[USA] SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - unutrašnja politika i uticaj na svetska kretanja

[Nek grmi jako]

Pa ništa, onda da se obesimo 🙂

 

Nećemo, naravno, da se besimo. Tri godine su kratak period u istoriji, pa ćemo nakon njega da se prebrojimo na izborima i vidimo ko je za šta. Naravno, mislim na američke izbore, jer nam politička dinamika u Srbiji pokazuje da ćemo veoma moguće birati na neki drugi način, a ne za glasačkim kutijama.  

[melankolic]

17 minutes ago, Nek grmi jako said:

Skoro ništa se ne dešava slučajno i ništa nije samo slučajna pojava, pa tako nije slučajna ni narandžasta pojava, već su takvi ishodi uvek posledica dubokih protivrečnosti u društvu, ekonomiji, kulturi i politici.

 

On je samo manifestacija te duboke sklonosti ka padu koju sistem već nosi u sebi. I to ne samo u SAD, već kako vidimo i širom sveta.

 

I to je ta dijalektika koju razume i osnovac, jer Tramp nije uzrok, već rezultat protivrečnosti koje su postojale i pre njega. U predmetnom slučaju klimatskih promena, o čemu sam razmenio nekoliko rečenica sa kolegom, reč je o odlaganju tranzicije decenijama unazad, o zavisnosti od fosilnih lobija, od polarizacija društva, od zamora materijala glasača kada je reč o zelenoj agendi... 

 

Pa nije sve beskonačno u rukama jednog čoveka, iako je Tramp uspeo nekako da ubedi neke da će on biti na poziciji odlučivanja dok bude sveta i veka.

 

Ali neće... Jer maksimalno za tri godine - on putuje.

Sa nekim delovima tvog izlaganja sam saglasan, posebno u delu gde govoriš da je postojala osnova da se dođe do ovog potpunog ludila da se jedan potpuni šarlatan postavi za sekretara zdravstva (teorije zavera i antiabortus pokreti su postojali u USA i pre trovanja sa društvenih mreža), masovno puškaranje i pre 9/11 (NRA kao neprikosnoveni autoritet), umanjivanje opasnosti od domestic terrorism (pisao davnih dana na ovom i onom pre forumu) u poređenju sa opasnošću od islamskog terorizma (tu je statistika neumoljiva), polarizacija društva (recimo, masovno preseljenje belaca u određene vangradske četvrti a i puštanje narkotika u manjinske zajednice), bogaćenje zasnovano na “naslednom pravu”, gomila sumanutih sektaških Projekata (pored ostalih i 2025), jasna vekovna podela na Sever i Jug…

A zamora glasača nema nego su glasači konačno sebe ogolili i pokazali da su u sebi nosili klicu mržnje prema svemu drugačijem, slabijem i manjinskom, ali i politička neukost i naivnost manjinskih etničkih i rasnih grupa koje su u jednom otvorenom rasisti videli znak jakog Vođe koji će rešiti probleme sa zemljama iz kojih si sami došli / izbegli (pročitati šta je Marko Rubio govorio 2002. a šta zastupa danas).

A što se tiče odlaska, samo bih podsetio da je drug Krasnov odbio da prizna legitimno izabranog predsednika, da je predvodio pokušaj puča i manhunting svojih političkih oponenata i da je nemali broj puta govorio da će se (protivno zakonu) ponovo kandidovati za predsednika (a kako stoje stvari, ako proceni da neće pobediti, možda se proglasi i večitim predsednikom).

Edited 16 hours ago by melankolic

[Nek grmi jako]

Pa jel neko stvarno misli da je čovek poput Trampa mogao da bude bilo kakav ultimativni faktor u svim tim scenarijima propasti koji se ovde pominju još otkad je ozvaničio drugu kandidaturu na mesto predsednika SAD?

 

Ne, stvarno, mogli bismo pre svega da se odlučimo ko je on zapravo?! Jel on glupan, budala i bezmozgović, ili je omnipotentni Marvelov lik spreman svuda stići i uteći, i na strašnom mestu postojati, i kao takav jedini zaslužan za svet oko nas? Pa ne može i jedno i drugo, što je jasno ne onim starijim osnovcima, nego i učenicima mlađih razreda osnovne škole.

 

Jer ako je zaista samo on zaslužan za sve nedaće sveta, ako može da preokrene plimu i oseku, pomera planine i da priča sa životinjama, onda ćemo svi da se uhvatimo za ruke nakon tri godine, poput malih štrumpfova (plus Angelia kao štrumpfeta) kad pobede Gargamela.

 

Ali šta ćemo ako se predmetne situacije ne promene njegovim odlaskom sa scene, koji je ubrzo neumitan ne samo politički već i biološki?

Edited 16 hours ago by Nek grmi jako

[𝓑𝓪𝓫𝔂]

 

Jedna dosta dobra analiza uz vise uglova kamere. A onda, lazu vas oci, vi ste leftisti:

 

 

 

Juce sam bas citala nesto o sistemima manipulacije koje koriste totalitarni rezimi i kazu, nema veze sa ideologijom, nisu simboli, vec mehanizmi totalitarnih rezima. Primenjivali su je Hitler, Musolini, Staljin, Mao CT, Kim dinastija i Frnkova Spanija, a danas ovi. Svi su koristili skoro identicne metode: 

- kriza ili osecaj krize

- jednostavno objasnjenje za komplikovane stvari ili dogogadjaje

- neprijatelj kako spoljni tako i unutrasnji

- spasilac

- utisavanje sumnje

 

Gebelsovi principi: pojednostaviti poruku, stalno ponavljanje, emocija ispred cinjenica, stvoriti neprijatelja, mi vs vi, vodja kao simbol, kontrolisati informacije i narative. C/p ovog sto danas rade. 

 

Propaganda ne pocinje nasiljem, pocinje navikavanjem i to je onaj deo gde je jako mali broj imun. Covek se navikne na sve. Nasilje dolazi kasnije. 

 

Kako prepoznati propagandne mehanizme:

 

Svi problemi imaju jedno resenje, kriticari se nazivaju izdajnicima, stalno govore o pretnji, mi smo dobri oni su losi, mediji rade pod pritiskom ili popustaju, emocija kao glavni faktor jer se samo ona trigeruje na obe strane i nas i vas. 

 

Jel neko pitao o nacistima? Pa nacisti nisu bili iskljucivo samo vojnici ili clanovi partije, bili su (tj naknadno etiketirani sa razlogom) i ljudi koji su podrzavali taj rezim, pa cak i ljudi koji su cutke bili protiv, jer nacizam ne bi opstao bez njihove podrske tj. njih. 

 

 

 

Inace, eto leftisti popizeli malo, Minesota prelila napunila casu do gore, pocelo da se govori da je vreme da se vadi oruzje. Malo su preterali sa improvizacijom zakona po njihovoj zelji i terorisanjem gradjana. 

 

Spoiler

 

I tako... ide u nedogled

 

 

 

 

 

 

 

[nemanjaol]

5 hours ago, Nek grmi jako said:

 

Zato što želim da vas utešim ako mislite da je stvar otišla u propast nepovratno.

 

Nisu reference izbrisane iz javnosti da ih ljudsko oko više nikada ne vidi, nego sa pojedinih vladinih sajtova, jer su sve sačuvane u arhivama poput Wayback Machine ili privatnih organizacija kao EDGI, pa nisu zauvek izgubljene. Reference i dalje postoje, samo su manje vidljive na sajtovima vlade. I biće vraćene kad nova garnitura, ona koja ih bude favorizovala, dođe na vlast. Kao što će biti vraćene i agencije, i ljudi na posao u javnu službu, i finansiranje tih projekata kada za to nastanu politički uslovi, odnosno kad ponovo bude dominantan faktor politička volja koje sada nema.

 

Ne brinite, biće sve u redu.

 

Hvala vam, motivi su vam plemeniti.

 

Ali slučajno govorimo o temi o kojoj znam dosta, i još jednom ću ponoviti (neću više da dosađujem) nisu u pitanju samo reference, već i baze podataka i operativno održavanje određenih sistema osmatranja.

 

Evo kratak deo jednog intervjua koji je baš danas objavljen sa profesorom Benom Santerom

 

Spoiler

CB: Fast forward to the Trump second term and there have been reported cuts to climate science and related programmes at the EPA [US Environmental Protection Agency], NCAR [National Center for Atmospheric Research], NOAA [National Oceanic and Atmospheric Administration] and NASA. I wonder which of these concerns you the most?

 

BS: They are all of deep concern to me. I would say the administration – the second Trump Administration – has engaged in a systematic attempt to dismantle climate science and not only climate science in the US, but I know the climate science piece of things reasonably well. They’ve gone after monitoring. They’ve gone after computer modelling. They’ve gone after people who do the kind of attribution science work that I do; people who look at extreme events and human contribution to the changes in the properties of extreme events – droughts, flooding, all of that – they’ve fired thousands of employees. 

 

And when you break the evidentiary chain, when you no longer monitor, say, changes in Arctic sea ice extent or carbon emissions or atmospheric temperature, you make it difficult for people like me to get at the causes of climate change. That’s a deep, deep concern that we may no longer be able to continuously monitor stuff that we urgently need to monitor, not only for climate, but also for basic weather prediction. For example, if you stop monitoring atmospheric moisture, then you degrade the quality of weather forecasts that give you early warning of severe storms, of atmospheric rivers – it’s unthinkable to actually kill those kinds of critically important measurements, but yet, that’s where we are. It’s heartbreaking. 

 

I have hundreds of colleagues at the National Centre for Atmospheric Research, at the Geophysical Fluid Dynamics Lab at the [NASA] Goddard Institute for Space Studies – women and men who have devoted their entire scientific careers to trying to model the climate system, understand the climatic shape of things to come. Many of them, particularly probationary employees, are gone. And you can’t flip a switch under a more enlightened administration, which we hope we get in three years from now, and bring all of that back. Science doesn’t work that way. Many of the best and the brightest will leave the country and will go to Europe or go to China or go to Japan or Australia. They will leave the US. They will see no future for themselves there. Or they won’t even come to the country to study, to do degrees – and that loss of talented, dedicated researchers is heartbreaking. That’s the only word for it.

 

CB: You mentioned a lot of programmes that have been cut – for example, monitoring. Do you think other countries can step into the void? And, if so, who and how?

 

BS: I hope so. I hope the Europeans and the Chinese and the Australians and the Japanese are making serious contingency plans – and recognising that this is a real thing. The Trump administration is going to turn off satellites. They’ve announced their intent to severely cut NASA and go after things like the Orbiting Carbon Observatory and other remote sensing systems that make measurements that they don’t like. So hopefully other space agencies recognise the danger to this evidentiary chain. 

 

But, again, that’s not like flipping a switch that you can suddenly launch a satellite – developing sensors, deploying sensors in space – all of that is the stuff of years, not the stuff of a couple of months. But I hope that these kinds of discussions are going on at the highest level in countries that recognise the value of information – again, not only for climate, but for basic weather forecasting. If the US no longer is willing to lead, is no longer willing to invest in basic monitoring of weather and climate, other countries have to try and fill the gap.

 

To koliko će i da li će sve biti u redu ćemo još videti, ali ćemo se i načekati. Svakako su SAD sebe u velikoj meri isključile iz rešavanja jednog od ključnih pitanja naše civilizacije. Osim ako ne dođe do nekog proboja u fuziji, budućnost čiste energije nalazi se u rukama EU, i najviše, Kineza.

[Angelia]

 

5 hours ago, melankolic said:

- Koštunica dr Vojislava

Znaci ne, I rekao si nesto sto je blago receno dezinformacija. Hvala.

[𝓑𝓪𝓫𝔂]

2 hours ago, nemanjaol said:

 

Hvala vam, motivi su vam plemeniti.

 

Ali slučajno govorimo o temi o kojoj znam dosta, i još jednom ću ponoviti (neću više da dosađujem) nisu u pitanju samo reference, već i baze podataka i operativno održavanje određenih sistema osmatranja.

 

Evo kratak deo jednog intervjua koji je baš danas objavljen sa profesorom Benom Santerom

 

  Hide contents

CB: Fast forward to the Trump second term and there have been reported cuts to climate science and related programmes at the EPA [US Environmental Protection Agency], NCAR [National Center for Atmospheric Research], NOAA [National Oceanic and Atmospheric Administration] and NASA. I wonder which of these concerns you the most?

 

BS: They are all of deep concern to me. I would say the administration – the second Trump Administration – has engaged in a systematic attempt to dismantle climate science and not only climate science in the US, but I know the climate science piece of things reasonably well. They’ve gone after monitoring. They’ve gone after computer modelling. They’ve gone after people who do the kind of attribution science work that I do; people who look at extreme events and human contribution to the changes in the properties of extreme events – droughts, flooding, all of that – they’ve fired thousands of employees. 

 

And when you break the evidentiary chain, when you no longer monitor, say, changes in Arctic sea ice extent or carbon emissions or atmospheric temperature, you make it difficult for people like me to get at the causes of climate change. That’s a deep, deep concern that we may no longer be able to continuously monitor stuff that we urgently need to monitor, not only for climate, but also for basic weather prediction. For example, if you stop monitoring atmospheric moisture, then you degrade the quality of weather forecasts that give you early warning of severe storms, of atmospheric rivers – it’s unthinkable to actually kill those kinds of critically important measurements, but yet, that’s where we are. It’s heartbreaking. 

 

I have hundreds of colleagues at the National Centre for Atmospheric Research, at the Geophysical Fluid Dynamics Lab at the [NASA] Goddard Institute for Space Studies – women and men who have devoted their entire scientific careers to trying to model the climate system, understand the climatic shape of things to come. Many of them, particularly probationary employees, are gone. And you can’t flip a switch under a more enlightened administration, which we hope we get in three years from now, and bring all of that back. Science doesn’t work that way. Many of the best and the brightest will leave the country and will go to Europe or go to China or go to Japan or Australia. They will leave the US. They will see no future for themselves there. Or they won’t even come to the country to study, to do degrees – and that loss of talented, dedicated researchers is heartbreaking. That’s the only word for it.

 

CB: You mentioned a lot of programmes that have been cut – for example, monitoring. Do you think other countries can step into the void? And, if so, who and how?

 

BS: I hope so. I hope the Europeans and the Chinese and the Australians and the Japanese are making serious contingency plans – and recognising that this is a real thing. The Trump administration is going to turn off satellites. They’ve announced their intent to severely cut NASA and go after things like the Orbiting Carbon Observatory and other remote sensing systems that make measurements that they don’t like. So hopefully other space agencies recognise the danger to this evidentiary chain. 

 

But, again, that’s not like flipping a switch that you can suddenly launch a satellite – developing sensors, deploying sensors in space – all of that is the stuff of years, not the stuff of a couple of months. But I hope that these kinds of discussions are going on at the highest level in countries that recognise the value of information – again, not only for climate, but for basic weather forecasting. If the US no longer is willing to lead, is no longer willing to invest in basic monitoring of weather and climate, other countries have to try and fill the gap.

 

To koliko će i da li će sve biti u redu ćemo još videti, ali ćemo se i načekati. Svakako su SAD sebe u velikoj meri isključile iz rešavanja jednog od ključnih pitanja naše civilizacije. Osim ako ne dođe do nekog proboja u fuziji, budućnost čiste energije nalazi se u rukama EU, i najviše, Kineza.

 

I sve ovo zbog toga da bi amerika opstala finansijski zadrzavajuci petro dolar. Zbog toga je i haos u Iranu i Venecuela... 

[Angelia]

1 hour ago, 𝓑𝓪𝓫𝔂 said:

 

I sve ovo zbog toga da bi amerika opstala finansijski zadrzavajuci petro dolar. Zbog toga je i haos u Iranu i Venecuela... 

Zar nije u Iranu ustanak protiv zlocinackog rezima? Venecuela - zar nije bio okrutni diktator?

[Nek grmi jako]

6 hours ago, nemanjaol said:

 

Hvala vam, motivi su vam plemeniti.

 

Ali slučajno govorimo o temi o kojoj znam dosta, i još jednom ću ponoviti (neću više da dosađujem) nisu u pitanju samo reference, već i baze podataka i operativno održavanje određenih sistema osmatranja.

 

Evo kratak deo jednog intervjua koji je baš danas objavljen sa profesorom Benom Santerom

 

  Reveal hidden contents

CB: Fast forward to the Trump second term and there have been reported cuts to climate science and related programmes at the EPA [US Environmental Protection Agency], NCAR [National Center for Atmospheric Research], NOAA [National Oceanic and Atmospheric Administration] and NASA. I wonder which of these concerns you the most?

 

BS: They are all of deep concern to me. I would say the administration – the second Trump Administration – has engaged in a systematic attempt to dismantle climate science and not only climate science in the US, but I know the climate science piece of things reasonably well. They’ve gone after monitoring. They’ve gone after computer modelling. They’ve gone after people who do the kind of attribution science work that I do; people who look at extreme events and human contribution to the changes in the properties of extreme events – droughts, flooding, all of that – they’ve fired thousands of employees. 

 

And when you break the evidentiary chain, when you no longer monitor, say, changes in Arctic sea ice extent or carbon emissions or atmospheric temperature, you make it difficult for people like me to get at the causes of climate change. That’s a deep, deep concern that we may no longer be able to continuously monitor stuff that we urgently need to monitor, not only for climate, but also for basic weather prediction. For example, if you stop monitoring atmospheric moisture, then you degrade the quality of weather forecasts that give you early warning of severe storms, of atmospheric rivers – it’s unthinkable to actually kill those kinds of critically important measurements, but yet, that’s where we are. It’s heartbreaking. 

 

I have hundreds of colleagues at the National Centre for Atmospheric Research, at the Geophysical Fluid Dynamics Lab at the [NASA] Goddard Institute for Space Studies – women and men who have devoted their entire scientific careers to trying to model the climate system, understand the climatic shape of things to come. Many of them, particularly probationary employees, are gone. And you can’t flip a switch under a more enlightened administration, which we hope we get in three years from now, and bring all of that back. Science doesn’t work that way. Many of the best and the brightest will leave the country and will go to Europe or go to China or go to Japan or Australia. They will leave the US. They will see no future for themselves there. Or they won’t even come to the country to study, to do degrees – and that loss of talented, dedicated researchers is heartbreaking. That’s the only word for it.

 

CB: You mentioned a lot of programmes that have been cut – for example, monitoring. Do you think other countries can step into the void? And, if so, who and how?

 

BS: I hope so. I hope the Europeans and the Chinese and the Australians and the Japanese are making serious contingency plans – and recognising that this is a real thing. The Trump administration is going to turn off satellites. They’ve announced their intent to severely cut NASA and go after things like the Orbiting Carbon Observatory and other remote sensing systems that make measurements that they don’t like. So hopefully other space agencies recognise the danger to this evidentiary chain. 

 

But, again, that’s not like flipping a switch that you can suddenly launch a satellite – developing sensors, deploying sensors in space – all of that is the stuff of years, not the stuff of a couple of months. But I hope that these kinds of discussions are going on at the highest level in countries that recognise the value of information – again, not only for climate, but for basic weather forecasting. If the US no longer is willing to lead, is no longer willing to invest in basic monitoring of weather and climate, other countries have to try and fill the gap.

 

To koliko će i da li će sve biti u redu ćemo još videti, ali ćemo se i načekati. Svakako su SAD sebe u velikoj meri isključile iz rešavanja jednog od ključnih pitanja naše civilizacije. Osim ako ne dođe do nekog proboja u fuziji, budućnost čiste energije nalazi se u rukama EU, i najviše, Kineza.

 

Razumem vaše pobude i ono što mi pišete, ali se ujedno trudim da vam predočim da je situacija zapravo veoma jednostavna i nisu nam potrebne hegelovske dijalektike da bismo shvatili da u krajnjoj konsenkvenci društvene fenomenologije, istaknuti pojedinac može biti ili deo problema, ili deo rešenja. Jer ako nije niti jedno niti drugo, onda ne može ni da se ističe i bude istaknut.

 

Paradoksalno, Tramp je uspeo da se, istovremeno, u milionskim masama etablira i kao deo problema, i kao deo rešenja, jer su milionske mase u taj lik satkale vlastita očekivanja, vlastita podozrenja, vlastite nade i vlastite strahove. 

 

Pa ako istaknuti pojedinac, dakle, po Hegelu ne može ostati neutralan ili nevidljiv, on tako ili pojačava problem kao katalizator postojećih protivrečnosti i društvenih fenomena, ili postaje deo rešenja kao onaj koji ih razrešava ili ih barem eksplicitno razotkriva. 

 

Ako nije ni jedno ni drugo, onda on nije istaknuti pojedinac jer se u stvari ne ističe, nego ostaje u masi, bez ikakvog istorijskog odjeka.

 

Tramp je upravo u tom paradoksalnom položaju postigao nešto retko viđeno. On je za stotine miliona ljudi istovremeno i deo problema i deo rešenja i u ekonomiji, i u diplomatiji, i u bezbednosti i u klimatskoj politici, zato što su te milionske mase projektovale na njega svoje sopstvene protivrečnosti, vlastita stremljenja i lične strahove.

 

Zato je njegov položaj i ono što ga čini istaknutim  u stvari ništa više do naša kolektivna sposobnost da ga istovremeno, prema potrebama, projektujemo i kao budalu i kao omnipotentnog nosioca svega što nekome padne na pamet. Tako ga vi sada projektujete kao omnipotentnog gospodara klime, a ja vam uporno tvrdim da on to - nije.

 

I možete da ga oblikujete kakvim hoćete, ali Tramp je samo simptom, ne uzrok. On samo amplifikuje postojeće društvene tokove, ali ih ne stvara iz ničega. Nadam se da barem vama ne moram da objašnjavam na šta mislim kada tako nešto napišem, budući da ste osvešćeni kada je reč o klimatskim promenama mnogo ranije u odnosu na vreme kada vam je Tramp postao nekakav ultimativni problem...

 

I da dobro znate sve oko odlaganja tranzicije decenijama unazad, o klimatskom nihilizmu, o zavisnosti od fosilnih lobija, o polarizaciji društva na tu temu...

 

Jer, svi ti društveni tokovi koji sada doživljavaju narandžastu amplifikaciju bili su tu, među nama, i pre Trampa. A biće i posle njega.
 

Edited 6 hours ago by Nek grmi jako

[nemanjaol]

2 hours ago, Nek grmi jako said:

 

 

 

Napisali ste dobar post i izneli neke dobre poente.

 

Međutim problem je što imam uitisak da vi sve vreme odgovarate nekom modelu osobe koja ne voli Trampa zbog klimatskih politika, ali ne odgovarate na ono što ja pišem.

 

Podsetiću, cela rasprava je počela od moje teze da je Tramp u SAD uspostavlja autoritarni režim, i kao jedan od dokaza naveo sam čistku u javnom sektoru, a kao podskup tog postupka- sistemsko razvaljivanje istraživanja o klimatskim promenama i brisanje fenomena koji je dokazana naučna činjenica sa svih vladinih sajtova.

 

Ostatak rasprave se svodi na to da li je negiranje naučnih činjenica prihjvatljivo, čak i kada je deo predizborne kampanje, i posledica ovih postupaka na naučna istraživanja. Gde sam pokušao da ukažem da se radi o sistemskom postupku koji ima šire posledice od pukog brisanja referenci.

 

Nigde nisam napisao da će sve propasti zato što je Tramp došao na vlast, niti se bavio njegovom ulogom u širem smislu tog problema. Tu ste vi jednostavno učitali u moje stavove ono što stoji u vašem modelu osobe kojoj su klimatske promene važne.

 

SAD su najmoćnija zemlja na svetu, drugi najveći emiter i naravno da je važno šta se tamo dešava. Ali uspeh globalnih napora da se obuzda globalno zagrevanje ne zavisi u tolikoj meri od njih. Države sada ulažu u obnovljive izvore zato što su jeftini, zato što im pružaju energetsku bezbednost i samostalnost i kako bi rešili akutne probleme životne sredine kao što je zagađenje vazduha. A ključna država se sve te tehnologije je Kina.

 

Tako da ovim postupcima SAD pre svega prave veliku štetu sami sebi, usput naravno prave i širu štetu, ali pošto sam ja osoba koja se uvek trudi da pronađe silver lining nadam se da će pre svega pad cene gasa kojem SAD doprinose malo da popusti pritisak na domaćinstva i kupi vremena za izgradnju baterijskih sistema i reforme tržišta električne energije koji su potrebni da otključaju uspešnu implementaciju obnovljivih pri većim udelima na tržištu.

[Nek grmi jako]

Tramp ne uspostavlja ništa, pa ni autoritarni režim, jer će uskoro ili da umre, ili da bude impičovan, ili će regularno otići iz Bele kuće kad mu istekne mandat, a ništa od toga nije inherentno autoritarnim režimima. Naročito princip bespogovornog prihvatanja, bez koga ne može da se zamisli autoritarni režim, u slučaju Trampa, koga kongresna većina deli od šimike u gluteus, urnebesno obesmišljava bilo koju ideju autoritarnosti.

 

Okej, jasna mi je i hiperbolizacija, i jao kuku nama majko, i propadosmo načisto, i - upomoć, pa i upotreba velikih reči kojih su nam puna usta kad ih izgovaramo (zamislite reč: autoritarni, kako to baš jako zvuči, zar ne), ali to je samo pridavanje Trampu nadnaravnih sposobnosti, u čemu vi zdušno učestvujete. Moja malenkost vam, s druge strane, tvrdi da ništa od toga nije stvarno i garantujem vam da Tramp nema nadnaravne sposobnosti, da neće zaustaviti vreme, da neće promeniti rotaciju Zemlje oko Sunca i da neće promeniti geografski položaj polova.

 

On vas je samo navukao da pomislite da on to sve može. Ali - ne može. Te, stoga, logično pokušavam da vas vratim u okvire razumne politikologije.

 

To što će glasači odlučiti ko će sledeći put sedeti u Beloj kući možda i nije idealno rešenje za klimatsku krizu, za ekonomiju, za polarizaciju i za ništa od toga, ali je jedino rešenje koje ima nekakvu legitimnost i mehanizam samokorekcije... Makar i mekan, makan i spor, makar i nesavršen.

 

Niko od nas ne može da kontroliše da li će 2028. ili ranije, ako se nešto neočekivano desi, pobediti neko ko će vratiti reference na sajtove, pojačati finansiranje istraživanja ili neko ko će nastaviti u istom pravcu. To će odlučiti milioni ljudi koji glasaju iz svojih razloga, iz straha za posao, iz besa zbog inflacije, zbog nade u jeftiniji benzin, zbog osećaja da ih neko konačno sluša...

I tu se vraćamo na onu Miljkovićevu pomalo depresivnu izreku koju sam juče pominjao: ako posle Trampa dođe neko ko će nastaviti sličan kurs ili ako se ništa suštinski ne promeni, onda nismo pali zbog Trampa.

Bili smo padu skloni.

 

A ako se nešto promeni jer će glasači izabrati nešto drugo, ili čak nešto treće ako Mask oformi stranku, onda to nije zato što je Tramp bio prejak ili preslab, već zato što je sistem ipak uspeo da se samokoriguje.

 

I to će odlučiti glasači na izborima. Ta ideja nekom možda ne izgleda perfektno, ali je najbolja koju imamo. Jer nema bolje. Nema brže. Nema sigurnije. Iz tih razloga vam uporno ponavljam - da sačekamo pa da vidimo šta će narod reći i šta će neka nova vlast posle toga uraditi sa onim što joj je narod rekao da uradi.

 

A dotle... izdržaćemo. Kao i uvek.

 

 

Edited 1 hour ago by Nek grmi jako

[Klotzen]

17 hours ago, feanorlfc said:

Ja ne vidim scenario da neko zapuca na americke vojnike. Ako Tramp i donese odluku da okupiraju Grenland, bice to preuzimanje bez borbe.

 

Neće niko da zapuca na SAD vojnika ali recimo mogu Danci i ovi što će biti poslani iz drugih država da se zabrakadiraju u luku i aerodrom i par "važnijih" objekata u glavnom gradu i da odbiju da ih predaju SAD vojsci. U tom trenutku SAD ima opciju ili da ih na silu prisili na to ili da se povuče. I jedno i drugo bi bilo katastrofalno i za Trampa i za Republikance a prva opcija i za SAD u globalu.