Poštapalice i fraze.
Obično naviknemo na njih, neke koje su jezički neispravne ili stilski rogobatne vremenom se ustale, naviknemo se i počnemo i sami da ih koristimo.
Na primer: "Svašta nešto" više ne primećujem, doduše i ne koristim, keki nadsuperlativ, počinje sa pre..., predobro, prejako, prefaca, do pepička.
No to su prieri koji dolaze a ulice ili iz osnovne škole, prihvatimo jer su izmislils deca, tinejdžeri, vidimo kao kreativnost koja vremenom obogaćuje jezik.
Ne mogu da (se) naviknem na neke primere koje već koju godinu slušam, svaki put mi zaparaju uši.
Poštapalica, negde, recimo na način "Šta vi, negde, mislite o...", gde negde nije prilog za mesto već, uzrečica bez značaja, samo povećava broj reči ili daje kratku pauzu mozgu da smisli nastavak.
Duže vreme na ovim neprijateljskim televizijama koje, inače, jedino i gledam, gostima i sagovornicima se zahvaljuju na kraju priloga rečima: "Hvala na izdvojenom vremenu", meni to odmah zazvuči kao da gost, sagovornik ništa vredno nije rekao, nema mu se na čemu zahvaliti osim na vremenu, mogao i da im odgovori, " Hvala vama na ustupljenoj šminkernici", ako je u studiju ili, "... na ustupljenom kablu za mikrofon".
PS:
U Mentalnom razgibavanju su se zezali na račun ovog drugog, pa kažu Rođenjem Isusa Hrista merenje vremena je odvojeno na pre i posle nove ere, pre i posle hrista, " Hvala Isusu Hristu na odvojenom vremenu"