Vjekoslav

izgleda je u ovom sustina problema. oprosti, ali taj "nas znacaj" bio je upravo epski prenapuhan. nije li, konacno, u 21. stoljecu, doslo vrijeme da se okrenemo vlastitom (individualnom) znacaju?

"No najveću nevolju čini to što srpski narod nema državu kao što je imaju svi ostali narodi. Istina, u prvom članu Ustav SR Srbije sadrži odredbu da je Srbija država, ali se neizbežno postavlja pitanje kakva je to država koja se proglašava nenadležnom na sopstvenoj teritoriji i koja nema na raspolaganju sredstva da zavede red na jednom delu svog područja, da obezbedi ličnu i imovinsku sigurnost svojih građana, da stane na put genocidu na Kosovu i zaustavi preseljenje Srba sa vekovnih ognjišta. Takav položaj pokazuje političku diskriminaciju prema Srbiji, pogotovo ako se ima u vidu da joj je ustav SFRJ nametnuo unutrašnju federalizaciju kao trajan izvor konflikata između Uže Srbije i pokrajina. Agresivni albanski nacionalizam na Kosovu ne može se suzbiti ako Srbija ne prestane biti jedina republika čije unutrašnje odnose uređuju drugi." + "Izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su danas. Rešenje njihovog nacionalnog položaja nameće se kao prvorazredno političko pitanje. Ukoliko se rešenja ne pronađu, posledice mogu biti višestruko štetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj već i po čitavu Jugoslaviju." https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/memorandum sanu.pdf eto, ja bih podsjetio kako je sve pocelo. i to u paketu sa dolaskom Milosevica na vlast i beogradskim forsiranjem mitova o Jasenovcu, gdje se brojka ubijenih Srba u Jasenovcu tih osamdesetih popela na fascinantnih 1 000 000, dakle izjednacila sa ukupnim brojem zrtava u Jugoslaviji u II. svjetskom ratu. fakat, takva brojka je pratila (ekonomsku) inflaciju. sto se sve kasnije desavalo, i to na podrucju cijele Jugoslavije, i kako je to na koncu sve zavrsilo, valjda svi ovdje prisutni znaju. ako ne znaju, ja cu zamoliti Glenna za jedan kraci, faktografski prilog na vrhu ovog topica. dakle pocelo je jednom odvratnom, eticki i intelektualno posve neodrzivom, skaradnom, laznom, i prije svega, svjetonazorsko-ideoloskom slikom "realnog stanja", a onda, naravno, i "brigom". brigom koga / cega? brigom tzv. narodne elite. brigom za koga / sto? brigom za tzv. vlastiti narod. hajdemo, na trenutak (a sto je jedan trenutak u historiji, pitam ja vas) pogledati tko su bili brizni autori tog teksta o genocidu na Kosovu i neizdrzivoj ugrozenosti Srba u Hrvatskoj 1986. godine. i kako su to oni, na koncu, prosli u svojim napacenim srpskim zivotima. da li im je, mozda, zafalila dlaka s glave? da li su oni osobno bili zrtve tog famoznog genocida na Kosovu osamdesetih? da ih nije mozda devedesetih UCK uhvatila, mucila i pobila? HV, eventualno? Glavaseva "pristapska ceta"? da nisu oni mozda osobno postali zrtve martovskog divljanja / progona? kako je moguce da su sva ta sranja oni tako fucking lijepo prezivjeli?! za razliku od npr. Srba u mom gradu, za koje je fakat cudo da je bilo tko od njih na koncu i izvukao zivu glavu, obzirom na 4 godine zivota pod "bratskim" granatama sa jedne, i divljanjem Glavaseve "pristapske cete" sa druge strane. kada se kaze narod, uvijek bi se trebalo upitati - a sto definira taj konkretan narod? ako je to pretpoliticka kultura / svjetonazor / ideologija, a u ovom slucaju jeste; dakle ako se radi o identitetu zasnovanom na vekovnoj ugrozenosti, inventivnom i mastovitom laganju, utatajskom inatu, epskom ratovanju i visestoljetnoj hajduciji koja vise od svih svojih vjekovnih neprijatelja prezire rad i porezni obrazac; ako se dakle radi o kulturi i svjetonazoru koji s apsolutnim gadjenjem odbacuju bilo kakav oblik individualne, gradjanske ili pak pravosudne odgovornosti, kako je onda uopce moguce cak i pretpostaviti da ce tako definiran narod biti u stanju kaznjavati svoje zlocince? kako, ako su takvom narodu zlocinci, po definiciji, epski heroji? kako, ako je takvom narodu rat i neimastina, a ne mir i blagostanje, prirodno stanje? kako, ako takav do zla boga epski narod uporno odbija civilizacijske norme danasnje Evropske unije, dakle jednog, po prvi puta u povijesti, uspjesnog mirovnog projekta na krvavom evropskom tlu? ... posljednjih 30 godina kristalno je jasno pokazalo, i dokazalo, da se "spominjanjem zrtava iz vlastitog naroda" trebaju baviti iskljucivo oni koji su uistinu, dakle posve osobno, bili zrtve. ergo svjedoci u prvom, ili eventualno (ako prvog vise nema) u drugom licu. zatim se pokazalo, i dokazalo, da se spominjanjem zrtava treba baviti Haag, a onda i domace pravosudje i sudstvo, koje je na koncu ipak ostvarilo / ostvaruje neke pozitivne rezultate, i to UNATOČ freneticnom otporu "vlastitog naroda". pokazao je to (i mali milijun puta) dokazao hrvatski narod, u svom vjekovnom sukobu sa Hagom, domacim pravosudjem i sudstvom. pokazao je to (i mali milijun puta) dokazao i srpski narod, u svom vekovnom sukobu sa Hagom, domacim pravosudjem i sudstvom. pokazuje to, na koncu konca, i albanski narod na Kosovu (pazi cuda!). i na koncu da zakljucim. ne, ja uistinu ne mislim da je gore citirani, dakle etnicki obrazac podsjecanja na zrtve dobar obrazac. ja mislim da takav obrazac, nuzno, i u teoriji, i u praksi, proizvodi samo nove zrtve. ...

Zadar, Govor zadarskih Arbanasa (Arbanaški govor) Oznaka dobra: Z-4845 Pravni status: zaštićeno kulturno dobro Vrsta: nematerijalno kulturno dobro Klasifikacija: usmena predaja, izričaji i jezik UNESCO zaštita: ne Smještaj Adresa: - Mjesto: Zadar Općina/grad: ZADAR Županija: Zadarska Nadležni konzervatorski odjel Naziv: Konzervatorski odjel u Zadru Adresa: I. Smiljanića 3, 23000 Zadar Telefon: 023/ 211-129 Email: [email protected] Vrijeme nastanka: - Autori: - Opis dobra Govor zadarskih Arbanasa (Arbanaški govor) pripada gegskom narječu albanskog jezika, samostalne grane indoeuropske jezične porodice. Osobite jezične crte, koje ga odvajaju od ostalih govora toga narječja, duguje svojoj izoliranosti od matičnog narječja te jezičnom okolišu u kojem se razvija skoro tri stoljeća. Predci današnjih govornika arbanaškoga govora preselili su se u 18. stoljeću s obala Skadarskog jezera u zadarsku okolicu gdje ih je dočekao hrvatski, čakavski i romanski jezični utjecaj. Unutarnji razvoj i izvanjski utjecaj doprinjeli su posebnosti arbanaškog govora. Arbanasi su naselje u jugoistočnom dijelu zadarskog poluotoka, danas dio Zadra. ... Podrijetlo i prve dvije seobe Zadarski Arbanasi doselili su se iz svog zavičaja u okolici Skadarskog jezera u grad Zadar 1726. godine, kada je nastalo današnje naselje. Iako se zasluga za doseljenje Arbanasa u Zadar danas uglavnom pripisuje tadašnjem zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, njihovo doseljavanje uvelike je planirala i pomagala Mletačka Republika s namjerom oživljavanja Dalmacije, posebice opustošenog zadarskog zaleđa. Prema predaji Arbanasi potječu iz regije Šestana[1] i to iz tri različita sela: Šestani, Briska i Livari/Dobreci. Prvi sačuvani zapis o seobi arbanaških obitelji s ukupno 56 osoba, koje su izbjegle pred Turcima, nastao je dana 23. ožujka 1726. godine. Prva skupina izbjeglica stigla je u Kaštel Lastvu (današnji Petrovac na Moru), pa potom prebačena u Kaštel Novi (današnji Herceg Novi). Pored njih, svoj zavičaj napustilo je još 28 obitelji koje je u zbijegu spriječilo nevrijeme, no i one su desetak dana kasnije uspješno prebačene u Kaštel Novi. Pretpostavlja se da su prva i druga skupina Arbanasa stigle u Zadar od 10.-31. svibnja 1726.godine. Prvu seobu Arbanasa u Zadar predvodila su dva brata Petani. Obitelji koje su u Zadar doseljene u prvoj seobi su: Luca d'Andrea Gezghenovich, Nicolo di Luca Marghicevich, Nicolo d'Andrea Gasparovich, Giovanni d'Andrea Gezghenovich, Pere di Marco, Prem Vuca Marghicevich, Paolo Giech Marghicevich, Giech Prend Marghicevich, Giech Pepa Marghicevich, Marco Discialo Marghicevich, Prenz Prema Marghicevich, Petar Vuca Gianova, Nico Matessich, Luca Prend, Boso Nico Smira, Stanica Gielencovich, Visco Gielencovich, Lech Pero Marghicevich i Luca Lucich. Mletačka Republika novim je doseljenicima dodijelila zemlju na području današnjeg Zemunika, gdje se trebalo oformiti novo naselje s već sagrađenih 15-tak kuća, hrvatskog naziva Erizzovo selo po tadašnjem mletačkom providuru Nicoli Erizzu. Međutim, zadarski kanonik i veleposjednik don Ivan Grisogono par je mjeseci kasnije za izgradnju novog naselja ustupio svoju zemlju u blizini lazareta Svetog Marka. Tako je na mjestu današnjeg naselja Arbanasi osnovano novo naselje Borgo Erizzo ili «Erizzovo predgrađe», o čemu svjedoči najstariji zapis od 15. kolovoza 1726. godine. Zemlja u Zemuniku ostala je i dalje u posjedu Arbanasa. Treća seoba U međuvremenu u Zadar pristižu manje skupine novih doseljenika, koje se počinju nazivati po zanimanju njihovog starješine (kotlari), pa tako nastaje i prezime Kotlar. Treća velika seoba uslijedila je sedam godina kasnije 1733. godine, a glavni organizator zbijega ponovno je nadbiskup Vicko Zmajević. Skupina Arbanasa napustila je svoj zavičaj i preko Kotora, kopnom ili morem, stigla do današnjeg Herceg Novog. Tu su se privremeno nastanili dok ih mletački providur nije otpremio u Zadar. Isprava od 11. ožujka 1735. govori o 199 «duša», prezimena Vlagdan, Nichin, Luco, Prendi, Tamartinovich, Mazia, Andre, Popovich,Bitri ... Mletačka Republika primila ih je pod svoje okrilje i nastanila ih u predgrađu Zadra. Obitelji iz treće seobe su: Nicolo Andre, Crasto Covac, Marco Giocca, Giocca Gionon, Giocca Giuchin, Stjepo Gjuri, Stiepo Luco, Prento Kneunichi, Lecca Marco, Prento Marcov, Paolo Marussich, Mar Mazia, Marco Nicadobrez, Pema Nichin, Nicolo Pantov, Marco Pertu, Frane Popovich, Paolo Prendi, Nicola Rose, Rado Ruco, Gen Sperc, Prento Stani, Vuco Tamartinovich, Vuksa Tancovich, Pietro Tioba, Andrea Toma, Capitano Nicolo Vlagdan i Jovan Vucin. Crkva Gospe Loretske u Arbanasima Nadbiskup Vicko Zmajević o svom trošku gradi i crkvu Gospe Loretske te župni dvor. Crkva se počela graditi 1734., a dovršena je 1737. godine. Od naseljenja u Zadru Arbanasi štuju Majku Božju Loretsku – Gospu Loretsku, Zonja Jon kako je zovu, koja je njihova nebeska zaštitnica. Don Mijo Ćurković, župnik u Diklu, u brošuri tiskanoj 1922. godine piše: »Po nekim znakovima, treba držati da nijesu živjeli pri morskom kraju, jer ni dandanas, iako ih more oplakuje sa svih strana, nemaju riječi da označe arbanaškim jezikom ma kakovu ribu. Sve je hrvatski: manula, špar, glavoč, agač, tunjevina ... Dakle, došli su iz slatkovodnog podneblja, u kraj koji je obilovao vrsnim ribarima. Po predaji, uzrok seljenja bio je taj što bi Turci bili oskrvnuli kršćanskih djevojaka, a Arbanasi da se osvete ovom obeščašćenju, bili bi ih poklali noću, zapalili im sela, te pred strahom novoga, a i gorega zla, pobjegli iz svoje postojbine.« Uglavnom, već 1749. Arbanasi su u Zadru radili kao zidari, otvarali su krčme i preprodavali hranu kupljenu od stanovništva zadarskog zaleđa. Mletački providur Michelli izdao je strogu naredbu protiv kupovine i preprodaje, prijeteći Arbanasima globama, zatvorom i gubitkom robe. Ipak, Mletačka Republika je s namjerom daljnjeg poticanja gospodarstva mjesta osnovala tvornicu za tkanje vreća u koje se zamatao duhan koji se u to doba uzgajao u Grbama kod Nina. Zanimljivo je i to što prije dolaska Arbanasa, u okolici Zadra nije bilo kukuruznih polja. Arbanasi su prvi uveli sijanje kukuruza, velike površine u kršu su pretvarali u vinograde, oranice i maslinike. Čak dvije trećine njihove zemlje bile su pod vinogradima. Kasnije su u karavanama prodavali vino u unutrašnjosti mletačke Dalmacije. ... ... p.s. https://forum.b92.net/topic/49617-istorija-kosova-do-2000-godine/page-170#entry2961656

Životopis Sergio Endrigo rođen je 1933. godine u Puli, gdje mu je otac radio kao klesar. Otac mu umire kada je Sergiu bilo šest godina, a 1947., zajedno s brojnim istarskim Talijanima, odlazi s majkom iz Pule u Italiju, gdje gradi zapaženu kantautorsku karijeru. Premda je od 1965. navraćao u Hrvatsku te održavao koncerte, u svoju rodnu Pulu se vratio tek 1990. godine na poziv svojeg velikog prijatelja Arsena Dedića. Ostavština Skulptura "Noina arka" nazvana po Endrigovoj pjesmi "L'arca di Noe" o egzodusu pulskih Talijana brodom Toscana u Italiju 1947. postavljena je u pulskom parku nadomak Arene u čast na kantautora.[1]

.... «Un volo di gabbiani telecomandatie una spiaggia di conchiglie mortenella notte una stella d'acciaio confonde il marinaioStrisce bianche nel cielo azzurroper incantare e far sognare i bambinila luna è piena di bandiere senza ventoche fatica essere uomini» .... ..

ne mogu djeca biti fasisti. te ulice nisu spomenik fasizmu, vec sjecanju na krajeve odakle su ti ljudi dosli. Fertilia je kao jedno od Mussolinijevih "novih gradova" zamisljena u doba talijanskog fasizma (gdje je predvidjena kolonizacija Talijana iz Ferrare), medjutim 1947. godine talijanski fasizam je bio porazen, fasisti su bili ili streljani ili pobacani u fojbe ili osudjeni na robije, a u Fertiliu, tada pustu i malaricnu, stizu izbjeglice pokupljene duz jadranske obale, od Istre do Zadra i Splita. ovo je topic o kolonizacijama i seobama, i na njemu treba biti mjesta i za talijanske esule, svidjalo se to tebi ili ne. Storia[modifica | modifica wikitesto] La trasformazione del territorio paludoso della Nurra inizia già verso la fine dell'Ottocento con la bonifica della laguna costiera del Calich grazie all'opera dei detenuti del vicino carcere di Alghero e della colonia penale di Cuguttu. L'opera prosegue nel 1927 con la costruzione del Villaggio Calik su progetto di Pier Luigi Carloni. Il borgo di Fertilia nasce ufficialmente l'8 marzo 1936 con la posa della prima pietra della chiesa parrocchiale, ad opera dell'Ente Ferrarese di Colonizzazione, istituito dal presidente del Consiglio Benito Mussolini il 7 ottobre 1933 per dare una risposta alla popolazione in eccesso della Provincia di Ferrara e diminuire le tensioni sociali. Dopo i primi arrivi di emigrati ferraresi, lo scoppio della Seconda guerra mondiale paralizzò di fatto l'opera di colonizzazione, tanto che la maggior parte degli edifici rimase di fatto inutilizzata. Nel dopoguerra sarebbero invece stati gli esuli di Istria e Dalmazia a popolare la borgata, diventando un microcosmo vicino a quello catalanofono di Alghero.[1] Ereditando la tradizione veneta dei nuovi arrivati, la borgata è stata dedicata a San Marco e ivi campeggia un leone alato suo simbolo, proprio al centro del belvedere. Particolarità della borgata è che tutte le vie e le piazze richiamano luoghi o avvenimenti storici del Veneto e della Venezia Giulia.

https://goo.gl/maps/3aCYSWnKqGTaJGFm8 via Zara (zadarska ulica), via Parenzo (porečka ulica), via Orsera (vrsarska ulica), via Dalmazia (dalmatinska ulica), via Spalato (splitska ulica), via Fiume (riječka ulica), via Pola (pulska ulica), via dell'Istria (istarska ulica), via Cherso (creska ulica), lungomare Rovigno (rovinjska promenada), ... ...

https://www.lektire.rs/jazavac-pred-sudom-petar-kocic/

... nista od trcanja ili stepenica za mene, nazuljao sam (medijalni) meniskus na desnom koljenu. zafrkava i kad potegnem jace desnom pedalom na bicu, a ponekad strecne i kod obicne setnje. a moram se cuvati za planinarenje sljedeci vikend. tako da odmaram, plivam skoro svaki dan i vjezbam kvadriceps (prije spavanja dok lezim i citam Veliku povijest Madjarske). da je moguce, isao bih i na posao i u trgovinu plivanjem, ko na Tajlandu. inace, temperature prosli tjedan bas i nisu bile za trcanje, preko dana nagura na +34C, pa dok cekas da se malkic spusti, prodje i ponoc. danas je pala kisa, tako da je konacno osvjezilo.

pa i za ošajdarene prevode. František (inače Čeh, a ne Poljak) napiše južnoslavenski narodi, a Ilija prevede kao narodi srpski. čak su i prva pravila o četnikovanju stigla u Srbiju iz poljske emigracije. originalno dakle pravljena za oružanu borbu protiv Rusije (a ne Amerike). https://www.docdroid.net/jF9hxDd/pravila-o-cetnickoj-vojni-matija-ban.pdf#page=4 misliti malo o tome kad se šeće Banovim brdom na Čukarici.

el mora i ovdje isključivo o Srbima, ili se može malo i šarati?

http://www.matica.hr/vijenac/167/knjizevno-i-kulturno-djelovanje-franjevaca-u-bosni-i-hercegovini-od-13-20-stoljeca-17772/

bogami nece. odbio Papa Franjo pozlatiti solunskog dobrovoljca. ma Franjo je cool, pravi drug i komunista. https://www.index.hr/vijesti/clanak/papa-franjo-je-izjavom-o-stepincu-izazvao-bujicu-mrznje-hrvata-katolika/2084022.aspx sto si ti toliko neurozan? pa naravno da je istorijska cinjenica. https://sh.wikipedia.org/wiki/Kolonizacija_Kosova

ma u pravu si, malkic je otislo u sirinu. cek samo jos ovaj (zanimljivi) detalj na temu kolonizacija Kosova, i obecajem necu vise. dakle, Krlezu su 1912.-1913. dvaput hapsili i dvaput sutnuli iz Srbije. a el znate koga nisu sutnuli, vec ga prihvatili kao dobrovoljca? kako se zvao ovaj mladic?

Prema autoriziranim biografijama i vlastitim iskazima, Krleža je pred prvi i tijekom drugoga balkanskog rata bježao iz vojne akademije Ludovika u Budimpešti u Srbiju s namjerom da se kao dobrovoljac priključi srpskoj vojsci. Na srpskoj strani borilo se u tim ratovima više stotina srpskih i hrvatskih dobrovoljaca iz Austro-Ugarske, no srpske vlasti su u oba slučaja odbile Krležu kao sumnjivoga. Tako se u ljeto 1913. razočaran vratio u Zagreb, isključen iz svih vojnih učilišta. http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1271 p.s. drugi puta je stigao cak do Skoplja (gdje se nalazila srpska vojska), medjutim, uhapsili su ga, optuzili da je K.u.K. spijun, i prebacili u Beograd. iz Beograda bjezi u Zemun, gdje ga pak hapse austrougarske vlasti, ovaj put pod optuzbom da je srpski spijun. i tu definitivno zavrsava njegova vojna karijera. a bio je odlican pitomac. ..

Procjena vlastitih vrijednosti u prostoru i u vremenu treba da postane glavnim motivom enciklopedijskih razmatranja. Paralela između "Laže i paralaže" 1834. i "Revizora" 1836. Njegoševa koncepcija pjesnički odražava u "Gorskom vijencu" čisto sedamnaesto stoljeće; da su te pjesničke parole mogle da se jave snagom žive pjesničke riječi, dokazom je onog fatalnog zakašnjenja u prostoru i u vremenu, koje je do 1941-45. osnovnim motivom naše historije. Ti relikti iz sedamnaestog stoljeća, te sopravvivenze simbolički govore o stanju fakata kod nas: "luna i krst" negiraju se do 1912, a i Mažuranićeva je "Smrt Smail-age" protuturska filipika. Hajdučka beletristika hrvatsko-srpska prošlog stoljeća, poezija od Đure do Vojislava, dramatika: Stanoje Glavaš, Segedinac, Hajduk Stanko itd., do Zajčeva Šubića Zrinskog ili Kukuljevića, do Ive Andrića: turski motivi traju od Fortisa i Lovrićeva plaidoyera o hajduku Sočivici do danas. Od Jana Panonija do Marulića, od Nikole Zrinskog Čakovečkog do Luke Imbrišimovića ili Luke Botića. Paralela sa stanjem Slavonije pod fra Lukom Imbrišimovićem ili Srbije od 1712-1780. Hrvatska 33.000 dimova, Dalmacija 40.000 stanovnika, Čarnojevićeva seoba 30.000 duša. Do srbijanskog ustanka dolazi poslije osamdesetogodišnje austrijske okupacije, kada se raji objasnilo da se može živjeti i bez Turaka. Kako se fascinantan krug turske magije još uvijek nije ugasio u našim svijestima, više od svega govori Njegoš, čije parole još danas ubiru pljesak sa otvorene scene, kao da se u "Gorskom vijencu" govori o neposredno živim političkim problemima, a ne o jednom historijskom motivu na prijelazu iz 17. u 18. stoljece. Kako mi (još uvijek) živimo u magli halucinantnih (upravo) preživjelosti, može nam kao klasičan primjer poslužiti masovni patos, kojim su južnoslovjenske narodne mase doživjele godinu 1912. Odsjaj požara kumanovske bitke prelio se preko čitave naše zemlje od Koruške i Ljubljane do Dubrovnika i od Varaždina i Sv. Andrije Budimskog do solunskih, splitskih i istarskih zidina. Naši ljudi su Balkanski rat godine 1912. osjetili kao plamen historijske buktinje, koja je svojom grimiznom posmrtnom počašću obasjala bezbrojne grobove mrtvih pokoljenja. Može se historijski objektivno ustvrditi da se u milijunima južnoslovjenskih svijesti osjetilo u jednom svečanom trenutku kako se survala ogromna mračna hridina i kako je potrpala tragično jedno poglavlje šeststogodišnjeg stradanja i bijede. To moralnopolitičko jedinstvo južnoslovjenskog medija zapalilo se u obliku naivne omladinske inspiracije, koja je zanijela sve naše kulturne centre od Ljubljane do Zadra i od Zagreba do Sarajeva i Osijeka do romantičnog zanosa kao da smo na pragu trijumfalnih pobjeda oko oslobođenja i ujedinjenja čitavog slavenskog Balkana. Nije se, međutim, ni osušila kumanovska krv, kada je već osam mjeseci kasnije bitka na Bregalnici raznijela kao karteča sve ilirske iluzije o kojima su čitava južnoslovjenska pokoljenja bila uvjerena da predstavljaju elemente našeg narodnog opstanka. U dimu i u požaru bregalničke bitke (jula 1913) mi smo naučili da je cinički makijavelizam malih balkanskih dinastija stvarnost, a partitura Lisinskoga, ilirske fantazmagorije, đakovačka idila ili nostalgija za Prizrenom - da su pusta retorika.[...]Imena: Joakima Vujića (oca srpskog pozorišta), Jovana Sterije Popovića, Sime Milutinovića Sarajlije, Matije Bana, Jovana Subotića, Đure Jakšića, Laze Kostića, Lisinskog, Demetra, Kukuljevića, Freudenreicha, Vukotinovića, Bogovića, Šenoe, pak sve do Ive Vojnovića, Stjepana pl. Miletića, Matavulja, Sremca i Nušića, taj u jednu riječ: ilirskoslavjanoserbski rodoljubivi Pantheon devetnaestog stoljeća, ostao je do danas hermetički nejasnim romantičnim misterijem, a istodobno to je još uvijek idejno shematski model, po kome se formira nacionalna romantična svijest naše suvremene inteligencije. Više od Bukovčeve Zavjese ili od bilo koje sheme Laze Kostića, Đure Jakšića-Molera, ili od kompozicija Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Celestina Medovića ili Kikereca ili Otona Ivekovića, naš prosječni (malograđanski) inteligenat nema u glavi, kada razmišlja o svojoj nacionalnoj svijesti. Ne znači da je takav inteligenat prevladao ovu lažno komponiranu historiju u obliku genre-kompozicija, u onome slučaju, ako nema u glavi niti Paje Jovanovića, Uroša Predića ili Vlaha Bukovca. Ova praznina nije nikakvim dokazom da takav nosilac tzv. nacionalnokulturne svijesti raspolaže uopće nekim pogledima na tu problematiku. Evokacija Alekse Šantića: Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića godine 1903. kao primjer lažnog pathosa, koji je u omladinskim glavama oko balkanskih ratova 1912. poprimio oblik višeg fanatičnog vjerovanja. Ovo omladinsko nacionalističko "vjeruju", odnjegovano Papinijem, Ardengom Sofficijem, Mazzinijem ili Marinettijem može se svrstati u prve simptome predfašističkog buđenja. Ovaj omladinski mentalitet južnoslovjenske predratne omladine podudara se sa programom predratnih poljskih nacionalista socijalističkih, koji su se kao poljski narodnooslobodilački pokret pojavili kao preteče fašizma u legijama Pilsudskoga već godine 1914-1915. Nacionalno-socijalistički pokret austrijskih Ukrajinaca i litvinskih omladinskih grupacija podudara se sa talijansko iredentističkim parolama, poetski izraženima u D'Annunzijevoj megalomaniji. Pokret crnih i smeđih košulja u Italiji i u Münchenu, i pokret probuđenih Madžara javljaju se kao parafraze ovih strujanja sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, da bi kao intelektualno politička kontaminacija djelovali na ponovno osvježenje ovih fašističkih strujanja kod nas: Orjuna, Mlada Jugoslavija, Hanao, Srnao. D'Annunzio i Anti-d'Annunzio, "spremte se spremte četnici", itd., to su bile parole jugoslavenstvujušće Omladine, koja se povampirila u vidovdanskoj etici i u misterijima dinarske rase do karikature rojalističkog cinizma koji je u oblasti kulturnostvaralačkoj ostao jalov do dana svoje propasti. (Miroslav Krleža, 27. januara 1952. u Zagrebu)

Janjevci na Kosovu ili Bosnjaci katolici u Bosni i Hercegovini postaju Hrvati na identican nacin na koji pravoslavci postaju Srbi na prostoru koji je pod Osmanskim carstvom drzala Pecka patrijarsija. to mozda jeste bio cirkus, ali tako je bilo. kako bi uopce izgledala karta etnickih nacija na ovim prostorima bez visestoljetnog djelovanja Vatikana s jedne i Vizantije / Carigrada sa druge? vrag ce ga znati. ali posve sigurno ne ovako kako izgleda danas.

pa zasto, pobogu? nesto nije tocno mozda?

teritorijalnom razvoju drzave prethodio je teritorijalni razvoj srpske nacije, a on u ovom danasnjem obimu ne bi bio moguc bez jurisdikcije Pecke patrijarsije nad pravoslavnom rajom u Osmanskom carstvu, i to na teritoriji prikazanoj na ovoj karti. posebno nakon sto je Pecka patrijarsija postala i zvanicna drzavna institucija Kraljevine Jugoslavije, a pravoslavlje i zvanicna drzavna religija.

a pazi ovo (potrebna je alpinisticka oprema) ... iz vinograda pod nagibom od gotovo 70 posto. ... Josef Umathum je iz Francuske u Austriju doveo praksu fermentacije s peteljkama, jer, objašnjava, “to vinu daje jaču strukturu, sporije sazrijevaju i nisu toliko elegantna, s peteljkama su tanini puno grublji, ali – ako želiš nešto specijalno i ručni rad, onda je fermentacija s peteljkama dobra mogućnost za promjenu stila!” ... https://festivaltraminca.com šteta, fulao sam ga ove godine (prekasno saznao), al sljedeće idem sigurno.

EXIT 2019.: Rekordan broj Hrvata stiže na EXIT, najveće okupljanje mladih u regiji već 19 godina! 16.10.2018. 11:36 Vijesti::Nightlife [15.6.2019.]Ovogodišnji EXIT po gotovo svim parametrima nadmašit će sva prethodna izdanja u dva desetljeća povijesti najvećeg festivala na ovim prostorima. Jedan od rekorda bit će i broj posjetitelja iz zemalja bivše države, koji su se upravo na Exitu prvi put masovno okupili poslije sukoba iz devedesetih godina prošlog stoljeća. U vrijeme kada su učestali pokušaji da se diskreditira svaka društvena aktivnost na polju suradnje i uspostave normalnog suživota u regiji, mladi sa svih strana odgovaraju u svom stilu - konkretnim akcijama. Tako će nakon što je Exitov Sea Star okupio čak 40.000 ljudi krajem svibnja u Umagu, u srpnju ove godine na EXIT doći rekordnih 5.000 gostiju iz Hrvatske. Oni će se kako u publici naći i na jednoj od 40 pozornica i zona širom festivala, koji je i dosad ugostio umjetnike kao što su Josipa Lisac, Hladno pivo, Darko Rundek, Pips, Chips & Videoclips, Damir Urban, Massimo, 2Cellos, Lollobrigida i stotine drugih. Ove godine nije ništa drukčije pa su tu Vojko V, Krankšvester, Krešo Bengalka, Svemirko, ABOP, Kuku$, High5 i mnogi drugi izvođači iz Hrvatske koji će nastupiti pred publikom iz preko 90 zemalja svijeta na Petrovaradinskoj tvrđavi. Kolosalno zdanje iz 18. stoljeća postalo je planetarno slavno zajedno s festivalom, a od ove godine nosit će i neformalno ime "Tvrđava mira" zahvaljujući umjetničkoj instalaciji čuvene Yoko Ono koja je s Exitom uspostavila suradnju iz obostrane želje da udruže snage u mirovnom aktivizmu. Osim Hrvatske, i Slovenija ove godine ruši vlastiti rekord s brojem posjetitelja koji dolaze na EXIT, dok su gosti iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije također pri svojim višegodišnjim, tradicionalno visokim brojkama koje EXIT čine događajem najvećih susreta u našoj regiji. Osnivač Exita Dušan Kovačević kaže da je s festivalima u regiji i razmjenom ljudi iz ovih krajeva doživio nešto što su bili studentski snovi cijelih generacija: "Teško mi je objasniti kako smo se osjećali izolirano jedni od drugih u vrijeme prije Exita. Kao da je neko napravio nešto protiv same prirode, protiv svih ljudi na ovom svijetu, jer je nama mladima u to vrijeme zabranio da se družimo s ljudima koji govore isti jezik, slušaju istu muziku, imaju iste snove. Kada smo se 2001. iz svih dijelova regije okupili na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao da je dio normalnog života opet krenuo teći“. Prvi gosti iz više od 90 zemalja svijeta stižu već početkom srpnja, novosadski hoteli su već tjednim rasprodani, dok je ograničena količina smještaja ostala samo u EXIT kampu i privatnim apartmanima. Na Petrovaradinskoj tvrđavi se uveliko obavljaju radovi na podizanju oko 40 pozornica i zona širom festivalskog prostora, čiji će kapacitet ove godine biti dodatno proširen. Info:http://www.osijek031.com/osijek.php?najava_id=74582#ixzz5qzWzqC94

ako se radi o Attached Files, ne mozes ih vidjeti, jer morao bi biti logiran, a i pitanje je da li su jos na serveru koji je koristio FB92. ako su pak bili okaceni na neki drugi server, onda bi ih trebao vidjeti, u slucaju da su jos zivi.

a mozda je ovo sto si napisao neki pokusaj cinizma / satire? nadam se da jeste.

ocigledno nista nisi shvatio, pa ni implikacije onoga sto si sam napisao. fakat, ti ne shvacas ni sto si napisao u ovom postu, odnosno da li to sto si napisao ide u prilog ili pak pobija tvoju tezu o "samostalnim drzavama u liberalnom svijetu bez granica". oko SKJ, komunizma i Gvozdene zavese vidi sa svojim "samostalnim Vojvodjanima" i njihovim akcijama u obrani SFRJ u Vukovaru, nemoj mene uplitati u tu vasu otuznu pricu.