Jump to content

Radoye

Moderators
  • Posts

    9,397
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    1

Everything posted by Radoye

  1. Bold - ucitavas mi rasizam. Bolje pripazi jer mislim da imamo u pravilniku nekakve sankcije predvidjene za to. 😉 Uopste nisam rekao to sto mi spocitavas, nego da je duznost svake odgovorne vlasti da ucini maksimum da sacuva zivote svojih gradjana. Rat je dobar za izbegavanje no ponekad se ne moze izbeci jer druga strana insistira na njemu. No ako do rata dodje, onda sigurno da ne treba da se vodi tako da neprijatelja zatrpavas lesevima sopstvenih vojnika. Mislim, moze i tako ali to nije nista manje zlocin nego bombardovanje iz vazduha (jedan zivot je jedan zivot na kraju krajeva). WW1 i WW2 su u principu dve runde jednog te istog rata sa dugim primirjem izmedju. Nisu im uzroci znacajno drugaciji (imperijalne teznje Nemacke za prevlast na kontinentu) mada se u onoj pauzi izmedju izdesavalo kojesta (drustveni lomovi koji dovode do krize parlamentarnih demokratija i uspona radikalnih ideologija sto s leva sto s desna, izazvani direktnim i indirektnim posledicama rata i ekonomske depresije) sto je drugoj rundi dalo jedan odredjeni "smek" koji prva runda nije imala. Edit: typo, rad -> rat
  2. Sledeceg vikenda pocinje trkacka Indikar sezona, na programu je VN Alabame na Barberu: Po mom misljenju jedna od najlepsih modernih staza na svetu, izgradjena u ovom veku ali karakterom zaziva neka davno prosla vremena i smestena u neverovatan okolis medju zelenim brdascima prosaranim neobicnim skulprutama, Barber je dokaz da se i danas moze sagraditi trkacka staza a da rezultat ne bude asfaltirani parking ispred soping mola preko koje je neko farbom izvukao linije. Do sada je Indikar sampionat gostovao 10 puta na barberu, prosle godine je preskocio zbog poznatih situacija oko koronavirus pandemije a ove godine se iz istog razloga po prvi put ovde otvara sampionat jer je tradicionalna prva trka u St. Pitu pomerena i vozice se vikend iza Barbera. Pobedu iz 2019. brani Takuma Sato, a medju vozacima najuspesniji ovde je Dzozef Njugarden sa tri pobede (Pauer i Hanter-Rej imaju po dve, a pobedjivali su jos i Kastroneves i Pazeno). Medju timovima neprikosnoven je Penski sa 6 pobeda. Satnica (dodati 6 sati za srednjeevropsko): Toliko o trci, a sad malo generalno sta nas ocekuje ove sezone: Na kalendaru je najavljeno 17 trka, neke ocekivane staze su ispale, negde smo dobili dabl-hedere. Ipak, po svemu sudeci mozemo ocekivati i dalje promene kako se situacija sa pandemijom bude razvijala. Pod najvecim znakom pitanja je trka u Torontu a spekulise se da ce njen izostanak biti kompenzovan pretvaranjem vikenda na Mid-Ohaju u dabl-heder. Dakle, trenutno kalendar izgleda ovako: 1. Barber 18. april, autodrom 2. St.Pit 25. april, ulica 3. i 4. Teksas, 1. i 2. maj, oval (dabl-heder) 5. VN Indijanapolisa, 15. maj, autodrom 6. Indi 500, 30. maj, oval 7. i 8. VN Detroita, 12. i 13. jun, ulica (dabl-heder) 9. Elkart Lejk, 20. jun, autodrom 10. Mid-Ohajo, 4. jul, autodrom 11. Toronto, 11. jul, ulica 12. Nesvil. 8. avgust, ulica - nova trka 13. VN Indijanapolisa, 14. avgust, autodrom 14. Gejtvej, 21. avgust, oval 15. Portland, 12. septembar, autodrom 16. Laguna Seka, 19. septembar, autodrom 17. Long Bic, 26. septembar, ulica Sto se tice timova i vozaca, trenutno potvrdjeno imamo 24 bolida za kompletnu sezonu i jos 8 za delimicni program ili samo Indi, a moguce je da ce kompletna cifra da naraste na 36-37 za Indi: - Fojt - #1 Hildebrand (samo Indi), #4 Kelet, #11 Kimbal (VN Indijanapolisa i Indi), #14 Borde - Andreti - #26 Herta, #27 Rosi, #28 Hanter-Rej, #29 Hincklif, #98 Andreti (samo Indi, moguce jos par) - Meklaren - #5 O'Vord, #7 Rozenkvist, #66 Montoja (VN Indijanapolisa i Indi) - Karlin - #59 Maks Cilton (ne-ovali i Indi), trazi se vozac za Teksas i Gejtvej, verovatno Dejli - Ganasi - #8 Erikson, #9 Dikson, #10 Palu, #48 Dzimi Dzonson (ne-ovali), Kanan (ovali) - Kojn - #18 Dzons, #51 Grozan (ne-ovali), Pjetro Fitipaldi (ovali), #52 trazi se vozac (samo Indi) - Karpenter - #20 Karpenter (ovali), Dejli (ne-ovali), #21 ViKej, #47 Dejli (samo Indi) - MSR - #06 Kastroneves (6 trka ukljucujuci Indi), #60 Harvi - Pareta - #16 Simona de Silvestro (samo Indi) - novi tim uz podrsku Penskija - RLL - #15 Rehol, #30 Sato, #45 Feruci (samo Indi) - Penski - #2 Njugarden, #3 Mekloklin, #12 Pauer, #22 Pazeno Nepotvrdjeni (redom od najverovatnijeg ka manje verovatnima): - D&R - tradicionalno izlaze na Indi svake godine, moguce Sejdz Karam - Top Gan - novi tim, planiraju Indi sa ArSi Enersonom za volanom - Andreti - moguc jos jedan bolid samo za Indi, mozda Oliver Askju ili Spenser Pigot - Karlin - moguc drugi bolid samo za Indi - Junkos - ako ikako bude bilo moguce zatvoriti finansijsku konstrukciju, bice tu sa Kajlom Kajzerom
  3. Ove godine devetorica prethodnih pobednika na Indi 500:
  4. Radoye

    Klasika

    Uh koliko istorije moze da stane u samo jednu sliku: Mark Donohju u svom Penski Meklarenu M19A pred start trke za VN Kanade 1971 na Mosportu. Pretposlednja trka za svetski sampionat za vozace i medjunarodni kup za konstruktore za sezonu 1971. bila je samo formalnost jer je titula resena jos pre dve trke u Austriji (pisao sam vec o tome). U medjuvremenu se dogodila i VN Italije koju je osvojio Piter Getin u ludackom fotofinisu s cetiri bolida u dve desetinke (i jos jednim odmah iza) i koja je dugo drzala rekord za najbrzu granpri trku u istoriji. VN Kanade je do ovog momenta postojala vec citavu deceniju, originalno vozena van sampionata za kategorije sportskih prototipova a od 1967. je uvrstena na kalendar svetskog sampionata. Staza Mosport u blizini Toronta bila je jedna od omiljenih medju vozacima zbog izazova koje je pruzala svojim brzim krivinama kroz blage brezuljke ali zbog tipicne kanadske klime vremenske prilike za trku su cesto umele biti na ivici regularnosti. Donohju je bio iskusan vozac sa do tada vec uspesnom karijerom u raznim serijama u saradnji sa Rodzerom Penskijem, preko sportskih prototipova (sampion americkog nacionalnog sampionata za 1967), Trans Am (dominirao sampionatom krajem 60-tih), F5000 (visestruki pobednik) i Indikara (do tada je vec zabelezio zvanje rukija godine za 1969. i drugo mesto na Indi 500 1970, kao i pobede na Micigenu i Pokonu). Godine 1971. izlaze na Kvester Granpri, revijalnu trku na Ontario Spidveju na kojoj su zajedno ucestvovali bolidi iz F1, F5000 i Indikar sampionata, gde pada odluka da se oprobaju i u F1. Nabavljena je jedna Meklarenova sasija koju je Penski spremio za finis sampionata 1971. i trke na severnoamerickom kontinentu. Tih godina nije bilo neuobicajeno da se na trkama za svetski sampion pojavljuju i lokalni heroji koji bi u privatnim bolidima pokusavali da se odmere protiv svetske elite, tako da niko nije obracao previse paznje na Penskija i ekipu. Ipak, da se tu ne radi o obicnom stap-i-kanap privatniku svedocio je ganc nov bolid perfektno spremljen i uglancan i prateca ekipa mehanicara koja nije bila nista losije opremljena od Evropljana. Bili su tu BRM sa cak pet bolida - pored standardnih Siferta i Genlija bio je tu i pobednik iz Monce Getin, austrijski novajlija Helmut Marko i lokalni heroj Dzordz Iton, naslednik bogataske trgovacke porodice iz Toronta. Ferari je doneo tri bolida, Zakiju Iksu i Kleju Regaconiju pridruzio se i Mario Andreti. Fabricki Meklaren je dosao samo sa Denijem Halmom, Dzeki Oliver je ostao kuci. Lotus se vratio nakon preskakanja Monce (Italijani su raspisali poternicu za Kolinom Cepmenom nakon fatalnog udesa Rinta prethodne godine) sa Emom Fitipaldijem i Rejne Viselom. Fabricki Marc je doneo tri bolida pogonjena Kosvortovim motorima, za Ronija Petersona, Nanija Galija i novajliju Majka Butlera, dok je Andrea de Adamic (koji je iz razloga sponzorstva vozio bolid sa Alfinim motorom) pauzirao. Tu je bio i novokrunisani sampion Stjuart u Tirelu sa svojim timskim kolegom Severom. Brabam je doveo Grema Hila i Tima Senkena. Za Matru vozili su Ejmon i Beltoaz. Dzon Sartis je dosao sa svojim bolidima, jednim za sebe i jednim za Stomelena. Pored Penskijevog Meklarena za Donohjua, tu su bili jos i Frenk Vilijams sa privatnim Marcom za Anrija Peskarola, privatni Marc Skipa Barbera, privatni Brabam Krisa Krafta i specijalka na bazi Lotusa Pita Lavlija. Da se Penskijevci ne sale postalo je jasno vec na kvalifikacijama. Pol je uzeo Stjuart ispred Siferta, Severa, Fitipladija i Ejmona, a Donohju je bio osmi - dva mesta ispred fabrickog Meklarena sa svetskim sampionom za 1967. Denijem Halmom za volanom. Peskarolo dozivljava udes u kvalifikacijama i zbog povrede odustaje od nastupa na trci. Tokom nedeljnog prepodneva na programu je bila trka lokalnog Formula Ford sampionata na kojoj se dogodio tezak udes sa fatalnim posledicama zbog cega je start F1 trke odlozen dok se staza ne dovede u red. I, kako to biva, kanadska klima je umesala prste - pocela je da pljusti kisa. Odredjeno je da se odradi vormap sesn po kisi da se bolidi setapuju, tokom kojeg je Genli doziveo udes i demolirao bolid. Posto je BRM za ovaj vikend imao cak petoricu vozaca rezervnog bolida nije bilo pa je Genli morao da odustane od starta. (Start - Stjuart odmice, iza njega vidimo kako Peterson pretice Siferta sa unutrasnje strane a prati ih Fitipaldi) Na startu je poveo Stjuart sa pola, pratili su ga Peterson, Beltoaz, Donohju, Fitipaldi i Sever. U trecem krugu Hil izlece i odustaje, a u osmom Klej dozivljava tezak udes no na srecu uspeva da se evakuise iz zapaljenog bolida. (Mario Andreti pretice ambulantno vozilo koje ide na mesto udesa Regaconija) Za sve ovo vreme Stjuart pravi prednost dok se iza njega odvija borba izmedju Petersona i Beltoaza koja traje sve do 16. kruga kada je i Francuz doziveo udes. U tom istom krugu i Donojhu staje u boks da promeni polomljene naocare no vraca se na stazu bez izgubljene pozicije i dalje treci, ali sad sa ogromnim zaostatkom iza prve dvojice. Roni sustize Stjuarta i pretice ga u 18. krugu ali Stjuart se vraca u vodjstvo u 31. krugu iskoristivsi priliku dok su preticali zaostale za krug. Peterson se tu usput pocukao sa zaostalim Itonom i ostetio prednje krilo i vise nije mogao da parira sampionu koji je ubrzo napravio prednost od preko 40 sekundi. Trka je bila planirana da traje 80 krugova ali kako je kisa pocela da se pojacava a zbog kasnjenja sa startom pocelo je i da se smrkava organizatori su u 64. krugu trke odlucili da pokazu crvenu zastavu, zaustave trku i proglase kraj. Ovo je bio prvi slucaj u istoriji svetskog sampionata da je trka zavrsena zrvenom zastavom. Pobedio je Stjuart ispred Petersona a Donohju je na svom F1 debiju osvojio podijum. Njih trojica su jedini bili u istom krugu. Bodove uzimaju jos i Halm, Visel i Sever (dva kruga zaostatka). Saradnja izmedju Penskija i Donohjua se nastavlja - 1972. se upisuju u istoriju pobedom na Indi 500 - prvom za Rodzera Penskija i prvom za bolid Meklarenove konstrukcije, oprobavaju se i u Naskaru (pobeda na Riversajdu), osvajaju IROC sampionat za 1973. a u Kan-Am seriji uspostavljaju strahovladu sa Porseom 917/30 i prakticno dovode do kraha sampionata pa se ovaj u sezonama 1975-1976. ni ne vozi. Kad je Rodzer Penski uzeo ozbiljno da krene u osvajanje F1, naravno da je sa sobom poveo i Donohjua. Bolid sopstvene konstrukcije Penski PC1 debituje na kraju sezone 1974. ali je ocigledno jos uvek nespreman. Ipak odlucuju da izadju na kompletnu sezonu 1975. Rezultati uglavnom izostaju, par petih mesta i puno odustajanja, a onda se na VN Ausrije dogodila tragedija. Tokom treninga, na Donohjuovom bolidu puca guma i on izlece u najbrzoj krivini na stazi usput pokosivsi jednog od redara koji je na mestu nastradao. Donohju je napustio bolid "na sopstveni pogon" i delovalo je da nije teze povredjen. Ipak, na kacigi je ostao trag od udarca u jedan od reklamnih bilborda pod koji je podleteo. Donohju se vratio u boksove i par sati kasnije dok su mehanicari radili da osposobe bolid za kvalifikacije pozalio se na glavobolju. Pao je i unesvest ali se povratio. Rodzer Penski je predlozio da odu do bolnice ali Donohju je odbio, rekavsi da ga samo odvezu u hotel da se odmori. Stanje se nije popravljalo i navece odvezen je u bolnicu. Sledece jutro pao je u komu, i to vece je izdahnuo od posledica izliva krvi u mozak. Penski je vec imao spreman bolid za narednu sezonu, poboljsani PC4 a za vozaca je doveden Dzon Votson. I dalje je bilo problema sa pouzdanoscu ali je barem brzina bila tu pa je Votson uzeo par podijuma. Stigao je i vikend za VN Austrije, popriste tragedije od pre godinu dana. Pre trke Votson je pitao Penskija da li planiraju nekako da odaju postu Donohjuu, a Kapetan mu je odgovorio: "Da, pobedom!". Votson, ne verujuci u mogucnosti bolida, na to rece da ce u slucaju pobede da obrije svoju bradu. I tako je Votson ostao bez brade... Penski se ipak povlaci iz F1 na kraju sezone, bolide prodaje novoformiranom timu ATS koji ih koristi za sezonu 1977. dok spremaju svoje bolide (hajlajt godine "nastup" Hansa Hajera na VN Nemacke gde je uspeo da na jednoj trci zabelezi DNQ, DNF i DSQ - pisao sam o tome ranije). Kapetan se fokusira na Indikar gde postaje institucija oborivsi sve moguce i nemoguce rekorde a danas je i vecincki vlasnik Indikar sampionata i staze u Indijanapolisu...
  5. Ako bezuslovna predaja znaci da se za 20-30 godina nece ponovo ici u svetski rat u kojem ce poginuti na desetine miliona, s obzirom da je upravo to bio rezultat prethodne "razumne predaje pod nekim uslovima" onda da, nekoliko stotina hiljada civila je prihvatljiva trgovina. Narocito ako to nisu tvoji civili, jer odgovornost svake vlade je pre svega da sacuva zivote svojih gradjana. Dakle, ako je nuzno ostvariti totalnu pobedu da se ne bi u skoroj buducnosti moralo opet ici u reprizu (kako je prethodno iskustvo pokazivalo), i ako imas izbor izmedju zrtvovanja nekoliko stotina hiljada svojih u kopnenoj invaziji ili nekoliko stotina hiljada protivnickih bombardovanjem iz vazduha da ostvaris taj cilj, sta je logicno za odabrati? Na kraju krajeva ako se Nemcima i Japancima nije htelo da se gine imali su jednostavno resenje - da ne izazovu rat, a i da kad su ga vec izazvali ne postave u njemu ni pre ni posle ikada prevazidjene standarde bestijalnosti. Svaka posledica koja je nakon toga proizasla po njih same je iskljucivo njihova krivica.
  6. Kraj drugog dana testova, najbrzi Njugarden ispred Satoa i Montoje. Kompletni rezultati oba dana: https://racer.com/wp-content/uploads/sites/85/2021/04/indycar-results-pcomb-p3.pdf23.pdf
  7. Strim drugog dana (u toku): ViKej pauzira, valjda ce se oporaviti do narednog vikenda i trke na Barberu. Rezultati od juce prepodne (pre kise): https://racer.com/wp-content/uploads/sites/85/2021/04/indycar-results-p1-1.pdf
  8. Radoye

    Klasika

    VN Makaoa kroz istoriju, gomila fotki: https://primotipo.com/2019/09/20/macau-grand-prix/
  9. Uh, puno se toga izdesavalo danas sto nisam uspeo da ispratim: ViKej se skrkao tokom testiranja na Indijanapolisu i slomio prst: Jbg ispod bele linije se ne ide osim u krajnjoj nuzdi u borbi za poziciju u zadnjih 20 krugova trke. Sve ostalo je vucenje djavola za rep i kad-tad zavrsi ovako. A onda je dosla kisa: Do tog momenta 21 od 32 vozaca je uspeo da zabelezi brzi krug a najbrzi je bio Konor Dejli sa 222.714 mph. Najvise krugova uspeo je da okrene Pato O'Vord - 23. Nakon sto se staza prosusila odvezen je refreser / ruki sesn za 11 vozaca koji su novi na Indiju ili koji su pravili pauzu. Medju njima najbrzi je bio Borde sa 224.427 mph sto je i najbrzi krug dana. Ovde su rezultati ROP sesna: https://racer.com/wp-content/uploads/sites/85/2021/04/indycar-results-p1.pdf Nisam nasao kompletne rezultate dana osim top 5: Borde, Dejli, Karam, Karpenter, Kastroneves. Testiranje se nastavlja sutra ujutro.
  10. Nemoj izgubiti iz vida da je samo kojih cetvrt veka ranije zavrsen WW1 tako kako je zavrsen, humanom predajom Nemacke bez nedvosmislenog poraza na bojnom polju i kakva je mitomanija stvorena oko toga sto je na kraju i dovelo Naciste na vlast da okrenu jos jedan krug. A i japanska vojna hunta je upravo na to i racunala - castan poraz bez da se dira u sistem, da kupe vreme da se ponovo izgrade i ojacaju pa ajd' opet. Niko medju Saveznicima nije zeleo da rizikuje da se istorija ponovi. Takodje, Pacifik je bio mornaricki sou a Kina vojni - vojska i mornarica su prakticno delovale svaka za sebe, dve potpuno odvojene komande, jako su retko saradjivali medjusobno a umeli su i jedni druge da sabotiraju (mozemo o ovome i u detalje ako zelis). Mornarica je dobijala batina po ostrvima, imala problem sa snabdevanjem itd - vojsci u Kini je sasvim dobro islo i 1945, sve dok Sovjeti nisu uleteli a to je bilo tu negde taman kad je i bomba bacena, vojsku mornaricki porazi nisu puno tangirali. Sto se vojske tice rat je mogao jos da traje.
  11. Pazi, u neka ranija vremena ti fanatici bi ubili svakog ko se usudi da pomene nekakav mir. Pred sam rat valjda najrizicnije zanimanje na planeti je bilo premijer Japana jer svako malo bi neko pokusavao da ih ubije (a cesto i uspevao u tome), dakle ti fanatici su vodili politiku bez da su dozvoljavali bilo kakvo skretanje s kursa. I sam Car je u par navrata pokusavao da intervenise ali je bivao skrajnut i nije mu dozvoljeno da kaze svoje misljenje. A sad nakon bombi odjednom "neka bude kako Car odluci" kad se tacno znalo kakva ce biti njegova odluka. U kulturama Dalekog istoka cast i obraz su najvazniji i sramota koju donosi gubitak casti moze samo samoubistvo da spere. Zato mnogi prema spolja deluju na odredjeni nacin da ispune drustvena ocekivanja i stvore percepciju sacuvane casti. Oni koji su najglasniji bili za ratnu opciju naprosto nisu mogli da javno priznaju da je sve izgubljeno jer bi tako okaljali svoju cast, iako je i njima potpuno jasno da je sve izgubljeno, ali ako to Car kaze umesto njih onda je sve OK. Sama cinjenica da je dozvoljeno Caru da kaze bilo sta ovim povodom dovoljno govori.
  12. Radoye

    Vesti

    https://www.theglobeandmail.com/sports/article-f1-fans-fuming-over-lack-of-refunds-for-cancelled-2020-canadian-grand/
  13. Nije fora bila samo poginuti samo tako nego i neprijatelja povesti sa sobom. Oni su racunali da ce psiholoski da slome protivnika kada pocne sveopsta pogibija na obe strane, da ce tih 100 miliona mrtvih da u procesu svog samozrtvovanja da nanese dovoljno zrtava protivniku da ga ubije u pojam i da nakon sveopsteg pokolja ovi odustanu i ostave ih na miru, a onda ce Japan iz pepela ponovo da izgradi svoju civilizaciju iz pocetka, da ojaca pa sve opet i tako do konacne pobede koja je neminovna jer oni su bozanska Jamato rasa koja je predodredjena da kad-tad zavlada svetom. Samo da namamimo protivnika na nas teren, i onda u duhu samuraja uz jedan sinhronizovan nastup kompletnog stanovnistva, uz potpunu bespostednu posvecenost bez obzira na sopstvene zrtve nanecemo mu gubitke koje oni nece moci da podnesu i izboricemo za sebe povoljan mir. Bomba je to promenila jer im je otvorila oci da Saveznici mogu da pobiju tih 100 miliona na daljinski bez da sebe izlazu riziku, da nece biti viteskog dvoboja gde se protivnici gledaju u oci i gde hrabrost i srcanost mogu da prevagnu. U takvoj situaciji samozrtvovanje postaje besmisleno jer vise ne moze da postigne zacrtani cilj, cela filozofija na kojoj su zasnivali svoj pogled na svet i veru u svoju superiornost i neminovnost pobede sada je ostala tropa. Situacija koja je realno ionako vec bila bezizlazna sada je postala toliko ocigledno bezizlazna da vise ni najfanaticniji medju njima nisu mogli da se pretvaraju da postoji nada za pobedu. Naravno, to zato sto su verovali da Saveznici imaju na raspolaganju neogranicen broj bombi - saveznicka propaganda je i radila na tome da Japance ubedi u to a zapravo u tom momentu imali su jos samo jednu, plus materijala za jos jednu (Able i Baker, kasnije bacene na atol Bikini u prvim posleratnim atomskim testovima jula '46).
  14. Za naciste su otvoreno samoubilacke akcije bile moralno neprihvatljive, oni i kad su dizajnirali sprave koje su realno bile samoubilacke (na primer pilotirana verzija V-1 bombe) oni su ubacivali neki mehanizam za spasavanje u igru. Japanci ni svojim regularnim ne-Kamikaze pilotima nisu davali padobrane, od njih je ocekivano da ili pobede ili poginu jbg. Potpuno drugaciji mentalni sklop.
  15. Znas koji je bio naziv japanskog ratnog plana za odbranu od invazije Saveznika? "Velicanstvena smrt 100 miliona". Oni su imali program treninga dece skolskog uzrasta da sa zasiljenim bambusovim prutovima jurisaju na plaze na kojima se neprijatelj iskrcava. Planirali su da kace eksploziv na decu od 5 godina i koriste ih za kamikaze napade. Totalna bolestina i odvojenost od realnosti. Njihovoj vojnoj hunti zivoti sopstvenih civila nisu uopste figurisali sve dok je vojska u stanju da operise. Plan im je bio da naprave takav uzas i masakr sopstvenih zena i dece da time sokiraju rasno inferiorne gajdjine i na taj nacin im slome moral i zelju za daljim ratovanjem pa da dobiju po sebe povoljan mir - pod cime su smatrali ocuvanje sistema sa Carem kao bozanskim bicem i privilegije za vojnicku kastu. Pa onda opet da se izoluju na 2-3 veka kao u vreme sogunata dok se ponovo ne izgrade, i onda Jovo nanovo. Boldrik ne bi bolji plan smislio.
  16. Radoye

    Klasika

    Maestro.
  17. Naravno da danas japansko drustvo nije militarizovano kao 30-tih godina - a i ne moze biti, jer im je 1945. vojska temeljno demontirana i kasnije im je diktirano tacno koliko daleko mogu da idu po tom pitanju - ali to ne znaci da je tamo doslo do suceljavanja sa prosloscu i prihvatanja krivice za pocinjene zlocine. Drasticne su razlike izmedju gledanja na WW2 u Nemackoj i Japanu. Samo uporedi kakav je danas status Adolfa Hitlera u Nemackoj (u zvanicnoj vlasti, u istorijskim udzbenicima, u medijima, medju obicnim svetom) i Hidekija Todjoa u Japanu. O onom prvom je prakticno zabranjeno govoriti, onom drugom su sagradili svetiliste na koje premijer regularno polaze vence. Oko prvog vlada skoro pa konsenzus (jedino je krajnja fringe desnica u raskoraku) da je bio zlocinac prvog ranga, drugome se nalaze opravdanja kao nije hteo ali su ga dzukele navukle, montirano mu bilo sudjenje itd. Zvanican Japan i dalje ne priznaje veci deo pocinjenih zlocina u Kini i drugde u Aziji prema lokalnom stanovnistvu, tvrde da je to sve propaganda, preterivanja, izmisljotine. U Nemackoj je nezamislivo da bi vladini zvanicnici negirali bilo koji nacisticki zlocin.
  18. Dobar vic, daj jos jedan!
  19. Kao sto rekoh, najverovatnije ni ove godine nece biti nista od Toronto Indija - jos uvek nece javno to da saopste ali se vec radi na planu B. https://racer.com/2021/04/06/indycar-remains-hopeful-for-toronto-race-has-backup-plan/ (nece ni F1 u Montrealu nista bolje da prodje...)
  20. https://racer.com/2021/04/06/haas-battle-is-with-williams-steiner/
  21. Alpin donosi poboljsanja za Imolu: https://www.racefans.net/2021/04/06/alpine-bringing-decent-upgrade-package-for-next-race-after-point-less-start/
  22. U cetvrtak i petak testiranje na IMS:
  23. "Ono što je najvažnije tamo su svi prihvatili da su bili "bad guys" i ne pada im na pamet da više ikada budu u toj ulozi. To je nešto što mi nismo uspeli, jer kod nas još uvek ima dosta ljudi koji veruju u svetske zavere protiv Srba, da je NATO hteo da nas istrebi i slične mitove. Oni ljudi uče na svojim greškama mi nismo sposobni za tako nešto, bar ne u većini." Zapravo nisu - u Japanu je i dalje jak kult vojske iz WW2, slave se kao heroji koji su polozili zivote za odbranu otacbine i casti Cara ukljucujuci tu i ovih par koji su posle rata osudjeni i obeseni, zvanicno se poricu pocinjeni ratni zlocini, revizionizam siba sve u 16. Ono sto jesu svi prihvatili je da su oni taj rat izgubili, da su dobili batine kakve ne pamte u svojoj istoriji (a nije da nisu ratovali) i svesni su da ako budu ponovo pokusali nesto slicno da im sleduje opet isto. Japan i dandanas odbija reparacije individualnim zrtvama (zenama silom teranim u prostituciju i seksualno ropstvo) a poricu i masovne zlocine pocinjene u Kini i drugde. Ajd' ovo sto su belcima naradili to nevoljno moraju da priznaju jer tako im sleduje kao porazenoj strani u ratu ali digod mogu za zabasure oni zabasuruju. U Japanu nikakva "denacifikacija" nije izvrsena poput one u Nemackoj (a i ta je na kraju zbrzana) nego je samo par "najistaknutijih" osudjeno dok je citav aparat mobilisan za pocetak Hladnog rata. https://www.dw.com/en/japans-nationalist-school-books-teach-a-different-view-of-history/a-40092325
  24. - Santino Feruci, dojucerasnji vozac DCR bolida #18 a odskora Naskarovac, vozice na Indi 500 za Rehol-Leterman-Lanigan u bolidu #45. Kolege su mu gazdin sin Grem Rehol u #15 i proslogodisnji pobednik na Indiju Takuma Sato u #30.
  25. Radoye

    Klasika

    Pomenuh pre neki dan prvi start Nikija Laude (i poslednju Sifertovu pobedu) na trkama za svetsko prvenstvo, hajde da sada to i zaokruzimo: VN Australije 1985, u boksovima pred trku, poslednju za Nikija Laudu na trkama za svetski sampionat. Nakon sto je dolaskom u Ferari preporodio slavni tim i doneo im dugo cekanu titulu 1975, u sezonu 1976. Lauda ulazi kao apsolutni favorit. No, britanski boem po imenu Dzems Hant odlucio je da mu pomrsi konce. Prica o toj sezoni ispricana je mnogo puta i nema podrebe da o njoj detaljisemo, uglavnom Lauda dozivljava nesrecu na Nirburgringu gde je jedva pretekao, vraca se u bolid samo 6 nedelja kasnije i titula se odlucuje na poslednjoj trci sezone na Fudjiju u Japanu gde Lauda odustaje a Hant trecim mestom postaje sampion za jedan poen. Izgubljena titula je nesto preko cega Enco nije mogao da predje i za sezonu 1977. u Ferari je doveden Karlos Rojteman kome je dat status prvog vozaca. On je dobijao najbolju opremu, imao pravo da bira idealnu taktiku, sve je njemu bilo podredjeno - dok su Laudi preostali samo restlovi. No Lauda ne bi bio Lauda da nije tvrdoglav kao da je poreklom sa Balkana pa se zainatio i osvojio titulu s dve preostale trke do kraja sezone (Rojteman je na kraju bio cetvrti, s 30 bodova manje od Laude). Da bi do maksimuma uter'o Ferariju, doputovao je na VN Kanade da bi im u petak pred sam pocetak prvog slobodnog treninga saopstio da se momentalno penzionise. To je Laudi bila prva i najkratkotrajnija penzija, a Ferari je brze-bolje zamenu nasao u lokalnom momku aktuelnom sampionu kanadske Formule Atlantik, Zilu Vilnevu. Kao sto rekoh, ova penzija nije dugo trajala - cele dve trke - jer cim je cuo da je Lauda napustio Ferari tadasnji vlasnik Brabama Berni Eklston poceo je da ga salece ponudama. Brojevi su rasli, i kad su dostigli za ono vreme neverovatnih milion dolara, Lauda je popustio i potpisao za Brabam. Sezona 1978. je bila godina revolucije u F1 inicirana legendarnim Lotusima 78 i 79 Kolina Capmana koji je otkrio efekte tla, i svi su krenuli da eksperimentisu s radikalnom aerodinamikom. Brabamov dizajner, genijalni Gordon Mari, dosao je na ideju da uposli ventilator koji ce da izvlaci vazduh ispod bolida (nesto slicno je u kategoriji sportskih prototipova vec isprobao Dzim Hol) i Lauda sa BT46B pobedjuje iz prvog pokusaja na VN Svedske, da bi njihova inovacija odmah bila zabranjena! Lauda sezonu zavrsava na cetvrtom mestu, s pet podijuma iz svih pet trka na kojima nije odustao zbog kvara, sto dovoljno govori o pouzdanosti Alfinog motora koji je pokretao Brabamov bolid. Ni naredne sezone situacija nije bila bolja, i nakon serije odustajanja Lauda frustriran ponovo odlucuje da se penzionise, ponovo u Kanadi, a umesto njega u Brabam dolazi Rikardo Zuninjo. Lauda se posvecuje upravljanju svojom avio-kompanijom, no djavo mu ne da mira i u saradnji sa Ronom Denisom pocinje da se petlja oko Prokar sampionata koji se vozio u sklopu F1 vikenda gde su se bivsi i buduci asovi F1 takmicili u identicnim BMW M1. Lauda uzima titulu za Denisov tim Prodzekt 4, i kad se Denisu ukazala prilika da preuzme finansijski posrnuli Meklaren pozvao je Laudu da mu u tome pomogne kao vozac. Opet je ubedjivanje trajalo dugo sve dok Denis nije ponudio 3 miliona zelenih suskavih razloga, i Lauda je pristao. Tako se vratio iz penzije po drugi put, sada nakon pauze od dve godine. Lauda u prvoj sezoni uzima dve pobede dok ceo tim neumorno radi na projektu razvoja revolucionarnog MP4/2 pogonjenog Porseovim motorom. Na Laudin predlog, za sezonu 1983. nespreman motor stavljaju u bolid i koriste trke da bi ga testirali, tako da sezonu 1984. docekuju s ubistvenom kombinacijom bolida sa monokokom od ugljenicnih vlakana i motorom sada vec potpuno spremnim. Ta sezona je jedna od najdominantnijih u istoriji F1 za neki tim, Meklaren postaje sampion sa vise nego duplo poena drugoplasiranog Ferarija a Lauda uzima svoju trecu titulu za samo pola boda ispred timskog kolege Alana Prosta. I tako stizemo do sezone 1985. - Lauda je sad vec ocigledno nemotivisan, uzima jos jednu pobedu na VN Holandije dok se Prost prosetao do titule. VN Australije je bila poslednja trka sezone, Prost je vec bio prvak a Lauda mentalno vec u penziji, ovaj put za stalno. Na polu je bio Sena, Prost je bio cetvrti a Lauda tek 16. U trci oba Meklarena odustaju zbog kvarova a pobedjuje - i time kompletira simetriju sa prvom Laudinom trkom na VN Austrije 1971 - Keke Rozberg kome je ovo poslednja pobeda u F1. MP4/2, sada vec poprilicno star, nastavlja da se koristi i u sezoni 1986, a sada je Prostov timski kolega bas Keke Rozberg no njemu bolid koji je razvijao Lauda nije odgovarao zbog drasticno razlicitih stilova voznje (Lauda je preferirao stabilan zadnji kraj, mozda cak i mrvicu podupravljanja, tako da bi mogao da koci skroz do temena krivine kroz skretanje i odmah daje gas, ovu tehniku je naucio Prosta koji je kasnije uspesno primenjivao u nastavku karijere; sa druge strane, Keke je kocio isljucivo pravolinijski, cimao volan i zanosio zadnji kraj i hvatao bolid "na gas" u proklizavanju i izvlacio iz krivine - teoretski ovo je bilo brze ali drasticno unistavalo gume, a da bi radilo bolid je morao da ima jak prednji kraj koji "slusa" svaku pa i najmanju komandu i nervozan rep). Favoriti za titulu su vili Vilijamsovci Mensl i Pike no dok se oni medjusobno kolju celu sezonu Prost "iz potaje" odnosi trecu uzastopnu titulu za MP4/2. I o toj sezoni ima stosta da se napise ali ipak o tome cemo neki drugi put...
×
×
  • Create New...