Vjekoslav

In Vino Veritas

.. vrhunsko vino je vino s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla (k.z.p.) proizvedeno iz grožđa jednog ili više preporučenih kultivara za određeno područje, koje potječe iz jednog ili više vinogradarskih položaja u okviru jednog vinogorja s osobito izraženim kvalitetnim, specifičnim organoleptičkim i kemijskim svojstvima značajnim za ekološke uvjete položaja i sorte, odnosno skupine sorata grožđa. Prema Pravilniku o proizvodnji vina (NN 2/05.) mora biti i odnjegovano i punjeno u boce u vinogorju u kojem se nalazi dotični položaj, a ako se označava s imenom sorte, tada mora biti i proizvedeno od najmanje 85% sorte čije ime nosi. I vrhunsko se vino može proizvoditi od više sorata, ali se one smiju označiti na etiketi samo kada se takvo vino proizvodi iz dviju sorata, time da se navede i njihovo učešće u postocima. Uz odredbe koje se propisuju ZOV-om i cit. Pravilnikom, u pogledu uroda grožđa i sastava vina u proizvodnim vinogradarskim zonama, te koje određuju najmanje i najveće dopuštene količine pojedinih značajnih sastojaka u vinu, pojedine uvjete koje je dužan ispuniti proizvođač da bi stekao pravo i dobio odobrenje za označavanje vina vrhunskim, propisuje ministarstvo poljoprivrede. Vidi: zone proizvodnje u RH (i odredbe o urodu grožđa i sastavu vina proizvedenim u njima), kemijski sastav vina, (najmanje i najveće dopuštene količine pojedinih značajnih sastojaka u vinima), ekološko vinogradarstvo. http://vinopedia.hr/wiki/index.php?title=vrhunsko_vino ... http://www.akademijavina.hr/zlatna-medjalja-za-merlot-2008-iz-podjruma-belje-no4 ... Dingač vinogorje Dingač (RG) Grožđe plavca malog pred berbu na položaju Dingač.(Foto: Rino Gropuzzo) ime ograničenog položaja u pelješkom vinogorju (položaj Dingač, poluotok Pelješac, podregija Srednja i južna Dalmacija) i zaštićeno vrhunsko vino (dingač). Na položaju Dingač i na površini od oko 60 ha proizvede se godišnje između 2.000 i 3.000 hl. vina. Položaj Dingač, iako nešto strmiji, u mnogim je pojedinostima usporediv sa susjednim položajem Postup, a i agrotehnika, ampelotehnika i tehnološki postupak preradbe grožđa i dorade vina međusobno se ne razlikuju. Vino dingač je tamnocrvene do ljubičasto tamnocrvena boja s modrim refleksima, skladno je i puno, ugodno gorkastog i trpkastog okusa. Aroma i naročito bouquet su mu izraženi i samo njemu svojstveni. Zbog nazočnosti prosušenih bobica u grožđu sorte plavac mali crni koja se jedina uzgaja na ovom položaju i iz koje se proizvodi ovo vino, sadržaj alkohola u nekim se godinama približi gornjoj mogućoj granici koju prirodnim putem uopće mogu stvoriti kvasci alkoholnog vrenja. Ponekad se vrenje zaustavi, pa u vinu zaostane neprevrela šećera, pa su za ovo vino, slično kao i za vrhunsko vino postup moguća dva tipa, suhi i polusuhi. Vino dingač je naše prvo zaštićeno vrhunsko (tada, 1965. god. kao čuveno) vino kojega dobar glas se opravdano pročuo po cijelom vinarskom svijetu. Nakon II. Svjetskog rata vino dingač proizvodila je PZ Dingač (s početka u suradnji s Istravinom iz Rijeke, zatim Dalmacijavinom iz Splita i na kraju samostalno), a nakon 1990. i nakon prelaska na tržišno gospodarstvo, vino pod nazivom Dingač na tržištu nude niže navedeni registrirani proizvođači: Dingač, polj. zadruga i vinarija, 20244 Poromje, Potomje b.b. tel.; 020 742-010, fax: 020 742-019 Vina Miličić d.o.o., 20244 Potomje, tel. 020 416-773 Kiridžija Vedran, 20244 Potomje, Potomje 40, tel. 020 742-312 BURA Nikola, 20244 Potomje, tel. 020 742-204 Radović Ivica, 20250 Orebić, Nazorova 4, tel.: 020 714-313, fax: 020 714-314 Dingač-Export d.o.o., 20244 Potomje, Pijavičino 7, tel. i fax: 020 742-211 Matuško Vina d.o.o., vl. Mato Violić, 20244 Potomje,tel.: 020 742-393 Vina Miličić d.o.o., 20244 Potomje, tel.: 020 416-773 Poljanić Goranko, 20243 Kuna, Pijavičino, tel.: 020 742-050 Lučić Eljmar, 20243 Pijavičino Madirazza d.o.o., 20244 Potomje, tel.: 020 742-016 Violić Ivo, Indian, 20250 Orebić, J.b.Jelačića96A Matković Petar, 20244 Potomje, Gruda 5, tel.:020 742-201 Vila mora d.o.o., za proizv., trg i uslugu, 20242 Donja Banda, Zakotorac 8, tel.: 020 742-322 i fax: 020 742 518 Violić Niko, 20244 Potomje, tel.: 020 742-185 Radović Antun, 21000 Split, Barakovićeva 18, tel.: 020 742-186 fax: 021 531-503 Postir d.o.o., 20244 Potomje ... Postup je ime ograničenog položaja u pelješkom vinogorju (što se nalazi u podregiji Srednja i južna Dalmacija) i ime zaštićenog vrhunskog vina. Na položaju Postup i na površini od oko 50 ha vinograda, u dobroj se godini proizvede oko 3.400 do 4.000 dt grožđa (a uz randman od najviše 60 %), oko 2.400 hl vrhunskog vina postup. Naime, dobra je ona godina u kojoj zbog specifičnih mikroklimatskih uvjeta dio grožđa sorte plavac mali crni koja se uzgaja na ovom položaju (a jednako tako i na položaju zvanom Dingač) prijeđe u stanje prezrelosti, tako da najmanje oko 30 % bobica bude u stanju suška, čime se poveća šećer i stvore mnogi drugi sastojci od značajnosti za kakvoću budućega vina. Vino postup karakterizira visok sadržaj etanola (nerijetko i više od 14 % vol.) i suhog ekstrakta (kojega se sadržaj kreće više od 30 g/l). Vino ima boju ljubičasto-tamnocrvenu s modrim refleksima, ugodnu i samo tom vinu svojstvenu aromu i bouquet. Postup je na tržištu oduvjek bilo cijenjeno vino, o čemu govori i podatak da je prodavano i do četiri puta skuplje (8 forinti) od cijene što su je postizala druga dalmatinska crna vina. Nakon donošenja ZOV-a, Postup je drugo (odmah nakon dingača) po redu zaštićeno vrhunsko vino kod nas (1967.). Vrhunsko vino postup s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla proizvodi i stavlja u promet Udruga vinogradara i vinara Postup, u kojoj su registrirani slijedeći vinogradari i vinari: Antunović Mato, 20247 Žuljana, Kraj 65 Bubrig Nikša (Villa mora d.o.o.), Ladislav Kangjera (Philip vina d.o.o.), Mrgudić Marija (Mokalo d.o.o. - Postup Mare), E-mail: bmrgudić@gmail.com, telefon 020 742 370, www.mokalo.hr PZ Dingač, polj. zadruga i vinarija, 20244 Potomje, Potomje b.b. tel.; 020 742-010, fax: 020 742-019, PZ Postup - Istravino d.d., proizvodnja i promet pića, 51000 Rijeka, Tome Strižića 8 Roso Nada i Tomašević Joško. Uz navedene osobe i tvrtke, proizvodnjom grožđa (plavac mali crni) na ograničenom vinogradarskom položaju Postup koji je dio pelješkog vinogorja (podregija Srednja i južna Dalmacija), bavi se još četrdeset i dvoje kooperanta. ... https://plavakamenica.hr/2019/01/03/novi-decanter-objavio-je-listu-najboljih-crnih-vina-na-balkanu-evo-kako-su-prosla-hrvatska-vina/ ... ... https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/monetarna-politika/tecajna-lista/tecajna-lista ... How much does it cost to make great wine? https://www.jancisrobinson.com/articles/how-much-does-it-cost-to-make-great-wine ...

evo jos jedan prilog za buduci topic o vinima. "Negde sve to i nije daleko od istine, jer je etimologija reči somelijer poprilčno zanimljiva i nema velike veze sa onim čime se oni danas bave. Sama reč sommelier ima korene u latinskom jeziku, gde je reč sagma označavala natovareno sedlo. Kasnije u starom francuskom somijer (sommier) je označavao natovarenu životinju, najčešće magarca, da bi to do srednjeg veka u Francuskoj preraslo u soumijer (soumilier), što su bili sudski činovnici koji su bili zaduženi za transport kraljevskih tovara. Ovo je prva veza somelijera i vina jer su ona nesumnjivo imala veliku ulogu u tim kraljevskim dobrima. Danas je sve to evoluiralo do reči somelijer (sommelier). Uloga somelijera kroz istoriju veoma je prozaična, a vodi nas u Francusku XV veka. Ukoliko je neko hteo da poseduje tu titulu trebao je samo da plati određenu svotu novca plemiću ili kralju, a za uzvrat je imao pravo da vodi računa o nabavci i transportu kraljevskih tovara, tada nazivanim some (somme). Ubrzo im je međutim francuski kralj Luj XIV “natovario“ i nove dužnost. Za vreme vladavine “Kralja Sunca” oni su pored brige o tovarima, u kraljevskoj palati za vreme večere bili zaduženi za postavku stola i izbor vina. Pre nego što su kralj i plemići otpočeli večeru somelijer je morao da proba vino kako bi utvrdio da ga transport nije pokvario. Međutim to je samo bio loš izgovor, jer se kralj zapravo plašio trovanja i nije bio voljan da prvi proba vino. Ovaj ritual se održao i u doba manje popularnih monarha, posao somelijera je znao da bude opasan i veoma kratak. Sve do današnjih dana ovaj čin degustacije je ostao sastavni deo “teatra“. Danas somelijere najčešće vidimo u takozvanim fajn dajning restoranima. Do ovoga je došlo jer u želji da povećaju luksuznost svojih restorana kvalitetnim izborom vina, morali su imati osobu koja svojim znanjem i sposobnošću može da odgovori brojnim zahtevima koji se postave pred nju, od kontrole ležanja vina, preko kreiranja vinske karte, pa do preporuke vina gostu. Tako su somelijeri od pokusnih kunića kraljeva i plemića evoluirali do ljudi u sakoima i kravatama za 'svega' nekoliko vekova."

kada sam rekao da vecina ljudi ne razlikuje crno od bijelog vina, mislio sam na test sa povezom preko ociju. medjutim, na onom popisu "odlicnih jugoslavenskih vina" nalazi se Dingac iz 1985. koji izgledom (dakle vizualno) spada u bijela, a ne crna vina. evo (moguceg) objasnjenja: Glavni prirodni konzervansi u crvenom vinu su polifenoli. Tijekom starenja vina u boci oni reagiraju sa pigmentima i kiselinama te stvaraju nove spojeve. Neki od tih spojeva ostaju absorbirani u vinu "podižući" njegov okus, dok se ostali talože na dnu boce u obliku taloga ili sedimenta. Ovaj proces rezultira destrukcijom pigmenta te crveno vino finalno gubi boju. http://www.vinogradarstvo.hr/vinarstvo/podrumarstvo/423-vino-i-starenje-2 pronasao sam na netu jos jedan Dingac iz 1985, sa bolje ocuvanom etiketom (karakteristicnim magarcem), medjutim ne vidi se bas najbolje boja vina u boci ... sibensku (autohtonu) plavinu sam tek nedavno otkrio, i postao veliki fan.

nakon II. svjetskog rata postojao je optimizam. nakon ovog posljednjeg nije. kako to objasnjavas? ma tisucu petsto godina minimum. jebes vinograd koji je mladji od cara Dusana. sto starije, i krzljavije, sa sto manje iskoristivog grozdja na trsu i sto vise podrumarskog kemijanja, to bolje vino. vidis kako se Srbin i Francuz dobro razumeju oko "tradicije". mada, da malo vise citas, a malo manjes koristis usklicnike, mogao je u toj tvojoj prici Srbin zajebati Francuza. mogao si mu reci (i pritom za razliku od njega ne slagati) da je koncem 19. stoljeca, u vrijeme kada su sve velike francuske vinske regije temeljito opustosene od filoksere, dakle u to armagedonsko doba za francusko vinogradarstvo, becki Dvor je narucivao, i dunavskim ladjama prevozio, vino iz jednog malenog seoceta na krajnjem sjeveroistoku Srbije. to seoce zove se Rajac, i zbog pjescanog sastava tla u vinogradima, bilo je postedjeno posasti filoksere. ako nisi shvatio ovu pricu o srpskom Asteriksu, evo krace verzije: u cijeloj Francuskoj ne postoji vinograd stariji od 300 150 godina. postoje neznatne iznimke, na nivou statisticke greske, koje samo potvrdjuju pravilo. https://en.wikipedia.org/wiki/Phylloxera ja sam pak vrlo skeptican kad mi netko kaze da je u stanju razlikovati kvalitetno od vrhunskog vina, a da taj netko nije profesionalni vinar ili pak dobro utrenirani sommelier. postoje takvi ogledi i na youtubeu, pa si pogledaj ako te zanima. fakat, vecina ljudi nije u stanju razlikovati bijelo od crnog vina, a kamoli jedan pristojni mali plavac s Korcule od vrhunskog malog plavca s Peljesca. vinski snobizam je poznata (ekonomska) stavka u formiranju cijene vina, i on podrazumijeva upravo ovo o cemu ti pises; veca cijena = bolje vino. i to fercera, posebno kada je prodaja historije i emocija (umjesto vina) u pitanju. medjutim, kalifornijski i australijski vinari (u suradnji sa vrhunskim znanstvenim institutima) dokazali su da proizvodnja vrhunskog vina ne kosta vise od 10 eura po jednoj litri. i hvala im na tome, jer su time zabili glogov kolac u visestoljetni shovenski teror famoznog francuskog terroira. fulao si godinu. u ljeto '90. srbijanski DB organizira teroristicke akcije u Kninu (tzv. balvan revoluciju) i presijeca Hrvatsku napola (u jeku turisticke sezone). tek sljedece godine, iz JNA se pustaju kucama svi slovenski redovni vojnici (u maju 1991.), a posljednja tura rocnika iz Hrvatske u JNA stize, nota bene, u julu 1991. ja sam poznavao decka koji je iz Sibenika poslan na Vukovar u 7. mjesecu 1991. a i dvojicu Osjecana koje je gospodin ratni zlocinac Branimir Glavas (tadasnji sekretar Sekretarijata narodne obrane opcine Osijek) poslao u JNA u vrijeme kada je Osijek vec bio pod granatama. bizarno (i odvratno), ali istinito. ...

upravo su Medjimurci i Varazdinci prvi krenuli sa tzv. privatnim sektorom (obrtima i malim poduzecima) u Jugoslaviji. jos tamo sedamdesetih.

pa dobro, ovo je 23 eura. skuplje nego kod mene. u biti poprilicno skuplje, jer ja mogu identicni Badelov Dingac na akcijama (a one su stalno negdje) kupiti i za 70ak kuna (dakle ispod 10 evra). nema Dingaca u Kanadi (osim u nekim restoranima gdje ja osobno nikada ne bih zalazio) zato sto je to ipak premalena proizvodnja za velika svjetska trzista. cudi me da ga uopce ima i u USofA. u svojim postovima. pogledaj koliko taj usklicnika proizvede po jednom postu.

druze Bane, prvo, ne deri se. nije lepo, a i nije po Pravilniku da se stalno deres. drugo, ne vidim kako postojanje kvalitetnih projekata kojima su Poljaci aplicirali na EU fondove pobija navedenu cinjenicu. i trece, dobila je Poljska nepovratnih sredstava i mimo pretpristupnih i pristupnih fondova. bas kao sto je dobila i Srbija. samo puno puno vise. ljubav tu nema ulogu, samo interes. ekonomski interes.

pa i dobila je daleko najvise love iz EU. vise od 100 milijardi eura. i neka je. bez te love i bez institucionalne podrske EU izvlacili bi se iz sovjetskog tipa komunizma 150 godina. ... da se vratim na konkretnu temu. bilo je dobrih firmi (kao sto je bilo i pametnih i sposobnih pojedinaca) u SFRJ. neke smo ovdje i nabrojali. medjutim, one su bile dobre unatoc politickom i ekonomskom sustavu, a ne zbog njega. one pak firme koje su bile klasican proizvod socijalistickog sistema, nisu imale sansu na otvorenom trzistu. ...

Dunav je itekako ukrocen, jos u 19. stoljecu. tu je dovoljno pogledati danasnju granicnu liniju izmedju Srbije i Hrvatske, koja prati stari, neukroceni tok Dunava. danas se ti dijelovi nazivaju dunavci / stari Dunavi, itd. no tuda je nekada tekla matica rijeke. Sava je nazalost vecim dijelom neregulirana, i to je poveci problem (lose balkanske politike). divlje svinje pak savrseno plivaju i preko nabujalog Dunava. imas slucaj od prije neku godinu, kada je granicna policija kod Aljmasa (usce Drave u Dunav) htjela spasiti dva mala prasica iz nabujale rijeke, pa ih je mama divlja svinja tako naprasila (iz vode!) da im je ostetila brod i prisilila ih na uzmak.

nisi. bilo je tamo i 12-13 godisnjaka. https://forum.b92.net/topic/59448-rastko-pocesta/page-1

ovo s tvog linka je polusuho, i neki kive barik. ja tako sta nikada ne bih kupio ni da mu je cijena 1 euro. ... hoces vrhunski Dingac u Beogradu? izvoli: https://www.idea.rs/online//#!/products/60049772/dingac-50-vrhunsko-vino-0-75l

u plavim kutijama od kosulja. eto kako je Hercegovac postajao intelektualac. dodjes u Zagreb sa svercovanim duhanom, prodas ga, kupis kosulju, uclanis se u Partiju, i postanes gradonacelnik. https://hr.wikipedia.org/wiki/Milan_Bandić

na stranu sad što ova lista uistinu djeluje kao neki SSSR hororac (pogledaj samo na šta te etikete liče), međutim nije spomenuta Kutjevačka vinarija. a kada govorimo o odličnim vinima, upravo je Kutjevo sa svojim vrhunskim bijelim vinima jedino imalo izvoz na Zapad. ... košta taman koliko je neko spreman platiti za njega. mada ja nisam čuo da je netko platio baš 200 eura. dakle ni za ferragosto, u špici turističke sezone, kada se po lokalnim pjacama u Dalmaciji uistinu svašta (urnebesno) događa. inače, standardna cijena butelje Dingača i Postupa u Osijeku i Zagrebu je 15-20 eura. mada se vrlo lako mogu pronaći i za 10 eura. razlika u odnosu na period socijalizma je u tome što danas ima nekoliko vinarija koje proizvode Dingač i Postup. prije je to bio samo Badel. ... Slavonija i Srijem su svojim povratkom na crna vina napravili poveliki skok u kvaliteti vinske karte ovog dijela Evrope. posebno ako govorimo o Erdutskom (daljskom) i Đakovačkom (Mandićevac) vinogorju. u socijalizmu je Baranja bila određena za proizvodnju crnog, a Slavonija i Srijem za proizvodnju bijelog vina, s naglaskom na masovnu proizvodnju vusrane graševine (talijanskog rizlinga). takva imbecilna politika trajala je 45 godina, a posljedice se osjećaju i danas, posebno u vinskoj (ne)kulturi lokalnog stanovništva. ...

https://www.boredpanda.com/funny-tombstones-epitaphs/?utm_source=google&utm_medium=organic&utm_campaign=organic

e bravo, tih MEM silver se sjecam. mada se nikada nisam pitao ko to proizvodi. a za ovu firmu sto ju Kronos spominje, znao sam da proizvode nozeve, ali ne i zilete.

btw. ko je u SFRJ proizvodio žilete?

onima koji maraton nisu nikada trcali, a planiraju ga po prvi put trcati bas sad u ljeto, dakle po najvisim temperaturama, savjetovao bih barem jedan situacioni trening pod vedrim nebom, recimo od 12h pa do 15h. ja sam jucer ishodao po najgorem suncu 12 km, bez daska vjetra i hlada, i mislio sam na trenutke da je to to, the end, ostajem tamo vjecno. 100 metara = 1 kilometar, 1 kilometar = 10 kilometara, izvana konstantno goris, a iznutra lagano gubis volju za zivotom. dva sata cistog / nepatvorenog pakla. na takav +30C uzas ispod direktnog sunca svaki bi maratonac morao biti i fizicki i psihicki pripremljen.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivica_Čuljak

Skoraj raj si ti Gorenjska, sive gore in zelene reke. Tu življenje skriva svoj zaklad, stara si kot sonce, mlajša kot pomlad. Siva pot vodi me, kamor hoče srce. Na Gorenjsko, kjer gore so, vodi me siva pot... http://www.radiomuseum-croatia.com/new/images/Radio_industrija_Zagreb_RIZ.pdf

zaboravih reci (mada vidim da je Barakuda vec spominjao), i Drava i Dunav su dobrano narasli, tako da je dunavsko-dravska voda preplavila citav Kopacki rit. u teoriji, voda u ritu koja je najblize nasipu, a najdalje od matice rijeka (zracnom linijom to bude i 10ak kilometara), dobra je za pice. zato sto ju mocvara malo pomalo isfiltrira. no to je samo teorija, nisam probao nikada u praksi. mada sam jucer bio u iskusenju da se bacim sa nasipa u vodu i popijem i Dravu i Dunav i sve njihove pritoke zajedno.

ja opet u potrazi za vrbovacama po Baranji. sta ces, uporan ja. medjutim ovoga puta ne biciklom, vec pjehe, tj. nordijskim hodanjem. htio sam, naime, isprobati (i razgaziti) nove ultralight waterproof gojzerice. krenio u 5h dosao u 16h, odvalio 44.4km. plan je bio 20ak, al eto, malo pomalo... (tako je to kad trazis vrbovace u Baranji). pronasao 1 (slovima jednu) vrbovacu, i to na posve bizarnom mjestu (izmedju dasaka na turistickoj shetnici u Kopackom ritu), a i ta jedna je bila tek beba, i vec narancasta (prestara). nema veze. umjesto vrbovaca, pronadjoh (vec) zrele dudove, cudnovato lijepo poljsko cvijece, lopoce, lokvanje, puno, puno komaraca i raznoraznih bubica u hladu, i sunce, koje me skoro dokrajcilo. posljednjih 12 km po nasipu nisam se imao gdje sakriti od pakla odozgo (i lijevo i desno od nasipa su minska polja), tako da sam usprkos visokoj temperaturi u zraku morao navuci suskavac, da me bas totalno ne isprzi. u ta dva posljednja paklena sata vjetar (koji u takvim situacijama zna biti spas) je pirnio tocno triput, svaki put po 10ak sekundi (kao da me namjerno zahebava). kad sam konacno dosao do bicikla, tj. do pocetne tocke moje kruzne ture, na termometru je stajalo 42C. ultralight (300 grama) waterproof gojzerice su se pokazale ok. prva 3 sata hoda bilo je po mokroj travi (rosa), sto je fakticki kao da hodas u vodi, i stvarno ne propustaju. a i puno je lakse u njima hodati nego u standardnim planinarskim, koje su skoro tri puta teze. stigao na koncu kuci u 16.30h, javio supruzi da sam ziv, otusirao se, i otisao malo prileci jer se nisam osjecao bas najbolje. probudio se maloprije, tj. u 4h ujutro. osim malo (standardnih) bolova u meniskusima, crvenog nosa i spaljenih podlaktica, sve ostalo je ok. u biti, imao sam vise srece nego pameti. sa ljetnim suncem nije se igrati.