Jump to content

bohumilo

Član foruma
  • Posts

    1,089
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by bohumilo

  1. bohumilo

    Bliski Istok

    Kratko slavlje bijaše po svetu, već prikupljeni odbori za proslavu masakriranja Jevreja a počela druga ili treća faza - opšti lelek na svetsku nepravdu, odjeci i reagovanja. Revolucionari malo kasapili žene i decu pa se sakrili iza sopstvenih žena i deca, u bolnicama, džamijama i skolama u Gazi, itd i kmeče otuda da ih novine uslikaju. Još su na starim glinenim tablicama na Levantu pronađeni zapisi: Ako želiš stuje i vode imati, a ti pokušaj, ako ikako možeš, da ne ubiješ 1000 ljudi u zemji koja ti besplatno proizvode i daje vodu i struju. Ili barem pokušaj da njihovim bebama glave ne odsečeš. (Palestinci su i onako prekršili sve ugovore i više niko nema obavezu ništa da im daje) Ako želiš da ne budeš zatvoren iza zida prema komšiji, a ti pokušaj da ne ubiješ baš svaki put nekoga kada pređeš, i kada te pitaju "hoćete li sve da nas pobijete", kažite, makar po nekad, "nećemo". A ne uvek "ako spustimo zid, hoceće li nas sve pobiditi? - Hoćemo, spremni smo, spustite zid samo." Ako kaniš kanalizacije imati, a ti nemoj od svake donirane kanalizacione cevi raketu praviti i baciti na zemlju koja ti ih je poklonila... btw, koga zanima odlična rekapitulacija istorije preporučujem ovaj podkast: od relevatnih knjiga, najbolje štivo koje sam ja imao u rukama je klasični masterpis o ključnim godinama moderne istorije Bliskog istoka Dejvida Fromkina: A Peace to End All Peace: The Fall of the Ottoman Empire and the Creation of the Modern Middle East
  2. Ne slažem se sa premisom, ali neću polemisati dalje budući da primećujem da je bio ban, te ne bih mogao da dobijem ni repliku na ono što bih napisao. Napisaću samo, radi razjašnjenja mog generalnog stava, da ja nisam nikakav "apsolutni suverenista", ne verujem ni u kakvu opštenarodnu volju, "samoopredeljenje" naroda, ne podilaze me žmarci na onaj pojam slobode koji je u prvom planu u filmu Hrabro srce (dakle nekakve slobode od "tuđinske" vlasti), ili onaj koji se implicira u poviku "Sloboda Palestini". Mene zanimaju individualne slobode, da li će čovek moći da veruje u šta hoće i da kaže šta ima bez da mu neko odrubi glavi, da li će moći da se zaljubi i osnuje porodicu s kim hoće, da se druži s kim hoće, da li će moći da izabere slobodno profesiju, da se zaposli ili da pokrene biznis, da trguje sa kim hoće, da se bavi hobijem koji želi, da živi načinom života koji želi itd, isl..A izgledi za sve ovo u istočnoj Evropi su daleko bolji ako je vaša država članica NATO pakta, i ako ste zaštićeni od kriminalnog režima iz Kremlja.
  3. Džefri Saks nije baš skroz bezveze lik, kao što većina ljudi u i o politici to jesu. On je već u svojim 20im godinama bio dobio redovnu profesuru na Harvardu, bio je instrumentalan u sprovođenju neoliberalnih reformi/tranzicije ka tržišnoj ekonomiji i slobodi u istočnoj Evropi nakon bekstva iz gulaga, ali i u nekim zemljama Latinske amerike, itd. Iako je nakon toga često brljavio sa različitim propalim "humanitarijanističkim" projektima po Africi (koji nikad ne funkcionišu; ono što funkcioniše su insititucije, vlasnička prava, tržište, a ne UN, Bono i Anđelina Džoli koji dele pomoć - mada je to možda više seksi), i dalje ume da razmišlja samostalno i preko uobičajenih ideološki podela i da ponekad nanjuši proverbijaonog zeca, kao što je nanjušio zločinački smrad koji ostaje iza Hilari Klinton, ili da ima nešto u tezi da je kovid napravljen u laboratoriji (u trenutku kada je takvo razmišljanje bilo zabranjeno klasifikacijom "rasizam"). Stoga uvek vredi čuti šta neko takav ima da kaže o bilo čemu. Rekavši ovo, njegov model ukrajinskog rata (ili "specijalne operacije", kako ga on zove koristeći Putinovu orvelijansku terminologiju) je gotovo komičan. U tom modelu jedini autonomni agent je Amerika, dok su svi ostali zaključani u nekakvom istoricističkom determinizmu u kome su apriori lišeni autonomnog odlučivanja a time i snošenja posledica svojih odluka. Putin je "jasno stavio do znanja" da će biti rata ako mu NATO dođe u susedstvo! Ta strategija je upisana u početne uslove Saksovog modela, zadata i nepromenljiva kao što je zadata gravitaciona konstanta. O njenoj legitimnosti, legalnosti, moralnosti, razložnosti, utemeljenosti u činjenicama se ne raspravlja. Ako skočiš kroz prozor sam si kriv što si pao jer gravitacija tako funkcioniše. U tom modelu, takođe, ne postoji autonomija za građane istočne Evrope da organizuju svoje države kako god žele - a pokazalo se da je ključni preduslov za to (kao i za njihov dalji napredak i prosperitet) članstvo u NATO paktu, jer se time zatvaraju vrata za rusku agresiju kada god se donese neka unutrašnja odluka koja nije po ukusu Moskve. Zašto Ukrajinci nemaju pravo da žele život i prosperitet kakav uživaju građani Estonije ili Litvanije - a koji fundamentalno počiva na činjenici da petokrakaški tenkovi ne mogu tek tako da nahrupe u Talin kad god im se prohte? Naravno, poslednji čavao u lijes Saksovog modela je ulazak Švedske i Finske u NATO, koji, gle čuda, NIJE, tako isprovocirao Putalja da ih napadne? Zašto je tome tako? Izgleda skoro kao da širenje NATO pakta oko Rusije i nije razlog za napadanje zemalja , nego da je Ukrajina napadnuta - kao što je Putin i eksplicirao u svom pseudoistorijskom manifestu - zato što je to "stara ruska zemlja" a ne prava i nezavisna država, niti su Ukrajinci pravi i nezavisni ljudi. ----------------------------------------------- btw. svaka čast zvaničnom Kijevu na momentalnoj bezrezervnoj podršcu i nuđenju pomoći Izraelu, iako je Izrael vrlo ambivalentan po pitanju rata u Ukrajini (donekle razumljivo obzirom na uticaj koji Rusija ima u arapskom svetu, te korist koju Izrael može da ima kroz održavanje otvorenih komunikacionih kanala sa Moskvom). Videćemo da li će se sada nešto promeniti sa te strane...
  4. Socijalisti IMAJU šta da proslave, krenula "dekolonizacija": Pojačane su policijske snage koje obezbeđuju sinagoge, te jevrejske škole, zajednice. (btw, vrlo je indikativno da nakon masakra nad Jevrejima na drugom kraju sveta policija mora da štiti - Jevreje). Slavilo se juče "do dugo u noć" silovanje građana Izraela širom zapadnog sveta, u Kanadi, Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj... Da li je na proslavi bio neko zvanično ispred Bele kuće ostalo je nejasno, mada nije isključeno, budući da je Iran partner subkomandanta Lešine, sa kojim on trguje kidnapovanim ljudima, kojima šalje pare, sa kojima pravi planove i dogovore (i on i moron Obama) kao sa nekom običnom i legitimno zemljom, tipa Češke ili Portugala... ...i to uprkos mudrim rečima od pre manje od mesec dana čoveka koji je teroriste držao na kratkom lancu, jer je bilo dovoljno samo nekoliko jasnih primera da razumeju šta će biti ako krenu da ujedaju:
  5. bohumilo

    Bliski Istok

    Nesrećan pokušaj uspostavljanja ekvivalencije između Izraela i palestinskih terorista. Nije teška zagonetka zašto je "drugačije propraćeno" ubistvo terorista u sred zlikovačke "oslobodilačke akcije", ili u toku hapšenja ili potrage/pretresa za njima, ili pogibija civilnih žrtava u tim sukobima (bilo tako što ih teroristi koriste kao živi štit, ili kao kolateralna šteta anti-terorističkih napora, koje su gotovo uvek neizbežne iako su izraelske snage najsofisticiranije na svetu u ovom smislu, imaju daleko najmanji broj ubijenih civila prema broju ubijenih terorista; njihovom skoru u ovom smislu može da priđe samo Velika Britanija, čak je i Amerika za red veličina lošija) sa jedne strane - i tendenciozno kidnapovanje, mučenje i ubijanje civila, silovanje devojaka otetih sa ulica i koncerata, uz slavljeničko pucanje i pevanje, sa druge strane. Ni jedne od palestinskih žrtava ne bi bilo, niti bi bilo ikakvog konflikta, da oni nisu sledbenici i robovi totalitarne, zločinačke, antiživotne ideologije - podržane, naravno, od strane komunista sa zapadu, kojima je Palestina jedina preostala hladnoratovska borba jer su sve druge propale - koja kao jedini cilj ima uništenje Izraela. Ti ljudi 80 godina žive u izbegličkim kampovima i čekaju "da se vrate", za 80 godina nisu stvorili ništa, toliko puta se Izrael povlačio i ostavljao ih da rade i grade i organizuju svoje društvo kako hoće; Gaza je jedno od najsiromašnijih mesta na svetu, tamo nema "andergraund festivala elektronske muzike", nema biznisa, nema startapova, nema tehnologija, nema nauke, nema kulture, nema zabave, nema optimizma, nema individualnih ljudskih prava i sloboda, nema nikakve druge vizije i ideje i života (dakle svega onoga od čega Izrael pršti) do - uništenja Izraela. Izrael ne bi potrajao 2 dana da je odnos vojnih snaga obrnut, ali je sreća da je, načelno, moralnost principa i institucija nekog društva u pozitivnoj korelaciji sa njegvoom ekonomskom - a time i vojnom - moći. Svojim ponašanjem od izraelskog napuštanja te teritorije do sada, Palestinci u Gazi su SAMI odbacili pravo da imaju svoju državu i upravu na toj teritoriji - takvo pravo je moguće izgubiti, kao što ga je Beograd izgubio nad Kosovom ili kao što čovek kada počini ubistvo izgubi pravo na slobodu i ide u zatvor - i Izrael im mora tu teritoriju oduzeti, jer očigledno da nema drugog načina da zaštiti svoje građane. Gazi svakako sledi regime change, samo nije jasno šta dolazi posle. Pitanje je da li Izrael ima kapaciteta da instalira novu vladu tamo, a generalno bi najbolje rešenje i za Palestince bilo neka vrsta pripajanja i integracije u Izrael. Izrael je u svakom smislu koji je važan za normalnog muslimana (dakle ne za religijskog fundamentalistu i ideološkog totalitarca) daleko najbolja zemlja za život na Bliskom istoku. Izrael je za normalnog muslimana mnogo bolja zemlja za život i od Bosne. Malo i da se nasmejemo. Izrael napada, Palestinci se brane a njihov "terorizam" (sic! znaci navoda!) svet osuđuje. Pa "međunarodna zajednica", oličena u UN-u je donela više rezolucija protiv Izraela nego protiv svih ostalih zemalja zajedno. Nigde na svetu od 1945. naovamo nema genocidaša, etničkih čistača, gulagaša, velikih skakača napred i ostalih kasapa - jedino Izrael svetsku sreću kvari...I to jeste prava mera vrednosti "međunarodne zajednice", i poštovanja koje zavređuju... Ta šema u realnosti izgleda ovako: -> Palestinci/Arapi napadnu Izrael (prvi put dan nakon proglašenja izraelske nezavisnoti) -> -> dobiju po tamburi a Izrael se malo proširi da imao veći manevarski prostor za odbranu ako dođe do budućih napada -> -> palestinski patroni - sovjeti, jugosloveni, komunistička peta kolona na zapadu i ostali zlikovci - leleču kako je to neprvda i podržavaju Palestince da se ne okrenu sebi i životu i radu nego da opet napdnu Izrael -> A ovoga puta postoji još jedan dodatni faktor u korist Izraela. To je, da ga nazovemo, ahem...X faktor: budni protivnici civilizacije više ne kontrolišu kompletan narativ u medijima, i čini mi se kao de je s toga ovoga puta reakcija javnosti dosta različita u odnosu na ranije instance...
  6. Dva su razloga, jedan logički (1)), drugi empirijski, vrednosni i politički (2)): 1) Njegov štih je: a) on se slaže sa većinom Trampovih politika b) tvrdi da je Tramp logički najgora osoba u Americi - da doslovno po svim dimenzijama koje ulaze u ocenu ljudskog karaktera Tramp zauzima najnižu logički moguću vrednost, tj. da je on gora osoba od Bin Ladena ili Hitlera (to su njegove reči, jer, recimo Bin Laden nema sve karakterne osobine na logičkom minimumu, on je, npr, (Sem tvrdi) hrabar čovek, dok je kod Trampa i hrabrost i sve drugo na minimumu). Ostavimo po strani grotesknu labavost takvog tvrđenja, odnosno činjenicu da Sem, iako u drugim kontekstima za izvanredna tvrđenja zahteva izvanredne dokaze, za ovo sopstveno izvanredno tvrđenje niti zahteva niti nudi izvanredan dokaz, već ga smatra gotovo očiglednim - i prihvatimo ga za trenutak. U karakterne osobine spadaju i one - kao što je vrednost/lenjost, požrtvovanost, strpljenje, koncentracija, odlaganje zadovoljstva, sposobnost fokusiranje na dugoročnije i šire ciljeve od sebičnih sopstvenih impulsa u sadašnjem trenutku*** - koje presudno utiču na nečiju efektivnos i efikasnost u ispunjavanju ciljeva (ma kakvi oni bili), a koje su kod Trampa (budući da je logički najgora osoba na svetu) takođe na minimumi, te ga to čini manje efektnim u sprovođenju politika SA KOJOM SE SEM SLAŽE, i on tvrdi da je to dobra stvar. Njegov jedini izlaz iz ovoga je da ustvrdi kako je lični karakter predsednika važniji od njegovih politika, a čini mi se da ne treba posebno obrazlagati problematičnist tog tvrđenja (mada mogu to da uradim ako ima potrebe). 2) Celokupan korpus Trampovog političkog delovanja koje ga čini jednim od najkonsekventnijih i najuspešnijih američkih predsednika u istoriji a kojem SH odveć lako pretpostavlja (labavo argumentovan) animozitet prema Trampovoj ličnosti. Bila to operacija "warp speed" koja je spasila svet od kovida i (od toga još štetnijeg) lokdauna, leteća ekonomska i energetska politika, spoljna politika koja je ostvarila globalni period sa najmanje nasilnih smrti u istoriji, kontra-revolucija Ustavnog suda (zahvaljujući odličnim sudijama koje je on doveo) kojom je budućnost američkih sloboda, prava i ideala postavljena na čvrste temelje, te jedna opšta antikomunistička konsolidacija (od Floride (de Santisa i Krisa Rufoa) i cele Amerike, preko centralnoameričkog Salvadora pa sve do Argentine), koja je uvrhunila kvintesencijalnim osvajanjem slobode Ilonovim preuzimanjem Tvitera, itd, isl - to su sve benefite koji h ne bi bilo da nije bilo Trampa, a koje bi SH šutno nogom i prolio kao kofu mleka zbog netrpljivosti prema Trampovoj ličnosti. *** a to su, btw, osobine koje su budni moroni (baš kao i ljudi koji zaista veruju u rasnu superiornost belaca) proglasili "belačkim", a insistoranje na njima (i ostalim buržosakim vrlinama, koje su najbolji prediktori životnog uspeha i zadovoljstva u svakom smislu - i kao takvi prava meta svakog komunizma) "belačkim suprematizmom". "Priča", tj. reprodukcija teorija zavere je jeftina i profitabilna u uslovima totalitarne agresije. Međutim, ljudi u Holivudu, za razliku akademskih komunista koji su potpuno bezvredni, imaju i biznis da vode. A u biznisu, na otvorenom tržištu, je ljude nužno platiti onolilo koliko oni individualno zaista vrede, koliki im je marginalni proizvod, koliko KUPCI (uključujući žene, zbog čijih filmskih preferencija najbolji glumci zarađuju više nego najbolje glumice) više vrednuju proizvod sa njima vs. bez njih - a ne onoliko koliko su komunisti propisali da njegovom proizvoljnom grupnom identitetu pripada. Tu je nemoguće uraditi bilo šta, ako nećeš to da platiš imaćeš manje profitabilan film i biznis, i time ultimativno otežati dalje prenošenja takvog netržišnog ponašanja. Druga opcija je full-blown komunizam, ali onda nemaš dobre filmove ili dobro bilo šta, već siromaštvo i nasilje. I to je upravo ono što stoji iza svih tih identititetsko-marksističkih budalaština, na to su se prešaltali komunisti i samoupravljači koji su imali makar gram preostalog obraza kada pod tepihom više nije ostalo mesta da se gurnu dokazi o razmerama zločina i ljudske patnje koji dolaze iz SSSR-a ili Kine. To je TA mržnja prema klasičnim, liberalnim, individualnim ljudskim pravama i slobodama, prema slobodnim ljudima i ljudskim interakcijima, prema kapitalizmu, prema građanskim vrlinama, prema trgovačkom, komercijalnom društvu (gde najbogatiji čovek bude neko ko je zaista proizveo najviše dobra za druge ljude (Ilon Mask) umesto neki zaslužni drug-revolucionar poput Huga Čaveza, Fidela Kastra ili Putina (sve najbogatiji ljudi u svojim zemljama)) itd... To su stvari na koje komunisti jurišaju a koje predstavljaju najvrednije i najvažnije produkte ljudskog duha i intelekta u celoj istoriji, koji su omogućili pojavu ekonomskog rasta i neslućeni procvat ljudske civilizacije u poslednjih tek 150 godina, a koje uvek treba pažljivo negovati, promovisat i braniti. Trampova politika i administracija ih je osnažila.
  7. Sem je sjajan tip. Ne slažem se sa preko 50% njegovih stavova (od Trampa do AI doomerizma) ali drage volje plaćam pretplatu (doduše simboličnu, jer je neophodna da bi se dobio pristup sadržajima) na njegov podkast jer sam uvek radoznao da čujem i njegov ugao, koji je uvek u potpunosti posledica autentičnog, pažljivog i poštenog/milosrdnog promišljanja komplikovanog sveta. Bajesijanska statistika nalaže da sud takvih ljudi* o nečemu treba a priori - dakle pre nego što se uopšte čuje njihov stvarni argument o tome - uzeti kao dokaz u prilog tog suda, i malo (u skladu sa formulom) korigovati svoje priore u tom smeru. I potpuno očekivano je bio među prvima koji je razumeo i govorio o opasnosti koju budni/woke/ maoizam predstavlja za američku civilizaciju (a time i modernu ljudsku generalno, jer je Amerika njeno centralno uporište, izvor i oslonac). * za razliku od "suda" dobošara koji po lažnim vestima reprodukuju dvorsko mišljenje koje je moguće unapred predvideti sa 100% sigurnosti, što znači da je njihov informacioni sadržaj jednak nuli, te na njega ne vredi potrošiti ni sekund vremena (jednako kao što ne vredi trošiti vreme na pamćenje prvih 100 cifara korena iz 2, jer je informacioni sadržaj tog niza brojeva takođe jednak nuli - u potpunosti je svodiv na algoritam računanja korena (koji je mnogo lakši za pamćenje)).
  8. Ovo je good stuff: Džordž je sjajan tip, pisao sam ranije o njemu i njegovom startapu CommaAI, koji je radeće sa nekoliko ljudi iz garaže u San Dijegu napravio jedinog ozbiljnog konkurenta Tesli u oblasti autonomne vožnje. Sada je osnovao novu "malu korporaciju", Tiny corp (čiji je, mislim još uvek, jedini "zaposleni"), sa ultimativnim ciljem proizvodnje personalnog AI računara, tzv. "tiny box"-a, sposobnog za lokalno treniranje AI/LLM modela, što bi bio ključni korak u obezbeđivanju da svako ima pristup veštačkoj inteligenciji, nezavisno od političke volje vlada i velikih kompanija - i što bi na koncu stavilo tačku na ove debate i ideje o zaustavljanju tehnološkog progresa, bombardovanju data centara itd...Mislim da je za to nedavno podigao 5 miliona od čuvene venture capital firme Andreessen Horowitz, što je vrlo dobar signal... A kad sam kod Andreessen-a, Marc Andreessen (osnivač pomenutog fonda) je i sam zauzeo vrlo aktivnu ulogu u debati oko budućnosti AI, kao jedan od najlucidnijih ne samo tehnoloških već i političkih mislilaca današnjice. Videti, npr, ovde: https://a16z.com/ai-will-save-the-world/ ili ovde: https://www.fromthenew.world/p/marc-andreesen-the-time-to-fight#details
  9. Iz ideološkog transa komunistu obično prvi put prene tek noćni bat čizama i šuštanje mantila na NJEGOVOM tremu: Kada DRUGE prebijaju, kada ih otpustaju sa posla i isparavaju zbog zločina "zlomisli" ili odbijanja da potpišu zakletvu na vernosti dogmi (npr. "diversity statement"-a, koji je neophodan za zaposlenje na oko 50% američkih univerziteta, ali generalno prisutan u svakom totalitarnom sistemu 20og veka), dok im pale kuće i radnje i crkve, to posmatra sa budističkim mirom, to je progres i revolucija protiv sistemske opresije&represije koja hapsi kriminalce i uči đake belačkoj i heteroseksualnoj linearnoj algebri, te muškoj realnoj&kompleksnoj matematičkoj analizi... Pisao sam par puta do sada o gomilanju dokaza o tome da je mentalno blagostanje ključina dimenzija razdvajanja konzervativaca i levičara u Americi. Još dokaza na gomilu: Bez nje je nemoguće promišljati ovu temu, mentalna nestabilost prelazi dobar deo put da objasni zašto je glavni kurs američke levice postao politika zavisti*, maoistički juriš na ljudske slobode i prava, te genitalno sakaćenje dece. * btw, nedavno je na NBER-u osvanuo sjajan i vrlo zapažen članak koji ubedljivo pokazuje da politiku zavisti i resentimana uzrokuje - mentalitet zavisti i resentimana, tvz. "zero-sum thinking": We investigate the origins and implications of zero-sum thinking – the belief that gains for one individual or group tend to come at the cost of others. Using a new survey of a representative sample of 20,400 US residents, we measure zero-sum thinking, political preferences, policy views, and a rich array of ancestral information spanning four generations. We find that a more zero-sum mindset is strongly associated with more support for government redistribution, race- and gender-based affirmative action, and more restrictive immigration policies... ZERO-SUM THINKING AND THE ROOTS OF U.S. POLITICAL DIVIDES https://www.nber.org/system/files/working_papers/w31688/w31688.pdf Preporuka.
  10. Ja sam hteo da istaknem poentu da je ovde napravljen teži prekršaj od "ograničavanja slobode ugovaranja", ili ograničenja visine kamatnih stopa u Srbiji (iako NBS to pokušava tako da predstavi). Da je, recimo, skupština donela zakon da ograniči buduće kamatne stope, to bi bila druga priča. Takva odluka bi po meni bila duboko pogrešna, štetna, pa i nemoralna, ali bih je smatrao legitimnom, i svakakao je ne bih upoređivao sa delovanjem pijane boljševičke rulje. Ali ovde nije to slučaj! Ovde se radi o tome da je uprava jedne državne institucije (nekoliko birokrata koji sede gore) odlučila da preinači ugovore - opet ću upotrebiti velika slova - KOJI SU VEĆ POTPISANI I AKTIVNI i koji su u punom saglasju sa važećim zakonima Srbije. Uprava NBS-a nema prvenstvo nad obligacionim pravom ove države, nema pravo da preinačuje zakonite ugovore između privatnh aktera, to što je slučajno jedna od ugovornih strana banka je potpuno irelevantno. Naravno da su kamatne stope jednake Afričkim - zašto bi bile drugačije kada je i institucionalni ambijent takav? U kamatnim stopama je, između ostalog, direktno reflektovana ne samo sigurnost investicije već i sigurnost poštovanja ugovara, efikasnost mehanizama za njihovo ostvarivanje, jedan opšti kulturološki nivo poštovanja pravila, dogovora, ugovora, društvenog poverenja itd...Kada se za 10 ili 20 godina opet neko bude žalio kako mu u korejskoj firmi ne dozvoljavaju da ide u wc kada hoće, treba ga podsetiti i na ovaj banditizam i njegov uticaj na nivo budućih investicija i na ostale stvari koje sam pomenuo iznad. Neće moći na taj način da nadoknade gubitke (tj. ne u potpunosti), jer kada bi to bilo tačno oni bi SAMI preduzeli takve mere i povećali svoj profit, ne bi čekali da im NBS to naredi. Dakle, sami bi smanjili kamatne stope kada bi posledičnim povećanjem tražnje za kreditima (ili povećanjem cena drugih usluga) mogli da zarade više nego što izgube od tog smanjenja kamata. Sloboda ugovaranja (i trgovanja) znači da svako može da odustane kada god hoće i zbog čega god hoće i da zbog toga ne trpi nakakvo kršenje svojih prava, nikakvo nasilje, krađu ili pretnje. Ja mogu slobodno sa Eplom da ugovaram neki posao, i svako razume šta to znači, iako je to najveća kompanija na svetu čija ekonomska moć je potpuno neuporediva sa mojom. Kao što je, uostalom, i kupovina njihovog telefona svojevrstan ugovor, gde vi dajete 1000 evra a oni se obavezuju da će telefon raditi to i to, tako i tako, i da ako slučajno ne bude radio dobijate drugi ili pare nazad. To je takođe, kao i "kupovina" generičkog kredita u banci, "uzmi ili ostavi" tip ugovora (čak i mnogo više nego u banci), ali to ne znači da on nije slobodno formiran* već da je to efikasniji i jeftiniji način za prodaju takvih stvari, jer niti postoji tehničko znanje kupaca niti zainteresovanost da to plate (takav proizvod bi bio mnogo skuplji) da svaki kupac vodi debatu oko konstrukcije svakog delića pojedinačnog Ajfona ili svakog slova kreditnog ugovora. A ako ste baš zainteresovani i ako imate znanja da ulazite u detalje konstrukcije kredita ili Ajfona, ne samo da će vas tamo neko rado primiti i vaše sugestije za poboljšanje njihovog proizvoda usvojiti ako su dobre, već će vas verovatno i zaposlitii u banci ili Eplu i debelo platiti. Na posletku, trgovina nije boks meč već - ukoliko je osiguran uslov dobrovoljnosti/slobode odustajanja - obostrano benefitna interakcije, od koje OBE STRANE profitiraju. * niti da kupci ne utiču na ugovor: svaki delić Ajfona i slovo u generičkom ugovoru o kreditu je diktirano odlukama kupaca o tome da li hoće "da uzmu ili da ostave" proizvod napravljen na taj način i po toj ceni, tj koliko takvih i takvih kredita i Ajfona može da se proda. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------- Time ništa nisi pomogao srpskoj ekonomiji, naprotiv. Tvoj novac (koliko košta strani krastavac) je ostao u zemlji ali je tegla krastavaca ostala van zemlje, iako je za srpsku ekonomiju bolja konfiguracija "tvoj novac vani a tegla krastavaca unutra". Zašto je to bolje, kako to znam? Pa direktno iz tvog svedočenja da si kupio domaći, skuplji i/ili lošiji proizvod iako više preferiraš strani - a ti i tvoje blagostanje ste podjednako deo "domaće ekonomije" kao i svaki drugi građanin. Ali ne samo to, nisi ti pomogao domaćem proizvođaču krastavaca na uštrb stranog proizvođača krastvaca, već na uštrb domaćeg proizvođača hleba, vina, muzike, softvera (ili domaćeg korisnika stambenog kredita koji bi imao malo manju ratu) kojima bi se prelilo marginalno više resursa, koje je ovako izlicitirao i ka sebi preusmerio domaći proizvođač krastavaca - (neopravdano) zahvaljujući i tvom novcu... p.s. Naravno, ne treba ni pominjati da cela računica pada u vodu ako si zaista našao da je domaći krastavac zbilja najoptimalniji izbor za tebi, ali to onda nije "kupujmo domaće", nego kupujem šta je za mene najbolje (kako i treba da bude)...
  11. Opozicija se smeje grotesknom Vodvilju Sa Salamom (koji i jeste smešan, a ovaj addendum - Ne samo da je pojeo svoju polovinu, nego i moju četvrtinu - je još urnebesniji..."takvog opštenarodnog čoveka ste našli da blatite"), ali nisu u stanju da artikulišu u čemu je tačno problem sa tim? "Salama nije zdrava", "Siromašni ljudi jedu salamu a mi im se smejemo jer su siromašni", "30 artikala je malo, trebalo je sniziti cenu još mnogo više" i slično su sve redom argumenti koji ne preporučuju nekoga za svetsko prvenstvo u ekonomskoj pismenosti, perceptivnosti, razložlosti - ili predstavljanju ikakve alternative režimu. Jer, dok traje Vodvilj Sa Salamom, kome se čovek može i nasmejati, režim sprovodi jednu mnogo manje smešnu ali dugoročno mnogo pogubniju politiku, koja na fundamentalnom nivou razara i onako jadno institicionalno i kulturološko tkivo Srbije. Naime, NBS je, izlazeći debelo izvan svog ustavnog i zakonskog okvira, odlučila da kao pijana boljševička rulja grune nogom u vrata i upadne u teritoriju privatnih dužničko-poverilačkih odnosa (koji su već regulisani zakonom ove države!) i prepravi VEĆ POTPISANE ugovore, vršeći ilegalni transfer/ pljačku jedne ugovorne strane u korist druge. Oni su to pokušali da obrazlože "očuvanjem sigurnosti bankarskog sistema", nazivaju ga orvelosvkim terminima poput "ograničavanje kamatnih stopa" (jer, je li tako, oni su isto "banka", kamatne stope imaju nekakve veze sa bankama, pa ovo što rade nije toliko neobično i izvanredno) - ali ovo nije ništa od toga, već šinjel i čizma razvaljuju vrata - kao najduža srpska tradicija - i to ne samo od ugovornih strana, već najpre od srpske pravne države i institucionalnalnog konteksta. Naravno, kratkoročnu korist će imati dužnici, korisnici stambenih kredita - koji su već sami po sebi daleko od nekakve socijalno ugrožene kategorije (na koncu, imaju stan kome je cena porasla) - a ceh će platiti svi ostali građana, među kojima su mnogi daleko siromašniji i ugroženiji i bez stana. Kako kroz povećanje cena drugih bankarskih usluga i budućih stambenih kredita, tako i kroz opšte opadanje konkurentnosti u finansijskom sistemu Srbije, kroz rast nivoa kamatnih stopa (tj. opadanje investicija i sve što to sa sobom povlači kroz celu ekonomiju i civilizaciju) - zahvaljujući porastu cene poslovanja koju izaziva neizvesnost od proizvoljne pojave šinjela i čizme pred vratima. Nedavno sam pisao na drugoj temi o uticaju kulture koja je proizvela studente koji u Srebrenici govore "neka smo vas i opet ćemo" na nivo kamatnih stopa. Ovo je još jedna njena manifestacija. Opozicija naravno ne samo da nema ništa protiv ovoga, niti razume zašto je problematično, nego pokušava da ONA bude ta koja će pojesti još četvrtinu hleba sa salamom - znajući dobro da je antikapitalizam najdominantnija politička ideologija u Srbiji: Potpredsednika Stranke slobode i pravde Dušan Nikezić danas je ocenio da je trebalo da Narodna banka Srbije (NBS) ograniči kamate i na keš kredite, a ne samo na stambene kredite. Kako oni da kažu nešto protiv ovog razbojništva, pa posle da ih zezaju u skupštini i u Informeru da su stali na stranu "zlih banaka" umesto na stranu "naroda"? Međutim, kada su to pravila igre i teren na kome se ona odigrava, kada je takmičenje u tome ko će pojesti dodatnu četvrtinu, onda će Vodvilj Sa Salamom nužno biti najtraženiji komad, i onaj ko ga najbolje izvodi nužno iznova i iznova dobijati ulogu... Videćemo da li će ova odluka moći da bude osporena pred nekim sudom, ili je ono upadanje Đukinih bakljaša u privatne zgrade i skakanje ljudima po glavama jedini modus operandi svake institucije u Srbiji.
  12. POTPIS Trčim s kćerkicom kući – granate su nas, opet, iznenadile na ulici. Granate, već stoljećima, svaki dan padaju, i vazda iznenade. Požurujem je ljutitom galamom: srdžbu s tobdžija srpskih prenosim na dijete čekano deset godina. Da se potpišem, veli mi, dok prolazimo kraj plohe snijega, netaknutog, u parku. Umjesto da je izgrdim, dopustih – ko zna zašto – da njezin kažiprst nježnu bjelinu načne, a potom oko ćirilične IVANE VEŠOVIĆ moj kažiprst je kružnicu opisao neprobojnu kao u bajkama Preminuo je Marko Vešović. Dete iz Papa, sa severa Crne Gore - sin narodnog neprijatelja, partizana, kojeg su "drugovi", kad je Revolucija to zatražila, izveli iz kuće i likvidirali u jarku - uteklo od palanačkog krša i totalitarizma u Sarajevo da tu, tiho gradeći umetničku i akademsku karijeru, sačeka da bude po meni najvredniji hroničar novog terora nad tim gradom i njegovim žiteljima. Njegova knjiga ratnih tekstova pod nazivom Smrt je majstor iz Srbije, i naročito knjiga poezije Poljska konjica su među najvrednijim dokumentima i artefaktima toga vremena i tih događaja. Eve jedne karakteristične majstorije iz ove knjige: ĆERAĆEMO SE JOŠ Iza svakog masovnog zločina stoji relativizacija koncepata dobra i zla, koja služi opravdanju banalnog ubistva i pljačke nekoga za koga je i detetu jasno da je nevin čovek. U jednom intervjuu iz '92, brdski režiser Emir K. je francuskom novinaru to ovako formulisao: “Francuska je zemlja najdraža mom srcu, ali vi imate jednu grupu intelektualaca neverovatne taštine. Toliko spremnih da brane moral. Ali, u ovo naše vreme, moral je relativna stvar”. Život i delo Marka Vešovića predstavljaju uporno opovrgavanje ove teze. Abdulah Sidran je negde zapisao da je Marko u hladnoći, tmini, gladi i žeđi, pod granatama i snajperima, Sarajevu vredeo kao 2 bataljona vojske. Iako najčešće predstavljan kao pesnik (a bez sumnje je bio veliki majstor), po meni njegovo najjače oružje je bio esej - o književnosti, poeziji i jeziku. U tom duhu deluje primereno da završim jednom od najboljih pesama moga najdražeg pesnika kojeg sam otkrio preko Markovih knjiga: Kada zadobuje ovo iz ovoga mira u poslednjoj strofi, svaki put mi zatitraju u stomaku neke univerzalne, svetske i kosmičke strune, ne zvuči loše ni na našem jeziku: ... Kad jednom van prirode budem, ja neću Uzeti telesni oblik ma koje prirodne stvari, Već onakav oblik kakav zlatari grčki Od kovanog zlata i zlatnog emalja prave Da njima dremljivog cara održe budnim; Ili ću sesti na zlatnu granu da pevam Gospodi i damama Vizantije, O onom što je bilo, što biva il što će doći ... Za to i za sve drugo, hvala majstore, naklon do poda! btw, Vešović je jedini igrač koji je remizirao u protiv Kasparova kada je ovaj tokom rata dolazio u Sarajevo da pruži podršku i odigra simultanku sa izabranom grupom lokalnih šahista...
  13. Prvo da skroz razjasnimo terminologiju. "Nestašica" znači da nečeg nema da se kupi u regularnoj i legalnoj prodaji, a ne "ima da se kupi, ali mi je skupo" (recimo obradiva zemlja). Čim mi kažeš da je nečega nestalo u prodaji, moje pitanje je odmah "zašto cene nisu bile veće?". Dovoljno veće da toga NE nestane. Ti tvrdiš da je nestašica nečega, recimo nema bakra da se kupi. To znači da su po nekoj ceni po kojoj se NE isplati proizvesti dodatnu tonu (recimo mesečno) bakra kupci kupili sve, i da ima još kupaca koji bi ga kupili po toj ceni - recimo neko traži još tonu bakra po toj ceni. Tada proizvođači mogu da malo povećaju cenu, tj mogu da povećavaju cenu sve dok ili, i) nekome ne postane isplativo da po novoj ceni proizvede dodatnu tonu, ii) ljudi, zbog veće cene, smanje potrošnju bakra za jednu tonu. U oba slučaja imamo, novu, veću cenu bakra, ali opet svako ko želi da ga kupi ili proda to novoj ceni to može da uradi, dakle nema nestašice. Nestašica može da nastane samo ako se ova "igra" ne odigra, ako cene ne porastu kada se pojavi više ljudi nego što ima robe i obrnuto. Kada se to desi najčešći uzrok je državna kontrole cena (ili odbijanja da podigne cenu dobra koje ona isporučuje, kao npr struja ili voda u Srbiji), ali ne nužno. To može biti greška proizvođača koji nije dobro procenio tražnju - frizer postavio jednu cenu pa sada ne može da je podigne da ne uvredi mušterije, iako ne diže glavu od posla, ili muzičar koji je procenio da su mu mušterije, recimo, studentarija čije vreme nije skupo pa bi rađe plaćali deo ulaznice u novcu a deo u čekanju u redu za kartu, nego sve u novcu (kada bi podigao cenu) itd, isl... Sve je fizički ograničeno, ne postoji ama baš ni jedna stvar koja je u beskonačnoj ponudi, ali su u pretežno tržišnim ekonomijama nestašice retka pojava (u komandnim ekonomijama su svakodnevnica). Dijamanata ima mnogo manje nego vode, ali nikada nemate nestašicu dijamanata dok su nestašice vode relativno česta pojava i u Srbiji (recimo leti). ------------------------------------------------------------------------------------------------------- To nije sporno, jedino je pitanje da li je dodatni dobitak u produktivnosti veći od dodatnog troška na poboljšanje uslova. Svaka takva mogućnost obično i rezultira poboljšanjem radnih uslova (to je jedini način kako uopšte do njih ikada dolazi), budući da su firme gde poslodavci i menadžeri uviđaju takve prilike uspešnije od onih koji ih propuštaju. Ove druge, prosto rečeno, ostavljaju novac da leži na podu, a ako neko misli da ima takvih on treba da napravi biznis i pokupi deo tog novca - tako što će, npr, ukazivati menadžmentu firmi na takve propuste, ili kupovati, unapređivati (popravkom uslova) i prodavati firme koje propuštaju da na taj način povećaju svoju produktivnost, itd... Da li mu ide u džep ili na račun ili na karticu ili u klima uređaj da se hladi u kancu ili anatomsku stolicu ili dobar monitor na poslu je potpuno svejedno. Kada se svi ti troškovi po radniku saberu, oni neće biti veći od njegovog marginalnog proizvoda, jer bi to značilo da firma gubi novac time što ga je zaposlila - a takve firme ne traju dugo i nema ih mnogo. Ako ti je produktivnost 1000 evra mesečno sasvim sigurno nećeš na poslu sedeti u fotelji koja košta hiljadu evra mesečno - ili možda hoćeš ako ćeš da ti plata bude 0 (tj. da malo još i doplatiš za klimu, struju, voće, kafu i druge troškove koje firma ima oko tebe). S druge strane, ako ti je produktivnost 20 000 evra mesečno, tada imaš šanse da dobiješ takvu stolicu i druge uslove (i naravno, na račun mnogo manje od 20 000). Well...ako uzmete fiksiranog radnika na fiksiran dan u fiksiranim ekonomskim uslovima - onda njegova produktivnost zaista ne zavisi mnogo od njega, u smisli da on ne može tu mnogo stvari da promeni. Ali to što je radnik u Hrvatskoj duplo produktivniji od radnika u Srbiji, a radnik u Sloveniji duplo produktivniji od ovoga u Hrvatskoj nije odlučeno žrebanjem, izvlačenjem šorkova ili bacanjem kockica - već je posledica dugog niza odluka koje su donosili neki LJUDI (među njima i radnici) u različitim svojstvima i na raznim planovima (od ličnog, preko lokalnog i građanskog do političkog). Odluke imaju posledice. Ako je nekome posao (koji je dakle on sam izabrao kao najbolji posao za njega, svaki drugi mu je još teži i manje plaćen) da provlači 4 žice kroz rupu u mašini ili da ručno prošiva cipelu na mestu koje mu je mu je neko drugi obeležio njegova produktivnost je nužno mala, on je tek malo produktivniji od svoje brojne konkurencije u Bangladešu ili Vijetnamu (zato je i dobio posao ispred njih). S druge strane, onaj ko je dizajnirao tu mašini ili cipelu, ili je programirao, ili radio, recimo, na njenoj udobnosti i sigurnosti, ili je prokljuvio da bi možda njena proizvodnja mogla biti profitabilna ili je pronašao način kako bi njena masovna proizvodnja mogla biti organizovana i finansirana i slično...je mnogo produktivniji radnik i mnogo bolje plaćen. A to što negde ima više poslova iz jedne a negde iz druge kategorije nije slučajno, to je, da kažemo, društveni proizvod tih ljudi i njihovih odluka - ekonomskih, kulturnih, političkih institucija koje su uspostavili, ali i ličnih odluka u tom okviru. Ne želim uopšte da govorim u moralnim ili religijskim terminima "kazne" i "zasluge", ali ću samo ponoviti činjenicu da odluke imaju posledice. Uključujući posledice po produktivnost ljudi.
  14. Čitajući ovo iz medija, bez nekog dubljeg poznavanja čoveka, nisam video ništa što nisam voleo. A to je veliko iznenađenje iz Argentine koja obično bira socijalističke bitange i državističke politke koje su od nekada prosvećene, obrazovane i jedne od najbogatijih zemalja na svetu* napravile zemlju koja je svojim ekonomskim politikima stasala za "pokret nesvrstanih" sa trocifrenom inflacijom, višestrukim deviznim kursevima, 40% građana u siromaštvu, spašavanjem od strane MMF-a svake i recesijom svake druge godine, itd. Evo kako ga, recimo, lažne vesti opisuju: https://www.nytimes.com/2023/08/14/world/americas/argentina-javier-milei-president-primary.html *** A far-right libertarian candidate won Argentina’s open presidential primary election on Sunday, a surprising showing for a politician who wants to adopt the U.S. dollar as Argentina’s official currency and embraces comparisons to Donald Trump. Javier Milei, 52, a congressman, economist and former television pundit, secured 30 percent of the vote with 96 percent of the ballots counted, making him the front-runner for the presidency in the fall general election. Polls had suggested that Mr. Milei’s support was at about 20 percent, and political analysts had predicted that his radical policy proposals — including abolishing the country’s central bank — would prevent him from attracting many more voters. ... Mr. Milei has pitched himself as the radical change that the collapsing Argentine economy needs, and he could be a shock to the system if elected. Besides his ideas about the currency and the central bank, he has proposed drastically lowering taxes and cutting public spending, including by charging people to use the public health care system; closing or privatizing all state-owned enterprises; and eliminating the health, education and environment ministries. Ali i recimo, dekriminalizaciju trgovine organima, koja bi je izdigla iz crnog tržišta i kriminala i spasila živote desetima hiljada ljudi u Argentini i milionima širom sveta kada bi bila legalizovana, što je jedna od politika čije benefite su ekonomisti odavno utvrdili, ali zbog emocionalne iracionalnosti "publikuma" nikako da izađe iz akademske ilegale u politički život - pa možda evo dobre prilike i za to. Itd, isl... Definitivno odličan i hrabar politički program, pozitivno iznendađenje, komunistički lelek je uvek milozvučan, ali sve je još uvek na dugom štapu. Prvo, ovo su tek prajmarisi, pravi izbori su tek na jesen i pitanje je kako će ljudi tada glasati, sasvim je moguće da je ovo jeftini šut u mošnice političkom establišmentu. Drugo, on nema partiju tako da bi i pobedom imao nisku (oko 10%) podršku u Senatu i Predstavničkom domu, tešku situaciju za promicanje svoje agende. Treće, velike reforme možda ljude energizuju širokim zamahom i velikom vizijom, ali za njihovo uspešno sprovođenje je potrebno vešto navigiranje politike, interesnih grupa, dataljni planovi, minuciozna logistika itd, isl...Da li gospodin Milei to ima? Ja to ne znam, pre bih se kladio da nema...S druge strane, iako sam bio donekle skeptičan prema "great man" interpretaciji istorije, nekoliko nedavni događaja (preuzimanje Tvitera, suzbijanje kriminala u EL Salvadoru i slično) mi je dosta gurnulo "priore" po tom pitanju u pozitivnom smeru... ...U svakom slučaju događaj vredan notiranja i daljeg praćenja, možda iskopam i neke njegove knjige pa se možda nešto novo i nauči o Argentini... * *** btw, uputstvo za čitanje članaka bez pretplate je jedan drugi veliki čovek nedavno objavio na jednom lepom sajtu, pa bujrum ko želi:
  15. Od toga je mnogo pogrešnije izjednačavati vremensku dužinu rada (ili težinu posla, količinu prolivenog znoja) i visinu plate. Jer plate zaista zavise od tržišne vrednosti nečijeg rada, tj. od njegove (marginalne) produktivnosti - i to jeste poenta članka i jedini smisao u kome, u ovom kontekstu, treba koristiti termin "vrednog rada" (ili "nerada") - a ne od toga koliko neko dugo i naporno radi (najsiromašnini ljudi na svetu rade najduže sate i najteže poslove). I štetnije, budući da te suprotne koncepcije impliciraju različite politike, od kojih jedna (ova koja afirmiše zaista produktivan rad) gura zemlju u pravcu Slovenije a druga u pravcu Sudana. Ali "pristojni uslovi rada" (osim što su relativan pojam) nisu neki meta-domen ili etar koji postoji nezavisno od realne ekonomske konjunktire, koji samo treba zaželeti ili narediti, pa će on da se stvori takav i takav. Oni koštaju - šta god neko pod njima podrazumevao - predstavljaju trošak zaposlenja, pa ih treba gledati kao deo plate ili kompenzacije. Deo plate dolazi u novcu, ali deo i u klima uređaju i grejanju u kancelariji, pauzi za ručak, čistom toaletu, tuš kabini ili Sony konzoli, zdravstvenom ili životnom osiguranju, slobodnom petku, masaži, fleksibilnom vremenu...ili bilo čemu drugom što neko podrazumeva pod terminom "uslovi rada". Drugim rečima "uslovi rada" direktno zavise od produktivnosti radnika: nečija plata + uslovi rada nikada neće biti veći od njegove marginalne produktivnosti (uključujući, naravno, i eventualno povećanje produktivnosti zbog boljih uslova rada). Programeri nemaju bolje uslove rada od žena koje šiju u malim manufskturama po Srbiji zato što su im poslodavci blagorodniji, već zato što su produktivniji radnici... Kolega je iznad napisao da Brkić "jaše radnike", ali tu nema ništa protiv radnika, ovo su činjenice koje je dobro i svaki radnik da zna. Kao građanin, kao glasač (gde uvek treba da razmišlja ne kako će neka politika povećati njemu platu, nego da pita kako će mu povećati produktivnost, bez toga se radi o prevari), kao radnik, kao čovek koji planira budućnost svoju i svoje dece, itd...
  16. Postoji nešto što se zove "podela rada": ispostavlja se da je daleko efikasnije specijalizovati se u proizvodnji jednog dobra - ili seta dobara - i njime mirno trgovati sa proizvođačima drugih dobara, nego proizvoditi sve sam, ili u krugu porodice, familije, kuće, plemena itd. Trgovina je blagotvorna, i ekonomski i kulturno i pacifistički i civilizacijski. Iz istog razloga iz kojeg ne prave svoje cipele i hlebove već se uzdaju u profesionalne šustere i pekare, ljudi se uzdaju i u policiju. (Mali problem jeste što sa ovom policijom ne trguju normalno nego su primorani da "kupuju" njihove usluge, koje su zato često loše pa i nepostojeće, zato ponekad moraju sami da se brane, kao Kajl Ritenhaus, ali to ne bi trebalo da se dešava...)
  17. Ćuta&Muta u 21. veku još nisu odmakli od marksističke "radne teorije vrednosti", deplasirane još u 19. veku, po kojoj je ekonomska vrednost dobara dolazi od vrednosti rada - koja ne pravi razliku između sata kopanja lopatom i bagerom, i ultimativno između kilograma Ajfona i kolograma krompira. Sada imaju priliku da nešto nauče i iz novina: https://www.danas.rs/kolumna/misa-brkic/dostojanstven-ili-produktivan-rad/ ... Uz poziv, predlagači posete osudili su kao netačnu izjavu, koju sam izrekao u jutarnjem programu televizije N1, „da radnici u Srbiji ne rade mnogo i da su slabo produktivni“. .... Na primer, učinak radnika u Hrvatskoj po radnom satu je 37,9 dolara (više nego duplo od radnika iz Srbije), u Slovačkoj – 35,8 dolara, u Bugarskoj – 25,6 dolara, u BiH – 25,3, u Crnoj Gori – 26,1, u Severnoj Makedoniji – 20,6 dolara, u Albaniji – 15,6, u Rumuniji – 36,9, u Mađarskoj – 36,7 dolara, u Grčkoj – 41,2, u Češkoj – 40,8 a u Irskoj – 122 dolara. Svetski prosek učinka radnika po radnom satu je 19 dolara, u jugoističnoj Evropi taj prosek je 37,9 a u Evropskoj uniji je 52,5 dolara. Dakle, radnik u Srbiji ima učinak po satu ispod svetskog a tri puta manji od proseka EU. Zahvaljujući političarima, i u vlasti i u opoziciji, javnost u Srbiji robuje mnogim i raznovrsnim zabludama i stereotipima. ... Članak je odgovor na ovu objavu zajedničkih zelenih, preporučujem u celost... Treba, možda, naglasiti jednu stvar. Radnici u Srbiji nisu slabo produktivni zato što su prirodno lenji, već zato što je srbijanska ekonomija radno a ne kapitalno intenzivna. Institucionalni uslovi u Srbiji ne dozvoljovaju viši nivo akumulacije kapitala i investicija, koje su ključna stvar koja određuje da li neko, da kažemo slikovito, kopa bagerom ili kopa rukama (ili, možda, dizajnira bager) - tj. da li je više ili niže produktivan radnik, odnosno kolika mu je plata.
  18. Marksizam ubija. Ovi ljudi su njegove žrtve kao i oni smrznuti u koncentracionom logoru, izlomljeni do smrti u podrumima tajnih službi ili upucani s leđa dok su pretrčavali "antifašistički zid": https://reason.com/volokh/2023/07/17/new-statistical-evidence-supports-the-minneapolis-effect-as-an-explanation-for-increases-in-homicides/ A recently published statistical analysis of homicide rates in New York City finds strong support for the hypothesis that de-policing resulting from the George Floyd protests caused the 2020 homicide spikes. ... This article attempts to quantify the size of the Minneapolis Effect, estimating that about 710 more homicides and 2,800 more shootings occurred because of reduced policing in June and July alone. And the victims of these crimes are disproportionately Black and Brown, often living in disadvantaged and low-income neighborhoods. ... Marksisti i njihovi postmoderni derivati koji su okupirali obrazovni sistem tavoreći na državnoj sisi u ideološkom i magijskom memlu delatnosti kao što su "ženske", "postkolonijalne", "crnačke", "polne", "rodne" i slične "studije" u kojima ne postoji nikakvo realno saznanje mimo ideološke indoktrinacije negiraju postojanje domena u kojima ljudi imaju posla sa tvrdom i objektivnom realnošću, koja pruža otpor, za čije navigiranje je potrebno posedovanje određenog APSOLUTNOG znanja - npr, za pravljenje ukusne pite, uspešno lečenje bolesnih ljudi, pravljenje sigurnog automobila, mosta koji stoji pod teretom putnika, slanje rakete u svemir i ogromne većine stvari kojih se bavi ogromna većina ljudi. To negiranje vodi posledicama koje sam naveo iznad ovog pasusa.... ...a i ispod njega! Ceo tred o ljupkoj postmodernoj instituciji - najgoroj bolnici u Kaliforniji poznatoj kao "kralj ubica", odakle su i ljudi koji bi došli sa minornim problemima iznošeni nogama napred: Ili nešto ovako: https://www.bostonglobe.com/2023/07/14/metro/cambridge-schools-divided-over-middle-school-math Cambridge Public Schools eliminated advanced math in middle school with the aim of reducing disparities between low-income children of color and their more affluent peers. California needs real math education, not gimmicks https://www.noahpinion.blog/p/california-needs-real-math-education One of the ideas underpinning the California Math Framework is the notion that math needs to be “detracked”—instead of allowing some students to take Algebra I in 8th grade, it would require all students to enroll in the same math curriculum until the 9th grade. Advocates argue this promotes equity. Zanimljivo je da marksisti ne jurišaju na sport ili umetnosti u školama - a poznato je da je velika nepravda da talentovani košarkaši i pijanisti uče napredne tehnike - već samo na nauku i povrh svega matematiku. Često je prosto neprijatno koliko je "Osveta loših đaka" dobro objašnjenja raznih pojava, naročito kada se radi o dogmama koje su u celosti zasnovane na eksploataciji zavisti i sličnih niskih ljudskih strasti i pobuda.
  19. Tako mu je to, što bi rekao Kurt Vonegat. Veza je pravolinijska i neumoljiva, autoput. Kada god lažni "viši ciljevi" budu pretpostavljeni tržištu dolazi samo do štete, uništenja bogatstva i ljudske patnje, direktno srazmerne stepenu u kojem je slobodno tržište prigušeno. Kada ne dozvoljavaš da se cene struje slobodno formiraju, kao tu, uz vremenske nepogode imaš neštacu struje, kada ne daš da se cene lečenja slobodno formiraju imaš liste čekanja, kada ne daš da se cene rada slobodno formiraju imaš nezaposlenost, kada ne daš da se cene hrane slobodno formiraju, kao u Venecueli, imaš glad itd. Ovo takođe, baš kao ni prvobitno tvrđenje o tome kako su nastale železnice i telekomunikacije, nije tačno. Jedini primer koji si naveo je primer potpunog fijaska i skoro uništenja BA-a za svega 13 godina državnog upravljanja, koje je od firme napravilo britanski EPS, gubitaša nakon čije reprivatizacije je novi menadžment prvog dana otpustio 22 000 ljudi - a njihovo zaposlenje je definitivno bilo od vitalnog nacionalnog interesa. Nekavi "viši nacionalni interesi" u tom smislu ne postoje, to je demagogija. Pojedinačni ljudi imaju svoje interese, svoja stanja, svoje preferencije, koje se tačno kvantifikuju/agregiraju u tržišne cene koje su onda najbolji vodič za to šta su pravi društveni interesi i kako ih je najbolje slediti - kroz pokušaj da se dobra koja ljudima najmanje trebaju pretvore u ona koja im najviše trebaju, tj. da se napravi što veći profit. Bez te profit/loss povratne informacije je nemoguće znati šta je zaista ljudima u interesu, da li radiš društveno korisnu ili štetnu stvar, povećavaš ili smanjuješ ukupno bogatstvo, može se samo tutati u mraku, kao slon u staklari, i to je ono što država radi kada nečiji PARTIKULARNI cilj proglašava za "nacionalni interes", i onda to sledi tuđim parama. Možda "nacionalni interes" i jeste da EPS bude stecište nesposobnih partijskih poslušnika i porodica ratnih zločinaca, koje će da bude muženo kroz korupciju, da posluje sa gubitkom i truje građane, ali to ne možemo da znamo dok se ljudima to ne ponudi da plate kroz punu cenu (struje), na tržištu. Sumnjam da će mnogo građana taj "nacionalni interes" da izabere svojim novcem. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Da, verovatno je moguće napakovati neki takav katastrofički događaj koji bi onda značio i nestanak čovečanstva, a time i efektivnost mehanizma cena u sprečavanju nestašica - mada vrlo teško. Možda bi bilo preciznije da sam kazao da su "skoro sve nestašice uzrokovane sprečavanjem cena da odrade svoje". Recimo da se desi, npr, neki lokalni nuklearni rat koji bi uzrokovao "nuklearnu zimu", podizanje takvog sloja oblaka koji bi sprečili dolazak sunčevih zraka do zemlje, fotosintezu, proizvodnju hrane. Simulacije ovog dogođaja obično završavaju izumiranjem čovečanstva, zbog "nestašice hrane" - tj. nema više hrane sa onim tehnološkim i organizacionim nivoom na kom se ona danas proizvodi. Međutim, taj nivo nije fiksiran. Uz mehanizam cena hrana bi odmah poskupela toliko da (dok bi ljudi bili ekstremno štedljivi sa onim što trenutno imaju) bi se ogroman kapital prelio u istraživanje novih način proizvodnje hrana (ili barem nekih vitalnih nutritienata) - od, recimo proizvodnje hrane u svemiru preko nekih mehanizama veštačke fotosinteze, korišćenja bakterija koje žive u mraku, proizvodnje organske iz neorganske materije pa do nekih danas potpuno nezamislivih načina - tako da bi se, kroz konkurenciju i porast proizvodnje, vrlo izvesno sprečile nestašice i smrti od gladi (koje su kroz celu istoriju, tek do nedavno, bili verni pratilac čovečanstva, udaljen tek jednu lošu sezonu) čak i u tako ekstremnom scenariju. Moj upis je, ipak, bio kritika običnog "narodskog" shvatanja pojma nestašice kao nekakve prirodne pojave/nepogode - nestalo alkohola, maski i rukavica, nema mesta za parking u gradu, "guzva na Gazeli, stoje autombili", itd. Naravno da nema da se kupi maska i rukavice kada debil Rasim Ljajić šalje policiju da hapsi "nesavesne trgovce koji koriste pandemiju da podignu cenu maski" - pa je penzioner koji nigde ne mora da ide poranio i kupio nekoliko pakovanja maski i rukavica, a lekari rade po 12 sati sa maramicom preko nosa i sa po jednom rukavicom.
  20. Ovo je bilo pre Enronovog bankrotstva. Ali, kakva nevidljiva ruka tamo gde postoji "price cap", maksimalna cena po kojoj se nešto sme prodavati, određena od strane države? Slobodno formiranja cene je "nevidljiva ruka", bez toga nema ništa - ona je metafora baš za činjenicu da cene teraju ljude da rade društveno najkorisnije stvari. U uslovima gde imaš "2 supply šoka", kao u toj situaciji u Kalifirniji, rast cena je mehanizam koji indukuje sa jedne strane štednju/optimizaciju/supstituciju od strane potrošača, a sa druge povećanje proizvodnje i ponude od strane proizvođača trgovaca. Kada god imaš nestašicu to je znak da imaš negde neku kontrolu cena. Nestašica nije prirodna pojava, "nema dovoljno nečega", jer to koliko je nekome nečega "dovoljno", koliko će neko nečega konzumirati, zavisi od toga koliko to košta po jedinici. Nestašica prosto znači da je cena niža od tačke u kojoj bi se izjednačile ponuda i tražnja. ---------------------------------------------------------------------- Nacionalazacija BA-a je bila kompletan fijasko, i to se ispostavilo odmah nekoliko godina nakon toga kada su počele pripreme za njegovu reprivatizaciju, što se desilo već nakon 13 godina (dakle toliko je bila u državno vlasništvu, pa nisu imali vremena da je skroz dotuku). Kao državna firma beležili su godišnje gubitke od oko 150 miliona funti, da bi već 1989, 2 godine nakon ponovnog vraćanja u ruke privatnog sektora beležila dobitke od skoro 300 miliona funti godišnje, da bi i danas bila jedna od najuspešnijih aviokompanija na svetu, i bila redovno korišćena kao primer uspeha administracije baronese Tačer. Da se naš EPS dokopa sudbine BA bilo bi razloga za veliko slavlje. DT je privatno preduzeće, u kojem nemačka vlada ima mali udeo. Ono je nastalo iz državne pošte, koja se pokazala, naravno, kao loš model zato je i rasturena i privatizovana. Drugo, ovo su 2 primera iz druge polovine 20. veka, dok je u prethodnom postu tvrđeno da su "na početku sve bile državne firme", na to sam ja replicirao ranije. Odatle se i vidi da je napredak društva jedino i moguć kroz davanje ljudima slobode istražuju, inoviraju, probaju, da pokušavaju da zarade, da pokušavaju da "maksimizuju profit" - tj. da nešto što je za društvo manje vredno pretvore u nešto što je za društvo više vredno. To može samo privatni sektor, u uslovima realnih cena, dok država nema taj mehanizam, ona nema cene pred sobom zato što ona ne plaća nego otima, ona ne zna da li je nekim poslom napravila štetu ili korist. Ako je nešto "preskupo za privatni sektor" (uključujući, naravno, i prodaju akcija na berzi što je regularan način kako kompanije dolaze do kapitala) onda je to neopravdano raditi, društveno štetno, to uništava bogatstvo - a to onda, zaista, može samo država da uradi, i radi hiljadama godina...
  21. Naravno da nisu, ovo je potpuno pogrešno. Kako neko uopšte zamišlja da su smišljene i osnovane prve železničke ili telekomunikacione kompanije? Setili ih se neki ministri - za šta su uvek birani strogo genijalci i vizionari - došlo im "na vladi" da to ne bi bila loša ideja? To je jednako realno kao da su Vulin, Dačić, Gašić i Toma Nikolić pre 10ak godina došli na ideju da otvore državnu firmu koja će se baviti veštačkom inteligencijom. Ne, prva telefonska kompanija je bila Bell kompanija (koju je osnovao izumitelj telefona, sa svojim tastom), kao i npr. Western Union, jedna od prvih telegrafskih kompanija, zatim Atlantic Telegraph Company, kao i "Magnetic Telegraph Company", Electric Telegraph Company u Britaniji i zaista gomila, gomila drugih telekomunikacionih kompanija različitih veličina i profila. U elktroenergetici Vestinghaus, Tomson-Hjuston, Schneider i gomila drugih. Prva moderna železnica (bez konjske zaprege) je napravljena i bila u vlasništvu "Liverpool and Manchester Railway Company"-je, lokomotive pravila kompanije Roberta i Džordža Stivensona, itd, itd, itd... Bez privatnog preduzetništva i privatnog finansiranja ljudske inventivnosti - koja se isplati na slobodnom tržištu - danas bismo još sedeli u mraku, dozivali se urlanjem preko planine, čekajući da Ana Brnabić smisli struju i telefon. Kao što smo sedeli i dozivali se stotinama hiljada godina, od vremena kad smo bili u krošnjama pa sve do tek pre nekih 200 godina, kada su stvoreni uslovi da se lokalna ljudska invetivnost (i to, opet naglašavam, ne samo tehnička, nego i organizaciona, logistička, preduzetnička, finansijska, itd) može naplatiti i u zarađenom slobodno u sigurno uživati...U tim stotinama hiljada godina brnabe i brnabe (političke vlasti) su prodefilovale i nisu ništa unapredile već su samo živele od otimačine, što od građana što od stranaca, i gradili sebi mauzoleje. Kakva crna privatizacija Enrona, o čemu je reč? Ta firma nikada nije bila državna niti je nastala bilo kakvom privatizacijom. Enron je firma čiji menadžment je, umesto da se takmiči kvalitetom svog proizvoda, varao sopstvene deoničare, u tome uhvaćen, kažnjen i ugašen; bez ikakvih posledica za korisnike, ekonomiju i društvo globalno - osim za same deoničare. Prosečan Amerikanac, dakle, nije NI NA KAKAV način osetio bankrot Enrona, već je nastavljen da biva zasipan sa svih strana stabilnom, kvalitetnom i jeftinom energijom u količinama koje god mu trebaju - baš zato što je kupuje na tržištu gde postoji doslovno na hiljade firmi koje je proizvode i koje se takmiče za njegov dolar. Još i više, bankrot Enrona je za njega pozitivna stvar, budući da je obezbedio da se kapital, radnici, resursi od prevaranata odliju ka produktivnim ljudima i firmama. (I naravno da nikome živome, osim možda nekome kome treba pregled glave, nije palo na pamet da zbog toga treba da nacionalizuje energetski sektor i napravi nekakav američki EPS gde će političari da upravljaju a radna mesta da se prenose s kolena na koleno i radnici da se vadaju kao stoka po mitinzima.) A vi sada uporedite TO sa time šta se dešava kada EPS-ov menadžment loše radi ili vara svoje "vlasnike". Najverovatniji ishod toga bi bio da bi oni - umesto da se od njih sredstva odliju, kao što je slučaj kada loše radiš u privatnom sektoru - dobili dodatna sredtsva, dodatne resurse i kapital, dakle bili bi NAGRAĐENI jer "nam je ovo stvarno nedovoljno, i sami vidite da jedva poslujemo", itd...
  22. Sećam se da je pre nekog vremena vođena diskusija u kojoj je zaključeno da se termin Republika "Šumska" neće tolerisati na forumu. Takva odluka verovatno ima smisla ako se taj termin koristi s namerom da se neko uvredi, ali ova nesrećna dešavanje oko obeležavanja godišnjice "događanja u Srebrenici" kao da, kao svoj odgovarajući ekološki habitus, forsiraju asocijaciju na "šumu" ili "krošnju" ili "pećinu". Jer paradigma "Baš neka smo vas klali, to je dobra stvar" (što znači i "klaćemo vas opet čim se ukaže prva prilika") - a koju je socijalistički pacov odmah ubacio u prijemnu ispit za budžet, dom i menzu - je upravo linija koja razdvaja pećinu od civilizacije, budući da u pećini nisu shvaćene blagodeti univerzalnih moralnih i pravnih normi*, već se one svode na onu čuvenu tribalnu definiciju da je "dobro kada MI ubijamo, pljačkamo i silujemo NJIHOVA sela, a loše je kada oni to rade nama". A na njoj je nemoguće graditi civilizaciju, koja je sinonim za "nisku vremensku preferenciju" - tj. za uzimanje u obzir i sutrašnjeg dana, budućnosti, vremena, postavljanje u ozbiljnom smislu stalnog pitanja "šta ćemo sutra, i šta ćemo za 10, za 100, za 1000 godina?" - koja je srce svih institucija i simbola civilizacije (od arhitekture do, da kažemo, društvene norme biranja "lojalne" uloge u zatvorenikovoj dilemi (u interakcijama sa drugim ljudima) koja je, kod dugoročnog ponavljanja ove igre (što se samo u civilizaciji dešava) obostrano benefitna i pobednička strategija). Pisao sam ranije i detaljnije o dve istorijske slike kao dobre alegorije ovoga o čemu govorim. Jedna slika su holandske hartije od vrednosti s početka 17. veka kojma se finansirao sistem kanala i nasipa koji je omogućio život i prosperitet toj zajednice, a koje i dan danas, 400 godina posle kupovine, uredno plaćaju prinos. Druga je slika nesrećnog Ali-paše Mujezinzadea, otomanskog admirala, sultanovog zeta i jednog od najbogatijih ljudi u državi kojeg su hrišćani zarobili nakon Bitke kod Lepenta, zajedno sa njegovim kovčezima punim zlata. Zašto Ali-paša nije imao ništa pametnije da uradi sa svojim bigatstvom, zašto nije imao gde da uloži svoj novac, nego ga je stalno vukao sa sobom? Zašto građani Srbije i RS nemaju šta da rade sa svojim novcem osim da kupe stan (drugi, treći, deseti, pedeseti - stan je uglavnom jedino u šta ljudi "ulažu" koliko god novca da imaju)? Zašto i država mora da se zadužuje kod stranih građana, a domaći imaju 0% kamate na štednju u banci i ne mogu da kupe državne obveznice sopstvene zemlje? Značajan deo odgovora na ova pitanja leži u paradigmi "Baš neka smo vas!". Ko će da uloži slamaricu u akcije firme koja upravlja lokalnim vodama, ko da prestane da loži gume i baca smeće u reku (tj. da prestane da koristi "nelojalnu" strategiju u zatvorenikovoj...) kada prvom prilikom može doći neko da ga ubije, protera, opljačka, spali katastar i proglasi ugovore nevažećim u nekoj opštenarodnoj revoluciji, itd, isl - i to mu obećava, otvoreno i javno, kad god ima priliku? Rečju, kada se sledeći put budete pitali zašto je tolika razlika između kamatne stope kada podižete kredit za stan i one kada vi hoćete da oročite novac - setite se reči "Ma neka smo vas pobili", u njima je odgovor. U šumi se može živeti, ali tamo nema jeftinih kredita i investicionih mogućnosti... * kao, ustalom, ni drugih univerzalnih koncepata (poput koncepta apstraktong broja ili fizičkog zakona)
  23. Zašto bi BILO KO imao monopol u proizvodnji struje? Ona, kao i sve drugo, treba da se proizvodi i prodaje na slobodnom tržištu, i to se tako radi širom sveta - SPS/KGB energetski model nije opšteprihvaćen svugde kao u Srbiji. Ljudska inovativnost (tehnološka, finansijska, organizaciona itd) kroz otvorenu konkirenciju na tržištu je jedini način do se dođe do jeftinijeg, kvalitetnijeg, pouzdanijeg, responzivnijeg na promene (vremenske, klimatske, geo-političke i druge), ekološki čistijeg* i u svakim drugom smislu superiornijeg proizvoda. "Strani investitori" su benefitni samo ako dolaze da rade u dobrom pravnom okviru, u realnim ekonomskim uslovima, sa cenama koje realno odslikavaju ekonomsku konjukturu - u suprotnom oni su su još jedna manifestacija kargo kulta. btw, nedavno je APR objavio bilten finansijskih izveštaja za prošlu godinu, u kojoj je EPS zabeležio katastrofalan gubitak 73.7 milijade dinara! *ovo naročito u svetlu činjenice da svaka nova studija o zagađenom vazduhu pokazuje da je ta pojava još štetnija nego što se mislilo, da ne utiče negativno samo na zdravlje pluća i srca, već i recimo na stvari kao što je težina beba, IQ i druge kogitivne i akademske performanse, produktivnost ljudi, racionalno rasuđivanje (šahisti lošije igraju, sudije lošije sude, trgovine na berzi su lošije i povrati niži, političari koriste prostije rečenice...tokom zagađenijih dana), tako da povećanje zagađenja od 1 ng/m^3 čestica (PM2.5) nosi štetu od oko 0.8% GDP-a godišnje, povećanje zagađenja od 10 ng/m^3 povećava kognitivnu starost stanovništva za 2 godine, itd, isl (ovo su sve dobro dokumentovane stvari, ne stavljam link do stvakog izvora, ali je svaki, što bi se reklo, "dostupan na zahtev").
  24. Ja sam "experiencer" svega nekoliko desetina godina. Mlečni put, sa druge strane, postoji 13.6 milijardi godina (Univerzum, prostor i vreme još i više), pa je jasno da ja NISAM jedan od "experiencera" koji su učestvovali u njegovom stvaranju. Mene zanima ko su ONI, dakle ti experienceri/svesni čvorovi/ agenti/kuglice svesti koji su stvorili Mlečni put, sa kojom pojavom iz realnosti TE reči korespondiraju?
×
×
  • Create New...