Gledam ova dva dana otkako je Halid otisao reakcije ljudi cijelog regiona, od onih najpoznatijih do nas nepoznatih i nekako jos uvijek ne mogu doci sebi od spoznaje koliko je ustvari bio velik. Jedan jedini los komentar o njemu nisam vidio, oprastaju se od njega svi zivi i svi jednako emotivno. Toliko prica koliko je pomagao ljudima bez ikakve zelje da se negdje eksponira ili da se pise o tome. Jedan najobicniji moguci covjek iz naroda kog ces sresti n pijaci kako kupuje paradajz i paprike ko da nije regionalna megazvijezda, kog ces srest na benzinskoj pumpi i pitat ga iz zajebancije da ti zapjeva Zlatne strune, Cardak il Romaniju i on ce to bez ikakvog oklijevanja i uraditi. Posebno me dojmio snimak nekog momka iz Tuzle cini mi se koji je tesko bolesnu baku vozio u Sarajevo na zracenje, stao na benzinskoj kod Semizovca gdje srece Halida i zamoli ga da baki mu otpjeva jednu pjesmu sto Halid cini bez ikakve price. Milion je takvih prica i svaka je istinita. Nevjerovatan jedan covjek kog oplakuju svi izuzetka.
U ovom nasem prknu od drzave smo se uspjeli izdijelit na sve dosad poznate i nepoznate nacine, svaki dan otkrivamo neke nove nacine za podjele al u vezi Halida tu nije bilo nikakvih podjela i svaka osoba rodjena i odrasla u Bosni se na neki nacin manje ili vise identificirala sa Halidom. Posebna neka emocija koju je tesko i objasnit, kao da jedan dio onoga sto je on pjevao i radio lezi u negdje duboko u svima nama rodjenim izmedju Une i Drine odnosno mora i Save neovisno o tome kako se zovemo il kom se Bogu molimo. Falit ce Halid itekako cak i nama koji nismo bili neki preveliki poklonici tog zanra al hajde, pusti neka srce govori, pusti nek se dusa odmori. ❤️