Jump to content

EVROPSKA UNIJA


McCarthy

Recommended Posts

21 minutes ago, Nek grmi jako said:

@Selina

 

Šta kažu Nemci, hoće li CDU u koaliciju sa Sarom Vagenkneht u Saksoniji i Tiringji?

Pa kazu kao i Lepava Lukic u svojoj cuvenoj Од извора два путића ili Faust kada poslovicno kaze

Zwei Seelen wohnen, ach in meiner Brust ( dva srca kucaju u mojim grudima). Sami CDU biraci tamo su svakako

za koaliciju sa AFD-om, al centrala nece, a opet biraci ne zele sa levicom i tako, slican picvajz kao i u Francuskoj,

samo sto ovde nije Savezna vlada u pitanju. u nedelju su izbori i u trecoj pokrajini (Brandenburg) i tamo ce AFD

doci na 30%.

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Spoiler

@Selina

 

U Francuskoj je samo naizgled pičvajz, a u stvari je opet Makron izašao kao jedini pobednik.

 

Kako ih je sve izvozao, počevši od Nacionalnog okupljanja, koje je anestezirao saradnjom sa ujedinjem levicom u drugom krugu izbora, a onda i Melanšona, Jer, kada je taj levi front, sastavljen od gomile stranaka, izašao i rekao: čekajte, mi smo pobedili na izborima i logično je da formiramo vladu, ovi iz Brisela rekli su Melanšonu - ma beži bre tamo.

 

I onda je Makron izvadio iz čašice svoga kolena - republikance. A oni imaju onaj trt/mrt model suverenizma, gde se suverenizam zapravo ostvaruje u onim slučajevima koji uopšte i ne zanimaju Brisel. I sve dok ne ljuljaju veliki briselski brod, republikanci su privatljivi za EU stratege.

 

Kako god okrenemo, odličan manevar nekoga koji je bio osuđen na propast posle izbora za Evropski parlament.

 

Edited by Nek grmi jako
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Nek grmi jako said:
  Reveal hidden contents

@Selina

 

U Francuskoj je samo naizgled pičvajz, a u stvari je opet Makron izašao kao jedini pobednik.

 

Kako ih je sve izvozao, počevši od Nacionalnog okupljanja, koje je anestezirao saradnjom sa ujedinjem levicom u drugom krugu izbora, a onda i Melanšona, Jer, kada je taj levi front, sastavljen od gomile stranaka, izašao i rekao: čekajte, mi smo pobedili na izborima i logično je da formiramo vladu, ovi iz Brisela rekli su Melanšonu - ma beži bre tamo.

 

I onda je Makron izvadio iz čašice svoga kolena - republikance. A oni imaju onaj trt/mrt model suverenizma, gde se suverenizam zapravo ostvaruje u onim slučajevima koji uopšte i ne zanimaju Brisel. I sve dok ne ljuljaju veliki briselski brod, republikanci su privatljivi za EU stratege.

 

Kako god okrenemo, odličan manevar nekoga koji je bio osuđen na propast posle izbora za Evropski parlament.

 

Nije u Francuskoj jos nista gotovo. Makron je imenovao premijera, ali levica nece u njegovu vladu, do nedelje, znaci jos

dva dana vremena, da napravi kabinet. Mozda ce Bernijer i bataliti pa ce Makron morati da trazi nekog drugog konzervativca.

Makron je pitao madame Le Pen da li je saglasna sa Bernijeom, rekla je da ce ga podrzavati u parlamentu, ali ako ga levica nece,

onda je sve otvoreno.

Link to comment
Share on other sites

On 9/19/2024 at 6:58 PM, Nek grmi jako said:

Namestiće ih on kako je zamislio,

 

Važno mu je da je ubacio sa rezervne klupe republikance, a Nacionalno okupljanje će dati podršku vladi uz neke sitnije ustupke.

 

Potpuno je nebitno ko ce voditi vladu, jer bi svakako ta vlada bila jako slaba i za sve bi se pitao predsednik.

 

Cak i da je ujedinjena levicarska lista pobedila ili da je RN dobio vecinu, Macron bi lagano mogao da zakaze nove izbore i kaze "Vidite ove budale, glasali ste za njih, a ne mogu nista da sprovedu jer nema sanse da dodju do ubedljive vecine. Glasajte pametnije ovog puta."

 

I za RN i LfI je ovaj scenario ubedljivo najbolji - nemaju odgovornost, a popularnost im samo raste. Predsednicke izbore ce dobiti ili Le Pen ili Melanchon i onda sledi pet godina dominacije jedne od ove dve partije (i licnosti) i zatim survavanje u nebitnost. Republikanci, PS i RLM su potroseni, morace da sacekaju na ekstremiste da se malo izmenjaju na vlasti pa onda opet oni.

 

Sto se tice izbora u drzavama na istoku Nemacke, veliki problem za sklapanje koalicije je raspad FDP, nebitnost zelenih i poniranje Levice. Moze se dogoditi da i na saveznom nivou ostanu samo CDU, SPD, AfD, BSW i zeleni kao manja stranka i onda ostaje samo Kenija kao realna koalicija. Mislim da je greska za CDU, a i za BSW sto idu u koaliciju na pokrajinskom nivou, te dve partije bukvalno nemaju nista zajednickog osim deklarativne zelje da u Nemackoj zivot bude bolji. Cak i AfD ekonomski ima slican program kao i CDU.

Edited by bergkamp bcd
Link to comment
Share on other sites

On 9/21/2024 at 2:36 AM, bergkamp bcd said:

 

Potpuno je nebitno ko ce voditi vladu, jer bi svakako ta vlada bila jako slaba i za sve bi se pitao predsednik.

 

Cak i da je ujedinjena levicarska lista pobedila ili da je RN dobio vecinu, Macron bi lagano mogao da zakaze nove izbore i kaze "Vidite ove budale, glasali ste za njih, a ne mogu nista da sprovedu jer nema sanse da dodju do ubedljive vecine. Glasajte pametnije ovog puta."

 

I za RN i LfI je ovaj scenario ubedljivo najbolji - nemaju odgovornost, a popularnost im samo raste. Predsednicke izbore ce dobiti ili Le Pen ili Melanchon i onda sledi pet godina dominacije jedne od ove dve partije (i licnosti) i zatim survavanje u nebitnost. Republikanci, PS i RLM su potroseni, morace da sacekaju na ekstremiste da se malo izmenjaju na vlasti pa onda opet oni.

 

Sto se tice izbora u drzavama na istoku Nemacke, veliki problem za sklapanje koalicije je raspad FDP, nebitnost zelenih i poniranje Levice. Moze se dogoditi da i na saveznom nivou ostanu samo CDU, SPD, AfD, BSW i zeleni kao manja stranka i onda ostaje samo Kenija kao realna koalicija. Mislim da je greska za CDU, a i za BSW sto idu u koaliciju na pokrajinskom nivou, te dve partije bukvalno nemaju nista zajednickog osim deklarativne zelje da u Nemackoj zivot bude bolji. Cak i AfD ekonomski ima slican program kao i CDU.

Izbori mogu da budu tek pocetkom jula iduce godine, a to je mnogo meseci neuzvesnosti.

Francuska ima te zute prsluke ( Gilets jaunes) koji od danas na sutra paralisu sve, a sadasnja nova vlada sastoji se

samo od konzervitavaca tako da su joj dani odbrojani i tu predsednik nema nikakvog uticaja izuzev sto ce 

predloziti nekoga da pravi novu vladu.

 

Moje je misljenje ( Nemacka) da tu stvarnih koalcija nece ni biti nego ce pokusati neku "imitaciju parlamentarnog zivota"

tipa manjinska vlada, ali da ih BSW podrzava, koliko ce brzo tu puci tikva , neizvesno je.

Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Selina said:

Izbori mogu da budu tek pocetkom jula iduce godine, a to je mnogo meseci neuzvesnosti.

Francuska ima te zute prsluke ( Gilets jaunes) koji od danas na sutra paralisu sve, a sadasnja nova vlada sastoji se

samo od konzervitavaca tako da su joj dani odbrojani i tu predsednik nema nikakvog uticaja izuzev sto ce 

predloziti nekoga da pravi novu vladu.

 

Moje je misljenje ( Nemacka) da tu stvarnih koalcija nece ni biti nego ce pokusati neku "imitaciju parlamentarnog zivota"

tipa manjinska vlada, ali da ih BSW podrzava, koliko ce brzo tu puci tikva , neizvesno je.

 

Javljajte nam, molim vas, iz prve ruke kakva je situacija u Brandenburgu.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Selina said:

Od 19.00 h dezuram😍

SPD 31,5

AFD 30

CDU 11,5

SWB 12

 

Zeleni ce nazalost uci u parlament jer Brandenburg ima cudan sistem. Cenzus jeste 5%, ali ako samo jedan kandidat osvoji

direktan mandat onda partija ulazi u parlament sa procentima koji mogu da budu i 2,3,4&

 

Suma,sumarum vlada ostaje kakva je i bila.

SPD su birali mahom stari ljudi, pola biraca je preko 70 godina, a AFD bira omladina.

 

Gornje brojke su prve prognoze, ali manje vise uvek i bude tako.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Selina said:

Suma,sumarum vlada ostaje kakva je i bila.

SPD su birali mahom stari ljudi, pola biraca je preko 70 godina, a AFD bira omladina.

 

Gornje brojke su prve prognoze, ali manje vise uvek i bude tako.

 

48671033aj.jpg

 

48671042rx.jpg

 

Meni se ovde cini da za AfD vise glasaju sredovecni ljudi. Inace, jos jedan podatak o korelaciji:

 

48671071ae.png

 

Interesantno da za AfD katolici uglavnom ne glasaju. To podrzava teoriju da smanjenje religioznosti dovodi do pojacanja nacionalizma i vecoj pripadnosti svojoj etnickoj grupi.

 

Da li AfD ima Sperrminorität i u Brandenburgu? Ako imaju, onda ni tu nece moci da se napravi neka stabilna vecina, kao ni u Turingiji.

Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, bergkamp bcd said:

 

 

 

 

 

 

 

Meni se ovde cini da za AfD vise glasaju sredovecni ljudi. Inace, jos jedan podatak o korelaciji:

 

 

 

 

Interesantno da za AfD katolici uglavnom ne glasaju. To podrzava teoriju da smanjenje religioznosti dovodi do pojacanja nacionalizma i vecoj pripadnosti svojoj etnickoj grupi.

 

Da li AfD ima Sperrminorität i u Brandenburgu? Ako imaju, onda ni tu nece moci da se napravi neka stabilna vecina, kao ni u Turingiji.

Pre nekoliko godina Zeleni i SPD promenili su zakone za glasanje pa su ovde glasali i tinejdzeri od 16 godina i oni mahom svi

glasaju za AFD. Zakon ne vazi u svim pokrajinama, i ne na Saveznom nivou. Nadali su se da ce ekoloski vetar koji je unela na scenu

Greta Tunberg oduvati desnicu, ali se desilo suprotno. U Potsdamu ( glavni grad Brandendenburga) stanuju svi lepi i uspesni politicari

jer je tamo mir i tisina, zelenilo, nema migranata, divota jedna. Tu su komsije kancelar sa ministarkom  Berbok i tako jos nekim vaznim

politicarima.

AFD ima sada i u Brandenburgu Sperrminoritet.

Link to comment
Share on other sites

Evo, danas i Barnije kaže da će se na drugačiji način odnositi prema imigrantima i obećava drugačiji pristup u odnosu na dosadašnji...

 

Što znači da ti ljudi zapravo nemaju blage veze gde udaraju i da reaguju pod pritiskom, jer je neshvatljivo da jednog trenutka imaš politku prijema svih i da su svi dobrodošli da budu inkluzivni, lepi i veseli, a već drugog trena pretiš da ćeš to zaustaviti.

 

Pa jel ima neke postepenosti, postoji li neka sredina, kompromis... Pa da pomalo zatežeš ako treba, ili da pomalo opuštaš...

 

Ovako ispada da je ili Brisel bio nepojmljivo pogrešan u stavu o imigrantima nekada, ili su pojedine države članice koje će sprovoditi promene nepojmljivo pogrešne danas. 

Edited by Nek grmi jako
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

35 minutes ago, Nek grmi jako said:

Evo, danas i Barnije kaže da će se na drugačiji način odnositi prema imigrantima i obećava drugačiji pristup u odnosu na dosadašnji...

 

Što znači da ti ljudi zapravo nemaju blage veze gde udaraju i da reaguju pod pritiskom, jer je neshvatljivo da jednog trenutka imaš politku prijema svih i da su svi dobrodošli da budu inkluzivni, lepi i veseli, a već drugog trena pretiš da ćeš to zaustaviti.

 

Pa jel ima neke postepenosti, postoji li neka sredina, kompromis... Pa da pomalo zatežeš ako treba, ili da pomalo opuštaš...

 

Ovako ispada da je ili Brisel bio nepojmljivo pogrešan u stavu o imigrantima nekada, ili su pojedine države članice koje će sprovoditi promene nepojmljivo pogrešne danas. 

Traje to sve jako dugo, svi su zatvarali ochi, uvek su bili uskoro neki izbori, UK je izasla iz EU bas zbog migranata ( sad ih imaju

jos vise) nego je sada dosla maca na vratanca i sad kao nesto pokusavaju, obecavaju, menjaju zakone, ali je cela situacija 

beznadezna.

Link to comment
Share on other sites

Okej, razumem tu egzistencionalnu borbu ešalona na vlasti koji se trude da što duže obnašaju funkcije, pa moraju  da se prilagođavaju na usputnim stanicama te borbe, ali reći prvo jedno, a onda sasvim nešto drugo i odlaženje iz krajnosti u krajnost teško mogu da se podrže.

 

Jer ako se prvo kaže - svi ste dobrodošli da u inkluzivnom zdravlju i veselju zajedno napredujemo, pa se čak i podele kvote koja zemlja članica treba da primi koliko kontigenata imigranata uz svu dekoraciju tog prijema, a onda se iznendada objavi - e sad nema više, to zbunjuje i građane EU i imigrante, koji se jednostavno pitaju; kako smo to danas dobrodošli, a već sutra nismo?

 

Takođe, ljudi se pitaju: da li su događaji iz, recimo, Švedske i Velike Britanije uticali na promenu smera? Jer ako se nasiljem postižu tako krupni koraci i krupne promene kursa, neko će pomisliti da esklacijom nasilja može da dođe i do ostvarenja nekih drugih ciljeva...

 

Jednostavno, prenagljuje se u oba smera. A to nikako nije dobro.

 

 

Edited by Nek grmi jako
Link to comment
Share on other sites

Pitanje migracija je prizma kroz koju se prelamaju sva druga pitanja modernog sveta; zato se i ne moze resiti jednostavnim potezima koji se odnose samo na migrante, a da pri tome ne pogadjaju i sire stanovnistvo. Zato i ova lutanja od ”svi ste dobrodosli” do ”a sad mars svi napolje”.

Naime, u Svedskoj i drugim EU zemljama vec su stvorena duboko segregirana drustva u kojima domacima vise ne pada na pamet da rade citav niz poslova za koje se smatra da pripadaju imigrantima. Neko vreme su svi bili zadovoljni time, ali sad stasava vec treca i cetvrta generacija onih rodjenih u Svedskoj, a zakopanih u te krugove nisko placenih poslova i zivota u zapustenim naseljima, bez realne sanse da se iz njih izvuku. Oni su ti koji zavrsavaju u kriminalu i nasilju, ne ovi novopridosli. Treba se zapitati kako i zasto se to desilo, jer tu negde leze i resenja. Sprecavanje novih migracija taj problem ne resava, osim sto prija uhu desnicara. Odatle i zaokret u migracionim politikama. Ali sto se mene tice, to samo maskira i cementira postojece stanje, ne vodi nikakvom resenju, posebno ne brzom i lakom. 
 

Da je problem kriminala i nasilja u Svedskoj resen, znacu onog trena kad ponovo vidim domace ljude da rade na poslovima ciscenja i odrzavanja, nege starih i bolesnih, kucne dostave svega i svacega, da rade po magacinima, utovaruju i istovaruju, voze taksi i autobuse… Samo se bojim da ja to necu doziveti. A dok je ovako kako je, uvek ce biti i onih koji traze precice do novca, boljeg zivota i drustvenog statusa, pa makar sutra hermeticki zatvorili sve granice i poizbacivali sve neintegrisane. Glavni problem nisu oni, vec ovi jako dobro integrisani u samozadovoljno drustvo poremecenih vrednosti, koje na dnevnom nivou proizvodi nove gubitnike. Za sada samo medju imigrantima, makar bili i n-te generacije. Za sada….

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, vilhelmina said:

Pitanje migracija je prizma kroz koju se prelamaju sva druga pitanja modernog sveta; zato se i ne moze resiti jednostavnim potezima koji se odnose samo na migrante, a da pri tome ne pogadjaju i sire stanovnistvo. Zato i ova lutanja od ”svi ste dobrodosli” do ”a sad mars svi napolje”.

Naime, u Svedskoj i drugim EU zemljama vec su stvorena duboko segregirana drustva u kojima domacima vise ne pada na pamet da rade citav niz poslova za koje se smatra da pripadaju imigrantima. Neko vreme su svi bili zadovoljni time, ali sad stasava vec treca i cetvrta generacija onih rodjenih u Svedskoj, a zakopanih u te krugove nisko placenih poslova i zivota u zapustenim naseljima, bez realne sanse da se iz njih izvuku. Oni su ti koji zavrsavaju u kriminalu i nasilju, ne ovi novopridosli. Treba se zapitati kako i zasto se to desilo, jer tu negde leze i resenja. Sprecavanje novih migracija taj problem ne resava, osim sto prija uhu desnicara. Odatle i zaokret u migracionim politikama. Ali sto se mene tice, to samo maskira i cementira postojece stanje, ne vodi nikakvom resenju, posebno ne brzom i lakom. 
 

Da je problem kriminala i nasilja u Svedskoj resen, znacu onog trena kad ponovo vidim domace ljude da rade na poslovima ciscenja i odrzavanja, nege starih i bolesnih, kucne dostave svega i svacega, da rade po magacinima, utovaruju i istovaruju, voze taksi i autobuse… Samo se bojim da ja to necu doziveti. A dok je ovako kako je, uvek ce biti i onih koji traze precice do novca, boljeg zivota i drustvenog statusa, pa makar sutra hermeticki zatvorili sve granice i poizbacivali sve neintegrisane. Glavni problem nisu oni, vec ovi jako dobro integrisani u samozadovoljno drustvo poremecenih vrednosti, koje na dnevnom nivou proizvodi nove gubitnike. Za sada samo medju imigrantima, makar bili i n-te generacije. Za sada….

Moja su zapazanja sledeca:

 

Deca i unuci klasicnih gastarbajtera danas su svi od reda , tu mislim i na nepismene Turke, Kurde i Italijane iz Kalabrije,

nase ljude ( nasi su ljudi dosli kao kvalifikovani radnici, ovi drugi nisu) danas jako uvazeni gradjani, mnogi od njih i politicari,

prisutni u medijima, naucnici, menadzeri, a razlog je da su i ti polupismeni ljudi zeleli da im deca nesto nauce, da idu u skole,

skolovanje je besplatno pa su to i koristili. Sezdesetih godina dolazi desetine hiljada Italijana i svi rade u Volkswagenu, danas

su njihova deca i unuci takodje zaposleni tamo. Sefica Radnickog Saveta VW ( to je vazno kao i sef recimo Deutsche Bank

jer radnici upravljaju tim koncernom) cerka je polupismenog Italijana koji je pre 50 godina dosao.

Osamdesetih i devedesetih  pocinju izbeglice da dolaze, svi traze azil i dobijaju ga, dobijaju stanove, decje doidatke, nisu bili prinudjeni da rade, deca su isla ili nisu isla u skole, tada i pocinju klanovi i kriminal na veliko, a kulminaciju imamo zadnjih desetak godina.

Devedestih je oko 300.000 ratnih izbeglica iz Bosne i Hrvatske doslo u Nemacku, ali samo privremeno, ostalo ih je

samo 30.000. Vracali su se ili su isli dalje. Nije im automatski sledio stalni boravak, placanje stana i decji dodaci.

Tim ljudima nisu nudjeni nikakvi integraciuoni kursevi, nego su sami gledali da nauce nemacki i da pokusaju

da nadju sebi mesto pod suncem.

 

Kazes da samo stranci rade ove niskoplacene poslove, a to je i tacno, ali to nisu deca i unuci azilanata nego ljudi iz

Srbije, Bosne, Indije i Pakistana, Rumunije, Poljske, Albanije, koji su dosli trbuhom za kruhom, rade od jutra do sutra,

fino i zaradjuju, ali je pitanje da li ce i ostati ovde. Kinezi, Indijci, Pakistanci, Filipinci rade od jutra do sutra, hrabri su 

i odvazni pa imaju i neke svoje biznise, radnjice, restorane, decu salju u skole i ne ocekuju da im drzava nesto poklanja.

 

U bivsem DDR-u bilo je ima hiljade i hiljade Vijetnamaca i svi od reda ( ali imaju samo jedno dete, mozda i dva)

su takodje danas ljudi koji su na neki nacin ostvareni.

 

Drustvo je ovim azilantima sve pruzilo, ali oni nemaju osecaj da su i sami u nekoj obavezi prema drustvu.

Edited by Selina
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, Selina said:

Moja su zapazanja sledeca:

 

Deca i unuci klasicnih gastarbajtera danas su svi od reda , tu mislim i na nepismene Turke, Kurde i Italijane iz Kalabrije,

nase ljude ( nasi su ljudi dosli kao kvalifikovani radnici, ovi drugi nisu) danas jako uvazeni gradjani, mnogi od njih i politicari,

prisutni u medijima, naucnici, menadzeri, a razlog je da su i ti polupismeni ljudi zeleli da im deca nesto nauce, da idu u skole,

skolovanje je besplatno pa su to i koristili. Sezdesetih godina dolazi desetine hiljada Italijana i svi rade u Volkswagenu, danas

su njihova deca i unuci takodje zaposleni tamo. Sefica Radnickog Saveta VW ( to je vazno kao i sef recimo Deutsche Bank

jer radnici upravljaju tim koncernom) cerka je polupismenog Italijana koji je pre 50 godina dosao.

Osamdesetih i devedesetih  pocinju izbeglice da dolaze, svi traze azil i dobijaju ga, dobijaju stanove, decje doidatke, nisu bili prinudjeni da rade, deca su isla ili nisu isla u skole, tada i pocinju klanovi i kriminal na veliko, a kulminaciju imamo zadnjih desetak godina.

Devedestih je oko 300.000 ratnih izbeglica iz Bosne i Hrvatske doslo u Nemacku, ali samo privremeno, ostalo ih je

samo 30.000. Vracali su se ili su isli dalje. Nije im automatski sledio stalni boravak, placanje stana i decji dodaci.

Tim ljudima nisu nudjeni nikakvi integraciuoni kursevi, nego su sami gledali da nauce nemacki i da pokusaju

da nadju sebi mesto pod suncem.

 

Kazes da samo stranci rade ove niskoplacene poslove, a to je i tacno, ali to nisu deca i unuci azilanata nego ljudi iz

Srbije, Bosne, Indije i Pakistana, Rumunije, Poljske, Albanije, koji su dosli trbuhom za kruhom, rade od jutra do sutra,

fino i zaradjuju, ali je pitanje da li ce i ostati ovde. Kinezi, Indijci, Pakistanci, Filipinci rade od jutra do sutra, hrabri su 

i odvazni pa imaju i neke svoje biznise, radnjice, restorane, decu salju u skole i ne ocekuju da im drzava nesto poklanja.

 

U bivsem DDR-u bilo je ima hiljade i hiljade Vijetnamaca i svi od reda ( ali imaju samo jedno dete, mozda i dva)

su takodje danas ljudi koji su na neki nacin ostvareni.

 

Drustvo je ovim azilantima sve pruzilo, ali oni nemaju osecaj da su i sami u nekoj obavezi prema drustvu.


Mogla bih da ti odgovorim na svaku recenicu, ali bojim se da nikom osim nas dve ne bilo zanimljivo tako detaljno poredjenje Nemacke i Svedske, pa to necu da radim. Umesto toga mogu generalno da konstatujem da je i u Svedskoj razvoj tekao otprilike na isti nacin, s tim da bih ja tu pricu prosirila s nekoliko bitnih ”detalja”. Naime, u decenijama od dolaska prvih gastarbajtera pa do pocetka devedesetih, nije bilo ni imigrantskih poslova, ni takvih naselja. Ljudi su ziveli i radili na istim mestima kao i domaci, deca su im isla u iste skole, kupovali su u istim prodavnicama, sretali se svakodnevno. Mozda se odrasli i nisu mnogo druzili u slobodno vreme, pitanje je koliko su ga i imali, ali deca jesu. Isli su na iste aktivnosti, u organizaciji skole ili opstine, nikog nisu roditelji razvozili od fudbala do muzicke skole, vec su isli sami ili s drugarima na ono cega je bilo u blizini, svi zajedno.

Onda dolaze devedesete, privatizacija svega i svacega, i srednja klasa, tada najbrojnija, pocinje da se raslojava na onu visu, koja polako pocinje da klizi ka jos visoj, a ostatak krece da tone zajedno s onim sto bi se do tada zvalo nizom klasom (da ne ulazimo u to ko se i kako nasao tu). Od tada, znaci od 90-tih, te dve grupe vise ne zive na istim mestima, ne rade zajedno, a deca vise ne idu u iste skole. Tada se stvaraju temelji danasnje segregacije, a neke masovne migracije u danasnjem smislu i obimu jos nisu ni na pomolu. Osim ako ne racunas nase ljude iz ex-yu, koji su se u velikom broju i vratili. Prave masovne migracije kakve danas znamo krecu tek od 2000-tih.

 

Kao sto danas ide ta prica o uspesnoj deci prve generacije gastarbajtera iz sedamdesetih, tako se cesto mogu cuti i price vrlo uspesnih etnickih svedjana koji su u isto to vreme 70-tih i 80-tih odrastali u radnickim porodicama, cesto s roditeljima alkoholicarima, povremeno nezaposlenim, neretko nasilnim… Svi su oni mogli da iskorace iz toga, da naprave ono sto se ovde zove ”klasno putovanje”, da se obrazuju i ostvare svoje potencijale. Danasnja deca nemaju iste sanse, jer su trajno obelezeni rodjenjem i odrastanjem u neprivilegovanim sredinama, s losim uslovima zivota, pretrpanim skolama koje ne nude nista osim najosnovnijeg obrazovanja, u porodicama s niskim primanjima ili socijalnom pomoci. I sto je najgore, bez ikakvog kontakta s domacim stanovnistvom, osim u vidu sluzbenih lica, ali bez njihove dece. Moze se i danas izaci iz tog kruga, nije nemoguce, ali je mnogo teze. Naoko bolji uslovi u vidu kurseva jezika i podrske svake vrste su samo gasenje pozara, ali nemaju veceg uticaja. Novopridosli imigranti na prvom koraku upadaju u segregaciju, a nju nisu stvorili ni oni, ni njihovi prethodnici koji su stigli ranije, vec pomahnitali kapitalizam kojem od devedesetih vise nista ne stoji na putu. 
 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 9/23/2024 at 5:16 PM, Nek grmi jako said:

Evo, danas i Barnije kaže da će se na drugačiji način odnositi prema imigrantima i obećava drugačiji pristup u odnosu na dosadašnji...

 

Što znači da ti ljudi zapravo nemaju blage veze gde udaraju i da reaguju pod pritiskom, jer je neshvatljivo da jednog trenutka imaš politku prijema svih i da su svi dobrodošli da budu inkluzivni, lepi i veseli, a već drugog trena pretiš da ćeš to zaustaviti.

 

Pomesao si Macrona sa Merkelovom.

 

U Francuskoj Macron pokusava da pridobije desni deo birackog tela nekom antiimigranstkom i nacionalistickom retorikom, ali Francuska nije Srbija pa da biraci glasaju za njega jer je vlast i jer je Otac nacije, oni kojima smeta previse imigranata i nisu zadovoljni ekonomskom politikom glasace za RN, onima koji su antiUSA, nisu zadovoljni ekonomijom, ali nisu nacionalisti glasace za LfI.

Link to comment
Share on other sites

Sahra Wagenknecht is pushing for power

Za Wagenknecht su izborni uspjesi na Istoku samo početak. Želi se baviti svjetskom politikom.

U pozadini je još netko upleten: Oskar Lafontaine, njezin suprug.

 

Spoiler

Nietfeld (DPA, Keystone)

Ukratko :

Novoosnovana stranka Sahre Wagenknecht postigla je senzacionalan izborni uspjeh u istočnoj Njemačkoj.

Stranka je strogo hijerarhijska i ima samo nekoliko ručno odabranih članova.

Wagenknecht se zalaže za radikalne promjene u njemačkoj politici.

Njezin suprug, Oskar Lafontaine, podržava je u pozadini u svojstvu savjetnika.

Sahra Wagenknecht uvijek je bila autsajder. Kao kći perzijskog oca, kao dijete nije baš pripadala Jeni zbog svoje tamne puti. Pridružila se stranci jedinstva DDR-a SED u ljeto 1989., kada se režim već odavno poljuljao. Još uvijek je branila staljinizam kad su se bivši komunisti konačno od njega odvojili. Gnjavila je stranku nasljednicu SED-a, PDS, a kasnije i ljevicu svojim kritikama slijeva i zdesna sve dok potonja nije potpuno razbijena.

Protiv SAD-a, protiv bogatih, protiv imigracije – Wagenknecht je postala popularna marka kao opozicija jedne žene njemačkim uvjerenjima. U besprijekornim kostimima i s frizurom Rosa Luxemburg, provlačila se kroz talk showove i zaradila milijune svojim knjigama. Ostala je usamljenica.

Njezin suprug Oskar Lafontaine, do njega ćemo doći kasnije, jednom je rekao da je Wagenknecht bila klasični jedinac: vrlo inteligentna, ali ne netko tko bi mogao voditi čopor - što je bitno u politici. Ljudi koji dobro poznaju Wagenknecht kažu da ona ne zna organizirati niti raditi u timu. U biografiji se navodi da njezina majka kaže da njezina kći u biti uopće nije političarka.

 

Sve što Wagenknecht i njezin muž žele ide

Nakon senzacionalnih izbornih uspjeha u Saskoj, Tiringiji i Brandenburgu, Sahra Wagenknecht sada se odjednom gura u središte njemačke politike. Vaša nova antisistemska stranka postala je faktor moći; bez nje se ne može formirati vlada u Dresdenu, Erfurtu ili Potsdamu . “Spiegel” je nedavno objavio lijevo-desnu populisticu na svojoj naslovnici na crvenoj pozadini s gorućim štapićima dinamita u ruci. Naslov: “Razbijač sustava”.

Savez Sahra Wagenknecht, kako se službeno zove novoosnovana stranka, stranka je kakva u Njemačkoj dosad nije postojala . Ni nakon devet mjeseci i četiri izbora stranka nema 1000 članova. Svi su ručno birani. U Brandenburgu, gdje su održani posljednji izbori , ima ih oko 40. 14 ih je izabrano u državni parlament, a niti jedan član zastupničkog kluba nema zastupničkog iskustva.

Kritičari kažu da je Wagenknechtov savez u biti kadrovska stranka poput onih koje su postojale u komunističkim državama. Sve je organizirano striktno odozgo prema dolje. Važi što god Wagenknecht i Lafontaine žele. Nema niti pravog programa niti se unutar stranke raspravlja o tijeku. Ako su u nedoumici, članovi pročitaju šefov posljednji bestseler, “The Self-Righteous”.

Utemeljiteljica se brani da je usporeni rast članstva namjeran. Apsolutno želi zadržati kontrolu nad tim tko ulazi u stranku: čudaci i ekstremisti trebaju ostati po strani - to je lekcija iz njezina prvog neuspjelog pokušaja osnivanja novog pokreta. U 2019. ovo je završilo svađama, kaosom i vlastitim izgaranjem.

Za Wagenknecht su izborni uspjesi na Istoku samo korak na putu do njezina glavnog cilja: okretanja njemačke politike u cjelini naglavačke. Nedavno je rekla za Spiegel da je osnovala vlastitu stranku "kako bi popunila veliku prazninu u zastupljenosti i promijenila njemačku politiku, ne godinama, nego desetljećima". Ona će suvladati na Istoku samo ako to ne ugrožava sveobuhvatni cilj.

Wagenknechtov zahtjev znači da se parlamentarne skupine u Saskoj, Tiringiji i Brandenburgu smiju udružiti s CDU-om i SPD-om samo ako te koalicije donesu političku "promjenu" i vidljivo nose vlastiti potpis. Sukobi između osnivača i lokalnog rukovodstva su neizbježni. Katja Wolf, primjerice, kaže da joj je, kad je u nedoumici, važnija politička stabilnost Tiringije od fantazija stranačke ikone u dalekom Saarlandu.

 

Uloga Oskara Lafontainea je misterij

S druge strane, Wagenknecht je odlučna iskoristiti državnu pozornicu za stvaranje svjetske politike. Bar malo. Ona zahtijeva da se vlade moraju javno obvezati na tri točke: nema više njemačkog oružja za Ukrajinu, trenutni mirovni pregovori s Vladimirom Putinom i nema novih američkih projektila na njemačkom tlu . Naravno, ona zna da će se o tome odlučivati u Berlinu, a ne u saveznim državama – ali u koalicijskom sporazumu mora postojati barem deklaracija da je privržena tim ciljevima. Hoće li se CDU i SPD složiti s tim, ostaje za vidjeti.

Iza Sahre Wagenknecht stoji još jedna apsolutna figura, Oskar Lafontaine. Njih dvoje su u braku od 2014. godine. Mnogo je misterija oko uloge koju 81-godišnji bivši čelnik SPD-a i osnivač Ljevice ima u stranci. Priča se da je namjerno suzdržan, ali suprugu intenzivno savjetuje, primjerice o dinamici koaliranja i kadroviranju. Kao građanin s radošću dočekuje novu ulogu svoje žene, kao suprug manje. 55-godišnjak je sada stalno u pokretu, uvijek pod stresom, kaže. Mogao je i bez toga.

 

Link to comment
Share on other sites

@Selina

 

Ne znam nemački i to mi otežava praćenje lokalnih TV kanala i podkasta, pa bih vas zamolio za dve stvari.

 

Prva se odnosi na isto pitanje koje se odnosilo i na Saksoniju i Tiringiju: da li će CDU u koaliciju sa Sarom Vagenkneht u Branderburgu? A druga molba tiče se pitanja da li u nemačkim medijima možda pominju pred savezne izbore mogućnost ponavljanja političke klackalice i nestabilnosti kao u vreme Vajmarske republike.

 

Unapred hvala na odgovorima jer ste vi forumski percepirani kao širom otvoren prozor koji pruža realan pogled na Nemačku.

Edited by Nek grmi jako
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...