interreg

[Vjekoslav]

 

[...]

3 hours ago, Vjekoslav said:

e svašta.

 

Vala bas.

 

 

[zoran59]

Vjeko, izvanredan prilog!

 

I dodatnih 1128 pluseva autoru videa u spaceku, za izbor muzike!

 

To je Lee Marvin u legendarnom filmu Paint Your Wagon.

Licno, meni najdrazi stih:

wheels are made for rollin'

mules are made to pack'

I've never seen a sight

that didn't look better lookin' back

 

Cesto to pjevusim na pustijim dionicama svojih putesestvija. U principu, izbjegavam auto-puteve, preferiram sporije i puste ceste i volim upoznavati lokalce. Kao i Lee Marvin, I was Born under a Wanderin' Star, makar nisam u njegovoj, pa ni Chillijevoj kategoriji.

Edited August 18, 2019 by zoran59

[Kronostime]

Iduqrac, Zotjo, umalo se ne udavih uz jutarnju kahvu zamisljajuci te kako pevas k`o Lee Marvin.

 

 

Edited August 18, 2019 by Kronostime

[zoran59]

Ne moras me zamisljati, imam jos donekle (truli) glas a i i gitaru. Nisam je primio vise od 3 puta u 10 godina, no sada u penziji ce se naci vremena.

I sledeci put u Srbiji, a imam i famliju i drustvo tamo, javiti cu ti se i gnjaviti te. Drzacu te za rec, 'ocu tu tvoju obecanu janjetinu!

 

Glas mi popusta sa godinama i, jebiga, pusenjem. Imao sam relativno rano razvijen bas, pevao sam u gimnazijskim horovima a onda u "garaznim" bendovioma, pomalo i svirao.

Pre par nedelja mi je najbolji prijatelj iz detinjstva slavio rodjendan, . 60 i kusur. Decko je nasledio kucu na Bracu, festa je bila tamo. Nisam mogao da budem tamo, jebu me na prvom mestu zdravlje a onda financije.

Ali sam se prikljucio via Skype i pevao i zajebav'o se, video gomilu "starih" drugova. Nije sva ta nova tehnologija bez veze.

 

Evo ti jedan nastup u SKUC-u (Studenski kulturni centar)  u ZG, godina je circa 1980-a, ja sam se zajebavao "lingvistitikom" i napisao tekst, a i glas je moj (video kamere jos nismo imali):

 

 

Jbg, bili smo najpijaniji, ludnica, hiljade ljudi a mi "predgrupa: ozzbiljnom austriskom bendu. Sta ces, sudbina...

 

Edited August 18, 2019 by zoran59

[Vjekoslav]

[zoran59]

4 minutes ago, Vjekoslav said:

 

?

[Vjekoslav]

 

[zoran59]

Jos jedan stih iz iste pjesme, ponekad mi izazove suze (sto cu, sentimentalac sam)...

 

Mud can make you prisoner, and the plains can bake you dry
Snow can burn your eyes, but only people make you cry

[Pletilja]

On 8/13/2019 at 12:22 AM, Honey Badger said:

 

Ma jok, nije uopste poveliko pitanje. Pomalo sam sklon pretjerivanju ali to nije uopste ekstremno. Pazi ovog lika:

 

HEART ATTACK IS NO BAR TO RUNNING 7 MARATHONS IN 7 DAYS

 

It might not be a feat which would interest the world’s fastest marathon runners, Paul Tergat or Paula Radcliffe but it is still worth recording and admiring the tenacity of British explorer Sir Ranulph Fiennes who ran the New York Marathon on Sunday, completing his historic challenge of running seven marathons in a week.

Fiennes, who had double-bypass surgery just four months ago following a heart attack, finished the 41.5 kilometre (26 mile)* course in just over five hours, 25 minutes.

 

Ostatak teksta

(*tekst je pisao neznalica, maraton je 42,195km ili 26,218mi)

 

Sir Ranulph je imao srcani udar i subsekventni dupli bajpas samo 4 mjeseca prije 7 maratona u 7 dana i to je pretjerivanje. Jedan lagani maraton po ravnom Amsterdamu, cijelu godinu od angioplastike i nije bas toliko ali ako se moja prica i zavrsi tu, neka bude. Bice to dobar dan, kao i svaki drugi. 

 

Ali ako sve prodje super u Amsterdamu, kao sto vjerujem da hoce, tek onda cu da pretjerujem. Ili barem da se spremam za to, pa koliko stignem.

 

Kompenzacija ili ne, zadnjih 30 godina sam zivio kako sam htio, uzivajuci u svim oblicima hedonizma. Mogu sljedecih nekoliko provesti malo drugacije, nek' kosta sta kosta.

 

 

 

 

Ne bih da mracim i kvarim ugodjaj, svako ima svoje izbore dok ne dodje "dobar dan, kao i svaki drugi.....Bio jednom jedan Nikola, dobar covek, izvrstan sportista, u mladosti kosarkas, pa fanatik stonog tenisa da bi oko 50 otkrio biciklizam.....temeljan u svemu, i o biciklizmu je sve znao, sam je sklapao svoje spacijalke, ful oprema, grmalj od 190 u slip pantalonicama i onim smesnim cipelicama....savrseng zdravlja, bez alkohola i cigareta....u 60 je vozio 60 km na dan. Umro na biciklu, u 62 godini, bukvalno, bio je mrtav kad je dotako zemlju. Ostavio neutesne sina, cerku i bivsu zenu. I nije docekao unuka kojeg je strasno zeleo...i to nije najgore, najgore je sto unuk raste bez takvog sjajnog dede.....mislite o tome.....

[Kronostime]

Zotjo, ti samo dodji, a ja znam sta mi je ciniti.

[Vjekoslav]

 

 

biciklom uvijek landram po sjeveru, baranjskim ritovima i šumama, međutim u posljednje vrijeme sam se okrenio na jug, istraživanju slavonskih krajobraza. izazov: stići na neku zanimljivu lokaciju izbjegavajući magistralne prometnice. dakle ili biciklističkim stazama, ili lokalnim seoskim cestama, ili poljskim putevima. s izazovom se slaže i moja supruga, koja se uvijek plaši da me negdje ne zatepe neki šleper. plašim se, btw. i ja (nisam jednom letio). jučer, slobodan dan, cilj je bio doći do Erdutske (Daljske) planine, ušća Drave u Dunav i Stare Drave kod Sarvaša. naravno, i sȃm put mora biti zanimljiv.

 

 

... 

 

 

iz pravca Tenje stižem na raskršće Silaš-Ćelije, prva postaja / odmor 15min. možda da kažem, jer to sigurno ne znate, a i nećete pronaći na netu, ili u udžbenicima novije poviesti, ovdje su početkom srpnja '91. stradala 4 ronioca osječkog Društva za podvodne aktivnosti Mursa. dvojica smrtno, dvojica teško ranjena. tadašnji čelnik osječkog HDZ-a koji je dijelio oružje po okolnim (hrvatskim) selima, mislio je da civilne ronioce treba slati na vojne pješadijske zadatke. snajper na silosu u (srpskom) Silašu mislio je drugačije.

 

evo me u Boboti, nekad partizanskom selu stradalom u Endehaziji. nevezano za sranja u prošlom ratu, uvijek je postojalo suparništvo između Ćelija i Bobote. postoji i danas. u Boboti se redovito skidaju putokazi za Ćelije, i obrnuto, u Ćelijama za Bobotu. nekom (navijačko-seljoberska) zabava, nekom (poreznim obveznicima Vukovarsko-srijemske županije) konstantan trošak.

 

 

na izlazu iz Bobote me potjerao jedan oveći šar-planinac. rupa u tarabi, nije pas kriv. ko kaže da se ne može ubrzati ako ti sjeverac udara u čelo? može, i to znatno. u sljedeće selo Veru stižem relativno brzo (inercija). osim stanovnika samog sela, malo ko dolazi u Veru (izgovara se "u Veeeeru"), jer se ne nalazi na glavnim prometnicama. za razliku od Bobote u ravnici, koju je nekada presijecala Vuka, a danas Bobotski kanal (poznat u pecaroskom svijetu zbog štuke), Vera se smjestila na lesnim padinama Daljske planine.

 

ova "tetovaža" na cesti me asocirala na prahistorijske slike iz Sikstinske kapele paleolitika / špiljskog sustava Lascaux u jugozapadnoj Francuskoj. pomislih (pa stadoh i fotkah) bit će zanimljiva našim lovcima s topica Baštovanstvo. rep je ostao u 3D. spoiler alert, disturbing scenes.

 

Spoiler

 

ovdje su, btw. pejzaži jako koloritni. u daljini se vidi Vukovar (tj. vidio bi se da sam ponio fotoaparat), a sa druge, sjeverne strane, vinogradi Dalj planine. 

 

evo me na grebenu Erdutske planine. da ne bude zabune, radi se o istom brdu, samo ga stanovnici Erduta i Dalja različito nazivaju.

 

 

provjera kočnica prije spusta tunelom / surdukom prema Dunavu (em ladovina em ne moraš pedalirati, može li bolje?)

 

 

Aljmaš. rodno selo Janusa Pannoniusa, kojeg je Krleža često spominjao kada je hvalio srednjovjekovni globus intellectualis ovih prostora, odnosno kada je kudio nacionalne elite 19. stoljeća, nedorasle kulturnim, ekonomskim, političkim i historijskim izazovima svoga doba.

 

2.5 km uzvodno -> ušće Drave u Dunav. za razliku od Aljmaša, smještenog na uzvisini, vikend naselje na ušću je u poplavnom području, pa su sve vikendice u biti sojenice. nekadašnji kameni T-špornjevi (s početka osamdesetih), izgrađeni da preusmjere maticu Drave na kontra stranu, danas su poluotoci. naselje je lijepo uređeno. mada nisam siguran gdje se točno kupaju. a možda se i ne kupaju, vrag će ih (pivski) znati.

 

na fotki ispod se vidi sȃmo ušće i vrh baranjskog trokuta. s one strane je Bačka.

 

 

...

 

(ide i nastavak, kad malkic uhvatim vremena)

Edited August 24, 2019 by Vjekoslav

[A sad]

@Vjekoslav

 

Jel mozes dati neke podatke o tome da je Janus Panonius rodjen u Aljmasu? Znam da postoji ta teza, ali koliko ja znam to je bas, bas alternativna teorija. Mozemo i na pp o tome, da ne trolujemo temu. 

[Vjekoslav]

ovo sve pliva na proljeće kad se krenu otapati snijegovi s alpskih visova. vjerovali ili ne,  tu sam negdje, kod ovih špornjeva desno, u ranu jesen '87. ili '88. ronio i nakon nekoliko tvrdoglavih sati izronio dvije kašike i dvije viljuške što su nam ispale iz brodića dok smo ručali (bili na pecanju). jedino što je tada sve ovo izgledalo posve drugačije, obala Drave je završavala skroz lijevo, kod vikendica, a ne kao sada, stotinjak metara desno, kod vrhova špornjeva. kako se krajolik promjeni za svega nekoliko desetljeća. 

 

 

ovdje naselje završava i počinje prašuma vrbe, topole, johe, graba, jasena i hrasta / labirint meandara Stare Drave.

 

 

neka mini oluja je ovuda nedavno protutnjala.

 

 

nakon jednog kilometra srećem uniformirane momke (i cure) iz HCR-a, odmaraju pored kombija (zagrebačke registracije). e reko', baš divno, el mogu ja negdje mrdnit a da vas ne sretnem? i šta sad, idem dalje prema Sarvašu, il se vraćam u Aljmaš? kažu možete dalje, razminiranje je na drugoj obali. gdje, u trokutu? aha, već drugu godinu. o pa to je super, nisam znao da ste već dovde stigli. možda onda ipak dočekam dan kad ću moći baranjskom stranom skroz do ušća? bit će, bit će, govore mi. 

 

Spoiler

 

vidi se na (aktualnoj) karti da su jedan dio (preko puta kote Prudnjak gdje sam ih i sreo) već očistili.

 

 

Drava na trećem kilometru od ušća. ko na razglednicama, zar ne?

 

negdje na 6. kilometru odvajam se od glavnog toka Drave i skrećem na jug, prema Sarvašu.

 

 

odmor. šumski makadam je od kamena, tako da mi je guzica otpala. ne znam kako, ali uspio sam nažuljati i gornji dio stopala. dakle ne donji, već gornji, kao da sam glumio kulen pa visio na nekoj gredici u pušnici, a ne pedalirao. baš me zanima ima li Chilli slične (biciklističke? idiotske?) probleme. zelena trava, šetnja i čaj.

 

nakon nekoliko kilometara stižem u novoizgrađeno izletište / Riječnu školu za djecu na St. Dravi. 

 

interreg.  jedino što je taj interreg, za razliku od ovog našeg, financiran iz EU.

 

 

ove relacije nisam uspio skužiti. ako neko skonta, neka javi.

 

ovo je već kod ulaza u sȃmo selo. nova zgrada (pretpostavljam prijemnog centra), sve ganc novo, od ovog proljeća.

 

 

zanimljivo, u selo Sarvaš, koje je na uzvisini, ulazi se kroz surduk. šteta da nisam fotkao, obično ljudi misle da surduci (vododerine / klanci kroz lesna brda) postoje samo na dunavskim obalama. zanimljivo je i da riječ surduk (mađ. szurdok, tur. jaruga) ne postoji u hrvatskom rječniku, mada se svakodnevno koristi u kraju u kojem ja živim. 

 

Spoiler

 

Sarvaš (mađ. szarvas = jelen) staro je selo (iz 13. stoljeća), i jedno od arheoloških nalazišta Vučedolske kulture (III. tisućljeće pr. Kr.). bit će prilika za fotkanje, neće selo nigdje pobjeć. žurio sam doma na ručak / večeru. ali ne cestom / magistralom, već preko njiva!

 

 

ovo je bio (po moju guzu) daleko najugodniji dio rute. kao da ploviš, toliko je mekan poljski put između Sarvaša i Tenje. kada krenu jesenje kiše, tuda se ne može biciklom, samo traktorom. 

 

konec

[Vjekoslav]

14 hours ago, A sad said:

@Vjekoslav

 

Jel mozes dati neke podatke o tome da je Janus Panonius rodjen u Aljmasu? Znam da postoji ta teza, ali koliko ja znam to je bas, bas alternativna teorija. Mozemo i na pp o tome, da ne trolujemo temu. 

 

ne postoje takvi (egzaktni) podaci. Janusov rodni / krsni list iz prve polovine 15. stoljeća nestao je u, hmmm...  historijskim bespućima slavonske zbilje. ono što postoji su njegove elegije / pjesme, u kojima je pokojni prof. Dionizije Švagelj, kustos vinkovačkog muzeja, uporno (desetljećima) kopajući po knjižnicama i arhivima od Beča preko Budimpešte i Pečuha do Ferrare i Padove, uspio pronaći Janusove stihove (na latinskom) -> rođen tamo gdje Drava predaje Dunavu ime i vodu.

 

e sad, ako ti je baš jako stalo do latinskog izvornika, kontaktiraj Maticu Hrvatsku u Vinkovcima, u jednom od njihovih godišnjaka ima članak o tome, pa neka ti pošalju. imao sam ja to negdje doma, al vrag će ga znati di je (odnosno kod koga je) sad.

 

Edited August 25, 2019 by Vjekoslav

[Vjekoslav]

nastavljam u biciklističkom tonu, jučerašnji Glas Slavonije:

Spoiler

 

[Vjekoslav]

 

 

On 8/17/2019 at 10:16 PM, Vjekoslav said:

 

Spoiler

 

 

pa ja se nalazim usred utrke triatlona! 

 

 

blage nisam imao o tome. šteta, da sam znao, odgodio bih i fiš i druženje za neki drugi put, i pratio utrke. a možda i učestvovao (nisu bile neke grande dionice trčanja).

 

Održan prvi Osječko-baranjski Ferivi triatlon

19.08.2019

 

Triatlon klub Tri-Tim Osijek organizator je prvog Osječko-baranjskog Ferivi triatlona koji se održao u subotu na ulazu u Bilje. Natjecanje se bodovalo za Kup Hrvatske u sprint triatlonu, a nastupilo je osamdesetak triatlonki i triatlonaca iz Hrvatske i inozemstva.

Natjecatelji su u Staroj Dravi plivali 500 m, 13,5 km vozi bicikl Biljskom cestom te trčali 3,3 km Vremenski limit sprint triatlona za oba spola i štafete bio je sat i 45 minuta, a štafete su bile sastavljene od tri člana, od kojih je jedan plivao, drugi vozio bicikl, a treći trčao.

 

Kod žena Lana Gavrilović iz Triatlon kluba Sava iz Sremske Mitrovice je bila prva, Ivana Granoša iz kluba organizatora druga, a Miona Bošković iz TK Sava Sremska Mitrovica treća. U muškoj konkurenciji pobijedio je Marin Štefan iz Triatlon kluba Zrinjski, drugi je bio njegov klupski kolega Luka Dumančić, a treći SWIBIRovac Borna Katić.

 

Rezultati su dostupni OVDJE

 

https://3sporta.com/odrzan-prvi-osjecko-baranjski-ferivi-triatlon/

 

...

 

 SREMSKE NOVINE PRE: 3 GODINE NEMA KOMENTARA

KARIJERE I RODITELJSTVO U PORODICI GAVRILOVIĆ

Mitrovačka porodica Gavrilović nije prosečna srpska porodica, jer imaju troje dece, a roditeljstvo im nikada nije bilo prepreka za ostvarivanje uspeha, usavršavanje i  napredovanje u karijeri. Naprotiv, roditelji i njihova deca su uspešni u svim svojim aktivnostima

Piše: S. Đaković

 

Prosečna srpska porodica ima manje od tri člana jer se roditelji teško odlučuju da imaju i dvoje, a kamoli troje ili više dece. Među najčešćim razlozima za takvo stanje jesu materijalna situacija porodice, nerešeno pitanje zaposlenja i stanovanja kao i odgovorne obaveze koje roditeljstvo sa sobom donosi. Za  Dušanku i Aleksandra Gavrilovića iz Sremske Mitrovice te dileme ne važe, nisu ni važile kada su se odlučivali da prošire porodicu.  Gavrilovići su roditelji troje dece i uspešni su, svako na polju svog rada, a za mamom i tatom ne zaostaju deca, posebno ćerke koje osvajaju medalje u  sportu i priznanja u muziciranju.

 

Usklađivanje rada i roditeljstva nije nikakva posebna filozofija, niti nerešivo pitanje već ono što logično sleduje nakon odluke bilo kog roditelja da rodi svoje prvo, drugo ili treće dete… To je, prosto bi se moglo reći, nova organizacija života i rada porodice u novim uslovima i sa novim tempom života. Promene su u takvim slučajevima evidentne, ali kad čovek nešto hoće to i postigne. O tome kako su Gavrilovići  uskladili svoj rad i roditeljstvo priča  Dušanka Gavrilović, magistar muzičke umetnosti, profesor u Muzičkoj školi “Petar Krančević” u Sremskoj Mitrovici. Dušankin suprug Aleksandar Gavrilović je profesor fizičkog vaspitanja i trener je u Plivačkom klubu Sremska Mitrovica. Oni imaju  13-godišnju Lanu, 10-godišnju Saru i trogodišnjeg Savu. Osim što je profesorka muzike, Dušanka je osnovala i vodi Muzičko zabavište „Pikolo”, trči maraton, bavi se plivanjem sa mužem i decom. Kaže da su joj se sve velike stvari u životu dogodile kada je bila trudna ili kad je rodila decu. A što se posla tiče, dobro se organizuje i sve postigne.

 

 

- Počela sam da  radim sa 21. godinom života, kada sam bila na drugoj godini fakulteta. Zaposlila sam se u Muzičkoj školi gde i sada radim. Za vreme moje tri trudnoće vezane su zanimljive slučajnosti. Diplomirala sam kada sam bila trudna sa ćerkom Lanom, otvorila sam „Pikolo” kada sam bila trudna sa drugom ćerkom Sarom, a kada sam  bila trudna sa sinom Savom magistrirala sam – iskreno priča Dušanka. Dušanka i Aleksandar potiču iz porodica sa po dvoje dece,  ali je ona još kao dete maštala da ima više dece. O ljudima koji kažu da ne mogu imati više dece, jer ne mogu da usklade  karijeru sa roditeljstvom ona kaže da nisu odabrali pravi izgovor za takvo opredeljenje.

 

– Sve se može uskladiti. Mi živimo u muzičko – sportskoj porodici, igrom srećnih okolnosti oboje se bavimo poslovima u koje mogu da se uključe deca. Baveći se sportom ili muzikom, mi možemo da provedem više vremena zajedno sa decom i oni sa nama. Kad suprug i ja trčimo maraton, imamo priliku da provedemo više vremena zajedno – smatra Dušanka. Sportski turizam je divna stvar, koju Gavrilovići koriste kada god mogu, putuju sami ili sa decom, zajedno su i uživaju.  Ipak, u svemu ovome im veliku pomoć daju dve bake, pogotovo baka Jelica, Aleksandrova mama. Ona sa sinom i snahom  živi u istom dvorištu, tu je  kad zatreba da ih dočeka  ili isprati, da decu dočeka kada dođu iz škole ili sa treninga. Tako različite  školske smene, radno vreme ili termini treninga, ovim roditeljima ne predstavljaju problem. – Ujutro smo svi zajedno, baka nas dočekuje i ispraća, bez nje nje bih mogla da postignem sve što postižem – priznaje otvoreno Dušanka.

 

 

Još kao đak i student, ona je shvatila  da čovek može  uraditi sve što poželi samo ako hoće. Najbitnija je podrška unutar porodice da bi se to postiglo. Uvek sebi kaže: „mogu“, i kada vidi da je uradila nešto što je mislila da je teško postići, njen motiv je  veći i veći. Tako uči i decu koja pun tempo života svojih roditelja prihvataju normalno.

Tokom dana svako ima svoj raspored, ali se zna  ko šta radi i gde je. Za TV nemaju vremena, ali informacije imaju preko interneta.  Dan prepun aktivnosti im je višegodišnja dinamika kojom žive.  Dušanka radi dva posla,  radni dan duže  traje, ali svoje poslove voli i ne doživljava ih kao obaveze. Tako je i sa Aleksandrom. On i svoju decu usmerava na sportske aktivnosti i ima uspeha. Ćerka Lana trenira plivanje i triatlon,  u tom sportu je prvakinja Srbije i ima više od 200 medalja. Mlađa Sara trenira plivanje i kajak, svira klavir i osvaja nagrade u zemlji i inostranstvu, a takvim putem krenuće i najmlađi član porodice, sin Sava. – Deca su nas  podmladili, oni su naša radost i spremno prihvataju način života kojim se kod nas živi  – poručuje Dušanka Gavrilović.

 

KATEGORIJE REPORTAŽA SREMSKA MITROVICA

 

...

 

 

On 8/9/2019 at 11:14 PM, Vjekoslav said:

a baš sam se proteklih dana na Vukovarskoj Adi pitao di mi je Vukovarac Chilli.

 

 

 

TIJEKOM LJETA U VUKOVARU 17 VOLONTERA

Talijanka želi živjeti u gradu na Dunavu

 

1 / 1

Objavljeno 18. kolovoza, 2019.

 

VUKOVAR - Mirovna grupa mladih Dunav iz Vukovara provodi istodobno čak tri projekta Europskih snaga solidarnosti, u čiju je realizaciju uključeno 17 volontera iz 10 zemalja.

Riječ je o projektu Vukovarske ljetne vibre, u okviru kojega 12 volontera provodi edukativne, društvene i sportske aktivnosti za djecu i mlade. Organizirali su IT kamp, učenje engleskog i španjolskog jezika, sviranje bubnjeva i perkusija te niz kreativnih i zabavnih aktivnosti na dječjim igralištima i Vukovarskoj adi. U program Mladi za mlade uključeno je troje volontera na dugoročnoj službi koji organiziraju književne večeri, aktivni su u produženom boravku za djecu te glazbenim i plesnim radionicama i organiziranju festivala. Naziv trećega programa je Mladi za stare, a na njegovoj su provedbi angažirane dvije volonterke iz Austrije, koje pomažu u kući starijim i nemoćnim osobama. Važan dio toga projekta je i socijalizacija krajnjih korisnika.

Scilla D‘Innocenzio, djevojka iz talijanskog grada Torina, nakon dva mjeseca boravka u Vukovaru toliko se vezala uz taj grad da želi trajnije ostati u njemu.

- Po struci sam glazbenica, bubnjarica, a diplomirala sam kao profesor glazbenog odgoja. U Torinu mi je teško bilo s tim zvanjem doći do stalnog posla, pa mi se volontiranje u Vukovaru pokazalo kao idealna prilika za stjecanje novih znanja. Vidjela sam i mogućnost za novo iskustvo, prijavila se za projekt i ubrzo nakon dolaska sve je sjelo na svoje mjesto - rekla je, dodavši kako je oduševljena načinom na koji su Vukovarci prihvatili volontere iz Europe. Naglasila je kako je zbog odličnih dojmova iznimno motivirana nešto trajnije učiniti za Vukovar, pa bi, ako uspije doći do posla, rado u Vukovaru ostala i nakon završetka projekta.

Abel Latorre Serna, volonter iz Španjolske, zahvalio je MGM-u Dunav što mu je pružio priliku da sudjelovanjem u projektu učini nešto za zajednicu u suradnji s djecom Vukovara.

- Ulažemo dio svoga bića, ali puno više dobivamo i vjerujem kako je svima nama koji trenutačno volontiramo u Vukovaru ovo specifičan dio životnog iskustva, za neke možda čak i najbolji do sada - poručio je mladi Španjolac.

Mirovna grupa mladih Dunav već godinama realizira niz projekata u koje su uključeni ne samo mladi sa šireg vukovarskog područja nego i njihovi vršnjaci iz različitih dijelova Europe. Jedan od volontera koji predstavlja domaće snage je Igor Nedić, koji je istaknuo kako je i prije sudjelovao na projektima kao volonter, a s tom praksom ne namjerava prestati.

- Upoznao sam ljude iz različitih zemalja i u komunikaciji s njima mogu koristiti i usavršavati engleski jezik.
Imamo aktivnosti s djecom i mladima, što je odlično za nekoga tko se obrazovao za nastavnika, pa mogu iskoristiti znanja u radu s njima, ali i naučiti nešto novo - poručio je Nedić.

 

D. Korpoš

 

Volonteri provode brojne programe s djecom i mladima, ali i pomažu u kući starim i nemoćnim Vukovarcima

[...]

2 hours ago, Vjekoslav said:

 

 

ove relacije nisam uspio skužiti. ako neko skonta, neka javi.

 

 

Izludi me. Nekako mogu da nadjem logiku kod kilometraze ali 0:45h, 1:52h i 4:48h nidje veze. Sigurno je neko jednostavno objasnjenje ili h mozda ne oznacava hour, nego nesto drugo?

 

 

2 hours ago, Vjekoslav said:

 

 

 

[DJ_Vasa]

12 minutes ago, Honey Badger said:

Izludi me. Nekako mogu da nadjem logiku kod kilometraze ali 0:45h, 1:52h i 4:48h nidje veze. Sigurno je neko jednostavno objasnjenje ili h mozda ne oznacava hour, nego nesto drugo?

 

Možda je staza zahtevna pa je potrebno skoro pet sati da se pređe biciklom, tj. da je prosečna brzina vožnje mala. Možda je potrebno prolaziti kroz šumu, močvarni predeo lili nešto slično pa zato treba toliko vremena. Što se tiče ostalih podataka, deluje kao da su u pitanju prosečne brzine potrebne ptici ili ribi da pređu to rastojanje.

Edited August 25, 2019 by DJ_Vasa

[...]

1 minute ago, DJ_Vasa said:

 

Možda je staza zahtevna pa je potrebno skoro pet sati da se pređe biciklom, tj. da je prosečna brzina vožnje mala. Možda je potrebno prolaziti kroz šumu, močvarni predeo lili nešto slično pa zato treba toliko vremena.

 

Ako 4:48h predstavlja vrijeme da se biciklom predje distanca od 72km, sta onda znaci ono sa pticom i ribom? Da ptica preleti 37km za 0:45h i da riba prepliva 56km za 1:52h? Meni je to vise nego nategnuto. Vremenski je realno biciklom ici tom brzinom i po cesti, tek je nesto brze od mog trcanja.

 

Moj rezon je da kilometraza predstavlja dio obale pored rijeke gdje se mogu posmatrati ptice, ribe ili voziti biciklom ali povezanost sa vremenskim odrednicama ako je to u pitanju uopste, mi nije jasna.

 

Vjeko, sta nam ovo radis? 

[DJ_Vasa]

Eh, ako je cilj onoga ko je postavio tablu da nas baci u rebus. moram priznati da je uspeo

[Vjekoslav]

[...]

Vidi ovo, sad jos vise zakomplikovano?

 

Ajooj, predajem se. 

 

Vjeko, ko je odgovoran za ove objekte, moze li se nazvati nadlezni ured i naci nekoga od osoblja da nam objasni rebus?

[...]

Vjeko, da li se ova konstrukcija okrece na vjetru? Je li ovo neki vjetrokaz ili nesto tome slicno? Suncani sat mozda? Pa onda u odredjenom dobu dana ove brojke dobiju neki smisao?

[Vjekoslav]

Na otvorenju škole sudjelovala su djeca iz dječjeg vrtića ˝Ribica˝ i učenici OŠ ˝Ljudevita Gaja˝ PŠ Sarvaš.

 

http://www.obz-zastita-prirode.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=465:otvorenje-rijene-kole-riverscool-u-sarvau-aljmaki-rit

 

...