...

Ima li neki update? Ili je potop?

Kakvo skracenje od 15 dana? Nije mene to zahvatilo. Opa, 401 - sta li si napravio da ti rebnu 35 dana? Pa tebi tamo u USA jos moze i da posluzi? Ono, naorazini provalnic ti upadnu u kucu i te stvari? Salim se ja, tesko ce biti da su od trebe u JNA napravili LIama Neesona ili Stevena Seagala, nemojmo pretjerivati. Slazemo se za JNA, govnara teska. Tracenje vremena, robija. Mene nisu naucili ni da ubijam, nisu ni pokusali. Imali smo jedno ili dva gadjanja na strelistu, nisam ni jedan metak pogodio u metu. Mislio sam da mi je pokvarena puska jer sam stvarno nisanio. Ostatak vremena je bio trenig strojevog koraka, atomski zdesna i slicne stvari, Vjekoslav je pominjao. Bilo jednom i kopanje rovova na Jakusevcu, kod zagrebacke deponije. Poslije cjelojutarnjeg kopanja, trkom u kasarnu, pod punom opremom. To je bilo super.

Uopste nema nikakvog smisla da Jevrejin Berni Sanders oko sebe okuplja naciste ili da ih poziva na svoje ralies da masu svastikama. Ne cudi uopste da takvi podrzavaju Trumpa, to je MAGA crowd. To nikome sa dvije citave mozdane celije nije nejasno.

Generacija 90/91, skinuo se neposredno pred agresiju nad Hrvatskom. Ne znam od kud ti ovo o 11 mjeseci, sluzilo se 12. Nisam koristio redovno da bih se prije skinuo. Kada sam stigao u jedinicu, kod cetnog cate (zamal' napisah cetnickog ) se popunjavao neki upitnik i jedno od pitanja je glasilo: Jesi li panker? Sjecam se kao juce da je bilo. Zaokruzio sam DA i mene cijelu godinu nije ni na kakvu ozbiljnu duznost stavljao, pa ni u trpezariju. Porucnik je bio kivan, jer me htio promovisati u desetara da bi me mogao 'prcati tako sto bi mi dao odjeljenje mlade vojske sa kojima bih morao raditi obuku' ali mu je poremetilo plan to sto sam zaokruzio sudbonosno DA na upitniku. Elem, za tih godinu dana bio sam kuci u dva navrata po 4 ili 5 dana, a osvetio mi se na samom kraju mog vojnog roka tako sto me zaduzio da promijenim napukla stakla na spratu naseg paviljona i to sam morao sam mjeriti i ici u grad po staklarijama i nositi staklo u kasarnu. Nevezano za to, lundarajuci tako po gradu, u stvari predgradju oko kasarne, u potrazi za staklom, pitam nekog prolaznika na ulici za vrijeme, rekao mi je - sto ne pitas Kadijevica?

Touche!

Kod mene je bio jedan koji nije htio ustati iz kreveta. Kao, pati od glavobolja. Isto tako kao i taj tvoj, u bolnicu na ispitivanja i nakon toga, kuci. Mislim da ga je taj dan, kad je izasao kroz kapiju kasarne, naglo prestala glavobolja. Usrecio se s njim neki stariji vojnik koji ga je morao otpratiti. Moje prvo odsustvo je bilo tako sto sam pratio jednog takvog do Borova sela ili Vinkovaca, ne sjecam se vise. Jedva sam se prebacio kuci jer je vec kasno bilo kad je stigao voz iz Zagreba u Vinkovce. Kad sam stigao u Tuzlu, sjednem na gradski autobus i neka budala mi dobaci da stavim kapu na glavu. Ja ga posaljem u pm. On mi pokaze knjizicu da je neki kapetan. Ja ga opet posaljem u pm i izadjem iz autobusa i kuci. Mrzio sam tu vojsku, mrzim je i danas, nema za mene tu nikakve romantike. To je bilo i ostalo zlo. edit:previse psujem danas.

B1: Ja sam odrobijao godinu u zloglasnoj zagrebackoj Marsalci i iako nisam dozivio neka teska zlostavljanja i mucenja, mrzio sam svaki dan proveden tamo, od jutra do povecerja i tako 365 jebeno dugih dana. U nas bataljon su iz prekomande dosli njih nekolicina koji su prva tri mjeseca roka sluzili u Jastrebarskom, nedaleko od Zagreba, gdje su dozivljavali zvjerska izivljavanja i povrede, da ne pricam o dusevnim stradanjima. Ono, desetar ti naredi da stavis masku 2000 puta, dok ti se sva koza sa usiju ne oguli. Raskockavanje kreveta koji su morali praviti po 100 puta i hiljadu drugih stvari, kojih ne zelim dalje ni da se sjecam, a bilo je svega u tim pricama, pa i fizickog nasilja nad mladim vojnicima, ono klasicna cebovanja i umlacivanja. Tih 10ak momaka su bili jako tihi i poslusni, vidjelo se da su ubiveni u pojam. B2: Iz mog bataljona su trpezariju derali uglavnom Albanci. Ja sam nebrojeno puta napravio sranje; bjezanje u grad, slao vodnike i desetare u picku materinu, odbijao poslusnost ali nikad nisam poslat u trpezariju. Vjerovatno su znali da nikada tamo ne bih otisao, pa nisu ni pokusavali. Mene su jebali tako sto mi nisu dali da idem kuci. Prvi puta sam otisao na neko odsustvo nakon 10 mjeseci i to kad je porucnik bio na godisnjem, kapetan se smilovao. B3: Hrana je bila ocajna. Kad je burek, tuca ispred menze. A burek nepecenog tijesta, preslan i odvratan. Otisao sam u JNA sa 61kg, isti takav se vratio. Opstajao na marendama od napolitanki, sokova i konzervi. Grah je mogao da se jede ponekad ali ni blizu onom navikanom "vojnickom grahu". Nikad nisam vjerovao da se ne pisaju i seru u sve sto se sprema u toj kuhinji. Dorucak je bio prilicno bezbijedan; kuhano jaje, tvrdi sir, konzerva pastete na dvojicu. To sranje od vojske je trebalo davno prije rasformirati i razjebat i vjerovatno ne bi ni doslo do onog sranja prije 30 godina. Fuck JNA. Fuck JNA. Fuck JNA. Cunts.

Fuck JNA!

Spirulina. https://en.wikipedia.org/wiki/Spirulina_(dietary_supplement) Kupio sam pakovanje da probam da stavljam u porridge ili u tijesto za hljeb ali mi se nimalo ne dopada. Nekima se svidja ili smatraju da spada u nekakve super-foods. Mislim da je rastavljanje budala od para ali to je ta zabokrecina o kojoj se prica. Imate tamo na tom kanalu resurs koji mozete dobro unovciti.

Policija polomila covjeku vrata da vide da slucajno nije okupio neko drustvo*: * nije, sam je u kuci. Dobro ga nisu tazirali. Da je ovo slucajno u USA, ubili bi ga.

Ja ti ovo fakat nista ne kapiram, kakve su sanse da mi (opet, malo bolje) nacrtas?

UK: Hold my beer.

NE

@Crni Bombarder Hvala na potvrdi. Da, zaboravio sam da je to slucaj koji vazi iskljucivo nakon Varmedje i arterskog bunara. Prije njih je bilo drugacije. U tom Somboru.

Imao sam malih problema sa ostecenjimaq od sunca ali mislim da smo najgore prosli. Vec nekoliko dana ove nesto vece nocivaju vani, isprava sam ih sklanjao ispod plastike, od sinoc ni to. Ujutru ih vidim da su malo opustenih listova ali se vrlo brzo oporave. Da li ce to uticati na dalji razvoj i urod, vjerovatno da ali nemam izbora. Postale su prevelike da ih drzim na prozoru, a moram i paradajz da rasadim. U svakom slucaju, zive su, relativno zdrave i zivot je pred njima: Pazi ove Zute Feferone od kolege uinija: Paradajz: Nemam pojma sta cu sa svim ovim paradajzom? Paul nece vise, komsija sa desne strane ne zna hoce li, a meni zao baciti. Najvjerovatnije cu uskopati cijeli travnjak i pretvoriti ga u paradajziste.

Sorry za off, samo da potvrdim ovo za Sombor, ziva je istina. Tamo nema cega nema, a i zene piju alkoholna pica, a najcesce vino.

Fala bogu, makar nesto pozitivno. Mozemo se pozdraviti da cemo ikada vise bezbrizno jesti sismise i pangoline kao do pocetka pandemije ali barem nam ostaje da se i dalje mozemo kupati u fekalnim vodama.

Ne bih ni ja, sigurno ne po tu cijenu. Taman posla da pored korone, ljudi imaju posla sa zombi apokalipsom.

Novak Djokovic's opposition to vaccination may stop his return to tennis https://www.theguardian.com/sport/2020/apr/19/novak-djokovic-coronavirus-covid-19-vaccination-tennis Au, pa ovaj je veci bolid nego sam mu davao kredita...

Ovog puta sam se malo bolje pripremio i uspio sam namjestiti zoom na kameri. Ovo meni izgleda malo cudno da bi bio satelit Elona Muska: Ne izgleda mi bas benigno.

Imao sam slican momenat juce cijeli dan, a ni danas se nisam narocito proslavio promucurnoscu. Juce ujutru sam stavio hljeb u rernu, navio tajmer na 29 minuta i izletio na pijacu da kupim jaja da zena farba za uskrs. Skontam, do pijace je tacno km (6m), mogu provesti cijelih 10 minuta u slucaju da mi se jos ponesto svidi, 6min nazad i jos mi ostane da rahat operem ruke i dezinfikujem se kad se vratim prije nego alarm zazvoni da skinem poklopac sa hljeba. Ostavim telefon da se puni, brzo cu ja svakako, ipak napomenem da u slucaju da me nema kad alarm zazvoni, da namjesti na jos 10 minuta, ali ne vjerujem da ce trebati. I tako, izletim, laganim trkom i taman tamo pred ulazom u pijacu, uhvatio se red od 20ak ljudi, 2m razmaka. A nisu jos ni otvorili. Cekam tako k;o debil, nemam ni telefona da javim, dam instrukcije. Ne znam dal' da se vratim kuci, zavrsim hljeb, pa se vratim na pijacu... Ipak istrajem, nekako krenu onaj red, kupih 24 jajeta i trkom nazad. Stigao sam taman nakon sto je zavrsilo onih 10 minuta ali nisam stigao kupiti nista od povrca, a vidio sam prekrasne cvekle i karfiol sto sam mogao spremiti danas umjesto rizota od koprive, kao na Sutjesci 1943. Danasnji dan takodje zelim da zaboravim, nije mi uspio eksperiment hljeba sa spirulinom, povrijedio sam palac dok sam prevrtao kompost i cjepkao karton u konfete, kao da sam ranu umocio u govna, cekam da krene gangrena, pa da idem na amputaciju. Trazicu da sijeku u laktu, sto je sigurno - sigurno je. Bog zna sta me sutra ceka. Nisam narocito optimistican.

Malo sam razocaran sto nije neka invazija vanzemaljaca. Evo sta sam uspio uhvatiti kamerom sa telefona: Ako zoom in, vide se sjajne tockice.

Upravo je nesto preletalo iznad glave. U pravilnoj formaciji, jedan iza dugoga... Idem jos malo da gledam... Sta je ovo? I dalje nadlijecu i prelijecu... Ja im zelim dobrodoslicu i stavljam se na raspolaganje nasim novim gospodarima. Za svaki slucaj, da se zna.

Ko krece, gdje? Sta da radim u basti? mrak je.

https://coneixelriu.museudelter.cat/ocells.php Treba da pritisneš prstom na svaku pticu i pojaviće se pevanje te ptice koju ste pririsl ! Послушайте !