-
Posts
1,112 -
Joined
Everything posted by Cyber
-
Cesto neka stara knjiga dozove iz police, pa taj ponovni susret zna da bude rewarding experience. Vecni osmeh (u originalu: Det eviga leendet; eng. The Eternal Smile, 1920), Pär Lagerqvist. Grupa mrtvaca sedi negde u nekom mraku i prica da im prodje vecnost. A onda se nakon hiljadugodisnjeg sedenja uzvrpolje pa rese da prosetaju i nadju boga kako bi dobili odgovor na pittanje zasto su uopste ziveli. Nakon svojevrsne avanture od putesestvija nadjose se u nekoj sumi, a potom ugledase boga kako sece drva ispred jedne kolibe. Pridju mu i pitaju ga da li moze da im da odgovor na pitanje zasto su ziveli. Bog nevoljno, a nije ni razmisljao o tome pa nema dobar odgovor - samo bi zapravo u miru sekao drva – promrmlja: ”Kad sam vam davao zivot samo sam mislio na to da se zadovoljite necim a ne nicim.”
-
To zavisi od adresata. Ako ostavimo po strani pitanje stila (retoricko fecesiranje adresanta) i pogledamo strogo lingvisticki, ”srpska politika prema BiH” je isto sto i ”politika Beograda prema” … bilo kome /u vezi bilo cega, gde bi Beograd (kao srediste politickog zivota u drzavi Srbiji) po logickoj vezi imao prenosno znacenje, tj. odnosio bi se [logicki] na i bio bi [logicki] povezan sa zvanicnom politikom drzave Srbije a ne sa svakim gradjaninom Srbije i/li Beogradjaninom/kom. Ako odes korak dalje pa kazes: Beograd/Bruxelles/Washington kaze/radi/ovo-ono, to je onda deo koji oznacava celinu, tj. produzena ruka gore objasnjene stilske figure a sto se cesto koristi u politickoj geografiji kada deo necega oznacava celinu (pars pro toto). Tu se radi o (cistoj i cestoj) stilskoj figuri metonimiji → srpska/beogradska/washingtonska/ina politika. Beograd = Srbija = politika Srbije Bruxelles = EU = politika EU Washington = USA = americka politika a moze i … Hollywood = filmska industrija Silicon Valley = high tech hleb nasusni = hrana >>> etc. Ali (!) Zoran = Zoran a ne cela USA. Ti to znas pa se, kao sto i sam kazes, ne odazivas na ”Washington/USA” Ovde imamo drugu lingvisticku situaciju: ”Zagrepcani su maltretirali sugradjane Srbe” = totum pro parte = svi u isti kos, implicitno znacenje = svi [Zagrepcani] su maltretirali sve [sugradjane Srbe]. Naravno, ko se oseti prozvanim /uvredjenim/maltretiranim je individualno.
-
Svrsishodno postizanje cilja par excellence. Zaista nesvakidasnje Nesvakidasnje.
-
Zapravo, najlegitimnije je da kada (iz druge ruke) procitas nesto sto apeluje na tvoju reakciju, prvo pokusas da odes na izvor informacije i proveris o cemu se tu zapravo radi. U konkretnom slucaju, Gates je dao intervju za Spiegel u svojstvu kljucne osobe The Bill and Melinda Gates Foundation. Pitanje je bilo ovo ... … a ne ovo, iako je i iz ovog traljavog prevoda semantika jasna.
-
Nesto su mi se u poslednje vreme putevi ukrstali sa Dvořákom. Tako i otkrijem da je rodjen na danasnji dan 1841. Bio je veliki zaljubljenik u lokomotive. Neki kazu da se u njih razumeo isto tako maestralno kao u muziku. Ja sam danas izabrala Serenadu umesto lokomotive u ... moze biti Simfoniji novog sveta. Na danasnji dan 1770, je prema nekim izvorima rodjen i Beethoven (cesto se uzima datum njegovog krstenja u decembru kao datum rodjenja ).
- 482 replies
-
- 3
-
-
- and many more
- smetana
-
(and 3 more)
Tagged with:
-
”Period” [ti] je kljucna rec i potencijalno odlicna [pocetna] nit. Pitanje [tvog] sledeceg moguceg poteza je pitanje vremena. Ovo nje savet, samo opaska ...
-
Nista narocito osim generalnih preporuka koje vaze za sve ljude. Na lekarima je da pravilno procene situaciju i odrede najbolju mogucu terapiju ili kombinaciju terapija u (svakom) konkretnom slucaju. Puna kapa ako utrefe. Razumljivo. Onkoloska malicija je okean u kome svaki pacijent (mora da) nadje svoj stil plivanja/zivota i pliva sam za sebe jer je svaki slucaj unikatna kombinacija svakojakih faktora. Ono sto vazi za jednog, ne (mora da) vazi za drugog. Zato je nemoguce pronaci (jedan) lek za kancer (ima ih preko 100 vrsta + ko zna koliko permutacija) i to je vrlo vazno shvatiti. Zato je deljenje diletantskih saveta – uprskos neosporno najboljoj nameri - neodgovorno jer moze da zavara i ulije laznu nadu. Ako neko zeli da se uljuljkuje i samozavarava, bolje je da to radi sam na svoju odgovornost. Ljudi su razliciti i na razlicite nacine se nose sa zivotnim situacijama. U tome im se moze i treba pomoci. U lecenju im pomazu lekari. Svaka hronicna dijagnoza je jedna vrsta traume. To coveka zvekne kao fait accompli i tu nema biranja, samo suocavanje sa suvim cinjenicama (sve drugo je gubljenje vremena i snage). Tu pocinje jedan proces u kome covek nema kontrolu nad bolescu ali (!) moze da – kad malo dodje k´sebi i shvati sta ga je snaslo – preuzme kontrolu nad drugim stvarima i nastavi da zivi. To nije kontrola kontrole radi u smislu control freak. To je pitanje samoodrzanja; to je pitanje instinkta za prezivljavanjem; to je, u krajnjj liniji pitanje licnog dostojanstva i njegove odrzivosti a sto seodrazava i na kvalitet zivota. Jer, ma koliko apsurdno zvucalo, u svemu tome postoji /nastavlja se jedna svakodnevica, zivot se nastavlja … dokle god.. Osim ako covek sam ne odluci da odmah digne ruke. Postoje brojne empirijske studije koje ukazuju na to da je smrtnost veca kod vrlo deprimiranih kancer-pacijenata. To se ne moze sasvim pouzdano znati jer se ne moze izolovati i izmeriti taj jedan faktor od mase drugih koji uvek igraju u svakom kancer-kolu. Puno pacijenata kojima se situacija (privremeno?) poboljsa veruje (instiktivno) da mu je bas neka odredjena stvar pomogla. Razumljivo, to je nemoguce verifikovati. Ja verujem da je to glavni izvor svih rekla-kazala saveta koji se sire kao krugovi na vodi. To je tako elementarno ljudski, ljudi polaze od sebe pa misle da ce ono sto je ”pomoglo” njima pomoci i svim drugima. Logika je jasna - da je srece da je tako, kancer bi bilo lako iskoreniti. Kancer je cudljiva boljka, nikad se ne zna kakav ce (novi) tok da uzme i kada i – da li? A tek kad isto tako nepredvidljivo krene da salje svoje satelite (metastaze) – pravo minsko polje. Volela bih da mogu ono sto mi (jos uvek?) nije poslo za rukom: da pronadjem nacin da prenesem – ako je to uopste moguce nekom preneti – da je uprkos svemu (barem pre krajnje bitke, ako se ona ikada desi – ne treba ni sebe ni druge sahranjivati unapred) moguce imati vrlo dobar, vrlo ispunjen, vrlo kvalitetan, vrlo esencijalan zivot (kao nikad pre). Nije to sve za baciti. Smeh i radost ne moraju nuzno da nestanu. Kao sto rekoh ranije, to je sve jedan proces u kome moraju da se prodju razne grmljavine i faze (sve ima svoje). Ja licno imam veliko poverenje u taj proces bez obzira na njegov treskav karakter. Bice ipak da to mora svako sam nekako da spozna i osvoji kao svoju unikatnu iskustvenu teritoriju. To je jedno veliko i vazno iskustvo. Ima tu puno toga da se nauci. To vazi i za obololelog i za okolinu. Razume se, svako bi, da moze da bira, rado izbegao to iskustvo i takvo ucenje. Ali to ovde nije relevantno jer ta Nemezis ne dolazi po licnom izboru. Zato, od onoga sto se nametne i sto je na raspolaganju, treba napraviti najbolje moguce koliko god je to moguce … dok god je moguce. Nema druge. Demistifikovati! Ne preuzeti identitet pacijenta nego zadrzati svoj identitet (sto je vise/duze moguce). Ne treba rezignirati nego (nekako) nauciti ziveti sa tim, ne protiv toga jer onda covek zivi protiv sebe samog. Doduse, to je sve stvar licnog izbora i individualnih preduslova. Da nije tako citava ljudska egzistencija bi imala sasvim drugacije forme, drugacije manifestacije i drugacije ishode.
-
Citam pre neki dan vest da je socijalna sluzba u jednom svedskom gradu oduzela troje dece roditeljima koji su ih (bukvalno) zabarikadirali u stanu kad je ovde stigla pandemija. Deca su bila zakljucana, svako u svojoj sobi a tako izolovani jedni od drugih su jeli i svoje obroke. Roditelji kazu da su tako uradili iz straha.
-
Kada su suplementi u pitanju, doziranje treba uzeti sa zadrskom, narocito kada je kancer u pitanju. Suplement samo po sebi ne bi trebao da odmogne ali treba pod obavezno (!) imati u vidu mnoge vazne faktore u lecenju kancera od kojih su mnogi odlucujuci vrlo, vrlo individualni. O razlicitm vrstama kancera da ne govorim. Mnogi hvale i (suplement) beta-glucan i uzimaju ga na svoju ruku, ali o doziranju ni reci od nekog onkologa (samo ono sto stoji na pakovanju, najvecu dozu po tableti sam nasla u USA). Rauzmem i zasto, ne treba svakome ista doza. Individualnu dozu nece niko ozbiljan da ti "prepise". Drugo, postoje i hvaljene odredjene kombibnacije vise suplemenata, ali to je tek pravi lavirint. Ukazala bih na jednu madjarsku studiju (L. Olasz, T. Tornoczky, G. Kinczel, G. Kulcsar) o kombinaciji hemioterapije i Culevit-suplementa, na uzorku od 40 pacijenata kod odredjene vrste kancera.
-
WHO je objavio detaljnu listu sa svih 173 kandidata koji su u procesu iznalazenja vakcine protiv covid-19. U tabeli: od vrste vakcine do detalja u vezi dostignutog klinickog stadijuma (klick na fazu - svi detalji). DRAFT landscape of COVID-19 candidate vaccines – 28 August 2020 Orijentacije radi ... kako vakcina stize na trziste. Predklinicki razvoj → laboratorijske studije i zakljucci o eventualnom potencijalu razvoja. Dokumentacija. Klinicki razvoj: Faza I → Testiranje u manjoj grupi dobrovoljnih ucesnika studije (obicno ~20 – 100 osoba). Tu se prati koliko je vakcina sigurna za ljude i kako izaziva imuni sistem; prate se i nuspojave. Dokumentacija. Faza II → Ako su rezultati iz prethodne faze ohrabrujuci, dolazi se u ovu fazu gde se vakcina testira na ciljnoj grupi pacijenata. Imunitetska reakcija se prati i studira detaljno, broj doza se testira. Dokumentacija. Faza III → Tek u ovoj fazi se vakcina testira na znatno vecem broju ljudi (od nekoliko stotina do vise hiljada). Ako sve ispunjava ocekivanja i neophodne zahteve by the book, salje se zahtev za odobravanje vakcine. Dokumentacija. U EU se odobravanjem lekova za koriscenje bavi European Medicines Agency (EMA). Faza IV → Nakon odobenja za koriscenje nastavlja se evaluacija efekata i sigurnosti vakcine za ljude. Sa time se zapravo nikada ne prestaje, to se kontinuirano proverava. Dokumentacija. izvor >>>
-
Ja mnogo volim da jedem kestenje. Mi jestivi kesten nemamo u blizini. Imamo tzv. konjski kesten (divlji) koji je dobio ime po tome sto ga samo konji mogu variti a da se ne otruju. Estetski je divan pogled [3 komada kroz prozor], impozantan je kao nekakav hrast. Kao nacrtani su kad popadaju i osuse se (padaju pre susenja) sa bojom kao sa razglednice. Konjski kesten je takodje zastitini znak jedne svedske pokrajine.
-
To uglavnom zavisi od toga da li utemeljenje ulazi kroz glavu ili stomak. Kako kome. To se vrlo jasno vidi u ovoj situaciji. U pravu si, nije. Logicno. Ocigledno je da je jedina dovoljna mera (konacno) nalazenje efikasne vakcine. Maska je jedna od mera zastite, sto nije sinonim za [kompletnu] zastitu. Isto tako, jedno je disciplina u nosenju maske a drugo je kako se ona nosi (pomenuo si i sam ranije) + kako se kombinuje sa ostalim merama zastite. Jedan od relevantnih faktora koji se frekventno pominje u poslednje vreme je to da su se ljudi generalno opustili pa zapustili [mere]. Primera radi, na pocetku su strahu bile velike oci pa su se ruke minuciozno prale sve do ekcema; sada je oprez verovatno splasnulo, to se desava neosetno. Juce lokalne vesti, 86% ispitanika misli da su se drugi opustili sa merama zastite ali tek ~65% misli da su se i oni sami opustili. Deja vu, "oni drugi"-faktor.
-
Da ne ispadne nesporazum zasto sam se nasmejala – vizualizovala sam nekriticnog citaoca novinskog clanka u kome pise ”ubija virus” bez bilo kakvih objasnjenja u cemu se ta ubitacnost sastoji. A u sledecoj sceni sam videla tog istog citaoca kako ne zali energiju i vreme da se dokopa maske o cijim svojstvima nema pojma, jer mu nije ni palo na pamet da sazna poblize o tome. Taj bi se nakon "plenidbe" maske verovatno uljuljkao i spustio gard (to, doduse, nije smesno). Ti, naravno, nisi taj citalac. Hvala ti sto si kvotovao ISO, mnogi ne vole da kliknu na link.
-
Dete staro 4 godine izdaje knjigu poezije. Po meni, ovo nije samo nesvakidasnje, nego je nesvakidasnje zabrinjavajuce. Gledala sam ga u nekom tv-gostovanju, slatko dete, kao vecina njegovih vrsnjaka, jos uvek zaplice jezikom i ne drzi ga mesto. Ali mama je agilna, ne zaplice nimalo. Four-year-old lands book deal for his 'astonishing' poetry >>>