Nije poenta samo u materijalnoj egzistenciji.
Mene je svojevremeno pitala moja sestra, kad sam kovao planove za odlazak - da li bih ostao ako bismo sutra našli posao za mene tamo gde hoću, koji hoću (KCS; VMA, šta god). Iz topa sam rekao ne.
Meni je važnije od materijalnog stanja bila činjenica da kad odem ne moram da provodim vreme pljuckajući, već pijuckajući. Stalna neizvesnost, poremećene vrednosti, sredina u kojoj ne želim da mi deca odrastaju... uz sve mane emigracije, ipak nemerljiv dobitak.