.jpg.5dd7eafac1c5560cee1c21e218b983b7.jpg)
zoran59
-
Posts
1,812 -
Joined
Posts posted by zoran59
-
-
2 hours ago, Eddard said:
................ uzroçno .............
troll mode on...
Jebem ti sve po spisku!!!
Valjda imas neku tursku ili kinesku tastaturu. Ja citam, pa me zasmeta ovo dole na slovu "C." Pomislim da se muva posrala na moj ekran. Brisem, pljujem i trljam prstom bez uspeha.
I onda slucajno skrolujem pa vidim da se i to slovo pomerilo - dakle, nije ekran nego stvarno tako pise.
Popizdeo sam bez veze, a u stvari si ti nesto zajebao!
troll mode off...
-
1
-
6
-
-
Pokusacu opet, jebala me matematika i statistika i verovatnoca.
Nista nije 100% bezbedno, a nije ni 100% srmtonosno.
Aj'mo sa vakcine na pusenje (duvana).
Svi smo culi za nekoga koje doziveo duboku starost, a pusio. Americki komicar George Burns je doziveo 100, sa sve debelom cigarom u ustima, na kojoj bi mu i Tito zavideo. A znamo i za ljude koji su mladi umrli od raka, bez da su ikada zapalili.
Ni jedan jedini takav primer ne znaci nista i nije primenjiv na jednog odredjenog pojedinca medju nama.
Ali, majku mu, kod vecih brojeva - ako 78% (lupam napamet, radi primera) pusaca obole, a samo 14% obolelih nisu pusili, pa valjda je jasno da je bolje ne pusiti.
Sramota je da to pisem ja, koji pusim vec skoro 50 godina, a moj cale (nepusac, lekar, amaterski sportista), je umro od raka premlad.
Procenti umrlih na respiratorima ne vrede nista bez poznavanja drugih faktora.
U nekom selu u Etiopiji niko nije umro na respiratoru, jer respiratora nema na 1000 kilometara unaokolo!
Kad respiratora ima, na njih se prikljucuju pacijenti koji su vec na intenzivnoj nezi i zivot im je ugrozen. To nije zajebancija.
Eh, jebiga, kad su vec ugrozeni, veca je verovatnoca da ce umreti nego kod onih koji nisu ugrozeni. To nije krivica lekara ili respiratora, nego je obicna matematicka verovatnoca.
@Eddard, zahvaljujem ti na trudu i zavidim ti na strpljivosti. Kako lepo odgovaras Slavisi i nekima, uporno, strucno i strpljivo.
Ja sam neko vreme mislio da je Slavisin doprinos temi beskorisan.
A sada vidim da nije: on uvek moze posluziti kao los primer!
-
7
-
2
-
-
Hvala vam, drugari, ali je to sa MZ-om komplikovanije nego izgleda.
Nije problem cena i prevoz, nego zakonska regulativa.
Zakon je strasno glup. Ako hoces da uvezes i registrujes vozilo, za upotrebu na javnim putevima, mora zadovoljavati propisane standarde. Izmedju ostaloga, koliko smrdi iz izduva. To stari dvotaktni MZ ne moze.
A zasto kazem da je zakon glup?
Zato jer ako kupim stari motor, uvezen i registrovan pre 30 godina, mogu ga i dalje voziti, koliko god smrdeo.
Ali ako danas uvezem polovni motor iste starosti, mogucnost za registraciju ne postoji!
Postoje neke iznimke i zaobilaznice, samo je to do zla boga komplikovano.
I Amerika je razjebana, svaka savezna drzava ima svoje propise. U Oregonu, mozes registrovati i takmicarski motokroser koji nema svetla pa ga voziti ulicom. A nekoliko stotina milja juznije, u nekim mestima u Californiji, platices veliku kaznu i ako menjas ulje na svojim novim kolima, u svom dvoristu - jer nemas odgovarajucu licencu i ugovor o odlaganju starog ulja i delova.
Hertzog, ne cekaj nego vozi cim pre. Nauci iz loseg primera - mene. Postoji milion puteva za koje sam u bilo kojem trenutku mislio da ima vremena da ih odvezem sledece godine, a sad su dosle te sledece godine kad me jebu noge i vise ne stignem.
-
4 hours ago, Hertzog said:
Pominjao si je ovde cini mi se, bas mi je drago sto ste se culi. I pisi malo cesce na forumu. Nemoj da ti bude tesko
Ah, ne. Pomesao si.
Pisao sam ovde o Dubravki i Dijani, (sestrama i komsinicama). A sada sam, nedavno, nakon milion godina nasao ovu Brankicu. I setio se da sam cak i neko vreme, tamo valjda u drugom razredu osnovne, bio zaljubljen u nju.
Dubravkin/Dijanin tata je bio arhitekta, bogat (za Yu uslove onda) i vozio BMW 1600. A Brankin tata je imao ficu.
Moj stari, bog da mu dusu prosti, je bio skroz lud. Nije znao da li vise voli aute ili motore, pa je tracio vreme i pare na oboje. Uvek je nekako nalazio izgovore zasto mu treba bas to nesto.
Napravio je mene, neplanirano, pa se mlad ozenio. Vozio motore, a onda kao novopeceni otac zakljucio da treba auto - i kupio predratni (pre WW2, iz 1939.) Fiat 500C (popularno zvan Topolino).
Onda je zakljucio da srednja skola (gimnazija) nije dosta, prodao aute i motore i nekako nagovorio dedu da nas uzdrzava dok on ne nastavi i zavrsi fakultet (medicinu). Kao student, medicinar, vukao se po trkama i volontirao kao medicinski kadar. Uh, kad je zavrsio, bio je "faca" i "rukovodeci kadar" tokom trkaceg vikenda.
Inace, bilo je smesno vreme i situacije.
Cale je nastavio studije kad sam ja krenuo u osnovnu. U skoli, vodi uciteljica nekakvu statistiku. I svi drugi na pitanje "zanimanje oca?" navedu nesto, a samo ja ispalim "student!" Smejala se deca, a ja bio crven i stideo se. Samo su me te Dubravka i Branka volele, i (mozda?) neki/neke druge. Malo njih.
Vukli smo se (tj. putovali vozom i autobusom) po svetu, jer se cale nekako upucao u "medicinske krugove" na trkama. Drzavni, pa evropski i cak svetski sampionati. On je negde dezurao, a ja sam imao propusnicu i zajebavao koga sam stigao. Kao svaka budala, umeo sam da postavim pitanja na koja 100 mudraca ne bi znalo da odgovori.
Davna su to vremena.
Vreme nas gazi. I to je u redu, ne bi valjalo da bude isto, mada nama matorcima tesko pada kad ne razumemo novo.
Ja sam ponosan, moglo bi se reci i prepotentan, sto znam svasta. Ali sve to znanje je zastarelo i nevazno.
Umem da stelujem (podesavam) ventile, karburatore i paljenje kao malo drugih.
Ali, sta to vredi mojoj cerki? Svaka njena sledeca kola ce biti elektricna, bez ventila, bregastih osovina itd. Sta da joj prenesem, osim ljubavi koja je bezgranicna?
Bice ovde kod mene od sledeceg leta raspasoj.
Kupio sam staru kucu. Jeftino, staru, zapustenu i poluraspadnutu. Preuredjujem uglavnom sam. Imam znanja i vremena (u penziji sam) i tako je jeftinije (nisam bogat). Privodim kraju. Bice 4 spavace sobe i dva kupatila, a u basti sam posadio nekoliko desetaka vocki. Mozda necu doziveti da sve donesu plodove, ali nek' se nadje.
I pravim novu garazu. Bas sam juce pricao sa majstorima koji ce mi postaviti novu betonsku plocu. A drugi nadgradnju. Ja nemam ni vremena ni zdravlja da sve uradim sam.
Jedino, nikome ne dam da mi takne struju. To je moje. Ja sam najbolji elektricar na svetu. Ma, naravno da nisam. Ali jesam kad radim za sebe a ne za musteriju nakon kojeg zurim na drugi posao.
I onda se vracam na motore i aute.
Jebe me zivot.
Verovatno smo svi doziveli onaj osecaj kad dugo sedis na WC-u, pa ustanes a noge ne slusaju. To je zato sto je pritisnut nervus ichiadicus (preseravam se strucnim znanjem). No, nakon par minuta, sve je u redu.
A kod mene nije. Ne osecam noge.
Necu se sjebati u voznji, ma ja sam kao Agostini ili Rossi - ali, kad stanem, pascu jer ne osecam tlo pod nogama.
Jos uvek, lazov, nisam prodao svoj BMW R100RS iz '78. Ne mogu, puca mi srce.
Imam nesto mladji R1150RS. Prelep i dobar, ali, majku mu, ima oko 260 kila.
Zato, citam oglase, kupicu jos Royal Enfield 500. Jedan cilindar, vazduhom hladjen, ispod 180 kila. Valjda cu time moci stati bez da se ubijem.
A i inace sam odrasao na tim engleskim motorima, Japanci su se tek pojavljivali, pa ce mi i srce biti na mestu.
Nakon R100RS, najbolji motor koji sam imao je istocnonemacki (takva je onda bila politika) MZ 250 TS/1. Oko 130 kilograma. Ali, jebiga, ni svecom da ga nadjes. Ovde na "trulom Zapadu." Par komada koji se pojave, kostaju kao kuca. A meni Balkancu, to je istocno smece i trebalo bi da bude jeftino. Kao Trabant ili Wartburg (dvotaktni).
Obrij me, majko, motornom testerom.
Eh, aj'mo opet na 4 tocka.
Za nabavku i u ducan, imam stari i pouzdani Ford F150. Ej, 6 mesta! (extended cab) Za uzivanje, hocu "trkaci" dvosed. Cerka je odrasla, ima decka i ko zna gde ce oni zavrsiti. Roditelji su umrli. Ne trebam 4 sedista.
Ako me posetis, iznajmicemo limuzinu sa gomilom vrata i mesta. Necete valjda dugo ostati (
).
Izvinjavam se sto sam se razlajao i raspisao.
-
1
-
-
Dragi Radoje, saosecam a nemoguce je to izraziti pismeno i forumski. Ovaj oblik komunikacije je ogranicen. Nista sto napisemo nije kao kad te drugar zagrli.
Zato cu ovde napisati nesto sto bi verovatno i tvoj strika Vuja (
❤️ ) cenio, da moze procitati.
Pre par dana sam se cuo (i video, zahvaljujuci modernoj tehnologiji i WhatsAppu) sa drugaricom iz osnovne. Prvi put nakon 50 godina!!! Nasli se na internetu.
Ona jos uvek (bilo je to neobicno za devojcice) voli aute i prati sport. A zivi na Novom Zelandu.
Lepo smo se ispricali, bilo je tu i suza i smeha, prica ona meni o unucadi a ja ljubomoran, moje jedino dete jos nema dece.
Dotaknemo se, naravno, i automobila. I secanja, pa mi ona isprica pricu.
Moracu ovde opet u digresiju jer bez uvoda mladji forumasi nece razumati.
Pre pola i vise veka, kad si kupio auto, uz njega je isao i neki mali komplet alata. Auti su se kvarili i trebalo je znati barem osnovne stvari.
Putevi su bili losi, a i gume. Na putu, nije bilo neobicno videti nekoga da menja tocak. Gume su postojale vanjske i unutrasnje, a standardni komplet alata je sadrzavao i zakrpe i lepak za unutrasnje.
Vracaju se tako oni sa letovanja. Ona na pocetku osnovne, 8 ili 9 godina stara. Zajebato vreme, kisa, a uz to pukne guma. Otac popizdi, izadje i pocne da popravlja. Rezervna ne valja, pa ce okrpiti ovu. A u pi. mat, lepak se skroz osusio.
Kaze ona, "tata, ja..." a stari je opsuje i kaze da ne zajebava jer on ima pametnija posla. Onako mokar, usred nicega. I tako par puta. U besu, nazove je dosadnom balavicom i vec nekim ruznim recima.
Traje to dugo, stari se muci i ne uspeva a devojcica ne sme da pridje, da ga ne raspizdi dodatno.
Tek nakon nekog vremena, stari vec umoran, ona onako malena uspe da zavrsi recenicu. "Tata, ja imam gumu za plivanje!"
Ispostavilo se da joj je cale za plazu kupio unutrasnju gumu od kola.
Stari se rasplace i kaze: "nisi ti balavica, ti si sunce tatino i najveca sreca!"
Zavrsi posao i dovezu se kuci, onoliko brzo koliko je stari fica mogao.
Eto.
Nisam nesto religiozan, no ako ima boga - nadam se da tvoj strika Vuja, Robert (otac moje drugarice) i moj cale Drago negde ispijaju nebesko pivo i smeju se promeni guma na ficama u Yu '60-ih.
I nadam se da ces me, za zivota, posetiti ovde u Alabami. Da odemo u komsiluk, u Barber Motorsport Park, i odvezemo par krugova na stazi. Kasniju zderacinu da ne pominjem.
-
4
-
1
-
-
On 6/7/2021 at 1:14 AM, zoran59 said:
...................................
Njeni roditelji su me prihvatili, iznad ocekivanja. Ispostavilo se da su njen i moj deda bili partizanski ratni drugovi i spasavali jedan drugom glavu, pa su se tako i moj otac i njena majka poznavali kao deca. Dede su umrli pre naseg upoznavanja, ali da su doziveli, sigurno bi radovali zbog nase veze.
Opet cu nastaviti sopstvenu pricu, mozda ce nekoga nasmejati. Deo je pre mojeg rodjenja, deo kasnije.
Vratim se u Jugoslaviju, obnovim kontakte, idem nekim redom.
I, naravno, volim devojku (buducu zenu) i bas se dobro "skompam" sa njenim roditejima.
Tu ulece onaj deo ranijeg pisanijanja, gde sam pomenuo da su se nasi (vec davno umrli) dede poznavali iz ratnih partizanskih pizdarija.
Dakle, uspostavim kontakt sa ocem koji sam ranije prekinuo, zbog zle macehe (majku mu, nije trebalo da se zeni dva puta - a on se zajeb'o i usput zajeb'o i mene. Prica o deci iz prvog braka, koja kasnije najebu, je posebna tema).
Odem kod caleta na posao, pred kraj radnog vremena. Kaze on, imam auto, da te odvezem kamo si namerio. Odveze me do moje devojke, stane ispred zgrade.
I meni pukne neki qrtz, pa kazem da dodje na kafu. Kaze on, niko me nije zvao. A ja cu, pa zovem te ja, ja sam tu kao kod kuce.
Ajde, moze.
Dodjemo i pozvonimo, otvara moja (buduca) tasta, i (jebote) oni se zagrle i izljube. A ja najzbunjeniji.
Ispostavilo se, znali su se u detinjstvu, njihovi ocevi su zajedno ratovali i bili partizani, samo su kasnije izgubili kontakt tokom zivotnih prica.
Sedimo i pijemo kafu, a dodje kuci i (buduci) tast. Iznenadi se da ima drustvo, no sedne da i on da popije kafu.
Pocnu oni nesto, prestanu da se persiraju i predju na "ti." Politika, deca, svasta, nadju neke teme.
I, jebote, u jednom trenutku moj cale (zajebant je bio) izvali: "tvoja zena je moje prvo seksualno iskustvo!"
Jebote, avgust, a sve se smrzlo, poledica, svi ukoceni, mrtve ptice padaju iz vazduha.
Ja se samo brinem ko ce izvuci nozeve ili pistolje, ko ziv a ko mrtav.
A moj stari, mrtav-ladan, pocne besedu.
Moji su bili partizani, a i "njihovi" ("njeni"). Dobili tako neke "funkcije" nakon rata, mada ih intelektualno nisu zasluzili.
I tako je strika bio direktor prvog jugoslovenskog zatvora "otvorenog tipa" (dakle, za nenasilne kriminalce), u Puli. Pula, bogtenejeb'o, more. A nasi kontinentalci iz pripizdine. Niko more nije video.
Gospodin, a niko nije smeo da bude "gospodin" nego su svi bili "drugovi."
Elem, ide se na more. Deda moje zene nije mogao, zbog nekih obaveza, pa posalje cerku sa porodicom svog ratnog druga, prijateljem, da odsednu kod njegovog brata.
I, kaze stari moj.
Putovalo se vozom. On je, star 11 godina, sedeo pored devojcice (moje buduce taste) stare 12.
I dodirivali su se laktovima.
I, ispali stari: "u toj dobi, meni je to bilo seksualno iskustvo!"
Jebote, 30 godina kasnije, cujes mog tasta": "AAAAhhhh..."
Odma' mu bilo lakse.
Moji roditelji su vec davno mrtvi. Moja tasta, najlepsa i najbolja i najvoljenija zena na svetu, je umrla pre nekoliko meseci.
A ja se, umesto da placem i tugujem, rado se prisecam te nebitne epizode, kad je moj tata na par minurta raspizdio mog tasta.
-
4
-
-
4 hours ago, freethrow said:
...................................
Ljudi će rado jesti viršle u kojima se melje malter, mesni parfemi, izmet, kosti i generalno nejestive stvari, uzimati pune šake anskiolitika, antidepresiva, antihistaminika, antibiotika i podizača piše, ali ne želi da uzima vakcinu nepoznatog sastava.
Ogolila je Covid epidemija ljude kao gotovo ništa do sada: potreba za sigurnošću i izvesnošću koju niko ne može da pruži. Suštinsko odsustvo obrazovanja, u smislu sposobnosti da se reši sistem dve jednačine sa dve nepoznate (poznao i kao ft kriterijum potpune matematičke nepismenosti). Nedostatak adekvatnog boga / države (duradi nešto) / preuzimača odgovornosti... Užas.
Ucim, citam, razmisljam i pratim vesti (na ovo poslednje, ne znam koji me djav'o tera...).
Iz kombinacije ove prepiske koju smo zapoceli (o "pristupu zivotu" velikog broja ljudi) i naslova vesti iz zute stampe koje sam (naslove) uglavnom video ovde na forumu, zamislio sam situaciju koju ne znam da li bih mogao da smestim bolje nego u Srbiju.
U literaturi, inace, dragi su mi Nusic i Moliere.
Islo bi ovako:
Muz, mlad i potentan, hoce da se mazi. A zena ga gura od sebe. On se iznenadi i ne razume, posto je zena uvek uzivala u seksu i cesto je inicijativa potekla od nje.
On: Sta ti je?
Ona: Necu da umrem!
On: ?
Ona: A trudnoca?
On: ???
Ona: Pa zar ne citas vesti!? Lepo pise, na naslovnim stranicama, da su u Srbiji cetiri zene umrle od korone u trudnoci! Dakle, necu da se seksam, pa da zatrudnim, pa da umrem od korone!!!
Logika...
-
1
-
2
-
-
5 hours ago, Edward Louis Severson III said:
A kako su to procenili da su do 30 godina ugrozeni a recimo onaj sa 31 godinom starosti nije ugrozen vakcinom Moderne?
Jebem li vas mlade i mladje, vi bi sve hteli geometrijski i crno-belo, gde treba i ne treba.
Ljudsko telo je varijabilno, nije isto kod svakoga. Uzmi primer da neki mladi luduju i kafani, pa jedan napola mrtav povraca pod stolom a drugi, iste visine i tezine, zove jos jednu rundu jer se setio neke pesme.
Tako i kod vakcine - ili bolesti kod nevakcinisanih. Neko ce podneti lakse, neko teze, a treci ce umreti.
U modernom svetu, imamo suludu i nikada ranije vidjenu mogucnost (i dostupnost!!!) informacija. Isto tako, mogucnost matematickog obradjivanja istih.
Ali to je bezvredno na licnom primeru i u kratkom roku!
Jedina upotrebljiva i pozeljna stvar je verovatnoca. Dakle, izaberes povoljniji i verovatniji ishod i smeris prema tome - ali garantnog lista nema!
Uzecu ovde primer mog oca, vec 25+ godina pokojnog. Bio je lekar, intelektualac i opstenito majstor i velikan. Umirao je od raka i savrseno znao sta se desava. Nasao je neku tada novu metodu lecenja i odlucio da proba. Ja ga pitao zna li se uspesnost, a stari se nasmeje i kaze: "ako prezivim, onda je 100%, a ako umrem onda je 0". Nije preziveo, umro je ubrzo.
Ovde, kod korone, manje se zna cak i u %. Niko ne garantuje nista POJEDINCU!
Ali statisticki (verovatnoca), bolje je (tj. verovatniji bolji rezulat i duzi zivot) za vakcinisane nego za one koji nisu.
Obrati paznju drugde.
Ako se bavis gradjevinom, najverovatnije ti nece pasti betonski blok na glavu (meni, u kujni, nece nikada -meni je jebada da se ne opecem). Ali ako ipak (minimalno verevatno) padne, bolje da imas slem nego da nemas. Ni slem nije 100% zastita, mozda pukne kicma i ubije te. Svejedno, statisticki, bolje je da imas slem nego da nemas.
Kod korone, ajme, ne pitaj. Svaka vakcina je bolja nego nista i svaka mera ili (ajd' za primer) u stilu "necu u guzvu, svadbu ili crkvu itd." isto tako.
Da se vratim na kvotovani post - zajebi godine, specificne granice i detalje.
Mere, kakve-takve, postuj iz sopstvene glave a ne zato sto je neko "gore" propisao.
I. kad citas vesti, nemoj da pomislis da si van opasnosti jer mediji pisu da su najugrozeniji oni od X do Y, a ti si prevalio taj raspon pre dve nedelje.
-
15
-
4
-
-
1. Quartararo
2. Bagnaia
3. M. Marquez
Majku mu, necu ovde zajebati sa pogresnim Marquezom kao sto sam ranije zajebao sa krivim Espargarom.
Koja majka ih rodi, pizde, da se braca istog prezimena takmice u istoj trci...
-
21 hours ago, Div said:
............. Jedno laičko pitanje, za @zoran59 ako je tu ili dtuge znalce, koliko je snimanje skenerom, magnetnom rezonancom opasno, koja učestalost. Ove godine sam radio 2X MR glave, 3 puta CT glave i biće 2 X CT grudnog koša i još jedna MR do kraja godine?
Vidim da je u medjuvremenu i Eddard odgovorio, ja cu se nadovezati. Jebiga, radioloske sam struke a specijalnost su mi CT i MRI...
Za MRI nema poznate opasnosti, mozes na scan koliko hoces. Moji kolege i ja smo se iz radoznalosti skenirali bez posledica (OK, ovo je anegdotalno i nije naucno), a ni u naucnoj literaturi nema nista negativno. Izlozenost magnetskom polju ne ostavlja trajne posledice.
Razlog sto se to ne radi cesto je cena: masinerija je grozno skupa i ljudi koji se time bave su dobro placeni.
CT je druga prica. (hahaha, pre 20-ak godina sam predavao i napisao skripta pod naslovom "Radiobiologija i zastita od zracenja", za buduce med. sestre i radioloske tehnicare)
Jonizirajuca radijacija je nezgodna i opasna kod celija koje su aktivna i razmnozavaju se (necu ovde o fazama, bilo bi previse). Moze da dovede do mutacija, pa i da izazove rak.
No, kod ljudi, celije nervnog sistema se NE razmnozavaju. Koliko si imao mozga (bioloski, ne filozofski) sa 16, imas i danas.
Zato, ako imas povredu mozga ili kicmene mozdine, neces se oporaviti - a ako se poseces, koza ce zarasti i bice kao nova.
Nemoj da se uvredis , no ti i ja smo "u godinama." Sporije se razmnozavamo. Ovde ne pricam o seksu nego o telesnim celijama.
Uvek se radi "cost/benefit" analiza. Kod tebe, u tvojim godinama, benefit u pracenju razvoja bolesti koriscenjem CT je ogroman. Rizik radijacije je minimalan. Da si devojka u 3.mesecu trudnoce, mozda bi se trebalo zamisliti. No u tvojim godinama ne treba da se brines. Posledice jonirajuce radijacije su kumulativne, a ti najverovatije nemas vremena da ih vidis.
Dakle, samo napred, navijam za tebe, i veruj lekarima. Bez obzira na politiku, ima ih dobrih i u Srbiji.
Drz se, dragi prijatrelju i forumski kolega, navijam za tebe!
-
10
-
2
-
-
2 hours ago, mladenvzz said:
...evo,rekao bih konačno,i ja sam sada već 6 sati sretni deda.Mali Luka(3750g/52 cm) i mama su dobro,za novopečenog tatu neznam,dali je još na nogama ili .....jer žive u Njemačkoj
Bravo!!!
Zavidim...
Vrti mi se svasta po glavi. Sjecanja na pretke, dobra i losa vremena, nade, uspjesi i neuspjesi tokom zivota, bas sve.
Ipak, mozda je osnovni bioloski nagon nastavak vrste i/ili plemena, zato je potomstvo bitnije od diplome ili bogatstva.
Jos jednom, zelim srecu tebi, potomstvu i unucetu!
-
1
-
-
3 hours ago, Tomiprunet said:
Nego niko mi nije odgovorio na pitanje da li vakcina i antitela reaguju na virus dok se on nalazi u sluzokozi, tj u ustima i nosu zdrelu? ili samo tek kad se spusti dole na pluca?
Slavisa,
virus postaje opasan kad udje u sistem (telo) - tj. u celije i krv/limfu.
Nije opasan na povrsini gde samo sedi i ne zna sta ce sa sobom.
Dakle, na (sluzo)kozi ne radi nista, u sluzokozi vec ne valja i bice napadnut.
Tu je opasnost zato jer je sluzokoza permeabilna - tj. propusna. Vredi i za nos i za pluca. To je vidljivo po tome sto, kad si prehladjen, curi ti iz nosa a ne iz prsta.
No, ova permeabilnost je dvosmerna (kod nekih materijala postoji i jednosmerna).
Dokaz za ovu dvosmernost je to sto je neke lekove moguce uzimati sprejem, kroz nos.
Tako i virus moze da udje u sistem.
Kroz kozu na tabanu ne moze (ako nemas posekotinu).
Evo, sad sam ti objasnio da (ako hoces da izbegnes zarazu) - kad vec ne peres ruke, ne moras ni noge.
Samo nemoj da kopas nos ni jednima ni drugima, ili da cuclas palac - bilo nozni, bilo rucni.
-
1
-
4
-
-
Nije F1, ali odlican i edukativan tekst o motorima (F1 motori se nesto malo pominju na nekoliko mesta) mojeg omiljenog autora. Enciklopedija problema sa visokim obrtajima, u kratkom clanku.
(ako niko drugi, @DASUBO ce mozda komentarisati)
Kevin Cameron iz Cycle World magazina:
Seeing Red
What limits and lets motorcycle redlines climb higher and higher?
By Kevin Cameron September 24, 2021
Cycle World reader “RedRadio” expressed interest in how the peak-rpm capability of motorcycle engines has risen so high.
A big, slow-turning engine of 110ci/1,800cc giving peak power at 5,000 rpm, and a little 37-inch/600cc four revving to 15,000 arrive at similar horsepower by different routes. Understanding these two paths requires an appreciation of the factors limiting and permitting high-rpm operation.
First, consider why a builder would want to raise an engine’s rpm limits. The three variables from which we compute horsepower are:
1. Cylinder displacement, which tells us what volume of fuel-air mixture our engine can, in theory, pump into itself.
2. Stroke-averaged net combustion pressure, which in turn depends on how well the engine breathes, what its compression ratio is, and how efficiently it burns its fuel-air charge. A much bigger increase can be achieved here with supercharging or turbocharging, but neither has ever found much use in production bikes.
3. RPM, which measures how often our engine can perform the power-producing cycle.
Displacement is often set by a racing class or commercial segment, such as 600 Supersport or 450 motocross. Techniques for maximizing No. 2 above are known to all manufacturers and tend toward a common level. That leaves us with No. 3, raising an engine’s redline, as the most effective tool for boosting horsepower.
Problems With Raising the Redline
The classic problems with increasing operating rpm are numerous. First (with four-strokes) is the difficulty of making the valve train accurately follow the contour ground into each cam lobe. When an engine reaches its limit in this respect and the valve train fails to follow the cams, it experiences “valve float.” Uncontrolled valve motion leads to destructive effects such as valve-to-piston impacts. It is typical in high-performance engines for valve-train parts to be made lighter at each model change, often requiring use of upgraded materials.
Early cam lobes had simple geometric shapes that imposed hammerlike accelerations on valve trains. It would take years before improved lobe shapes applied loads to valve trains in a more gradual and survivable way.
For a given valve-spring pressure, the lighter the valve train, the higher the rpm at which the system can accurately follow the cam lobe. The late English F1 designer Keith Duckworth enunciated his “square root of two” principle, which states that when you abandon two valves per cylinder in favor of four, you divide your problems by the square root of two, which is approximately 1.41. In a spooky confirmation of this, consider the 10,250-rpm peak of Rob Muzzy’s Z1 Kawasaki-based 1,000cc two-valve 152 hp Superbike engine of 1983 with the 14,600 revs presently used by Jonny Rea’s one-liter ZX10RR four-valve World Superbike engine. The arithmetic is 14,600/10,250 = 1.42. Both of these engines employed the very best metal valve springs of their time.
The more parts there are in a valve train, the heavier it is, and the greater the spring pressure required to make it follow cam forms. This is why a pushrod-and-rocker valve train typically requires twice the spring force needed by an overhead-cam design. A change we have seen quite recently has been the adoption of very light F1-style pivoted finger followers as a substitute for the older “inverted bucket” piston-type tappets in overhead cam engines.
Next is the physical strength or fatigue tolerance of the connecting rods that join the pistons to the crankshaft. Con-rods can break at high revs, and pistons, subject to violent acceleration/deceleration cycles, develop fatigue cracks and come apart. Crankshafts that are well-behaved and long-lived at stock rpm may develop vibrational modes at higher revs that fatigue and break them. Cam drives, whether gear, chain, shaft, or toothed belt, can interact with the crankshaft to produce unstable herky-jerky twisting motions that can toss valves and twist the drive into scrap.
Special attention is often required here while developing racing engines. At Harley-Davidson in the ‘90s I was shown a box of what had once been experimental cam drives for the VR1000 Superbike. Undamped vibratory motions had destroyed the lot.
Frictional Losses and Parts Failures
Also of importance is the rapid rise of friction loss with higher rpm. Inertia loads on bearings (from the reciprocating parts) increase as the square of rpm, compelling designers to reduce the weight of pistons and con-rods as much as possible. This motivates the use of titanium instead of steel in rods, and the shrinkage of pistons from their 1950s resemblance to small buckets to the present ultralight “ashtray” look. Modern pistons are little more than a round disc to hold the piston rings, connecting via an under-the-dome box structure to a very short wrist pin, with a short pair of “skirts” to stabilize the piston against rocking in the cylinder bore.
High-duty pistons today tend to be forged rather than cast, and are carefully shaped in accordance with dynamic stress analysis to avoid stress concentrations that lead to cracking. This gives modern pistons their flowing organic shapes and freedom from sharp edges and sudden changes of cross-section.
Damage to or failure of the reciprocating parts—the piston, its rings and wristpin, plus the small end of the con-rod—result not from combustion loads but from the rapid acceleration and deceleration of these parts, which in ultra-high-rpm engines can reach 10,000G. Such accelerations are directly proportional to piston stroke and to the square of rpm. Since the path of development is often to increase rpm, the obvious line of attack is to shorten the stroke, then rev the resulting engine up to the stress limit of its parts. Two approaches have been used.
1. In its classic high-rpm four-stroke GP bikes of 1959-67, Honda kept the bore-to-stroke ratio close to 1.1 because larger pistons were much harder to cool. If, as an exercise, we begin with a 250 single and seek a shorter stroke through adopting more and smaller geometrically similar cylinders, we find that a 250 twin’s stroke is 79 percent of that of the single. If, like Honda, we move on to a 250 four, stroke becomes 63 percent of that of the single. For a six, the number drops to 55 percent. Only when we go to the extreme of building an eight-cylinder 250 do we arrive at 50 percent of the stroke of the original 68 x 68mm single. In 1967 there was speculation that Honda might follow up its 250 six-cylinder with a V-8, but the company withdrew from racing.
2. Formula 1 development has historically used cylinder multiplication (V-12s, a V-16, and an H-16) but more recently has adopted much larger cylinder bores and shorter strokes—going to the 2006 extreme of a 2.4-liter V-8 of 98 x 39.7mm dimensions, a bore/stroke ratio of nearly 2.5. In that year F1 engines supposedly reached 20,000 rpm.
As happens so often in life, going to extremes can create at least as many problems as it solves. In the early 1950s, BRM couldn’t afford to effectively develop its complex supercharged V-16. The same was true of Moto Guzzi and its legendary V-8 500. The greater the number of cylinders, the greater the heat loss from their much larger combustion-chamber surface area. More cylinders can also increase the friction loss from the greater number of parts. And think how hard it is to achieve a high compression ratio in a 98mm cylinder with a very short 39.7mm stroke: With a modern ratio of 13:1, a uniform combustion space between piston and head at TDC would be roughly 1/8 of an inch thick. That cramped space slows flame propagation—ignition must be timed to occur more than 60 degrees before top center in such engines—greatly increasing the time duration of heat loss.
The engineer’s choice of bore and stroke is also tied to valve area. There are limits to how fast flow can move through valves and ports, so when an rpm increase is desired, bigger valves may be needed—often bigger than will fit into the existing cylinder bore. This requires that bore be increased and stroke shortened to make room.
Bore and Stroke Ratios
Motorcycle engines have tended to avoid such extremes, mainly because their very limited tire footprints can’t handle the radical torque curves of F1 design (although some illustrious F1 organizations have tried their hand at designing engines for racebikes). A clear symptom of this is MotoGP’s limiting cylinder count to four and bore and stroke to 81 x 48.5mm (yielding a much more moderate bore/stroke ratio of 1.67). As motorcycle manufacturers are smaller than automakers, they simply cannot muster the $300,000,000 annual budgets of the larger F1 teams. Such limits make sense.
Ducati’s 1299 Panigale V-twin did reach 116 x 60.8mm bore and stroke, setting a benchmark for extreme bore/stroke ratio in a production machine: 1.91.
Valve Springs and Desmodromics
At various times in history valve springs have been the limiting factor in rpm, owing to quality issues and fatigue. Quality greatly increased with adoption of “cleaner” vacuum-remelted wire materials (that is, containing fewer crack-nucleation sites such as oxide inclusions) after 1957, and by shot-peening the wire to reduce surface cracking by placing the surface in compression.
Valve springs in production bikes are stressed to a lower percentage of the wire’s ultimate tensile strength than in race engines. As wire quality improved, it became possible to operate the springs at progressively higher stress levels. Even so, by 2004 MotoGP teams were having to change valve springs after each day’s free practices just to avoid failure. This point had been reached earlier in F1; first Renault and then the other manufacturers abandoned metal in favor of pneumatic springs in the mid-1980s. Ducati avoided this issue altogether by its long tradition of closing its valves not by springs but by separate closing cams and levers—the desmodromic system.
In containing the violent motions of internal parts at high rpm, engine structures flex. Honda, in trying to develop its four-stroke V-4 oval-piston NR500 GP bike, had to increase stiffness with extra metal. Inline-four engines with separate cylinder blocks can flex so much that they roll their base gaskets into little balls as parts chafe against each other. This led to the practice of making the upper crankcase in one piece with the cylinder block. After initial dyno testing of a new design, engineers eagerly await teardown to see if there is fretting, or marks of mutual rubbing and generation of wear particles, between major parts, indicating unacceptable levels of flexure in operation. Designs that are satisfactory at a product’s initial level of operation may not be after updates increase power and rpm.
Crankshafts and camshafts, because they are subject to sudden cyclically repeated loads, wind up and unwind in torsion: this is torsional vibration. In general, the longer the shaft, the more vulnerable it is to such motions, and the more intensive the measures adopted to suppress such motions must be. In F1, according to a Honda technical paper, 10 or more vibration dampers on crankshaft and cams may be necessary to achieve this.
As engineers have tackled all these problems, solutions have emerged that are able to combine affordability with the greater power that increased rpm can deliver. What was radical stuff a decade ago is normal production tech today. -
1 hour ago, urosg3 said:
na Kosmaju ja pečem prase, vi možete donesete piće i salate, i kolače. Ali prase je moja briga, važi?
Lako za prase, neko kako je dupe/noga?
-
1
-
-
1. Bagnaia
2 Quartararo
3. Miller
-
1 hour ago, Profaarmor said:
neki strim?
Imas citavu temu sa streamovima na prvoj strani pdf-a...
-
1
-
-
1. Bagnaia
2. Quartararo
3. M. Marquez
-
Zanimljiva prica o obaveznoj vakcinaciji vs. individualne slobode.
O tome se narocito glasno raspravlja u USA.
Ipak, izgleda da je Vrhovni sud to resio pre vise od 100 godina, kada se radilo o velikim boginjama:
The Surprisingly Strong Supreme Court Precedent Supporting Vaccine Mandates
In 1905, the high court made a fateful ruling with eerie parallels to today: One person’s liberty can’t trump everyone else’s.
citat iz clanka:
QuoteThose facts, the court stated, include “that for nearly a century, most of the members of the medical profession have regarded vaccination, repeated after intervals, as a preventive of smallpox; that, while they have recognized the possibility of injury to an individual from carelessness in the performance of it, or even, in a conceivable case, without carelessness, they generally have considered the risk of such an injury too small to be seriously weighed as against the benefits coming from the discreet and proper use of the preventive.”
-
4
-
-
Mislio sam na Pola...
-
1. Quartararo
2. Bagnaia
3. Espargaro
-
2 hours ago, Boxy said:
Meni samo nije jasno zasto ga ona ne tuzi, nego prodaje pricu ni manje ni vise jednom Rotenbergu.
Da se prikljucim raspravi...
Ona ga nije tuzila ni za sta jer je, kad je sve doslo u javnost, rekla da nece nista od njega jer hoce da dete podigne sama, bez kontakta s njim.
Ako bi nesto placao, onda bi Zverev mogao da zahteva i neka roditeljska prava.
-
4 hours ago, Baby said:
Koji je tvoj problem sa latinosima u Americi?
Teksas jeste bio prvo deo Meksika.
Nema veze sa Latinosima.
Preimenovanje ze predlaze zato sto je John Hood bio general Konfederacije, a trend je da se slavljenje secesionicke vojske prekine.
-
1
-
-
2 hours ago, Eddard said:
Kleše, brate, boldovano je napisano upravo zato što je cenjeni perkos taj zločin i upotrebio za raspirivanje sukoba, zato je taj deo njegovog posta i obrisan.
Što se ostatka piše, u pravu si, potpuno. Ali, ti koji više ne pišu su imali par drugačijih ideja o tome kako treba da teku rasprave ..............
Uzimam ovaj post kao slagvort, a hteo bih da odgovorim na nekoliko poslednjih stranica.
Previse se ovde pise o Milosevicu i Seselju i Tudjmanu i Izetbegovicu, a premalo o tome kako da unapredimo stvari.
Imao sam srecu da iselim iz SFRJ, Tito se nije ni ohladio. Nisam proteran, otisao sam legalno sa vizom i svojom voljom.
Razumem da je @Perkos2 proteran i/ili isteran i razumljivo je da nosi u sebi vise tuge ili gorcine nego ja.
No, mozemo li to prevazici?
Nekako mislim da mi neki zameraju pominjane sranja od valjda'89. a oni pamte od '95. A to nije izjednacavanje ili opravdavanje zlocina, samo je analiza onoga sta pamtim. Jasenovac, A-U aneksiju Bosne ili kosovsku bitku 1389. ne pamtim, samo sam citao.
Sigurno mi je neki predak tamo poginuo, preveliki je % stanovnika i boraca da bude neverovatno. No, mozda imam i nege pretke/gene pobednika, mada ni za njih ne znam.
I, sta sad?
Da se mrzimo jer na srpskoj strani Amfilohije laje jedno, a na hrvatskoj strani biskup Bozanic laje drugo?
Prosao sam nekadasnju SFRJ uzduz i popreko. Doziveo sam i neke incidente i nacionalisticke ispade, ali sam doziveo puno vise lepih situacija i slozio se sa dobrim ljudima.
Voleo bih da i na forumu bude tako. Da odjebemo ekstremisticke budale, pa da pricamo o lepim stvarima i boljitku.
Sasvim slucajno, zavrsio sam u USA. I svaki forumas je dobrodosao da me poseti - neka se snadje za put, a ovde ima gde da prespava i sta da jede. I nije to zbog foruma, koji je vec jedan zastareo oblik komunikacije, nego zato sto sam filantrop i omatoreli hippie i mene su mnogi nepoznati ugostili i prihvatili, tokom putesestvija. Tako cu i ja njih, ako su imalo pristojni.
Jebali vas ratni zlocini i osvete i neisteriva pravda.
-
2
-
5
-
-
5 hours ago, Angelia said:
Raspitaj se ti to sta ce da te kosta u porezu.
Hvala, Andjo - odlican savet i bas ono sta mi treba, da cujem ili procitam od nekog pametnijeg.
U ovoj ludoj zemlji, svaka savezna drzava ima svoje propise. Sad treba da vidim je lakse/jeftinije da cerki poklonim kucu, da joj prodam posed za jedan dolar ili da naprosto umrem ako ne postoji nekakav porez na nasledstvo (estate tax). Za kola vec znam, mogu da joj poklonim bez poreza.
To je bila i zajebancija u domaji. Prva ideja je bila da tast (zenin otac) prenese stan na cerku (tj. njegovu unuku), pa se ispostavilo da je ona, legalnim recnikom, "drugi nasledni red" i morala bi da plati porez kao da se radi o prodaji. Zato je preneo na zenu, tj. "prvi nasledni red" i nije kostalo nista.
Posandrcacu od tih gluposti jer se jos mnoze sa brojem drzava u kojima zivimo i svaka ima neke posebne zajebancije i propise.
Epidemija koronavirusa (Covid-19 / SARS-Cov2) - dnevne aktuelnosti iz zemlje i sveta
in Društvo
Posted
Naj me zagulivati - ne znam taj jezik, to samo ti i Konstantin znate. OK, mozda i Pletilja.
Onda, u Nisu pre milion godina, trebao mi je prevodioc. Ali samo dok smo bili trezni. Kad smo dovoljno popili, razumeli smo se savrseno. Verovatno bi mogli i da citamo glagoljicu ili etruscansko pismo,ali se nismo setili.
Zato, trezan sam, pitaj me to nesto na engleskom ili francuskom, pa cu odgovoriti.
Ili, alternativno, pricekaj da nesto grozno popijem, pa cu razumeti.