Razumem logiku za favorite i iznenađenja, ali to pada u vodu ako ne donese nešto više od pukog plasmana neočekivane ekipe do tog kojeg god mesta, odnosno ispostavi se da sveukupni kvalitet turnira opadne sa tim. Tu najviše mislim na scenario kada neka reprezentacija prođe dalje, ali ne može ništa više od toga, pa taj naredni meč bude blago rečeno dosadan za gledanje, do te mere da se ni u jednom momentu ne dovede pobednik u pitanje, upravo usled slabosti ekipe koja se nekako, volšebno tu našla. Fudbal je svakako pun takvih primera. I reprezentativno, i LŠ itd. A u tenisu npr, tokom svih ovih godina, se periodično dešavala situacija da na većem turniru neko od Big Three neočekivano ispadne, ali da taj koji je napravio iznenađenje ne može ništa ili protiv nekog od preostale dvojice, ili čak protiv bilo kog drugog sledećeg protivnika. (Meni se urezao Wimbledon 2010 kada je Berdych dobio i Federera i Djokovića u 1/4 i 1/2, da bi bio rutiniran od Nadala u dosadnom finalu, par godina ranije se sećam Bartoli koja je dobila Henin u 1/2, da bi zatim u finalu protiv V. Williams uzela nekoliko gemova u oba seta).