlier regarding its vaccine policy for young people. Numerous other countries have taken a far more conservative approach. The UK allows a third dose only for 12 to 15-year-olds who have serious medical conditions that put them at high risk or who live with a vulnerable person. Finland has a similar policy for 12 to 17-year-olds. In Ireland no one under 16 can receive a booster. Denmark, Sweden, Japan, and Spain, are among the countries that have approved boosters for adults only. Some countries don’t recommend Covid vaccines for healthy children at all, or just one dose. Norway’s Institute of Public Health, for example, states: “12-15-year-olds already have high protection against a severe disease course after the first vaccine dose.” Many countries also recognize previous Covid infection—what’s sometimes referred to as “natural immunity”—as the equivalent of at least one dose of vaccine. The U.S. does not. This is significant because the CDC estimates that as of September, well before the Omicron wave, more than 35% of children already had Covid. Just as official U.S. policy is out of step with much of the West on the cadence of the first two doses for children and on the question of natural immunity, our country is also out of step when it comes to pediatric boosters. That’s why a number of American experts, including some on the FDA’s own advisory committee, have challenged the wisdom of our policy. They have cited both a lack of evidence of boosters’ effectiveness in children and their potential—even if low—for harm. Monica Gandhi, a doctor and an infectious-disease specialist at the University of California, San Francisco, was blunt in her assessment. “I am not giving my 12 and 14-year-old boys boosters,” she told me. Dr. Gandhi is not the only expert to publicly state an intention to not comply with the CDC’s recommendation. Dr. Paul Offit is the director of the Vaccine Education Center at Children’s Hospital of Philadelphia, a member of the FDA’s vaccine advisory committee, and is considered one the country’s top authorities on pediatric vaccine policy. He recently said that getting boosted would not be worth the risk for the average healthy 17-year-old boy, and he advised his son, who is in his 20s, not to get a third dose. jako interesantan text koji pravi poentu da deci ne treba davati bustere kao sto CDC gura, pogotovo mladim muskarcima. Iako i za mog klinca fakultet zahteva buster sto je idiotizam. https://bariweiss.substack.com/p/why-are-we-boosting-kids

Amigo - smaras stvarno. Ja nisam nijednog trenutka rekla da je to trajalo 10 godina, valjda svi znaju kad je to bilo. Nemam ja sta da mislim, ja sam taj period zivela, pa ne moras ti da mi objasnjavas kako mi je bilo zar ne? Te slike samo pokazuju redove za namirnice, mogao si ti da cekas u redu, i kad vise nema, samo viknu nema vise, i svi se razidju.

A Divka se pila zbog dozivljaja? Sve zavisi opet gde si ziveo, jer nisu svuda snabdevali bas da svako ima. I da li si imao vezu.

Ovako se to radilo, to i ptice na grani znaju: