Da se i ja upisem ovde, je suis overthinker 😆. Ranije mi je to skodilo jer sam grdno vreme provodila u nekonstruktivnom mozganju, posebno kad treba da se donese neka odluka, da se nesto uradi ili ne uradi. Onda sam u nekim godinama naucila da tu svoju osobinu overthinkera pretvorim u prednost. I dalje o svemu razmisljam vise nego prosecna osoba, analiziram ono sto je bilo, planiram ono sto tek treba da bude, ali to radim na konstruktivan nacin i bez suvisnog gubljenja vremena. To sam uradila tako sto sam promenila neke rutine u svakodnevnom zivotu i tako si napravila prostor za razmisljanje, bez da me to sprecava u delovanju.
Prva promena koju sam uvela pre desetak godina jeste da sam pocela rano da ustajem, izmedju pet i sest ujutro, retko kasnije. U pocetku sam navijala sat i prisiljavala se da ustanem, sad vise ne. Naravno, to znaci da lezem s kokoskama, ali definitivno sam odmornija preko dana.
Druga stvar je bila totalno izbacivanje alkohola iz mog zivota. Nije da sam i pre bila neka pijanica, ali je poneka casa uvece znala da mi pokvari naredni dan. To je nekako doslo spontano, nisam se posebno trudila. Prosto mi vise nije prijalo.
Trece je pesacanje koje sam prvo uvela zbog linije, a kasnije shvatila da mi prija na vise nacina. Retko idem u setnju radi setnje, ali hodam i kad moram i kad ne moram. Poslednjih pet godina mi je Fitbit stalno na ruci i kaze da mi je prosek 13100 koraka dnevno. Hodam brzo, i ako me nesto nervira, to su ljudi koji se ispred mene razvlace i klate s noge na nogu 😝.
Sve gore opisano znaci da mogu da se prepustam svojim mislima u vreme kad ionako ne mogu nista drugo da radim, znaci rano ujutro uz kafu ili dok hodam. To sam uradila za sebe i necu preterati ako kazem da mi je to promenilo zivot. Ne samo sto se fizicki bolje osecam, nego su i te misli jasnije i konstruktivnije ujutro dok je glava bistra i mozak odmoran, ili dok sam napolje na dnevnom svetlu i hodam. U ostatku dana sam fokusirana na ono sto radim. Nemam potrebu da zastajem i lupam glavu, jer znam da to mogu na bolji nacin da uradim i kasnije. I to mi daje onu neophodnu strukturu u danu - puna koncentracija kad se nesto radi, mozak na pasu kad je za to prilika. Tako sam dosla do svog balansa i ne verujem da bi islo bez promene nekih za mene losih zivotnih navika, samo na nekom misaonom nivou. Ne tvrdim da bi svakom pomoglo, ali kod mene radi.