Ti upro da sam ja upro da to nije tako pod Titom, a garantovano nije bilo tako pod Titom, nego posle Tita, ako cemo tacni da budemo.
Mada je meni dosta preganjanja za to kad je i sta bilo bolje, cenim da je ipak bilo manje grdno nego posle i tu nisam jedini.
U socijalizmu beda nije bila agregat necijeg bogacenja nego stanje stvari koje se pokusavalo smanjiti, kako tako izjednaciti, u kapitalizmu je to normalni derivat - rezervoar radne snage koja mora biti u toj poziciji da bi bila i dalje eksploatisana.
Dakle sustinski siromastvo u socijalizmu i kapitalizmu nisu iste strukturne pojave.
Opet je u pitanju pogresno izjednacavanje necije nesrece s onom koja je sistemski podsticana jer profit se ne deli kao socijalna kategorija, zarade ne mogu da idu vise od onog sto kapitalisti odgovara, kada preracuna svoj obrt.
U socijalizmu se siromastvo siri zarad drustvene ravnoteze i kolektivnog opstanka,postoji privid jednakosti, pa se obara vrednost BDP po glavi stanovnika (naravno ne svima jednako, onima koji imaju visoke klasne pozicije porez ne skida proporcionalno veliki deo kao onima koji imaju manje zarade). Naravno da je tako rasporedjena beda bila opterecenje za sve, narocito proizvodne radnike pa samim tim nije ni moglo biti govora o klasnom blagostanju, a posledicno tome doslo je i do raspada sistema, socijalnih kriza i naravno obracunavanja sa onima koji strajkuju a ciji direktori sede u foteljama i kazu...~strpite se ljudi, svima nam je tesko~.
Bilo bi lepo da kao disktuanti barem napravite razliku kapitalizam-socijalizam u sustinskom smislu dakle u kapitalizmu nema podele profita ona ide nekome u dzep drugome pada zarada u socijalizmu zarada se deli a opterecenje ne ide na one kojima se daje neki deo nego na one koji proizvode..U socijalizmu kolektivna, drustvena svojina,ili drzavna ne dozvoljava da pojedinac uzima ili prisvaja (osim ako ne zloupotrebljava) takvu vrstu zarade a s druge strane takav tip svojine ne podstice ekonomsku efikasnost jer niko nije zainteresovan da vise radi kad ne dobija onoliko koliko stvarno radi, to je neka formula koja zaista vodi u propast...i jeste to slabost socijalisticke privrede, to nije sporno.
Socijalizam nije stvarno pomagao da se beda ukloni ali je nije proizvodi zarad opstanka nego zarad neefikasnosti, tacnije lose preraspodele.
Prekovremeni rad je placan ali je javasluk isao i preko toga.
No dakle i takav on ipak nije bio sustinski uperen protiv svoje osnove opstanka, protiv radne i proizvodne klase niti je isao za povecanjem socijalnih nejednakosti, takav trend je postojao jaci i javljali su se zahtevi za promenom svojine i prisvajanja, kao legitimnog sredstava za takve nove odnose. Kada se pojavi takav problem, svi polako beze od njega i ostavljaju rupu otvorenom...oni koji bi privatno polako osudjuju drustvene nejednakosti , oni koji bi da ga sacuvaju, ne zele da promene svoju poziciju iz koje prisvajaju.
Tu se javljaju sukobi i dolazi do potrebe za promenom sistema.
Legimisanjem novih drustvenih odnosa, ostaju bez sredstava za prisvajanje njegovi nosioci-proizvodjaci, ovi drugi sto zele privatno zajedno sa ovima sto vec prisvajaju kapital ulaze u novu klasu i objedinjuju se zarad odrzavanja svojih pozicija. Tu je kraj, enter za kapitalizam ende za socijalizam. Nema srednjeg resenja u sistemskom smislu, ali se za politicku i socijalnu strukturu sistem ne mora srusiti da bi poceo iznova nego se moze transformisati kroz razlicite oblike privatizacije i kontrolisanog razvlascivanja, sto znaci zakonski, legitimno i pretpostavkama koje formiraju razlicite oblike vlasnistva i dopustaju razvoj konkurencije uz kontrolisano drzavno ucesce, sto naravno ne ide bez muke, ali iz takve istorijske situacije izlazimo i svedoci smo njenih posledica., odnosno znamo da tako nije islo i znamo zasto tako nije moglo. Ovom pricom se to ne moze izmeniti ali se moze razumeti i objasniti.
Jugoslavija se nalazila u koliziji tih procesa a svi znamo da je to nesrecno vreme zavrseno na nesrecan nacin, i ako nije mogla ostati socijalisticka, nije morala dodatno ratom biti razarana, i ako nije mogla ostati zajednica, put transformacije je mogao da bude ekonomski pravno i politicki stabilno i racionalno vodjen i mozda prelazak u taj periferni kapitalizam ne bi bio lak i brz al socijalizam ne bi bio ratom i devastacijom gurnut u propast, nego upravljen u stabilniju raspodelu i drugaciju sebi suprotnu formaciju, bez pljackanja, prodavanja i rastakanja te imovine civilizacijskim naporom podizane a ne samo imovine nego i onih drugih benefita koje je taj sistem uspeo da stvori makar kako i za vecinu ljudi relativno pristupacno (mislim tu naravno na institucionalni sistem obrazovanja, zdravstva i vojnih ustanova, mada ajd da kazemo da nam i to ne treba od socijalizma 😄 ). No svakako su to detalji o kojima ne bih raspravljao, mimo ove poente o promeni.
No naravno, ovaj model razresenja nije primenjen niti je bio opcija, zato sada o njemu niko i ne govori ili ako govori onda je to sbbkbb medjutim ...umazane ruke, brzo se peru a necemo ni mi mada znamo da je to mozda bila prava opcija, i ovo nije prica o generalima posle bitke nego o propustenoj sansi za koju nije radila vecina vec upravo ona opcija koja je na taj nacin sebi stvorila sansu da napravi pozicije za neko novo vreme koje danas zivimo.
Nisam naravno ni tada bio uverenja da je socijalizam (kako bi neko mislio da odbranaski govorim) najbolji sistem niti da ce vecno trajati daleko od toga o njegovim slabostima se vrlo otvoreno i jasno govorilo i znalo, nego zato sto sam ubedjen da je zakuvavanje islo upravo preko slabih tacaka tog sistema i da je to famozno rasturanje maksimalno prikriveno upravo kroz @slabosti sistema@ koje nam ne daju da se razvijamo kao drustvo, pa otud i povika na komunjare-cobane, dok vukovi ovce kradu.